Kopriva baštovane uvijek podseća na kante pune najboljeg, besplatnog, organskog đubriva.
Ukoliko želite sasvim prirodno đubrivo za vaše biljke i cveće – isjeckajte koprivu, zalijte je vodom i onda gledajte kako se čuda dešavaju.
Čim vidite da je žbun koprive izrastao dovoljno visoko, isijecite ga i stavite koprivu u kantu. Kada nalijete vodu i ostavite da se kopriva natapa nekoliko dana dobićete punu kantu đubriva bogatog azotom.
Najbolje bi bilo kada biste kantu punu koprive prelili sa kišnicom, ali poslužiće i obična česmovača.
Zatvorite kantu i ostavite da se kopriva fementiše. Svakih par dana promiješajte kantu sa sadržajem.
Treba da znate da će fermentisana kopriva smrdeti, stoga kante sa ovim prirodnim đubrivo čuvajte negdje dalje od kuće.
Nakon 10 do 14 dana đubrivo je spremno za upotrebu.
Prvo procijedite tečnost, a onu koprivu koju ste ostavili na dnu kante, sada bacite na kompost jer joj je tamo mesto.
Dobijeno tečno đubrivo nikada nemojte koristiti koncentrisovano jer ćete opeći biljke i optetiti koren. Uvek razblažite đubrivo vodom u omeru 1:10. Na primjer: jedna šolja koncentrisanog tečnog đubriva i 10 šolja vode.
Sa tako razblaženim đubrivom zalijte biljke oko korijena i to svake 3 do 4 nedelje.
Đubrivo od koprive možete koristiti i kako zaštitu od lisnih vaši, ali prije toga razblažite ga tako što ćete na 1 šolju đubriva dodati 20 šolja vode.
Breskva, narandžasto koštunjavo voće poznato je po tankom sloju dlačica koje prekrivaju njegovu spoljašnjost.
Zašto su breskve uopšte razvile ovu jedinstvenu osobinu – „dlakavost“.
Dok neke biljke koriste trnje i otrov te tako pasivno odvraćaju predatore, breskve uzvraćaju dlačicama.
Prema svim receptima, insekti su iritirani finim čekinjama i stoga se neće zadržati dugo nakon što slete na plod. Ovo ih sprečava da prave obrok od mekog ukusnog za ljude slasnog zalogaja ili da polažu jaja u breskvu.
Pored kontrole štetočina, dlačice su i prirodni konzervans, prenosi „Avaz“. Ista delikatna koža i meso koji breskve čine podložnim gladnim bubama dovode ih u opasnost od truljenja pod određenim okolnostima.
Pošto voda potiče bakterije, višak vlage na hrani može ubrzati propadanje. Sićušne dlake na breskvi odlažu ovaj proces tako što sakupljaju kapljice kondenzacije i drže ih dalje od kožice ploda, a breskva zauzvrat ostaje još neko vrijeme ukusna i čvrsta.
Đubrivo „YaraVita Univerzal Bio“ je visokokvalitetno tečno đubrivo koje se koristi za folijarnu prihranu različitih gajenih kultura. Ono se odlikuje ujednačenim sadržajem esencijalnih hranjivih elemenata i dodatkom ekstrakta algi Ascopyllum nodosum, koji je bogat izvor fitohormona citokinina, auksina i giberelina. Ova kombinacija hranjivih sastojaka i fitohormona omogućava optimalan rast i razvoj biljaka, povećava prinose i poboljšava kvalitet plodova.
YaraVita Univerzal Bio đubrivo
Đubrivo „YaraVita Univerzal Bio“ posebno je korisno za usjeve kao što su jabuke, krompir, paradajz, kukuruz, žitarice i druge kulture koje se uzgajaju na otvorenom ili u zaštićenom prostoru. Preporučene doze za primjenu ovog đubriva variraju od 2,5 do 5 litara po hektaru, uz ponavljanje tretmana u intervalima od 10 do 14 dana, u zavisnosti od potreba biljaka. Za pripremu rastvora, preporučuje se upotreba 200 litara vode po hektaru.
Važno je napomenuti da se primjena đubriva treba izbjegavati za vrijeme cvjetanja biljaka, osim u slučaju žitarica, soje i krompira. Takođe, kod višegodišnjih kultura, đubrivo se može primjenjivati nakon žetve. Za uzgoj u zaštićenom prostoru, maksimalna koncentracija đubriva „Yara Vita Universal Bio“ je 0,3 litra na 100 litara vode, uz količinu vode za rastvor od maksimalno 1000 litara po hektaru.
U Bosni i Hercegovini, generalni zastupnik za đubrivo „YaraVita Univerzal Bio“ je kompanija AgrimatcoDOO. Za nabavku ovog đubriva i detaljnije informacije, možete se obratiti regionalnom menadžeru kompanije Agrimatco DOO, Saši Petkoviću, na broj telefona: 00387 65 656 763.
Đubrivo „YaraVita Universal Bio“ predstavlja pouzdan izbor za efikasnu folijarnu prihranu različitih usjeva, pružajući biljkama esencijalne hranjive sastojke i potrebne fitohormone za njihov optimalan rast i razvoj. Uz pravilnu primjenu ovog đubriva, možete unaprijediti kvalitet i količinu prinosa, ostvarujući tako bolje rezultate u poljoprivrednoj proizvodnji.
Zakrivljeni plodovi krastavaca, iako možda neobični za mnoge, često izazivaju znatiželju kod vrtlara i ljubitelja ovog osvježavajućeg povrća. Iako su ravni i pravilni krastavci preferirani u trgovačkim lancima i industriji hrane, zakrivljenost plodova krastavaca ne mora nužno biti znak lošeg kvaliteta ili ukusa. Postoji nekoliko razloga zašto se plodovi krastavaca mogu kriviti, a u većini slučajeva, zakrivljenost je samo estetska varijacija koja ne utječe na njihovu jestivost.
Jedan od mogućih uzroka zakrivljenosti plodova krastavaca je genetika. Određene sorte krastavaca imaju prirodnu predispoziciju za zakrivljenost plodova. To znači da je njihov zakrivljen oblik dio njihove genetske osobine, iako se smatraju varijacijom u izgledu koja nema nikakav negativan uticaj na njihov kvalitet.
Osim toga, oprašivanje igra važnu ulogu u oblikovanju plodova krastavaca. Kako su krastavci biljke koje se oprašuju insektima, poput pčela, nepravilno oprašivanje može rezultovati zakrivljenim plodovima. Ako biljke krastavaca nisu dovoljno oprašene ili je oprašivanje neujednačeno, plodovi mogu rasti nepravilno, stvarajući zakrivljen oblik.
Uz to, nepravilni uslovi rasta takođe mogu uzrokovati zakrivljenost plodova krastavaca. Nedostatak vode, nepravilno đubrenje, nedovoljna izloženost sunčevom svjetlu ili prevelika gustoća sadnje mogu doprinijeti zakrivljenosti plodova. Krastavci zahtijevaju optimalne uslove rasta kako bi razvili ravnomjeran oblik ploda, pa njihovo narušavanje može rezultovati nepravilnim rastom i zakrivljenim oblikom plodova.
Fizičke prepreke takođe mogu dovesti do zakrivljenosti plodova krastavaca. Ako plodovi nisu pravilno poduprti ili ako su fizički ograničeni tokom rasta, na primjer, zbog blizine drugih biljaka, moguće je da će se plodovi zakriviti jer nemaju dovoljno prostora za normalan rast.
Važno je napomenuti da zakrivljenost plodova krastavaca obično nema negativan uticaj na njihovu jestivost ili nutritivnu vrijednost. Međutim, ako je zakrivljenost ploda jako izražena ili ako prati druge simptome, kao što su promjena boje ili znakovi truleži, to može ukazivati na druge probleme u rastu biljke. U tim slučajevima, preporučuje se konusltacija sa poljoprivrednim stručnjakom (agronomom) kako bi se utvrdio uzrok zakrivljenosti i poduzele odgovarajuće mjere.
Iako se zakrivljenost plodova krastavaca može činiti neobičnom, važno je shvatiti da je to čest fenomen koji ima različite uzroke. Bez obzira na oblik ploda, krastavci i dalje zadržavaju svoju hranjivu vrijednost i osvježavajući ukus koji ih čini popularnim povrćem u mnogim kuhinjama širom svijeta.
Krompirova zlatica je u stanju da desetkuje biljke krompira. Kada završi sa njim, prelazi na paradajz, papriku, patlidžan… Biljke okupira kao odrasla jedinka, svojim jajima i larvama u svim fazama. Ukoliko želite da spasite svoje biljke morate sa njom da se izborite. Ovo je najefikasniji način.
Krompir je jedna od dvanaest biljaka koje sadrže najviše ostataka pesticida, prema izveštaju EWG-a. Zbog toga je jako bitno da se uzgaja bez upotrebe štetnih hemikalija.
Najvažnije je pratiti stanje na biljkama krompira, kako bi se na vrijeme reagovalo. Od trenutka kada se pojavi nadzemna masa, odvojite nekoliko minuta da svaki drugi dan prošetate i potražite odrasle jedinke krompirove zlatice. Pripazite na rupe na lišću krompira. Beskrajno je lakše kontrolisati njihovu brojnost, ako ih primetite kada se tek pojave.
Krompir možete preventivno da poprskate supom od zove. Naime, miris zove je jači od mirisa krompira, te sprječava zlatice da ih nanjuše. Takođe, možete da ga malčirate koprivom.
Nakon što krompir procvjeta, krompirove zlatice više ne mogu napraviti toliku štetu na rodu krompira kao što to rade prije cvetanja. Međutim, do cvjetanja je neophodno da se suzbije, inače će napraviti nepopravljivu štetu.
Suzbijanje krompirove zlatice
Krompirovu zlaticu je moguće suzbiti primjenjivanjem tri glavna koraka:
Fizičko uklanjanje odraslih jedinki,
Uklanjanje lišća sa jajašcima,
Korišćenje organskih sredstava za ubijanje odraslih jedinki i larvi.
Razumijevanje ponašanja krompirove zlatice
Samo malo biologije i razumijevanje ponašanja ove štetočine može da pomogne u prirodnoj i organskoj kontroli, bez upotrebe teških pesticida.
Ako ste ugledali samo jednu krompirovu zlaticu, budite sigurni da ih ima više i da su vjerovatno već položile jaja. Odrasle jedinke prezimljavaju u zemlji, a kada nastupi proljeće i zemlja se dovoljno ugreje, izlaze iz zemlje i pronalaze biljku domaćina. Nažalost, kada se krompirove zlatice aktiviraju, tada i krompir niče iz zemlje. Kasnije, mogu da napadnu paradajz, papriku i patlidžan.
Kako ukloniti odrasle krompirove zlatice
Ponesite kantu napunjenu vodom i stavite rukavice na ruke. Stavite kantu ispod krompira i samo ga istresite. Zlatice će popadati. Velike su i lako ih je uočiti za provjeru da li je neka ostala. Ovo bi trebalo raditi svaki dan u prvih nekoliko nedelja nakon što su se pojavile. Sakupljanje se brzo izvodi i uštedeće vam puno vremena i truda kasnije, jer jedna krompirova zlatica tokom nekoliko nedelja može da položi 300-800 jaja.
Kako ukloniti jajašca
Nakon što ste uklonili odrasle jedinke (ili istovremeno), drugi korak je uklanjanje jajašca krompirove zlatice. Ovo je posebno važno na početku, jer larvama je potrebno 4-5 dana da se izlegu.
Jajašca ćete pronaći na drugoj strani (poleđini) listova krompira. Jednostavno, rukom nježno okrenite list krompira u svakom smijeru da biste dobro osmotrili i zapazili jajšca. Ona su jarko žite, te narandžaste boje, zalijepljena u grupama, te ćete ih lako vidjeti na zelenom lišću. Obavezno provjerite svo lišće, čak i ono malo, kao i lišće koje je blizu zemlje.
Kada pronađete list sa skupinom jaja, otkinite ga i ubacite u svoju kofu. Ako ostane na biljci, svaki takav list može da vam nanese potencijalno veliku štetu u zasadu. Sve dok pronalazite odrasle jedinke na krompiru, obavezno provjeravajte da li ima i jajašca na lišću.
Kako ubiti larvu krompirove zlatice
Vrlo je verovatno da nećete uloviti sva jaja i da će neka larva da se izlegne i pretvori u malu mašinu za mljevenje biljaka krompira. Larve su zapravo te koje uništavaju biljke – male su, ali vrlo proždrljive.
Larva krompirove zlatice
Nema potrebe da se paniči, ako se dogodi da larve krenu u štetu, jer rešenje postoji. Uglavnom, one svoju aktivnost počinju u središnjem dijelu na listu na kojem su se izlegle. To je dobro za vas, jer su sve u jednom području. One svaki dan rastu i šire se dalje. Imaju četiri faze razvoja. Ako ih ne ulovite i ako dođu do poslednje faze razvoja, što je otprilike za 2 do 3 nedelje, pašće sa biljke i zakopati se u zemlju. Zatim će odatle da izrone kao odrasle jedinke za 5 do 10 dana da bi ponovo započele ciklus i napunile biljke jajima.
Pojavu druge generacije želimo da spriječimo po svaku cijenu. Naime, druga generacija krompirove zlatice ima misiju da proždere apsolutno sve. Kada završi sa krompirom, prelazi na paradajz, papriku i patlidžan. Nakon što se najedu ukopavaju se u zemlju kako bi prezimile. Zbog toga je kombinacija tehnika: fizičko uklanjanje odraslih jedinki, uklanjanje jajšca, te tretiranje larvni najefikasnije rešenje.
Čaj od grančica tuje
Tuja je otrovna za krompirovu zlaticu. Nakon što se biljke poprskaju ovim čajem, larve prestaju da jedu i umiru.
Dijatomejska zemlja
Možete koristiti i dijatomejsku zemlju. Ona djeluje jako dobro, posebno na manje larve i nevjerovatno je jednostavna za upotrebu – ne miješa se sa vodom, nisu potrebne prskalice, a možete da je koristite sigurno u bilo koje doba dana.
Dijatomejska zemlja su fosilni ostaci starih algi koje su se nalazile u moru. Ona prekida egzoskelet i uzrokuje dehidraciju i umiranje larvi krompirove zlatice.
U pitanju je fini prah koji se pospe direktno na larve na lišću krompira. Djelotvorna je kada je suva, te ako mislite da je pospete rano ujutro, pričekajte da se rosa osuši. Takođe, obratite pažnju na vremensku prognozu, jer vam kiša nije potrebna.
Jako je važno da se pospe po larvama, a ne po cijelom listu, jer gde je pospete na list, tu prekida fotosintezu. Ne koristite je preventivno ili na biljkama koje nisu zaražene. Bube ubija u roku od jednog dana. Dakle, pospete danas i krompirove zlatice nema već sutra.
Vjetar, rosa i kiša će da je speru nakon nekoliko dana, a za to vrijeme štetočine će biti mrtve. Prilikom rada sa dijatomejskom zemljom preporučuje se nošećenje gumenih rukavica, zaštitnih naočara i maske za prašinu. Oni sprečavaju iritaciju kože, očiju, nosa i grla uzrokovanu organskom prašinom.
Dodatno: Rastvor mlijeka i soda bikarbone
Mnogi baštovani tvrde da je rastvor mlijeka i soda bikarbone uspješno otjerao krompirovu zlaticu iz njihovih bašta. Mi ćemo podijeliti kako su pravili rastvor, a vi nam javite rezultate. Rastvor se pravi tako što se litar mlijeka sipa u 5 litara vode, pa se doda jedna kašika soda bikarbone.
Uzgoj paradajza predstavlja kompleksan proces u kojem se sve češće susrećemo s problemom opadanja plodova prije postizanja punog sazrijevanja. Kroz temeljnu analizu ovog fenomena, stručnjaci su identifikovali ključne faktore koji doprinose gubitku plodova paradajza. Nedovoljno oprašivanje, nedostatak vitalnih hranjivih materija i ekstremne temperature izdvajaju se kao ključni faktori koji negativno utiču na održivost plodova i predstavljaju značajan izazov za poljoprivrednike i vrtlare.
Jedan od glavnih razloga ovog fenomena je nedovoljno oprašivanje. Paradajz je biljka koja zahtijeva oprašivanje kako bi plodovi pravilno sazreli. Međutim, nedostatak insekata za oprašivanje, posebno pčela koje su ključni oprašivači, može rezultovati nedovoljnom oplodnjom cvjetova. Kao rezultat toga, plodovi paradajza se formiraju, ali opadaju prije nego što dostignu svoju željenu veličinu i zrelost. Ovaj problem je pogoršan u slučajevima uzgoja paradajza u zatvorenim prostorima, gdje je pristup insektima ograničen.
Drugi važan faktor koji doprinosi opadanju plodova paradajza je nedostatak hranjivih materija. Biljke paradajza zahtijevaju optimalnu količinu azota, fosfora i kalijuma kako bi razvile zdrave i stabilne plodove. Ako biljke nedostaje ova ključna hranjiva, plodovi postaju slabi i skloni opadanju. Preporučuje se redovno korištenje uravnoteženog gnojiva kako bi se osigurala pravilna prehrana biljaka i potaknuo razvoj plodova.
Ekstremne temperature takođe imaju svoj udio u problemu opadanja plodova paradajza. Visoke temperature, posebno tokom cvjetanja i formiranja plodova, mogu ometati proces oprašivanja i uzrokovati oštećenje plodova. S druge strane, niske temperature mogu usporiti rast plodova i dovesti do njihovog opadanja. Klimatske promjene i sve učestalija pojava ekstremnih vremenskih uslova mogu imati negativan utjecaj na proizvodnju paradajza i prouzrokovati značajne gubitke.
Dodatno, bolesti i štetočine takođe pridonose opadanju plodova paradajza. Gljivična oboljenja poput truleži plodova mogu uzrokovati propadanje plodova prije nego što dođu do zrelosti. Štetočine poput grinja i tripsa takođe mogu napasti biljke i pruzrokovati opadanje plodova. Ova problematika može oslabiti biljke i smanjiti njihovu otpornost na vanjske faktore.
U svjetlu ovih izazova, poljoprivredni stručnjaci i vrtlari preporučuju niz mjera kako bi se smanjio gubitak plodova paradajza. To uključuje poticanje prisutnosti oprašivača u okolišu, primjenu uravnoteženih đubriva kako bi se osigurala adekvatna prehrana biljaka, provođenje redovitog zalijevanja kako bi se održala odgovarajuća vlažnost tla te praćenje i suzbijanje bolesti i štetnika.
Nešpula (lat. Eryobotria japonica), poznata je i kao nešpola ili japanska mušmula, suptropska je voćna vrsta, porijeklom iz južnog dijela Kine, gdje se uzgaja više od 2000 godina.
Komercijalna proizvodnja nešpule datira iz devetnaestog vijeka, a danas se uzgaja u dvadesetak zemalja svijeta, intenzivno se uzgaja u razvijenim voćarskim zemljama s mediteranskom klimom. Nema službenih statističkih podataka o količini uzgoja u svijetu, dok prema neslužbenim procjenama proizvodnja je oko 550.000 tona godišnje. Najveći svjetski proizvođač je Kina, a Španija najveći izvoznik plodova.
Nešpula je adaptabilna na različite tipove tla, odgovaraju joj sunčana staništa. Otporna je na sušu, osjetljiva je na vjetar, dobro podnosi visoke temperature, ali ne podnosi mraz. Niske temperature toleriše do – 12°C.
Razmnožava se sjemenom, položenicama, reznicama ili se kalemi na mušmulu, krušku, glog ili jabuku. Nešpula je zimzeleno stablo koje može narasti maksimalno i do 10 metara visine, ali najčešće naraste oko 3-4 m. Krošnja prirodno formira oblik kugle, a ako se želi formirati uzgojni oblik, preporučuje se oblik vaze. Listovi su tamnozeleni, duguljasti, i u svake vrste su prekriveni sitnim dlačicama kao i kora ploda.
U literaturi se navodi da su kišni dio godine i proljeće vrijeme pogodno za sadnju nešpule. Ima jako plitak korijenski sistem. U Španiji u intenzivnom uzgoju preferira se sadnja 7 x 7 m, s gustoćom sklopa od 200 stabala po 1 hektaru.
Imamo primjera iz literature gdje su zasadi nešpule sađeni na strmom terenu s razmakom 4 x 2 m. Nešpula zahtijeva obilno prihranjivanje i zalijevanje nakon sadnje. Stablo cvjeta u jesen od oktobra do januara, kada većina ostalih voćnih vrsta miruje. Jako je važno tretiranje nešpule za vrijeme cvjetanja jer opadanjem cvjetova smanjuje se prinos plodova po stablu.
Prve plodove daje već u proljeće s obzirom da plodovi dozrijevaju već u maju. Cvjetovi bijele boje, a plodovi žute do narandžaste boje. U plodu se prosječno nalazi 1-3 smeđe sjemenke.
Plodovi su okruglog i ovalnog oblika, sočni, ukusni, osvježavajući, ali i nježni, mekani. Plodovi nisu pogodni za duža skladištenja jer im je kratko razdoblje u kojem ostaju svježi nakon berbe. Plod se može konzumirati u svježem stanju ili prerađivati, visoke je zdravstvene i nutritivne vrijednosti.
Nije zahtijevna voćarska kultura
Nešpula nije jedna od zahtjevnijih voćarskih kultura za uzgoj, jer zahtijeva povremeno orezivanje (uklanjanje suvih grana). Zalijevanje neposredno nakon sadnje je poželjno i to u rasponu od 3 do 4 puta sedmično, dok s vremenom i razvojem biljke potreba za zalijevanjem svodi se na jednom sedmično.
Potrebno je zalčirati nasad organskim kompostom u svrhu zadržavanja vlage, a samim time i sprječavanja pretjeranog upijanja vode. Kad počne cvjetati i kad se počnu formirati plodovi zahtijeva češće zalijevanje od redovnog, a u tom slučaju se savjetuje u zasad instalirati sistem navodnjavanja (npr. kap po kap). Nakon berbe plodova, zalijevanje više nije potrebno. Tokom ljeta i visokih temperatura preporučuje se zalijevanje u ranim jutarnjim i kasnim večernjim satima.
Savjetuje se nešpulu prihranjivati tri puta godišnje. Nešpula se razmnožava sjemenom ili kalemljenjem, a u slučaju razmnožavanja sjemenom ono mora biti svježe i potrebno mu je puno više vremena da se navikne na uvjete u kojima je posijano kao i za rast.
Nešpula posađena sjetvom sjemena može procvjetati tek za 6 – 10 godina, a neke sadnice ne procvjetaju nikad. U slučaju razmnožavanja reznicom, posuda s reznicom se stavlja na polusjenovito mjesto i redovno se zalijeva. Kad se stablo formira i postigne dovoljnu debljinu, može se posaditi direktno u zemlju. Nešpula ima i značajnu dekorativnu vrijednost.
Na obroncima Homoljskih planina, nadomak Bora živi Stefan Simonović, mladi školovani mljekar, najtraženiji je proizvođač sireva i mliječnih proizvoda u istočnoj Srbiji. Prestižni hoteli u Srbiji proizvode iz Stefanove mljekare nude kao tražene specijalete brojnim domaćim i stranim gostima.
Ovaj porodični uspjeh temelji se na iskustvu i ljubavi prema sirevima. Kako nam je rekao naš sagovornik, rado je nastavio očevim stopama. Zadovoljan je rezultatima koje postiže, ali ne miruje. Uvijek se trudi da ide ka još boljem plasmanu, jer to danas zahtijeva i samo tržište u svakom segmentu poljoprivrede. Trenutno u štali ima tridesetak grla, a mjesečno imaju oko 6000 litara mlijeka odlične klase prenosi predsednik.rs.
“Moji se ovim poslom bave već skoro 20 godina, a ja sam sad nastavio. Imao sam dobar start sa poslom, jer su moji roditelji nešto napravili. Samim tim što sam završio mljekarsku školu, a kasnije i Tehnološki fakultet, siguran sam da će praktično znanje i višegodišnje iskustvo biti iskorišćeni na najbolji mogući način”, priča nam ovaj ponosni vlasnik “Zapisa Homolja”.
Ovaj mladi domaćin neuspjeh ne vidi kao opciju. Vodi jednu savremenu mini farmu od koje živi njegova porodica. Sebi je za cilj postavio da u narednim godinama proširi proizvodnju sira i unapredi svoj plasman na tržištu.
“Mi smo samo ulagali u mlijeko i mislili kako ćemo da napravimo sir, nismo kalkulisali i nismo računali na neuspjeh”, kaže Stefan.
A kako kaže, od vrhunskog mlijeka nastaje i vrhunski sir. Rađen po starom receptu, a prema novim tehnološkim procesima, vlaški sir u vinu iz manastira Bukovo svakako je nešto što morate probati ukoliko vas put navede u ovaj kraj.
“Svi koji su probali bili su oduševljeni. Pijani sir, kako ga mnogi zovu, je sir u kombinaciji sa vinom i to je upravo ta dobitna kombinacija.”
Koliko harmonično sirevi idu uz vino, ne zna se dok se ne proba, a Simonovići rade ne samo na tome da popularizuju veću konzumaciju i tražnju za svojim proizvodima, već da na duge staze stvore novi brend ovog istočnog kraja Srbije.
Za kraj ove priče, Stefan kaže da je najveće dostignuće nastaviti tradiciju predaka, što je i najveća želja svakog poljoprivrednog proizvođača. A on odlazak iz sela ne vidi kao opciju, već smatra da su ostanak na selu i bavljenje poljoprivredom budućnost domaćeg agrara.
Jazavci, neke vrste ptica i mnoge druge životinje zasigurno će u okršaju sa zmijom pobijediti. Ali, ipak ih je malo koji su efikasniji u odbijanju zmija od biljaka. Neke biljke naročito su sjajne u držanju ovih gmizavaca daleko od vašeg dvorišta i vrta.
Međutim, ne postoji nijedna “čarobna biljka” koja će otjerati sve zmije, napominje Lindzi Hajland, ekspertkinja za vrtlarstvo i osnivač Urban Organic Yielda. “Različite biljke imaju različita svojstva koja se mogu ili ne moraju svidjeti određenoj vrsti zmije, tako da to zapravo zavidi od vrstezmije koju pokušavate da oterate i u kakvom se okolini nalazi“.
Biljke koje odbijaju zmije uglavnom se svrstavaju u jednu od dvije kategorije, kaže Georgina Ushi Filips, autorka tekstova za The Reptile Room i veterinarka s Floride. Prvi je fizički: neprijatno je gmizati po njima pa ih se zmije klone. Drugi je olfaktorni: zmije ih izbjegavaju jer ih odbija njihov miris. Obje vrste će poslužiti, a u nastavku saznajte koje biljke bi mogle biti najefikasnije u držanju sigurne udaljenosti između zmija i vašeg dvorišta.
1. Zmijska biljka
Postoji više od tračka ironije u tome da je zmijska biljka, koja se takođe naziva i ‘svekrvin jezik’, poznata kao biljka koja odbija zmije.
Iako se zmije ne boje imena, njen skoro mitološki zmijski izgled odbija zmije – one je se plaše.
“Često se navodi da je vizuelni izgled ove biljke ono što odvraća zmije, ali nisam našla nikakve dokaze koji bi to poduprli”, primjećuje Filips. Umjesto toga, ona kaže da je “vjerovatno oštro i kruto lišće” ono što tjera zmija podalje od ove biljke.
Bonus je to što zmijska biljka zahtijeva vrlo malo održavanja (tehnički je sukulent i vrlo popularna sobna biljka) i smatra se odličnim izborom za početnike u uzgoju biljaka.
Poput zmijskih biljaka, božikovine – koje možda prepoznajete po crvenim bobicama koje su prikladne za božićne praznike i zubatom lišću – mogu zadržati zmije podalje zahvaljujući površini svojih bodljikavih listova.
“Neprijatnu teksturu zmije obično izbjegavaju”, kaže Filips. Za dodatno teranje zmija, ona predlaže da raširite lišće božikovine po svom dvorištu.
3. Hrizanteme
Neslužbeni jesenji cvijet, hrizanteme, nisu samo lijep dodatak vašem dvorištu – takođe su vrlo moćan repelent za zmije.
“Postoje mnoge biljke koje odbijaju zmije, ali najefikasnije su one koje sadrže hemikaliju koja se zove buhač”, kaže Hajland. “Ova prirodna hemikalija dolazi iz cvijeta hrizanteme i smrtonosna je za zmije.”
Hrizanteme će takođe držati podalje mnoge insekte. Zapravo, prema National Geographicu, hemikalija se “može ekstrahovati i upotrebiti za stvaranje prirodnih insekticida kojima poljoprivrednici prskaju usjeve kako bi ih zaštitili od grinja, mrava i biljnih vaši, a da ne naškode ničijem zdravlju.”
4. Neven
Hajland je takođe ukazala na druge biljke s jakim mirisima koje mogu otjerati zmije, uključujući neven.
“Neven ispušta jak miris koji mnoge zmije smatraju nepodnošljivim pa će izbjegavati područja na kojima je zasađeno ovo cvijeće”, kaže Hajland. Poput hrizantema, i neven ima dvostruko djelovanje kao jedno od najpopularnijih sredstava protiv insekata.
“Posadite ih po obodu svog vrta ili na područjima gdje želite da otjerate zmije”, preporučuje Benita Midlton, glavna vrtlarka u Benita’s Garden Services.
5. Pelin
“Kada gradite veliki vrt u području koje je poznato po zmijama, uvijek preporučujem sadnju pelina oko rubova terase ili perimetra vrta”, kaže Grindžer Makalou, osnivač i izvršni direktor Elite Patio Direct, za Best Life.
“Zmije ne podnose miris pelina.”
Štaviše, budući da je pelin prilično velik, ova biljka može fizički ometati zmije i uznemiriti njihov njuh. Poznato je da pelin odbija i insekte, čak i pčele.
U pestu, na pici i u određenim ljetnjim koktelima, ljudi vole bosiljak – uglavnom zato što miriše nevjerovatno. Ali zmijama je, s druge strane, odbojan.
“Zmije ne podnose miris bosiljka”, kaže Makalou. “Bosiljak takođe može rasti u zatvorenom prostoru ako vaš problem sa zmijama veći od terase ili vrta.”
7. Bijeli luk
Kada je riječ o italijanskoj kuhinji, bosiljak i bijeli luk idu ruku pod ruku. A kako se ispostavilo, oboje odbijaju i zmije.
“Neki ljudi vjeruju da jak miris bijelog luka odbija zmije”, objašnjava Midlton. “Sađenje bijelog luka oko vašeg vrta ili korišćenje sredstava za prskanje na bazi bijelog luka može ih donekle odvratiti.”
8. Limunska trava
Još jedna biljka čiji miris će otjerati zmije je limunska trava. Zapravo, kao što Brajan Klejton, izvršni direktor kompanije GreenPal, primjećuje: “Njegova aroma citronele često se koristi u repelentima za insekte.”
Tikve i tikvice vam cvjetaju već neko vrijeme u vrtu, ali nema ploda na njima, pa se već polako pitate šta nije u redu s vašim tikvama? Nema razloga za paniku, tikve, tikvice, krastavci i slično karakteristični su po odvojenim muškim i ženskim cvjetovima.
Upravo muški cvjetovi koji nemaju ploda prvi procvijetaju, dok ženski na kojima se razvija plod procvjetaju kasnije. Razlikovati ih je jako jednostavno: muški cvjetovi su na dugim uskim stapkama, dok ženski već i prije cvatnje imaju zadebljanje koje liči na plod, koji će se razviti nakon oplodnje.
Muški cvijet
Ženski cvijet
Na sljedećoj fotografiji se jasno vide 3 muška cvijeta tikve kako cvijetaju, i mali pupoljak ženskog cvijeta na vrhu stabljike. Zato, ako vam cvijetaju samo muški cvjetovi i još nema na pomolu ženskih, muške cvjetove možete pobrati i pohovati/pržiti – važe za poslasticu i ima mnogo recepata na internetu.
Krastavci takođe imaju različite muške i ženske cvjetove, a plodovi se dakle razvijaju samo mjestu ženskih cvjetova.
Muški cvijet krastavca
Ženski cvijet krastavca
Tikve su karakteristične i po tome što se jako ukrštaju, a glavni krivac za to su pčele (i ostali insekti) koji ih oprašuju. Zato se preporučuje sve vrste tikvi saditi što dalje jedne od drugih, a ako želite skupiti sjeme i želite biti sigurni da neće doći do ukrštanja – najbolje je da sami oprašite tikvu.
Dakle odaberite muški i ženski cvijet prije nego procvjetaju, i u rano jutro, čim se otvore, otkinite muški cvijet, maknite spoljne latice koje vam smetaju, i prašnicima muškog cvijeta protrljajte tučak ženskog cvijeta – dakle prenesite polen s muškog cvijeta na ženski, i tako ga oplodite. Da bi bili sigurni da taj cvijet naknadno neće više biti oprašen nekom drugom vrstom, uzmite malo tankog kanapa ili gumicu i lagano zavežite cvijet odnosno njegove latice – on će kasnije otpasti, a vi ste sigurni da je tikva oprašena upravo onom vrstom koju ste željeli.
Takođe, ukoliko ne dođe do oplodnje kod cvijeta tikvi ili krastavaca, ne razvija se plod, nego ženski cvijet i plod u nastanku propada, gnjili ili se suši. Ako vam se slabo zameću plodovi, probajte i sami oprašivati cvjetove.
