Većina ljudi se igra sa idejom da uzgaja neko povrće u svom dvorištu. Ipak nedovoljno njih zaista i prođe cijelu proceduru kopanja, sađenja i zalivanja.
Na sreću, Lori Ašbah ima nevjerovatno jednostavno rešenje. Spremite se da učinite komšije ljubomornim.
Sve što vam treba su 4 stuba za ogradu, osam metara žice, sjekač žice, slama, vreće zemlje i sijeme krompira.
Počnite sa postavljanjem stubova za ogradu u zemlju udaljenih 30-ak centimetara. Savijte žičanu ogradu oko stubova i povežite ih kako bi ograda čvrsto stajala.
Ubacite slamu u centar ograde.
Kada od slame formirate strukturu gnijezda, ubacite zemlju u sredinu.
Zatim, isjecite krompir i stavite ga u zemlju. Ako možete, potrudite se da krompir bude proklijao jer to funkcioniše kao sijeme.
Posadio je krompir prvi put u junu mjesecu, a do kraja ljeta, bilo je vrijeme da se pokupe „plodovi“.
Zalivanje je jako bitno, a savjetuje se i da se zaliva crijevom.
Savjetuje se da se ne zaliva zemlja prije otkopavanja da ne biste kopali po blatu!
Umjesto da prospete toz poslije ispijene šoljice kafe, upotrijebite ga na neki od sljedećih načina!
Napravite mini farmu glisti
One su vam, naravno, neophodni pomoćnici u bašti, a možete i sami da ubrzate njihovo razmnožavanje time što ćete napuniti kantu lijepom zemljom i dodati toz od kafe. Gliste ga prosto obožavaju pa će rado „obrađivati“ mješavinu tamo gde je vi istresete i tako omekšati zemljište.
Ojačajte kompost
Toz od kafe je dobar izvor azota. Redovno ga dodajte kompostu da pojačate njegovu moć.
Spriječite štetočine u bašti
Puževi i bube ne vole pretjerano da se penju preko prepreka kiselog sastava kakav je pažljivo prosut toz od kafe po obodu leje.
Napravite domaću mješavinu za prihranu
Pola šolje toza od kafe dodajte u 2 litra vode pa ostavite da stoji 24 sata. Možete ga sipati pravo uz korijen biljke, a da je ne oštetite, a neće ni štetiti djeci koja se igraju u bašti.
Izborite se protiv gljivica
Toz od kafe može da vam pomogne da se izborite sa raznim kolonijama gljivica koje napadaju biljke. Pospite toz direktno po zemlji i gljivice će se povući.
Savjeti za gajenje rena, kulture pogodne za sve one koji žele da dopune izvore prihoda na gazdinstvu!
Gajenje rena je profitabilan posao, mnogi povrtari su, uslovljeni manjkom radne snage i velikim klimatskim promjenama, počeli da gaje ren. Njegova upotreba u kulinarstvu i zdravstvena dobrobit stalno povećavaju tražnju. Cijena samoga ploda je oko 2 evra dok se prerađen može prodavati po znatno višoj cijeni.
Može se uspješno gajiti bez većih rizika, a koji se odnose na nepovoljne vremenske prilike (suša, mraz i sl.). Ren može u mirovanju da prezimi u veoma niskim temperaturama, čak i do -45°C.
Ren najintezivnije raste pri blagim temperaturama 17 – 20 °C. Temperautre više od 30°C usporavaju rast i smanjuju prinos i kvalitet rizoma. Ren voli vlagu. Za dobar rast najpogodnija je umjerena vlažnost zemljišt. Ren voli duboka, plodna, rastresita zemljišta. Najbolje je prije sadnje zemljište očistiti od širokolisnih korova. Ne podnosi ležeću vodu.
Gajenje rena
Sadi se u jesen ili u proljeće (kraj marta do sredine aprila). Najčešće se razmnožava reznicama. Broj reznica po jednom hektaru zavisi od plodnosti i vlažnosti zemljišta i kreće se između 30.000 i 40.000. Sade se na međuredno rastojanje 50 do 70 cm.
Ren se može saditi na tri načina, i to:
sadnja ukoso na 30 cm razmaka jedna od druge u kanale koji su 50 cm jedan od dugog;
sadnja u vodoravni položaj reznica uz savijen gornji kraj,
sadnja na bankove razmaka 50 – 80 cm tako što se prave kose rupe u koje se stavljaju reznice.
Od mjera njege poželjno je obaviti plitku međurednu obradu čime se održava vodno-vazdušni režim i uništavaju korovi. Sa kultiviranjem se može početi čim se ukažu redovi, ali treba voditi računa da se ne oštete mlade biljke. Obično se obavljaju dva do tri kultiviranja, sve dok rozete lišća ne zatvore redove.
Prihrana se obavlja azotnim đubrivima, poželjno u 2 navrata. Ako nastupe duže suše u ljetnjem periodu praćene visokim temperaturama, poželjno je obaviti 2–3 navodnjavanja. Kod nas ne postoje herbicidi koji su registrovani za širokolisne korove u usjevu rena, pa je poželjno izabrati manje zakorovljene parcele, najbolje strništa na kojima je obavljeno čišćenje od korova.
Ren se vadi kasno u jesen, kada biljka uđe u mirovanje, a lišće požuti. Može se vaditi mašinski, i to mašinama za repu, krompir ili mrkvu. Vadilice je potrebno podesiti što dublje da bi se na površinu izvadila cijela biljka. Korijen rena može se vaditi i ručno, ašovom. Izvađeni korijeni se čiste od zemlje. Nakon tog odreže se lišće, sekundarni izdanci za reprodukciju ili preradu, kao i sitni korijenčići i pupoljci.
Sa jednog hektara dobije se 5.000 kg korijena rena.
Po završenoj berbi u malinjacima je važno obaviti adekvantnu zaštitu voćnjaka, suzbijanje korova i uklanjanje izdanaka koji su donijeli rod!
Tokom jula mjeseca u malinjacima se završava sa berbom jednorodnih sorti maline, počinje berba remotantnih sorti maline, nastavlja se sa njegom mladih malinjaka kao i sa agrotehničkim i pomotehničkim mjerama u rodnim zasadima poslije berbe.
Privremeno podizanje i vezivanje jednogodišnjih izdanaka jednorodnih sorti maline (Vilamet , Miker, Glen , Fertodi , Tulamin i dr.) nakon završene berbe je mjera koja se izvodi tokom jula ili početkom avgusta u malinjacima. Cilj ove mjere je da se omogući adekvatna zaštita izdanaka poslije berbe, suzbijanje korova kao i rast izdanaka koji će sljedeće godine donijeti rod.
Odmah po završetku berbe potrebno je ukloniti izdanke koji su donijeli rod. Ovi izdanci su završili svoju funkciju i potrebno ih je isjeći, sačekati nekoliko dana da se prosuše i iznjeti iz zasada. U slučaju visokih temperatura mogu se isjeći i ostaviti na žici da bi pravili hlad novim izdancima, a kasnije iznjeti. Obzirom da neposredno prije i tokom berbe nisu izvođene mjere hemijske zaštite u zasadu stari izdanci su nosioci potencijalne zaraze pa se njihovim iznošenjem poboljšava provjetrenost i osunčanost u zasadu i smanjuje mogućnost oboljenja novih izdanaka.
Izdanke koji će sljedeće godine donijeti rod treba privremeno podići i privezati kako bi se nesmetano mogle izvoditi agrotehničke mjere u malinjaku. Vezivanje se izvodi tako što se kanap zaveže za čeoni stub, a zatim obmota oko sledećeg stuba, i tako oko svakog stuba do kraja reda. Sa druge strane reda postupak se ponavlja tako da se izdanci postavljaju u prostor između kanapa bez ikakvog vezivanja za žicu. Mogu se podići i privezati na još načina kao što je grupisanje više izdanaka u snop i vezivanje za žicu
Poslije serije uklanjanja ovogodišnjih izdanaka prije berbe maline, izdanke koji su ostali u momentu poslije uklanjanja rodnih izdanaka treba još jednom prorijediti. Treba ukloniti sve one izdanke koji se nalaze van reda, zaražene izdanke, kao i sav višak izdanaka u redu (u redu treba ostaviti 8 do 9 normalno razvijenih i zdravih izdanaka na 1 m dužine špalira). U proljeće naredne godine od ovih izdanaka biraćemo 4 do 6 na 1 m dužine koji treba da donesu rod.
Ukoliko je ljeto kišno pozitivne strane kišnog perioda odnosu na ekstremno visoke temperature su u boljem porastu novih izdanaka kod jednorodnih sorti, a takođe i stanje u zasadima remotantnih sorti je dobro. Međutim konstantne padavine tokom berbe mogu da uslove pad kvaliteta ploda maline i samim tim do smanjenja ukupnog prinosa.
U jesen sa početkom opadanja lišća obaviti zaštitu bakarnim preparatima i privremeno podignute izdanke osloboditi veza i pustiti da padnu u međuprostor prije pojave snjega.
Crni-Bijeli luk nije ništa drugo do običan bijeli luk, svejedno da li je domaći ili kineski, ali je svakako odstojao tj. fermentisan.
Ono što se njemu desilo pa je postao crni jeste Maillard-ova reakcija. Maillardova reakcija je hemijska reakcija između aminokiselina i šećera koji donosi braon boju hrani koja je izložena ovoj reakciji i naravno donosi i specifičan ukus.
Ista ova reakcija se dešava kada hoćemo da napravimo braon koricu na mesu tj da meso zapečemo sa svake strane.
Odakle je došao crni-bijeli luk?
Crni-bijeli luk nije nešto novo, samo je bilo dovoljno daleko od nas pa se nismo susretali sa njim.
Vodi porijeklo iz Koreje i Kine, dosta se koristi na Tajlandu, a danas već i u ostatku Evrope i Amerike.
Nadamo se uskoro će i kod nas.
Znači, jedan je od važnijih sastojaka azijske kuhinje.
Kako se pravi?
Dakle to je običan svježi bijeli luk koji je bio izložen fermentaciji neki period vremena u kontrolisanim uslovima. Uslovi koji treba da budu kontrolisani su temperatura (60-90°C) i vlažnost (80-90%).
Proces fermentacije dovodi do toga da bijeli čenovi bijelog luka vremenom (proces fermentacije može da traje i do nekoliko nedelja) postanu crni pa onda plus djelimično ili potpuno dehidrirani.
Crni bijeli luk procesom fermentacije dobija slađi ukus sa balsamico notom i nema onu izvornu jačinu kao svježa varijanta. Samim tim ne uzrokuje pojavu zadaha iz usta prilikom konzumiranja. Takođe, ne pada teško na stomak tj. želudac.
Šta se tu desilo prilikom fermentacije pa je jačina oslabljena….Jedna od glavnih hemijskih jedinjenja bijelog luka je alicin. Usljed fermentacije došlo je do redukcije alicina.
Da li može da se pravi u kućnoj radinosti?
Dobra vijest je da je ovde odgovor veliko DA.
Šta nam je potrebno?
Dosta bijelog luka, aparat (lonac) za kuvanje pirinča i aparat (lonac) za fermentaciju bijelog luka i strpljenje.
Aparat za kuvanje pirinča možete da nabavite i u Metrou, a vjerovatno i u svim winwin šopovima i site-ovima „sve za kuću“.
A specijalni lonac za fermentaciju bijelog luka preko Amazona (nije skupo).
Lonac za fermentaciju bijelog luka
Postupak pripreme
Kupite 15-tak glavica bijelog luka, neoštećenog. Skratite malo peteljke, ubacite u lonac, programirate lonac na vrijeme fermentacije (kod mene ide od 7-12 dana) i naoružate se strpljenjem.
Poslije programiranog broja dana, aparat se sam isključi, a na vama je da pokupite fermentisani bijeli luk u crnoj boji i odložite ga u špajz do korišćenja.
Kornišone kao drugi usjev možemo proizvoditi nakon graška, grahorice, ranog krompira, strnih žita. Za proizvodnju kornišona potrebno je obezbijediti navodnjavanje, jer je u protivnom ona rizična.
Proizvodnja kornišona kao drugog usjeva
Kod proizvodnje kornišona kao drugog usjeva važno je da predusjev rano stiže za berbu (vađenje) radi blagovremene pripreme zemljišta za setvu kornišona.
Takvi predusjevi su grašak, grahorica, rani krompir, strna žita.
Ukoliko su predusjev strna žita, postrnu setvu treba planirati i pripremati prije početka žetve.
Ukoliko nema uslova za navodnjavanje, sjetva je vrlo rizična.
Odmah po žetvi predusjeva zemljište treba poorati na 20 cm dubine.
Površinskom obradom zemljište treba dovesti u povoljno stanje za sjetvu.
Sjeme se sije na 3 cm dubine. U povoljnim uslovima sjeme nikne posle 5-6 dana.
Krastavac kornišon najbolje uspijeva na dubokim, aluvijalnim, strukturnim tipovima zemljišta, bogatim organskim materijama. Za njegovo gajenje nisu pogodna teška, zabarena, kisela zemljišta.
U postrnoj sjetvi kornišoni se siju što je moguće prije, a najkasnije do 20. jula. Svako zakašnjenje sa sjetvom dovodi do osjetnog smanjenja prinosa.
Za pravilan rast kornišona na otvorenom potrebna je srednja dnevna temperatura viša od 15 stepeni Celzijusa, dok je optimalna 25-27 stepeni. Cvjetanje započinje kod temperature od 15-17 stupnjeva, a oprašivanje se najbolje obavlja na temperaturama od 18 do 21 stepen. Od dana zametanja plodova do berbe treba proći od 30 do 40 dana.
Za svoj rast i razvoj treba dosta vlage,kako u zemljištu, tako i u zraku. Kao glavni usjev sije se krajem aprila, a kao postrni tokom jula. Sije se na većim površinama pomoću sijačica, a na manjim ručno u redove ili kućice. U redove se sije na 80-100 cm razmaka red od reda i u redu 20 -30 cm biljka od biljke. Kornišoni se siju gušće, a količina sjemena zavisi od gustoće sjetve i iznosi 2-4 kg/ha. Ako se proizvodi rani krastavac, sjetva se obavlja u toplim plastenicima 30-40 dana prije sadnje na stalno mjesto.
Osim što simbolizuje prijateljstvo i mir, maslina liječi više od 60 bolesti. Njeni su plodovi, uz ulje i lišće, prepuni hranjivih sastojaka, vitamina i ljekovitih svojstava. Neka od njih su anti-bakterijska, protuupalna, protivgljivična i anti-virusna.
Maslinovo lišće je samo po sebi poznato kao sjajan lijek za brojna oboljenja, uključujući virus gripe kojeg se svi pribojavaju. Ono je dobro za borbu s gljivičnim infekcijama, prehladama i virusima, liječi kardiovaskularne probleme i snižava holesterol. Grančice maslinovog drveta koriste se npr. za čišćenje zuba.
Maslinovo ulje se koristi kao konzervans za brojne namirnice poput umaka od paradajza i raznog povrća poput punjenih patlidžana. Ono je omiljeni dio prehrane arapskog naroda koji maslinovo ulje konzumira za doručak s humusom, jogurtom i umacima. Ne samo da je ukusno, već je i iznimno zdravo.
Maslinovo ulje povećava seksualnu želju
Maslinovo ulje ublažava bol u mišićima. Možete ga ugrijati i lagano umasirati na bolno mjesto. Ono djeluje na hemoroide, upalu pluća, kožna oboljenja, perut, ekcem, psorijazu i gljivične infekcije uključujući lišajeve. Osim toga, maslinovo ulje povećava seksualnu želju.
Odlično je za ten jer iz njega izvlači zdravi sjaj. Kad se pomiješa sa soli, smjesa se može koristit kao lijek za bolesti desni i zuba. Ulje omogućava zaštitu od otrova, pomaže u aktiviranju probave i čini kosu sjajnom i prekrasnom. Maslinovo ulje je odlično anti-aging sredstvo koje osigurava dugovječnost.
Sjajan je lijek za čir, svrbež, herpes na usni, alergijski dermatitis, ožiljke i male boginje. Neki liječnici preporučaju korištenje maslinovog ulja za liječenje epilepsije. Ono je dobar diuretik i korisna pomoć za rješavanje bubrežni kamenaca. Maslinovo ulje će izliječiti i probleme sa sinusima. Ako ga pomiješate s vodom u kojoj se namakao ječam, riješit će se i najtvrdokornijeg začepljenja stolice.
Želite bujan i zelen travnjak? Pratite ova upustva i želja će vam se ostvariti uz malo truda.
1. Jutarnje zalivanje
Između 4 i 10 sati ujutru je najbolji termin za zalivanje bašte zato što je vazduh hladniji i obično tada nema jakog vetra. Kako se podne primiče, voda isparava previše brzo, dok u večernjim satima, voda može da se zadrži na travi što dalje može uzrokovati mnoštvo bolesti. Najveći problem može predstavljati razvoj gljivica, kojima savršeno odgovara vlažan teren tokom noći. Pored prekratkog košenja trave, zalijevanje noću je najgora stvar koju možete da uradite svom travnjaku.
2. Dobro nakvasite zemlju
Veoma je važno da dobro navlažite zemljište oko 15 cm, koliko predstavlja dubina zdravog korijenovog sistema. Kako biste provjerili koliko je vlage vaš travnjak poprimio, provjerite zemljište na svakih 15 minuta zalijevanja. Najbolji način da testirate vlažnost zemlje jeste da na nekom mjestu gdje se „ožiljak“ neće videti napravite vertikalni rez ašovom i proverite koliko je vremena potrebno da voda da napravi svoj put u zemlji, a zatim koliko se ta voda zadržava svaki put kada uključite crijevo. Imajte u vidu da svako ima drugačije zemljište.
3. Upotrebite pulsirajuće prskalice umjesto oscilirajućih
Uložite novac za izgradnju prskalice u vašem travnjaku jer ona predstavlja najbolji sistem za zalivanje trave. Ovo je najefikasniji sistem zalijevanja i isplatiće vam se na duge staze. Ako planirate da živite na toj lokaciji više godina, ova vrsta prskalice je dobra investicija.
Za vlasnike kuća koji nemaju sistem za navodnjavanje i ne žele da investiraju u takav sistem, pulsirajuća prskalica zakačena na baštensko crijevo je najbolji izbor za zalijevanje travnjaka. Prskalica izbacuje vodu horizontalno i velikom brzinom tako da se kapljice ne mogu raspršiti na vjetru.
4. Zalivajte travnjak najviše dva puta nedeljno
Ako je vaše zemljište pretežno glineno, zalijevajte ga jednom nedeljno. U slučaju da je pješčano, zalivajte ga na svaka tri dana otprilike. Najvća greška je što mnogi ljudi iz velike želje da imaju prelijep travnjak, zalijevaju ga pretjeranim količinama vode koje mu sigurno neće prijati.
Preveliko zalivanje može dovesti do nastanka i razvoja gljivica i plitkog, nejakog sistema korijena. Umjesto toga, zalijevajte travnjak malim količinama vode koja će podstaći korijen da raste dublje. Najbolji savjet: dobro zalijte travnjak da voda dopre što dublje u zemlju, a onda ga zalivajte ređe.
Domaći kačkavalj – Ukoliko volite mliječe proizvode nudimo vam veoma jednostavan recept za pripremu kačkavalja i dajemo ideje za aromatične varijante koje će vas oduševiti.
Priprema:
Skuvajte mlijeko sa dvije kašike soli, tako što ćete pustiti da vri 10-tak minuta, a zatim sklonite sa vatre. Odmah u tako vrelo mlijeko dodajte esenciju, promiješajte, pa vratite na vatru. Kuvajte još 5 minuta uz neprestano mješanje.
Pripremite odgovarajući sud u koji ćete sipati skuvano mlijeko i potpuno ga obložite gazom. Sipajte mlijeko preko gaze, pa sastavite krajeve da napravite „vrećicu“ kroz koju će kačkavalj da se cijedi. Kada se ocijedio prebacite ga u novu gazu i zategnite ga dobro u njoj. Sada ga stavite na drvenu dasku i preko njega stavite nešto teško, da ga pritisne (recimo neku šerpu u koju ćete staviti neki teret). Ostavite ga tako da se ohladi.
Nakon toga kackavalj stavite u frižider na nekoliko dana da se prosuši i sazri, a svakog dana ga okrenite na drugu stranu da biste mu pomogli u tom procesu. I to je to, vaš kačkavalj je gotov. Od ove količine mlijeka dobije se oko pola kilograma kačkavalja.
Savjeti:
Za dobar kačkavalj potrebno vam je punomasno mlijeko. Ono iz prodavnice nije preporuka, već je najbolje da ga kupite u nekom seoskom domaćinstvu, ako za to imate mogućnosti. Ako želite, kačkavalj možete dodatno aromatizovati začinima po vašem ukusu. Oni se dodaju u mlijeko odmah nakon kuvanja. U njega možete dodati sjeckanu crvenu papriku, kašičicu origana i nekoliko češnjeva bijelog luka, sitno sijeckani peršuni Ili recimo masline, samo pazite da ne budu mokre.
