Naslovnica Blog Stranica 126

Kada vaditi crveni i bijeli luk i na šta posebno obratiti pažnju?

Agrosavjet
-
0
Kada vaditi crveni i bijeli luk i na šta posebno obratiti pažnju?

Pravi moment za jare sorte je kad se zelena masa počne sušiti, a to zavisi od područja, sortne karakteristike, vremenskih uslova

Vađenje glavica ozimog crvenog i bijelog luka je uglavnom završena, a pred nama je berba jarih sorti. Ne treba žuriti, ali ne treba ni kasniti. Ranom berbom ćemo smanjiti akumulaciju hranjivih materija i njihovo preuzimanje iz zelenih listova.

Često vidimo povaljane zelene biljke lukova „zbog zrenja“, ali ovom mjerom samo prekidamo prirodan proces transporta hranivih materija, nakupljanje šećera i dozrijevanje ovojnih listova.

U slučaju da zakasnimo sa vađenjem glavica dolazi do raspadanja ovojnih listova. To je naročito izraženo u vlažnoj zemlji, u kišnom periodu.

Ne pravite oštećenja

Kod vađenja je najvažnije da odredimo optimalan termin i da ne oštećujemo glavice. Pravi moment za jare sorte je kad se zelena masa počne sušiti, a to zavisi od područja, sortne karakteristike, vremenskih uslova. Nadzemna masa se naginje prema tlu, vrat korijena se počinje sušiti, ovojni listovi postaju suhi i dobivaju karakterističnu boju.

Pročitajte: Luk počinje da žuti i suši se – Kako spasiti usjev?

Ako želite valjati biljke, možete to učiniti deset dana prije vađenja. Posao obavite po lijepom, vedrom, suhom i sunčanom danu. Spriječite oštećenje, jer je svaka rana mogući ulaz prouzrokovača truleži i drugih oboljenja i štetočina. Često se dešava da glavice crvenog luka doslovno iskoče iz zemlje ili „izađu“.

Prikratite korijen i nadzemni dio

Očistite ih i ostavite u sjeni da se prosuše, a tek onda uklonite suvišnu zelenu masu i korijen. Stablo se prikraćuje na najmanje 2 cm od vrha. U procesu sušenja kroz odsječeni dio isparava suvišna voda, a drška se spaja i zatvara prodor do sočnog tkiva. Korijen se skraćuje.

U oba slučaja prikraćivanje ne smije biti jako, jer bi tako otvorili unutrašnjost luka i on bi brzo propao. Obavite pregled. Sve što je oštećeno i sumnjivo, sa simptomima oboljenja, odvojite i što prije potrošite. Ostavite ih da se suše od jedne do dvije sedmice u hladovini.

Najbolje se čuvaju zrele, zdrave, dobro očišćene i osušene glavice na tamnom i prohladnom mjestu, piše agroklub

Dragoljub: Ljekoviti cvijet koji čuva biljke i obogaćuje našu ishranu

Agrosavjet
-
0
Dragoljub: Ljekoviti cvijet koji čuva biljke i obogaćuje našu ishranu

Niko pouzdano ne zna kako je dragoljub (Tropaeolum majus) dobio ime na našim prostorima, ali taj spektakularni cvijet decenijama uljepšava dvorišta svojim žutonarandžastim laticama i ovalnim listovima. Cvijetna letnja bašta ne može se zamisliti bez njegovih nježnih grmova. Lak je za održavanje i, osim što je ukras vrtova, dragoljub je jedna od najpopularnijih vrsta jestivog cvijeća. Zovu ga još i dragomilje, lazibube, latinče, mlatifa, ljubidrag, penjalica ili slak.

Piše: Biljana Nenković

Ranije se nije moglo zamisliti dvorište bez dragoljuba. Sijao se zbog lakog održavanja i dugog cvjetanja, koje počinje u julu, a završava se u oktobru. U ovoj deceniji doživljava renesansu jer je, osim dekorativnog izgleda, postao popularan kao jestivo i ljekovito cveće.

Narodna medicina svedoči o tome da je dragoljub jedan od najjačih prirodnih antibiotika, da djeluje i antifungicidno, antiseptički, antibakterijski, kao i da je dobar diuretik i laksativ. Posljednjih godina tvrdi se da svi dijelovi biljke imaju antibiotsko svojstvo i da povećavaju otpornost organizma. Koristi se kao tinktura i svježe cijeđen sok od biljke, a zbog velike količine C vitamina, cvjetovi i mladi listovi ove biljke završavaju u salatama. U dragoljubu ima i smole, pektina, gume, tanina.

Sve više se koristi kao dodatak vitaminskim salatama, koje treba jesti svakodnevno, ili čak svježe cijeđeni sok od lišća. Ali, ne uzima se više od 10 do 15 grama. Koristi se i za liječenje bolesti respiratornog sistema, kao što su astma, bronhitis, tvrdokorne sluzi, upalna stanja, kašalj, prehlade i grip. Zbog sličnih ljekovitih svojstava odavno je rame uz rame s renom i rotkvom.

Tako je dragoljub razbio predrasude da je biljka pomodarstva i da služi samo kao dekoracija na tanjiru zbog intenzivno žute boje, narandžaste i crvene boje cvjetova. Dok ne stigne do stola, ukrašava dvorišta, stvarajući grmoliku strukturu. Listovi su mu gotovo okrugli, cvjetovi krupni, a plod je suv, dijeli se na tri dijela i u svakom ima po jednu sjemenku.

Dragoljuba krasi jednostavnost u održavanju, i to je jedna od njegovih važnijih prednosti. Osim sunčanog mjesta u dvorištu, ova biljka ne traži skoro ništa više. Prihrana mu nije potrebna, ni poželjna, jer u previše plodnom tlu slabo će cvjetati. Dragoljub je poznat i po tome što nesebično dijeli svoje moći sa drugima i zaštitnički je nastrojen. Sije se među voćem i povrćem, jer ih štiti. On stvara materije koje uništavaju mnoge štetne mikroorganizme, odbija štetočine i izazivače bolesti.

Dragoljub je neprijatelj biljnih vaši, bijele mušice i leptira kupusara. Zbog toga ga često možete vidjeti u baštama s kupusom ili u voćnjacima. Može se naći i u prirodi, najčešće u bukovim šumama. Specifičan je po tome da se prostire i puže po tlu. Veoma je osetljiv na hladnoću i s prvim mrazom će nestati. Riječ je o jednogodišnjoj zeljastoj biljci, koja može da naraste od 15 centimetara do čak dva metra u visinu. Ovoj biljci odgovara i suvo i pjeskovito, dakle, dobro propusno zemljište. Sije se direktno u zemlju na dubinu do 2 centimetra. Može se prvo proizvesti rasad, ali ne voli previše presađivanje.

Pročitajte: Dragoljub je cvijet koji povećava prinos u bašti, evo koja je njegova tajna

U podnožje dragoljuba, ako je penjačica, mogu se posaditi niske cvijetnice, poput lobelija, ageratuma ili vodenika. Kod grmolikih vrsta dragoljuba, treba ih pustiti da rastu po zemlji gde će formirati pokrivač. Zato ih treba saditi na razmaku od oko pola metra. Ukoliko ih želite kao penjačice, treba im obezbijediti dobar oslonac i malo im pomoći u penjanju, jer nemaju vitice.

Dragoljub, posađen u zemljište bogato kiseonikom, razviće bogatu lisnu masu, ali će slabo cvjetati, pa osim nepoželjnog đubrenja, nije preporučljivo ni da se smjesti pored biljaka koje u zemlji vežu kiseonik, poput mahunarki ili djeteline. Odlično podnosi sušna ljeta i ne treba ga previše zalivati. Jedini posao oko dragoljuba je otklanjanje precvjetalih cvjetova, kako bi cvast bila što bujnija i uživanje u njegovoj ljepoti i lekovitosti potpunije.

Sjemenke umesto bibera, cvjetovi u namazu

Dragoljub se upotrebljava u svježem ili sušenom obliku. Listovi se mogu ubrati bilo kad, a cvjetovi u ljetnjim mjesecima, u julu i avgustu. Najbolje ih je brati u ranim jutarnjim satima. Sjeme se skuplja u jesen, kad sazri. Ne treba čekati predugo, jer prezreli plod može biti gorkog ukusa. Samljevene sjemenke imaju ljuto-pikantan ukus i koriste se kao zamena za biber.

Sitno isjeckani cvjetovi mogu se pomiješati s mladim sirom. Tako se dobija kvalitetan i zdrav namaz. Mnogi koriste dragoljub kao začin u omletu ili kajgani ili uz pirinač, makarone, salatu od krompira.

Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.

Kako spriječiti pucanje plodova paradajza

Agrosavjet
-
0
Kako spriječiti pucanje plodova paradajza

Paradajz puca zbog fluktuacije u količini vode koju prima, a postavlja se pitanje šta se može učiniti kako bi se smanjila ili spriječila ova pojava.

Kada paradajz raste u uslovima suše ili se malo zaliva, jaka kiša ili kišni period može da uzrokuje da unutrašnjost paradajza raste brže od spoljne kože, što rezultira pucanjem paradajza.

Paradajz može da puca na dva različita načina: vertikalno pucanje kada se brazda proteže od vrha do dna ploda; i koncentrično pucanje koje se često pojavljuje na vrhu ploda, formirajući pukotine. Iako oba oblika pucanja mogu da dozvole štetočinama i bolestima da uđu u plod i podstaknu truljenje, koncentrično pucanje ponekad nije tako ozbiljan problem. Ukoliko pucanje nije otkrilo unutrašnjost ploda, već se biljka sama zalIJečila i ostali su joj, praktično, ožiljci, možete da dozvolite da ostane na biljci i sazri.

Pucanje paradajza i preventivne mJere

Pucanje paradajza ne može uvIJek da se sprIJeči; ukoliko imamo dug period kiša ili pljusak koji za nekoliko sati stručio mnogo vode – to može da dovede do pucanja paradajza bez obzira na to šta ste preduzeli. Međutim, možete da smanjite vJerovatnoću da će se to desiti.

  1. Zalivajte paradajz redovno i duboko
    Paradajz je osetljiv na nedostatak vode posebno tokom cvjetanja i plodonošenja. Neko pravilo je da se zaliva na svakih 5-7 dana. Međutim, to treba prilagoditi situacijama. Na primJer, ako je vreme suvo, siguran znak dehidracije paradajza je opušteno lišće. Za zalivanje odraslih biljaka potrebno je minimum 10 litara vode po biljci.

Zalivajte paradajz po bazi biljke (neposredno iznad korijena), nikako po listovima, kako biste izbJegli pojavu patogena, odnosno, bolesti. Redovno i duboko zalivanje će da smanji uticaj iznenadne jake kiše, jer biljke neće pretrpeti šok od prekomerne vode nakon stalnih sušnih uslova, što uzrokuje pucanje plodova paradajza. Najidealnije bi bilo imati sistem kap po kap, jer će zemlja stalno biti vlažna i nikakva vrućina neće biti toliko strašna.

  1. Obezbedite dobru drenažu
    Dobro drenirano tlo je jako važno. Posle svakog zalivanja preporuka je da se zemlja plitko okopa.
  2. Malčiranje
    Paradajzu treba obezbediti oko 5 cm organskog malča, poput slame. On pomaže da se održi konstantni nivo vlage u tlu.
  3. Sadnja otpornih sorti
    Postoje sorte paradajza koje su manje ili više otporne. Možete potražiti sorte koje su otporne na pucanje ploda. Mnoge hibridne vrste nude, ne samo visoku produktivnost i otpornost na bolesti, već su i manje sklone pucanju plodova.
  4. Rana berba
    Ukoliko je nepovoljna godina za paradajz, plodovi su skoro zreli, a očekuje se velika kiša, najbolje je da se obere paradajz pre najavljene velike kiše. Ako je počeo da menja boju, plod će da dovrši proces zrenja samostalno i nakon berbe.

Šta učiniti ako je paradajz već pukao

Ako je paradajz već pukao, važno je da se ubere što je prije moguće. Ispucali plodovi su mnogo podložniji patogenima i oštećenjima insekata. Ukoliko nema tragova insekata i truleži, ne miriše „na kiselo“, nije mekan plod i ne curi možete ga slobodno konzumirati. Trebalo bi odmah da se pripremi za kozumaciju.

Izvor: North Carolina Cooperative Extension / agrosaveti.rs

Razmnožavajte ruže iz SJEMENA: Prve latice će se pojaviti jako brzo čak i kućnim uslovima

Agrosavjet
-
0
Razmnožavajte ruže iz SJEMENA: Prve latice će se pojaviti jako brzo čak i kućnim uslovima

Ruže možete saditi na dva načina: sadnjom sjemena ili uzimanjem pelcera. Sada predstavljamo metod sa sadjnom sjemena.

Koja je razlika između praška za pecivo i sode bikarbone

Agrosavjet
-
0
Koja je razlika između praška za pecivo i sode bikarbone

Veliki broj ljudi misli da su soda bikarbona i prašak za pecivo ista stvar, pa im je sve jedno, pa u hranu stavljaju jedno ako ostanu bez drugog.

Ipak, to nije istina. Njihov hemijski sastav se uvekoliko razlikuje, pa ne mogu da se koriste za iste stvari.

Soda bikarbona se često koristi za čišćenje, ali nije rijedak slučaj da se koristi i prilikom kuvanja. Zabuna često dolazi iz stranih recepata, gdje se za sodu kaže „baking soda“, dok se za prašak za pecivo kaže „baking powder“. Mnogi misle da su ovi pojmovi zapravo sinonimi.

Pročitajte: SODA BIKARBONA UMJESTO PESTICIDA – Zaštitite voće i povrće od propadanja na ovaj način!

Soda bikarboan se smatra idealnim sastojkom za sve vrste testa, jer pospješuje njegovo dizanje. Osim što se dodaje u jela, posebno u pripremi kolača za dizano tijesto, veliki broj domaćica koristi sodu i prilikom čišćenja kuće.

Međutim, sodi bikarboni je za aktiviranje njenih svojstava potrebna neka vrsta kiseline.

Prašak za pecivo je, sa druge strane, kombinacija sode i vinske kiseline, a kako bi djelovao, potrebna mu je samo voda. Za razliku od sode, prašak za pecivo ne bi trebalo da se miješa sa kiselom hranom, a najviše se koristi za nadimanje tijesta, slično kao i soda.

Dakle, soda bikarbona se stavlja isključivo u recepte koji sadrže veću količinu neke kiseline, a prašak za pecivo ne. Imajte na umu, kada pečete kolače i dezerte i koristite sodu bikarbonu, da morate dodati neki kiseli sastojak da biste to aktivirali i da bi recept ispao kako treba, prenosi Krstarica.

Napravite KOKOŠIJI STAJNJAK za prihranu biljaka

Agrosavjet
-
0
Napravite KOKOŠIJI STAJNJAK za prihranu biljaka

Iako je kokošiji stajnjak ključna komponenta organske proizvodnje i đubrenja, ipak ga nije moguće koristiti u izvornom stanju. Budući da on u sebi sadrži štetne kampilobakterije, ešerihiju koli i salmonelu, te da one mogu prouzrokovati bolesti, ukoliko preko hrane dospiju u digestivni trakt, neophodno je da se živinski stajnjak prethodno kompostira.

Prije nego što se u to upustite

Dvorišni uzgajivači kokošaka nastoje da uravnoteže boravak živine na otvorenom, i to na terenima gdje ima blata, sa boravkom u kokošinjcu. Stajnjak koje kokoške ostavljaju za sobom, a koje predstavlja mješavinu nepojedene hrane, perja i izmeta, sasvim je pogodno da se dalje iskoristi. Uz upotrebu piljevine od drveta i drugih prirodnih materijala za pravljenje prostirke u kokošincu, ovim se postiže da se neprijatni mirisi bolje apsorbuju kao i da se stajnjak brže razgradi. Kokošiji stajnjak olakšava posao kompostiranja.

Postarajte se da vaše ptice imaju prostirku od 25 santimetara debljine na podu kokošinca, kao i na mjestu gdje obavljaju čišćenje tijela kljunom.

Za kokoške je važno da imaju dovoljno prostora u kokošincu, kao i da se prostirka mijenja kvartalno ili makar dvaput godišnje. Iako prostirka može stajati dosta dugo i i dalje biti upotrebljiva, ipak se mora kontrolisati nivo vlage u njoj.  Ukoliko je prostirka previše mokra, to može dovesti do usporavanja procesa razgradnje materije, a previše suva prostirka može doprinjeti povišenom nivou prašine.

Jednostavani test pokazaće vam da li je nivo vlage u prostirci zadovoljavajući.  Potrebno je da zahvatite komad prostirke i da od nje pokušate da napravite loptu. Prostirka treba da bude dovoljno vlažna da se od nje može formirati oblik lopte, ali i dovoljno prosušena da se lopta lako može rastaviti prstima.

Nakon zamjene, staru prostirku je potrebno ostaviti na mjestu gdje se materija kompostira. Preporučeni odnos prostirke i stajnjaka bi trebalo da bude u razmjeri 3:1, odnosno 75% prostirke i 25% stajnjaka. Boja  biljnih ostataka koji se dodaju kompostnoj smješi bi trebalo da bude braon boje. Ova boja ukazuje na visok sadržaj ugljenika što kompost čini kvalitetnijim.

Priprema prostora u kojem se vrši kompostiranje

Kompost se pravi tako što se biljni ostaci pomješaju sa kokošijim otpadom. Za početak, potrebno je sav sakupjeni materijal staviti u prostor za kompostiranje. Nakon toga, potrebno je doliti dovoljno vode i kontrolisati temperturu na dnevnom nivou. Pomješane komponente dostižu temperature između 60-72 stepena kada se razgrađuju. Ova temperatura treba da se održi tokom tri dana u nizu.

Mješavinu je potrebno periodično mješati kako bi se na taj način omogućio priliv kiseonika. Kada je proces razgradnje završen, materijal bi trebalo da ima miris na glinu, a ne bi smjeo da miriše na trulež ili izmet.

Kompostnu smešu ne bi trebalo držati na zemlji, niti na otvorenom jer to privlači glodare. Takođe, komposter bi trebalo udaljiti od kokošinjca što je moguće više. Idealno bi bilo da komposter bude izdignut i da može da se zatvori, kao i da ima ručicu kojom bi se sadržaj mješao.

Prije nego što iskoristite kompost u vašoj bašti, razmislite o tome šta ćete gajiti. Ukoliko ćete uzgajati biljke koje imaju direktan kontakt sa zemljom, bilo bi dobro da izbjegnete kompost koji se bazira na stajnjaku iz razloga što ovakav kompost i dalje sadrži tragove bakterija. Biljke koje nemaju direktan dodir sa zemljom, poput brokolija ili kukuruza bi u tom slučaju bile bolji izbor jer je teže da budu kontaminirane.

Primjenite kompost na početku sadnje. Napravite sloj od nekoliko santimetara debljine i posadite biljke na njemu ili ga dodajte odmah nakon sadnje u zemlju. Dodavanje u nekoj od kasnijih faza neće dovesti do povećanja prinosa.

Ono što se ne preporučuje prilikom kompostiranja

Nemojte dodavati pseći, mačiji ili ljudski izmet u smješu za kompostiranje. Potencijal za širenje zaraze je mnogo veći nego kod kokošijih ostataka. Baštovani takođe treba da imaju na umu da čak i razgrađena materija u sebi sadrži ostatke bakterija što može biti razlog za preispitivanje izbora vrsta poput salate ili spanaća za uzgoj.

Kada je riječ o prostirci u kokošincu, preporučljivo je izbjegavati slamu kao podlogu jer nema tako dobra upijajuća svojstva kao drugi materijali. Miris amonijaka ne bi trebalo da se osjeća u kokošincu, a ukoliko to bude slučaj, potrebno je korigovati uzroke njegovog nastanka.

Izvor: The poultrysite

PROČITAJTE:

Živinsko đubrivo – najjače, a organsko!

Ove trikove morate znati ako uzgajate kokoške u dvorištu!

Povećajte nosivost jaja kod vaših koka – Hranite ih bijelim lukom!

 

Crna pjegavost lista ruže – Bolest zbog koje ruža slabije cvjeta

Agrosavjet
-
0
Crna pjegavost lista ruže – Bolest zbog koje ruža slabije cvjeta

Crna pjegavost ruže – Diplocarpon Rosae je gljiva koja napada lišće, što uzrokuje žutilo i osutost, a ponekad napada cvijet i stabljike. Defolijacija uzrokuje da biljka izgleda ogoljena i ćelava i ima sve manje energije za proizvodnju cvijeta.

Ruže su podložne, ako i sve na ovom svijetu, raznim bolestima. Najbitnije je bolesti i štetočine na vrijeme uočiti, a to znači, ruže redovno pregledati sa svih strana. Ruža može imati predivan cvijet, ali pregledajte i lišće, jer ćete na njemu uočiti bolesti i štetočine, najpre.

CRNA PJEGAVOST RUŽE (CRNA TAČKA)

Crna pjegavost ruže (Crna tačka)  je uzrokovana gljivicama, Diplocarpon Rosae. To je jedna od najčešćih bolesti ruža, prepoznatljiva po crnim tačkama na listovima.

Napadnuto lišće vremenom počinje da žuti i opada.

Bolest ne ubija biljke otvoreno, ali s vremenom, gubitak lišća može oslabiti biljke što je čini podložnim drugim stresovima i oštećenjima u toku zime. Bolest je aktivna tokom hladnog i  vlažnog vremena.

Nasuprot tome, ekstremne ljetnje vrućine tokom jula i avgusta će ograničiti razvoj bolesti.

SIMPTOMI I DIJAGNOZA

Crne mrlje, veličine milimetar do jednog centimetra u promjeru, se razvijaju prvo na gornjim površinama lista.

Bolest obično počinje na dnu biljke i napreduje prema gore.

Rjeđe, ljubičasto-crvene mrlje mogu da se  razvijaju na nezrelom drvetu ruže u prvoj godini sadnje.

Ove mrlje  kasnije pocrne i izgledaju kao plikovi.

ŽIVOTNI CIKLUS

Bolest prezimli na oboljelim granama  i zaraženom lišću.

Gljivične spore klijaju u proljeće i šire se  prskanjem vodom.

Gljivične spore na površini lista moraju biti neprekidno vlažne najmanje sedam sati da bi se ruža inficirala.

Kada dođe do  infekcije, gljivice će razviti plodove zvane acervuli u crnoj leziji koji, opet, proizvode spore koje prskaju i šire bolesti.

ŠTA RADITI KAKO BI KONTROLISALI BOLEST CRNE PJEGAVOSTI RUŽE (crna tačka)

  1. Ukloniti oboljelo lišće.

Lišće koje je ispod ruže i na tlu, treba pokupiti i u ništiti.

Da bi se smanjilo prezimljavanje gljive, prikupititi i ukloniti sve lišće sa tla u jesen, staviti malč, i orezati oboljele izdanake pre nego što ruža počne rasti u proljeće.

  1. Pazite da  lišće ruže bude suvo.

Da bi se razvile gljivične spore potrebna je vlažna površina kako bi gljiva  klijala i uzrokovala infekciju.

Dakle, držati lišće  na grmu ruže suvo najviše što možete.

Nemojte zalijevati ružu preko lista, ili ako to učinite, zalijevajte  rano ujutru kako bi se lišće osušilo do noći.

Orezati biljke kako bi se omogućila bolja cirkulaciju zraka i olakšalo sušenje lišća.

  1. Koristite fungicide.

Fungicidi kao zaštita pružaju dobru kontrolu.
Fungicid neće izliječiti zaraženo lišće, no ako se redovno primjenjuje, fungicide će spriječiti infekciju novih listova.

Pesticidi registrovani za upotrebu su (Dithan M-45, Antracol, Baycor, Bayleton special – proverite uvašoj poljoprivrednoj apoteci)

Provjerite oznaku na deklaraciji za kontrolu Crne pjegavosti ruže.

Većinu fungicida treba primjenjivati svakih 7-14 dana.

Prskanje fungicidom treba ponoviti sljedeće

  1. Iznestite/pomjerite biljke.

Možete ograničiti bolesti ruža ako ih presadite i postavite na lokacijama na kojima dobijaju ujutru ili još bolje, sunce preko cijelog dana. To olakšava sušenje lišća.

  1. Zasadite  sorte koje su više tolerantne na  bolesti.

Izbjegavajte visoko osjetljive sorte.

ORGANSKA STRATEGIJA

Strategije 1, 2, 4 i 5 su strogo organski pristup suzbijanju bolesti Crne pjegavost ruže.

Od fungicida navedenih u Strategiji 3, raspitajte se za odgovarajuće proizvode bogate organskim bakrom ili sumporom.

Savjet plus

Cimet je dobar prirodni preparat koji se može koristiti kao fungicid.

Umiješajte malo cimeta u toploj vodi i ostavite ga na tamnom preko noći.

Procijedite tekućinu kroz filter za kavu i stavite tekućinu u  sprej bocu.

Poprskajte stabljiku sa svih strana  kao i tlo oko biljke.

I pri sadnji možete pomiješati malo cimeta sa zemljom.

PROČITAJTE:

Ruže najbolje rastu pored ovih biljaka!

Kako da zaštitite ruže od invazije insekata

Kako saditi i održavati ruže u vrtu na pravi način

Tehnologija prerade smokve za rakiju

Agrosavjet
-
0
Tehnologija prerade smokve za rakiju

Smokve se na tržištu nude u svježem i u osušenom stanju, u osušenom stanju sadrže znatno više šećera. Osim pekmeza, džemova, slatka, likera, smokva služi i za preradu u rakiju. Plodovi smokve sadrže i razna eterična ulja i druge smolaste materije koje rakiji daju poseban miris i ukus.

Tehnologija prerade smokve u rakiju uključuje:

berba, sušenje plodova
alkoholno vrenje, destilacija
odležavanje, dozrijevanje

Berba, sušenje plodova

Plodove smokve treba brati gotovo svaki dan kako plodovi zriju postepeno, posebno plodove ranih sorti koji se koriste kao svježi. Za plodove smokve karakteristično je da brzo pređu vrijeme od početka zrenja do prezrelosti (oko 2-3 dana). Svaki prezreli plod ranih ljetnih sorti predstavlja gubitak jer se ne može koristiti za sušenje. U prezrelim plodovima dolazi do razmekšavanja, isparavanja vode, te tako do povećanja koncentracije šećera. Plodovi za sušenje beru se sa peteljkom jer se bez peteljke lako kvare. Bitno je da se ne prave oštećenja pokožice da ne dođe do pucanja plodova. Već pri malom oštećenju ploda počinje alkoholno vrenje i takve smokvine plodove napadaju razne plijesni, plodovi se kvare i postaju neupotrebljivi.

Kako pravilno uzgojiti SMOKVU za visok PRINOS

Alkoholno vrenje

Treba znati da visoke koncentracije šećera u komini spriječavaju razvoj i rast kvasaca. Zbog toga je potrebno koncentraciju šećera smanjiti na količinu od oko 10-17% šećera. Zato se nakon stavljanja usitnjenih i izgnječenih plodova u vrionik dodaje na 100 kilograma suhih smokava oko 300-350 litara tople vode, temperature oko 50°C. Tako pripremljenoj komini od smokava, ohlađenoj na temperaturu od oko 22°C dodaje se odgovarajuća prethodno napravljena i razmnožena količina selekcionisane kulture kvasca. Vrenje komine treba provoditi postepeno pri temperaturi od 22 do 24°C.

Destilacija, odležavanje, dozrijevanje

Preporučuje se destilaciju provoditi odmah po završetku vrenja komine, jer bi inače moglo doći do gubitka poželjnih aroma. Za dobar kvalitet destilata potrebno je obaviti dvokratnu destilaciju. Prosječno se od 100 kilogram suhih smokava može očekivati oko 56 litara rakije. Nakon dozrijevanja destilata od najmanje šest sedmica, potrebno je destilat razrijediti vodom na jačinu od oko 45 % alkohola. Ne preporučuje se ohlađivanje rakije na temperaturu ispod 5°C ili držanje u frižideru, jer na nižim temperaturama dolazi do izdvajanja eteričnih ulja, a s njima i pojedinih aroma.

Izvor: pssrs.net

PROČITAJTE:

ČAJ OD LISTOVA SMOKVE: Uspješno rješava OVE zdravstvene probleme! /RECEPT/

Recept za NEVENOVU MAST i za šta je sve dobra

Agrosavjet
-
0
Recept za NEVENOVU MAST i za šta je sve dobra

Neven (Calendula officinalis, engl. marigold) je ljekovita biljka, authotona u zemljama Mediterana, a danas rasprostranjena diljem svijeta kao žuto-narančasti cvjetni ukras u cvjetnjaku i na balkonima, te u povrtnjacima gdje svojim mirisom tjera nematode. Povjesno je najprije bila raširena primjena nevenovih latica u staroegipatskim pripravcima za pomlađivanje. Kao i druge biljke proširila se u starom vijeku u Europu, te se već dugo koristi za liječenje ozlijeda kože. Zabilježeno je, primjerice, kako je u Američkom građanskom ratu korišten za obradu otvorenih rana na bojištu.

Bez obzira na to u kojoj su nijansi boje, cvjetove beremo nakon nekoliko sunčanih dana u podne. Za čaj prvo glavice nekoliko dana ostavimo da se prosuše, a tada odvojimo latice i ostavimo ih da se osuše do kraja. Za mast/maslac, macerat ili tinkturu koriste se latice svježih, tek ubranih cvjetova.

Brojni su kozmetički pripravci sa nevenom. Za smanjenje raširenih pora, čišćenje kože te uklanjanje mrlja i prištića pomoći će ispiranje lice u mlakom čaju nevena. Pomoći će upaljenim očima i za ispiranje usta.

Nevenova mast

Neven se najviše cijeni kao lijek za rane, jer djeluje tako da čisti, steže, pobuđuje cirkulaciju i pospješuje rast novog tkiva. Od nevena se radi nevenova mast na bazi svinjske masti, popularan je i maslac na bazi maslaca od kozjeg mlijeka, a unovije vrijeme je popularno koristiti kokosovo ulje.

Sastojci: 200 grama svinjske masti, 3 šake latica nevenovog cvijeta i 40 grama pčelinjeg voska

Priprema: Najjednostavniji je recept da se rastopi bazna masnoća (neslana svinjska mast, kozji maslac ili kokosovo ulje), u količini koliko masti želimo. Kad se zagrije toliko da postane tekuća u nju umiješamo istu masu nasjeckanih svježih nevenovih latica. Lagano miješamo sljedećih 15 minuta, pa ostavimo da na hladnom, pokriveno, odstoji preko noći. Ujutro ponovo zagrijemo tek toliko da se mast otopi pa ocijedimo kroz gazu, a preostale latice u gazi još dobro istisnemo. U dobivenu žutu masnoću dodajte po želji ekstra djevičansko maslinovo ulje i nerafinirani pčelinji vosak. Na veoma laganoj vatri miješajte da se sve dobro rastopi i poveže sljedećih sat vremena, pa odlijte u posudice koje zatvorite i držite na tamnom i hladnom mjestu sljedećih godinu dana.

Ovu mast možete koristiti za mazanje suhe, ispucane i iritirane kože, za podljeve, opekotine i nazebline, istegnute mišiće, ekceme, za masiranje bolnih zglobova.

Čaj od nevenovih latica

Čaj od NEVENA – Lijek za mnoge bolesti

Priprema se tako da 1-2 čajne žlice osušenih ili svježih latica prelijemo sa 1 šalicom vruće vode. Ostavimo da odstoji 5-10 minuta pa procijedimo. Piju se 3-4 šalice dnevno, nezaslađeno, za olakšanje bolova u crijevima i želucu. Mlačnim čajem može se ispirati lice ili oči.

Izvor: dobarživot.net

PROČITAJTE:

Neven – Sjetva u martu, prihod od maja do jeseni

NEVEN: Ruski lijek za alergije

Neven i kadifa PRIRODNI zaštitnici organskog vrta

Kalifornijski trips: Kako ova štetočina ugrožava 140 biljnih vrsta i prenosi opasni virus bronzavosti paradajza

Agrosavjet
-
0
Kalifornijski trips: Kako ova štetočina ugrožava 140 biljnih vrsta i prenosi opasni virus bronzavosti paradajza

Kalifornijski trips (Frankliniella occidentalis) se ubraja u polifagne štetočine, te napada i oštećuje oko 140 biljnih vrsta, kako gajenih tako i korovskih. Glavne štete pričinjava u zaštićenom prostoru, na plodovima povrća kao što je paprika, potom krastavac a znatno manje na plodovima paradajza. Pored navedenih vrsta oštećuje i kupus, plavi patlidžan,  salatu i druge biljne vrste. Prinosi mogu biti znatno umanjeni, čak i do 70%. Pored direktnih šteta, kvantitativne i kvalitativne prirode, ova štetočina prenosi i vrlo opasan virus bronzavosti paradajza.

Kalifornijski trips
Kalifornijski trips

Tripsi se na biljkama u početku veoma teško uočavaju. Larve i odrasli insekti se hrane sišući biljne sokove sa naličja lista, usljed čega se na licu listova pojavljuju nepravilno razbacane bjeličastožute pjege. One su u početku vrlo sitne, a zatim se povećavaju i međusobno spajaju, zahvatajući čitavu površinu. Takvi listovi se suše, i ostaju viseći na biljaka. Takođe, tripsi se u velikom broju nalaze i u cvjetovima biljaka, gdje se hrane polenom, utičući negativno na oplodnju i formiranje kvalitetnih plodova. Takvi plodovi ostaju sitniji, deformisani i sa nekrotičnim pjegama na površini.

Kalifornijski trips je veoma sitan, do 1,5 mm, izdužen i ima dva para prozirnih krila obraslih resicama, a na prednjem dijelu vratnog štita ima dvije izdužene čekinje. Boja tijela odraslih insekata varira od svijetlomrke do žute boje u toku ljeta. Larve su još dosta sitnije, bez krila i svjetlije. Jaja su prozirna, bisernobijela i vrlo sitna, veličine svega 0,2 mm i ne mogu se vidjeti golim okom.

Mjere suzbijanja. Od izuzetnog značaja je, sprovođenjem preventivnih mjera borbe, spriječiti dolijetanje i naseljavanje biljaka ovom štetočinom. Prije svega potrebno je postavljanje insekticidnih mreža na otvore zaštićenog prostora. Takođe, manjoj brojnosti štetočine u zaštićenom prostoru, doprinosi sprovođenje fitosanitarnih mjera, koje prije svega podrazumjevaju uklanjanje biljnih ostataka nakon završetka ciklusa proizvodnje, dezinfekciju zemljišta, a od ostalih preventivnih agrotehničkih mjera pravilna obrada zemljišta, i sadnja isključivo zdravog sadnog materijala.

Uspješna zaštita i uništavanje tripsa, zavisi od blagovremenog uočavanja njihovog prisustva, te je preporuka da se nakon rasađivanja biljnih vrsta, postave plave ljepljive ploče i da se redovno vrši pregled biljaka. Postavljene ploče se pregledaju jednom sedmično, a po potrebi i češće, a kada se ustanovi prisustvo štetočine potrebno je početi njihovo suzbijanje. Utvrđivanjem prisustva kalifornijskog tripsa, uništavanje se sprovodi hemijskim i biološkim mjerama borbe.

Kalifornijski trips je izuzetno opasna štetočina, koja brzo razvija rezistentnost na insekticide, pa je potrebna posebna pažnja pri hemijskom suzbijanju. Pravovremena upotreba hemijskih preparata je bitna za uspješnu zaštitu, nekim od insekticida, na bazi: malationa, abamektina, alfa-cipermetrina i ostali preparati registrovani za suzbijanje tripsa. Međutim, zbog skrivenog načina života, i brzog nastajanja rezistentnosti hemijsko suzbijanje ne daju uvijek dobre rezultate, te često dovodi do prenamnožavanja ove štetočine.

Da bi se izbjegla ova pojava, preporučuje se biološko suzbijanje predatorskim grinjama, i korisnim insektima, koji svojom ishranom održavaju brojnost tripsa na tolerantnom nivou.

1...125126127...1.016Stranica 126 of 1.016

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia