U Glamoču je danas održana 14. manifestacija „Dani glamočkog krompira“, a ovogodišnji najteži krompir od 1.540 grama uzgojio je Radovan Tolimir.
Iz Organizacionog odbora su naveli da je ova manifestacija od izuzetne važnosti budući da su poljoprivreda i uzgoj krompira mnogim porodicama u Glamoču jedini izvor prihoda.
Glamoč je nadaleko poznatom po uzgoju krompira, a težina jednog krompira uzgojenog na ovom području može da premaši i dva kilograma.
Boris Lukajić iz Organizacionog odbora manifestacije kaže da su za najbolje izlagače i učesnike dodijeljene nagrade.
– Najuređeniji poljoprivredni štand su imali Dragan Radić i Nenad Јarekula, dok je Udruženje žena `Žad` iz Glamoča imalo najuređeniji štand – rekao je Lukajić.
Na današnjoj manifestaciji u Glamoču posjetioci su imali priliku da posjete 32 štanda raznovrsnog sadržaja.
Osim brojnih izlagača iz Glamoča, štandove su izložili i poljoprivredni proizvođači iz susjednih opština, među kojima i porodica Pećanac iz Drvara koja se bavi preradom drenjina i pravi likere, rakiju, pekmez, slatko i sok od ovog voća.
U kulturno-umjetničkom dijelu programa nastupila su kulturno-umjetnička društva iz Glamoča i Drvara.
Generalni pokrovitelj „Dana glamočkog krompira“ je opština Glamoč.
Kraj oktobra je vrijeme kada se radovi u polju privode kraju, ali u plodnoj Šumadiji to nije slučaj.
Miholjsko leto koje nas je zadesilo pokazuje svoja nevjerovatna čuda.
Naime, vjerovatno ste bar jednom imali priliku da uberete dva ploda šljive na jednoj peteljci, ali da li ste videli dva ploda paprike koje uprkos veličini i težini drži jedna mala zadebljala peteljka.
Ovaj blizanački plod pronađen je na imanju Šećević u selu Banja nadomak Aranđelovca.
Foto: RINA
„Brali smo papriku u plasteniku za pripremu ajvara, u početku ni sam nisam primijetio o čemu se radi, mislio sam da su se dvije paprike zamrsile odnosno njihove peteljke, i samo sam ubacio u kofu. Tek kada je trebalo da ih stavimo na šporet da pečemo ja sam vidio da su dvije paprike na istoj peteljci i da su bliznake“, kaže za RINU najmlađi u porodici Šećević, Đorđe koji je imao najviše sreće da pronađe ovaj neobičan plod.
Ovaj dječak ističe da su na imanju ubrali na desetine kilograma paprike, ali da je samo on pronašao ovako nešto. Stariji u porodici potvrđuju da je ovo prvi put da ovakav plod paprike vide, a vjerovatno i jedini.
„Gajim papriku dugi niz godina, nikada nisam imala priliku da pronađem takav plod, nisam čak vidjela ni u prodaji. Unuk je sasvim slučajno pronašao, od tada stalno traži u plasteniku, ne bi li ponovo pronašao istu, ali ne vredi, priroda ima svoje ćudi, iznenadi nas na njoj svojstven način ali ko zna da li će se takav primjerak ponovo pojaviti“, priča Dušica Šećević.
Slične plodove, tzv. bliznake najčešće smo mogli vidjeti na granama šljive uglavnom sorte Stenlej. Plodovi blizanci su anatomski povezani mezokarpom, pri čemu jedan može biti i zakržljao. Dvostruki plodovi nastaju kod cvjetova u kojima su formirana dva plodnika, a sve kao posljedica vodnog stresa tokom žarkih ljetnjih mjeseci, objašnjavaju stručnjaci.
NJEGA ZASADA MALINE – Malina stvara veliki broj izdanaka po hektaru, a prinosi su visoki. Stoga njenoj njezi treba posvetiti punu pažnju, osobito u pogledu obezbjeđenja dovoljnih količina hranljivih materija, vode i svjetlosti.
U vezi sa starošću malinjaka postoje određene specifičnosti u njezi, pa će u ovom poglavlju biti riječi o njezi mladih zasada maline i njezi malinjaka u rodu.
Poslije sađenja treba svaku biljku maline prihraniti sa 20 do 30 g nitromonkala. Međuredna rastojanja u malinjaku valja oprašiti mašinama, a u redovima ručno. Narednog proljeća prazna mesta se popunjavaju zrelim ili zelenim izdancima. Njega maline u prvoj godini poslije sađenja sastoji se u redovnoj obradi, uništavanju korova, zalivanju (3-4 puta) i zaštiti mladih biljaka od bolesti i štetočina. Najvažnije je da se u prvoj godini razvije nekoliko jakih izdanaka, koji će u drugoj godini dati dobar rod.
Ako se posadi u novembru, malina već u prvoj godini može da donese rod, koji pokriva troškove proizvodnje. U toku prve godine u malinjaku se mogu gajiti potkulture kao što su grašak, pasulj, kupus, tikve, lubenice i drugo. Crveni patlidžan i krompir ne smiju se gajiti kao potkulture jer sa njih može da prijeđe na malinu verticilijum.
Njega maline u rodu počinje rano u proljeće druge godine po sađenju i traje sve dok su maline produktivne, tj. 10—15 godina, što zavisi od sorte, prirodnih uslova i primijenjene
agrotehnike.
U periodu rodnosti malinjaka primjenjuju se ove agrotehničke mjere: obrada zemljišta, uništavanje korova herbicidima, đubrenje, navodnjavanje, orezivanje i zaštita od nepovoljnih meteoroloških činilaca. Svrha svih ovih mjera je da se obrazuje dovoljan broj snažnih, rodnih izdanaka, koji su u stanju da obezbijede visok prinos i dobar kvalitet plodova.
Literatura: Jagodasto voće – Staniša A. Paunović, Petar D. Mišić, Asen S. Stančević
Povećana kiselost zemljišta ima za posljedicu i povećan sadržaj toksičnih nitrita. Kisela zemljišta naše zemlje odlikuju se povećanim sadržajem Al jona
Kiselost zemljišta ima negativan uticaj na većinu gajenih biljaka, što se ogleda prvenstveno u smanjenom iskorišćavanju hranljivih elemenata, a time i smanjenju prinosa.
Uticaj pH na biljke može biti direktan i indirektan. Direktan uticaj svodi se na djelovanje slobodnih H+ jona. Visoka koncentracija (pH<4) djeluje toksično na korjenov sistem biljaka koji u takvim uslovima mijenja propustljivost prema nekim jonima, što se negativno odražava na proces ishrane.
Indirektan uticaj ogleda se u njegovom djelovanju na rastvorljivost i taloženje određenih jedinjenja u zemljištu. U zemljištima gdje je pH manja od 5,5 dolazi do povećanja sadržaja Al i Fe jona koji učestvuju u hemijskoj adsorpciji, stvarajući teže rastvorljiva jedinjenja čineći ih teško dostupnim za biljke.
Indirektan uticaj ogleda se i u radu mikroorganizama koji učestvuju u procesu mineralizacije organske materije. Kisela sredina nije pogodna za rad nitrifikatora, pa je u kiselim zemljištima zapažen manji sadržaj NO3- jona koji su lako pristupačni za biljke.
Povećana kiselost zemljišta, između ostalog, usporava proces nitrifikacije
Ono što kisela zemljišta čini štetnim za gajene biljke je i visok sadržaj mobilnog Al. Sadržaj mobilnog Al u zemljištima sa vrijednostima pH manjim od 5,5 je vrlo visok. Količina rastvorljivog pokretnog Al povećava se povećanjem kiselosti i postoji izražena zavisnost ovih pojava (koeficijent korelacije +0,78).
Kisela zemljišta naše zemlje odlikuju se povećanim sadržajem Al jona (10 do 48 mg/100 g zemljišta) što potvrđuju mnogobrojna istraživanja. Na povećan sadržaj u zemljištu lako mobilnih Al jona naročito su osjetljive mahunarke koje smanjuju prinos već pri sadržaju od 10 mg/100 g zemljišta, dok je toksična količina mobilnog Al za kukuruz nešto veća od 10 mg/100 g zemljišta.
Toksičnost aluminijuma u kiselim zemljištima često je povezana sa povećanim sadržajem Fe i Mn koji su u visokim koncentracijama toksični za biljke. Pri sadržaju mobilnog Al od 6-10 mg/100 g zemljišta rast i razvoj biljaka manje – više je usporen u zavisno koja biljna vrsta je u pitanju. Ovo je rezultat ne samo imobizacije fosfora, nego slabog razvoja korjenovog sistema i usporenog metabolizma ugljenih – hidrata, azota i fosfora u biljci (Orlov, 1985).
Pitanje kretanja mobilnog Al u zemljištu bilo je predmet istraživanja mnogih naučnika. Udio mobilnih Al u razmenljivoj kiselosti dosta varira i znatno se povećava sa porastom dubine. Mrvić (2004) navodi da sadržaj fitotoksičnog oblika Al zavisi od stepena zasićenosti bazama, razmjenljive i hidrolitičke kiselosti.
Povećanjem kiselosti zemljišta povećava se i transformacija toksičnih elemenata Cd i Ni u lakopristupačne oblike. Zakišeljavanje zemljišta (do pH 4,5) povećalo je usvajanje Ni korjenovima kukuruza i njegov transport do nadzemnih dijelova biljka. U zemljištima povećane kiselosti usporen je proces nitrifikacije što ima za posljedicu povećan sadržaj toksičnih nitrita.
Kupili ste na pijaci dvije lijepe glavice zelene salate, jednu ste pripremili odmah za ručak, a drugu gurnuli na dno frižidera i zaboravili. Nekoliko dana kasnije, vaša lijepa i hrskava salata se pretvorila u tužno, uvenulo lišće. U drugom slučaju, došli ste u prodavnicu pred kraj dana i jedina dostupna zelena salata je uvenula i ima smeđe listove na krajevima. Ne brinite, u oba slučaja to se uvenulo lišće može oživiti.
Gubitak vode
Većina povrća se sastoji od osamdeset do devedeset posto vode, ali nakon što je ubrano, više nema otkuda da crpi vodu. Da biste oživili uvelu zelenu salatu, blitvu, kupus ili spanać, potrebno ih je rehidrirati, a nakon što se voda u ćelijama obnovi u procesu poznatom kao osmoza, vaše lisnato povrće opet će biti kao novo (ili barem skoro kao novo).
Lisnato zeleno povrće možete vratiti u život jednostavnim namakanjem uvenulih listova u ledenoj vodi. Trik je u tome da odsiječete ili iskidate sve uvenule delove i i ostavite ih potopljene najmanje dvadeset minuta.
Sječenje ili kidanje listova će stvoriti više puteva za ulazak vode. Nakon kupanja u hladnoj vodi, izvadite zelenu salatu, po želji je dodatno isperite i pripremite za nadolazeći obrok. Neki kažu da je salata oživljena na ovaj način dobra još barem dva dana, ali bolje je odmah je potrošiti jer ko zna hoćete li je opet zaboraviti.
Nisu potrebni dodatni sastojci
Konvencionalna kuhinjska mudrost predlaže dodatak iscjeđenog soka polovine limuna ili kašiku kuhinjskog sirćeta, a neki savjetuju i dodavanje malo šećera. Međutim, Kejtlin M. Braun, profesorka biologije biljaka Državnog univerziteta u Pensilvaniji, kaže da to nije potrebno.
Kako prenosi Vašington Post, prema njenom istraživanju, aditivi zapravo smanjuju razliku u osmotskom potencijalu između povrća i vode i smanjuju stopu rehidracije.
Životinje, za koje se pretpostavlja da su psi lutalice, zadavile su sedamnaest ovaca Dragomira Kneževića iz sela Rakelići kod Prijedora.
Šteta za koju se Dragomir nada da će mu biti nadoknađena, procijenjena je na oko 3.000 KM.
Prije dvije noći, osamdesetjednogodišnji Dragomir Knežević, kao što obično radi, stado je zatvorio i ostavio na livadi u blizini kuće. Kada ga je ujutro obišao, zatekao je strašan prizor. Sedamnaest ovaca bilo je zadavljeno.
I ostali mještani Rakelića potvrđuju da je posljednjih dana u ovom naselju primijećen veliki broj pasa lutalica.
Policija je saopštila da u ovom slučaju nema elemenata krivičnog djela. Radnici prijedorskih Komunalnih usluga uklonili su leševe životinja, a na terenu je boravio i nadležni gradski veterinarski inspektor.
Kako ističu iz inspekcije, i ranije je bilo sličnih prijava, zbog čega je na teren izlazila higijeničarska služba, koja je postavljala zamke za pse lutalice. Međutim, nesavjesni građani su ih u većini slučajeva uništavali.
Iako ste đubrili dovoljno voćnjak, prinos nije bio adekvatan. Odgovor leži možda u apsorpciji odnosno upijanju mineralnih materija koje nije optimalno. Ne vrijedi ako “zatrpavate” voćke mineralima ako one nisu u stanju da ih prihvate i ugrade u izgradnju ploda.
Voćke, kao i druge kulture, gaje se prevashodno radi proizvodnje organskih materija (najvažniji ugljeni hidrati, bjelančevine, masti). Međutim, biljke ne mogu stvarati organske materije bez mineralnih materija, koje dodate đubrenjem, a koje učestvuju u formiranju plodova, čija je vrijednost neuporedivo veća od upotrebljenih hraniva.
Đubrenje voćaka predstavlja osnovnu agrotehničku mjeru koja ima za cilj povećanje prinosa i poboljšanje kvaliteta plodova, pružanjem mineralne ishrane voćkama. Njime se popravljaju osobine zemljišta, ali i utiče se i na pripremljenost voćaka da izdrže niske temperature, veću otpornost na sušu, bolesti i štetočine.
Zašto prinos nije adekvatan ulaganjima?
Da bi se ostvarili visoki i stabilni prinosi odličnog kvaliteta, voćkama treba obezbijediti sve hranljive elemente u optimalnim količinama i odnosima. Samo usvajanje mineralnih elemenata mora se posmatrati sa fiziološkog stanovišta, uz aktivnost nadzemnog i podzemnog dijela voćaka. Efikasnost iskorišćavanja hraniva od strane voćaka može se determinisati:
sadržajem određenih hraniva u jedinici suve materije voćke;
iznošenjem mineralnih elemenata od strane voćaka po jedinici površine;
odnosom pojedinih elemenata koji su usvojeni.
Sadržaj humusa i plodnost zemljišta utiču na reagovanje usvajanja unetih mineralnih elemenata. Usvajanje ovih elemenata je bolje na siromašnijem zemljištu. Poznato je da različite vrste voćaka, pa i sorte, imaju specifično ponašanje, koje dolazi do punog izražaja i u njihovoj ishrani. Zato su i navedeni pokazatelji različiti.
Temperatura utiče na sve fiziološke, biohemijske i druge procese kod voćaka, a posebno i na usvajanje jona, odnosno na efekat mineralnih đubriva. Svi se joni ne mogu usvajati pri istim temperaturama.
Dokazano je da se pri temperaturi 10° do 12°C prvo usvajaju joni fosfora, zatim kalijuma, pa tek azota i kalcijuma. Sama apsorpcija jona je najintenzivnija između 15° i 25°C.
Pri temperaturi 25°C apsorpcija jona za kalijum je 3 do 4 puta veća u odnosu na temperaturu oko 13°C; za nitratni oblik azota 14 puta veća, dok za fosfor i kalijum 4 puta. (Bulatović, Mratinić 1997).
Na osnovu toga trebalo bi i tražiti objašnjenja za različite efekte od mineralne ishrane voćaka, pošto se tokom godine temperatura zemljišta mijenja, a sa tim i usvajanje jona. Smatra se da je najbolje usvajanje jona pri temperaturi 7°- 21°C stepen, dok usvajanje jona pri temperaturi 32°C prestaje, jer je aktivnost korena minimalna.
Pri optimalnim temperaturama usvajanje jona je brže, jer se ubrzava sinteza bjelančevina i drugih jedinjenja, u čiji sastav ulaze usvojeni joni, koji na taj način oslobađaju mjesto, a na njihova mjesta dolaze novi joni iz spoljne sredine.
Povećavanjem temperature ubrzava se disanje, čime se povećavaju organske kiseline. Njihova zastupljenost iznad određene količine je štetna. Međutim ovaj proces neutralizuje kalcijum, čiji se joni tada brže usvajaju.
Ukoliko je alkalna reakcija zemljišta (pH iznad 7), obično je praćena većim sadržajem kalcijuma i dovodi, vrlo često, do blokiranja usvajanja kalijuma, magnezijuma, bora, cinka i gvožđa.
Često se antagonistički ponašaju N:P; N:K; K:Mg; Fe:Mn; Zn:Mg i P:Zn. Kada se poremete povoljni odnosi, dolazi do složenijih poremećaja i teških posljedica u ishrani voćaka.
Veoma je značajan uticaj pH vrijednosti na usvajanje pojedinih elemenata. Najveći broj voćaka zahtjeva optimalnu vrijednost pH između 5,5 i 6,5.
Na usvajanje jona i efikasnost mineralne ishrane najviše utiču:
način održavanja zemljišta,
mikroflora,
obezbijeđenost vodom,
aeracija zemljišta i drugi činioci.
Apsorpcija hranljivih elemenata kod voćaka – autor Mr Branko Tanasković PSSS Čačak
Šta da jedete ako vam nedostaje gvožđe – koja hrana pomaže kod anemije i poboljšava krvnu sliku!
Simptomi koji ukazuju na to da vam nedostaje gvožđe su: konstantan osjećaj umora, čak iako smo se naspavali, blijedilo, gubljenje daha, glavobolje i vrtoglavice, jako i ubrzano lupanje srca, suva i oštećena koža i kosa, oticanje i bol u krajnicima i ustima, sindrom nemirne noge (stalno cupkate nogom), udubljenje na noktima (koilonihija), anksioznost, teške menstruacije i hladne šake i stopala.
Osobe koje imaju povišen rizik od anemije su najčešće trudnice, osobe koje pate od Kronove bolesti, žene koje imaju obiln emenstruacije, kao i osobe koje ne konzumiraju namirnice životinjskog porijekla. Nedostatak gvožđa se određuje analizom krvi, a ukoliko se utvrdi, neophodna je konsultacija sa ljekartom koji će vam pripiati određenu terapiju, najčešće siplemente.
Osim suplemenata neophodno je da obratite pažnju i na ishranu, kao i na namirnice koje podstiču apsorpciju gvožđa u organizmu. Hrana koja najviše ima gvožđa jeste crveno meso, pa konzumiranje dva puta nedjeljno porcije od 100g može povoljno uticati na organizam osobe koja pati od nedostataka gvožđa. Ukoliko jedete meso, važno je da bude prirodno i organskog porijekla, kao i da ne preterujete u konzumiranju.
Istraživanja pokazuju da su sljedeće namirnice pune gvožđa:
Meso i riba – Govedina, jagnjetina, divljač, džigerica, školjke, ostrige, škampi, sardine, tunjevina, losos, bakalar
Voće i povrće – Potočarka, kelj, spanać, zelje, blitva, agrumi, crvena i žuta paprika, brokoli, bobičasto voće, aronija
Ukoliko želite da povećate nivo gvožđa u organizmu, smanjite konzumiranje čaja i kafe uz obroke. Takođe, ograničite kombinaciju namirnica koje sadrže gvožđe sa namirnicama koje su bogate kalcijumom. Poželjno je da uz hranu bogatu gvožđem konzumirate i namirnice koje u sebi sadrže vitamin C (kivi, agrumi, bobice, paprika, keleraba…)
Jesenja namirnica bogata ljekovitim sastojcima ne preporučuje se osobama koje imaju određene zdravstvene tegobe.
Bundeva je nezaobilazna namirnica na jesenjoj trpezi. Ukusna je, a prije svega zdrava. Kako sadrži čak 90 odsto vode, lako je svarljiva, a pored toga sadrži i vlakna. Sadrži beta-karoten koji se pretvara u vitamin A, obiluje kalijumom ali i vitaminom C. Masnoća gotovo da nema, jer se u 100 grama bundeve nalazi samo tridesetak kalorija. Zbog svega ovoga bundevu zovu zvijezdom jesenjeg jelovnika.
Bundeva se može konzumirati sirova, kuvana, pečena ili pržena. Pored mesnatog dijela, koriste se i njene sjemenke koje sadrže znatno veću energetsku i hranjivu vrijednost od mesnatog jestivog dijela bundeve. Sjemenke sadrže 30 odsto bjelančevina, i od 25 do 38 odsto masnog ulja.
Bundeva je lako svarljiva pa mogu da je jedu čak i bebe. Takođe, preporučuje se trudnicama, dojiljama, osobama sa bolesnom jetrom i muškarcima sa oboljelom prostatom jer smanjuje tegobe.
Stručnjaci tvrde da je bundeva veoma korisna i pomaže u detoksikaciji organizma. Sadrži karotenoide korisne za oči i kožu, a sjeme ima antihelmintički efekat. Ipak, nutricionistkinja Olga Perevalova upozorava da se bundeva ne pogoduje osobama sa gastrointestinalnim oboljenjima.
„Ovo voće može da ošteti sluzokožu i izazove dijareju. Ako osoba ima pogoršane gastrointestinalne bolesti, kao što su gastritis, kolitis, čir, pankreatitis i trovanje, onda mu je kontraindikovana ne samo bundeva, već i bilo koje drugo povrće“, tvrdi ona.
Olga ističe da osoba koja nema zdravstvene problema može da jede bundevu svaki dan. Dnevna porcija je 200-300 grama.
Bundevu operite i isijecite na kriške (ne skidajte koru). Složite u pleh obložen papirom za pečenje i pecite u zagrejanoj rerni (220°C) oko 45 min, ili dok bundeva ne bude srednje meka. Izvadite iz rerne i prelijte medom.
Osteoporoza je bolest koštanog sistema koju karakteriše propadanje koštanog tkiva. Zbog gubitka organskih i mineralnih materija smanjuje se koštana masa, što uzrokuje slabost, krhkost i lomljivost kostiju. U nastavku saznajte kako spriječiti ovo stanje i koji je prirodni lijek za jačanje kostiju, tj. najbolji lijek za osteoporozu.
Najbolji lijek za osteoporozu – 4 pomoćnika iz prirode
Biljni lijekovi smatraju se prirodnom alternativom lijekovima za osteoporozu. Ove biljke sadrže spojeve za jačanje kostiju koji mogu poboljšati izgradnju koštane tvari, pa se za svaku od njih može reći da je najbolji prirodni lijek za osteoporozu.
Kurkuma
Kurkuma (lat. Curcuma longa) je žuti korijen koji pripada porodici đumbira (lat. Zingiberaceae) i porijeklom je iz Južne Azije. Njeza protivupalna i antimikrobna svojstva čine je važnim tradicionalnim lijekom kineske i ayurvedske medicine u posljednjih 4.000 godina.
Moderna medicina je potvrdila da kurkumin, aktivni sastojak kurkume, djeluje odlično kao lijek za bolne zglobove i krhke kosti. Uzimanje dodataka kurkumina tokom šest mjeseci jača kosti i povećava njihovu gustoću i fleksibilnost, pa se u prirodnoj medicini preporučuje kao najbolji lijek za osteoporozu.
Crvena djetelina (lat. Trifolium pratense) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice mahunarki. U narodnoj medicini se koristi kao dopunski tretman za simptome menopauze, kao što su talasi vrućine i bolovi u kostima. Moderna istraživanja su pokazala da dnevno uzimanje crvene djeteline tokom šest mjeseci povećava mineralnu gustoću kostiju i zdravlje žene u postmenopauzi.
Ova biljka sadrži spojeve slične estrogenu, a brojne su studije pokazale da preparati od crvene djeteline mogu povećati nivo estradiola kod žena u menopauzi. Budući da prirodni estrogen može pomoći u zaštiti kostiju, alternativna medicina preporučuje crvenu djetelinu kao prirodni lijek za osteoporozu.
Preslica
Preslica (lat. Equisetum arvense) je vrlo cijenjena biljka u narodnoj medicini. Kroz istoriju su njenu ljekovitu moć koristili mnogi narodi, pa tako i poznati rimski ljekar Galen. U holističkoj medicini preslica se preporučuje kao prirodni lijek za jačanje kostiju i liječenje osteoporoze. Bogata je antioksidansima kao što su kvercetin, oleanolna kiselina i ursolna kiselina. Ovi spojevi mogu poboljšati nivo kalcijuma i podstaknuti rast kostiju.
Preslica takođe sadrži spoj silicijumov dioksid. Silicijum u preslici pomaže kod gubitka koštane mase stimulirajući regeneraciju kostiju. Preparati napravljeni od silicijumov dioksida povezani su s poboljšanom mineralnom gustoćom i čvrstoćom kostiju.
Iako se smatra da je osteoporoza danas jedna od vodećih bolesti modernog čovjeka, za nju su znali i stari Grci. Njihov drevni recept sadrži hranjive namirnice bogate mineralima koji pogoduju zdravlju i gustoći koštanog sistema. Ovaj lijek se koristi kako bi se spriječio ili usporio proces osteoporoze.
Sastojci:
10 supenih kašika sjemenki lana
5 supenih kašika sjemenki suncokreta
5 supenih kašika sjemenki bundeve
5 supenih kašika sjemenki sezama
5 supenih kašika zrna pšenice
3 supene kašike grožđica
1 kg organskog livadskog meda.
Priprema
Sameljite sjemenke, zrna pšenice i grožđice u mlincu za kavu ili blenderu.
Sve sastojke dobro pomiješate sa medom i spremite u čistu teglu.
Uzimajte jednu supenu kašiku ovog lijeka, 2 puta dnevno, ujutru natašte i prije ručka.
Napomena:
Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.
