Naslovnica Blog Stranica 94

5 načina čuvanja bijelog luka tokom zime

Uzgoj i čuvanje bijelog luka zahtijeva pažljivu primjenu određenih tehnika kako bi se osigurala dugotrajnost i očuvanje svježine. Ovde ćemo istražiti nekoliko efikasnih metoda čuvanja bijelog luka.

  1. Pletenje vijenaca: Vijenac nije samo dekorativan, već ima i funkcionalnu vrijednost u čuvanju bijelog luka. Stabljike i listovi ne sijeku se direktno, već se samo skraćuju korjenčići sa donje strane. Ova tehnika omogućava bijelom luku da nastavi uzimanje hranljivih materija iz listova i produžava njegovo vrijeme čuvanja.
  2. Snopovi sa kanapima: Ukoliko niste vješti u pletenju vijenaca, bijeli luk možete čuvati i u snopovima. Po četiri do pet glavica vezuju se kanapima. Listovi se malo skraćuju, a korjenčići sa donje strane se takođe skraćuju kako bi se očuvala svježina bijelog luka.
  3. Sušenje i čuvanje u mrežastim vrećama: Treći način čuvanja uključuje sušenje, čišćenje i odsijecanje nadzemnog dijela bijelog luka, ostavljajući vrat dužine oko 2 cm. Donji korijenčići takođe se skraćuju na dužinu od oko 1 cm. Glavice bijelog luka se čuvaju u mrežastim ili pletenim vrećama i korpama u plitkom sloju.
  4. Gajenje u drvenim gajbicama sa pepeom: Četvrti način čuvanja podrazumeva gajenje bijelog luka u drvenim gajbicama. Na dno se pospe pepeo, bijeli luk se ređa, a zatim se prostor između glavica luka popunjava drvenim pepelom. Bitno je koristiti isključivo pepeo od drveta.
  5. Zamrzavanje: Ukoliko nema velikih količina, bijeli luk se može zamrznuti. Glavice se pakuju pojedinačno u kese, omogućavajući izdvajanje jedne po jedne kada je potrebno. Ovaj način čuvanja čini beli luk dostupnim tokom cijele godine.

Važno je napomenuti da bijeli luk treba čuvati na prozračnom mjestu na temperaturi od 2-4 stepena Celzijusa, pri vlažnosti vazduha od oko 70%. Ove tehnike čuvanja garantuju da će bijeli luk zadržati svoj ukus i hranljive vrednosti dugi niz mjeseci.

Navika da jabuku oljuštite prije jela je sasvim pogrešna: Evo zbog čega

Navika da jabuku oljuštite prije jela je sasvim pogrešna, poručuju nutricionisti. Ovo voće treba samo da operete i pojedete s korom, jer je kora ono što je najzdravije kod nje.

Evo zbog čega:

U kori se nalazi većina vlakana

Jabuka srednje veličine sadrži 4,4 grama vlakana. Bez kore, dobijate samo 2,1 gram vlakana, što nije dovoljno da se nazove ni dobrim izvorom vlakana.

U kori se nalazi i većina vitamina

Jabuka srednje veličine sa korom sadrži 8,4 miligrama vitamina C i 98 internacionalnih jedinica vitamina A. Bez kore, jabuka sadrži 6,4 miligrama vitamina C i 61 internacionalnu jedinicu vitamina A.

Olakšavanje problema sa disanjem

Jedinjenje koje pomaže kod problema sa disanjem naziva se kvercetin i nalazi se najvećim dijelom u kori jabuke. Jedna studija je došla do zaključka da ljudi koji jedu pet ili više jabuka nedjeljno imaju zdravija pluća od onih koji ih jedu manje ili ih ne jedu uopšte.

Dobra za pamćenje

Ovaj antioksidans se bori protiv oštećenja na moždanom tkivu koja se povezuju sa Alchajmerovom bolešću i drugim sličnim bolestima – bar kod pacova.

Pročitajte: KAKO DA JABUKE NE POCRNE – Dva prosta trika 

Kora može da spriječi i teške bolesti

Studija rađena na Univerzitetu Kornel došla je do zaključka da su jedinjenja koja se nazivaju terpeni i koja se nalaze u kori jabuka sposobna da spriječe ili ubiju ćelije raka u laboratorijskim uslovima. Konkretno, ova jedinjenja djeluju protiv raka jetre, debelog crijeva i raka dojke.

Sprečava gomilanje kilograma

U kori se nalazi i urzolinska kiselina, bitno jedinjenje za borbu protiv gojaznosti. Urzolinska kiselina povećava mišićnu masu i količinu braon masti koja sagorjeva kalorije, pa se tako smanjuje i rizik od gojaznosti – bar kod miševa.

Kako sačuvati voćne sadnice prije nego što budu posađene?

Svi ljubitelji voćarstva znaju koliko je važno sačuvati voćne sadnice prije sadnje kako bi se osiguralo njihovo uspješno ukorenjavanje i rast. Kada je riječ o transportu i pakovanju sadnica, posebna pažnja je neophodna kako bi se spriječila oštećenja od sušenja, mraza i povreda tokom transporta.

Kada se voćne sadnice kupe u rasadniku ili u poljoprivrednoj apoteci, briga o njima tokom perioda između kupovine i sadnje igra ključnu ulogu u njihovom zdravom razvoju. Evo nekoliko važnih savjeta kako očuvati voćne sadnice prije nego što budu posađene:

1. Održavanje vlažnosti korijena:

  • Držite korijenov sistem voćnih sadnica vlažnim, ali ne prenatopljenim. Preporučuje se da se korenje povremeno poprska vodom kako bi se očuvala optimalna vlažnost.

Prčitajte: Jednogodišnje ili dvogodišnje voćne sadnice? ŠTA IZABRATI PRILIKOM SADNJE?

2. Zaštita od sušenja:

  • Ako se sadnice transportuju na otvorenom ili su izložene suncu, pokrijte korijenov sistem vlažnom tkaninom ili slamom kako biste spriječili sušenje tokom transporta.

3. Očuvanje hladnoće:

  • Ako je moguće, čuvajte sadnice u hladnjaku ili na drugom hladnom mjestu tokom perioda između kupovine i sadnje. Ovo će pomoći u usporavanju metaboličkih procesa i očuvanju vitalnosti sadnica.

4. Kontrola temperature:

  • Izbjegavajte ekstremne temperature koje mogu negativno uticati na sadnice. Ako su napolju izuzetno visoke ili niske temperature, razmotrite privremeno skladištenje sadnica u prostoru sa kontrolisanom temperaturom.

5. Pakovanje za dodatnu zaštitu:

  • Ukoliko je predviđeno da će sadnice biti izložene transportu, dodatno ih zaštitite omotavanjem korijena u vlažnu mahovinu, strugotinu ili slamu. Ovo će pružiti dodatnu izolaciju i zaštititi ih od spoljnih uticaja.

6. Pravilno obilježavanje i razvrstavanje:

  • Obeležite svaku sadnicu sa relevantnim informacijama o vrsti, sorti, i drugim bitnim podacima. Razvrstajte ih prema njihovim karakteristikama kako biste olakšali proces sadnje kada dođe vrijeme.

7. Redovna inspekcija:

  • Periodično pregledajte sadnice tokom perioda čuvanja. Ako primijetite bilo kakve promjene u stanju ili znakove bolesti, preduzmite odgovarajuće korake kako biste ih sačuvali od daljih oštećenja.

Sledeći ove savjete, voćne sadnice će zadržati svoju vitalnost i pripremiti se za uspješan prelazak iz rasadnika u novo okruženje tokom sadnje. Važno je obezbijediti da proces transporta i čuvanja bude pažljivo vođen kako bi se obezbijedio optimalan početak za ove mlade biljke.

Zašto je paradajz posljednjih godina bljutav i bezukusan?

Koliko puta ste kupili naizgled prelijep i crven, a onda došli kući i totalno se razočarali kad napravite salatu od njega?

Paradajz bi trebalo da lijep, čvrst, sočan i mirisan. Ali ma koliko divno izgledao na pijaci ili u marketu, kada kod kuće pripremite bogatu salatu, slijedi razočarenje. Paradajz je bez ukusa. I to je činjenica.

Savremene sorte prilagođene su tako da paradajz bude lijep i otporan na bolesti, ali se ukus izgubio tokom ukrštanja s ciljem isticanja ovih kvaliteta.

“Ukus paradajza zavisi od sadržaju organskih šećera i kiselina, koji se sintetišu u plodovima paradajza tokom njihovog dozrijevanja“, objasnila je Nina Kacjan Maršić sa Katedre za voćarstvo, vinogradarstvo i hortikulturu Biotehnološkog fakulteta u Ljubljani za slovenačke medije.

Pročitajte: Ovo svi radimo pogrešno – Gdje ne bismo trebali čuvati paradajz

Dakle, ako se paradajz bere prije nego što je potpuno sazrio, njegov ukus se gubi. Dok se boje sintetišu i nakon berbe – u skladištu. Paradajz zato može biti žarko crvene boje, ali njegov ukus nije tako dobar.

Za razvoj boje važno je samo da je sinteza već počela dok je paradajz još na biljci. Takav plod će u skladištu sazrijeti do crvene boje.

Lošiji ukus paradajza rezultat je ciljeva uzgajivača da poboljšaju njegova ekonomski važna svojstva. Uzgajivači su željeli proizvod koji se može bolje skladištiti, koji duže zadržava svježinu i otporniji je na transport.

Stare sorte nemaju takva svojstva. One su podložnije bolestima i stoga su skuplje za uzgoj. Prinos je takođe znatno manji, dok se u intenzivnom hidroponskom uzgoju, gdje se biljke sade u vodi kojoj se dodaju hranjive materije i biljni hormoni, sa svake biljke ubere i do 10 kilograma, kaže stručnjak, dodajući da (industrijski uzgojen) paradajz raste u vodi, a ne u zemljištu, nije sam po sebi razlog za gubitak ukusa.

Pored sorte, na ukus značajno utiču i ovi faktori životne sredine:

  • temperatura
  • vode
  • hranjive materije
  • posebno sunčeva svjetlost

Paradajz koji se može kupiti u ljetnjem periodu će imati više arome i ukusa, jer svjetlo u plastenicima ne može u potpunosti da zamijeni sunčevu svetlost.

Na ukus paradajza utiču mnogi faktori, ali najvažniji je sorta – i vrijeme kada se paradajz bere. Najbolji je paradajz koji sazri na biljci i koji se ne bere prije vremena.

Najveća greška koju mnogi prave prilikom unošenja biljaka u kuću

Iako se čini kao bezazlena greška, može uništiti druge biljke i vaš dom napuniti raznim insektima i štetočinama.

Kako se godišnja doba mijenjaju, tako se mijenjaju i potrebe naših biljaka. Naravno, jedan ključni korak u njezi biljaka kada dođe hladnije vrijeme je vraćanje određenih biljaka unutra ako su se cijelo ljeto grijale na suncu , ali je li to sve? Portal Mindbodygreen otkrio je najbolje savjete stručnjaka za brigu o biljkama prilikom dolaska hladnijeg vremena.

Sobne biljke treba vratiti unutra kada noćne temperature u vašem području padnu ispod 12 stepeni Celzijusa, rekla je stručnjakinja za vrtlarstvo Lindsay Pangborn. “Većina biljaka preferira temperature iznad 15 stepeni, stoga imajte na umu prognozu ako planirate svoje biljke držati na otvorenom tijekom jeseni”, dodaje ona.

Pročitajte: Kako da sobne biljke opstanu u toku sezone grijanja

Kada dođe vrijeme da unesete svoje biljke, stručnjakinja Maria Failla kaže da je najveća greška koju treba izbjegavati pregledati biljke da li na njima ima štetočina.

“Obavezno pogledajte i gornju i donju stranu lišća”, napominje Maria, dodajući da pažljivo pregledate stabljike i tlo te uklonite mrtvo i trulo lišće gdje se životinje vole sakriti. Ako primijetite nekoliko insekata, nježno ih uklonite, a ako dođe do zaraze biljke, organski insekticidni sprej može se koristiti za suzbijanje štetočina.

Pročitajte: Biljke koje možemo gajiti na terasama i tokom mrazeva

Nakon što su vaše biljke lijepe i čiste, još uvijek nije loša ideja da ih za svaki slučaj držite neko vrijeme dalje od drugih biljaka. Ovaj savjet dolazi od Faille, koja čeka nekoliko nedjelja da prati štetočine na biljkama prije nego što ih dovede blizu svojih drugih biljaka.

Jesenje prskanje voćnjaka: Mjere za očuvanje zdravlja voća

S završetkom berbe plodova, dolazi vrijeme da se posvetimo važnim agrotehničkim mjerama u voćnjaku. Nakon berbe, voćnjaci zahtijevaju poseban tretman kako bi se spriječila infekcija patogenima koji prezimljavaju. Ove mjere ne samo da pripremaju biljke za zimu već i smanjuju potencijal infekcije za narednu sezonu. 

Higijena u voćnjaku

Jesenje radove u voćnjaku treba započeti održavanjem higijene. To uključuje sakupljanje opalog lišća, mumificiranih plodova i uklanjanje starih, suvih i polomljenih grana. Ove mjere su ključne jer sprječavaju prezimljavanje patogena i štetnika.

Jesenje „plavo“ prskanje

Važan korak u očuvanju zdravlja voćnjaka je jesenje zaštitno prskanje, poznato i kao zimsko ili plavo prskanje. Ovaj tretman se provodi kada voće dostigne fazu od 70% opalog lišća. U ovom periodu, koriste se preparati na bazi bakra koji su izuzetno učinkoviti u suzbijanju različitih bolesti.

Jedan od preparata koje preporučuje Agrimatco je Champ DP. Ovaj kontaktni, preventivni fungicid i baktericid sadrži bakar-hidroksid kao aktivnu materiju. Prednosti bakar-hidroksida u odnosu na druge bakarne soli uključuju bolju efikasnost, manju dozu preparata i veću stabilnost na spiranje kišom.

Maksimalni broj tretmana Champ DP preparatom u toku godine na istoj površini iznosi četiri puta. Ovaj preparat se ne smije miješati sa sredstvima za zaštitu biljaka ekstremno brze reakcije, insekticidima kisele reakcije (heptenofos, dihlorvos, dimetoat), klacijum polisulfidom i uljanim formulacijama.

Champ DP takođe ima specifične doze primjene za suzbijanje plamenjače u vinovoj lozi, krompiru, paradajzu i bakterioze u paprici.

Ovitex – Insekticid za sve voćne kulture

Osim zaštite od bolesti, važno je suzbiti i insekte. Ovitex, takođe preporučen od strane stručnjaka iz kompatinije Agrimatco, je insekticid i akaricid namijenjen suzbijanju štetnih insekata i grinja u voćarstvu i ukrasnom bilju. Sadrži parafinsko ulje kao aktivnu materiju i efikasan je u suzbijanju štetočina na citrusima, jabukama, kruškama i drugim voćkama.

U zaključku, pravilna primjena agrotehničkih mjera, uz korištenje visokokvalitetnih preparata poput Champ DP i Ovitex, ključna je za očuvanje zdravlja voćnjaka i postizanje visokih prinosa u narednoj sezoni. Agrimatco kao generalni zastupnik osigurava pristup vrhunskim proizvodima za zaštitu bilja.

Izbjegnite greške – Ovako se pravilno brine o sobnim biljkama tokom zime

Zimi često griješimo misleći da bilje ne treba vodu pa često uvenu zbog premalo zalijevanja ili počnu trunuti zbog prevelike količine vode.

Sobno bilje s odlaskom zime obično počinje pokazivati svoje “boljke”. Što i ne začuđuje s obzirom na to da zimu takve biljke provedu na, za njih, previsokim temperaturama i s premalo vazduha i svjetla.

Sve to zavisi od specifičnosti biljne vrste i bilo bi dobro, ako ste uzgajivač početnik, edukujte se o uslovima koje biljka koju ste nabavili da vam uljepša prostor voli. Fikus je, npr., jedna od najzastupljenijih biljaka u našim domovima, no zimi ovoj biljci često otpadaju listovi. Razlog tome je premalo svjetla. Na zimske uslove posebno su osjetljivi fikusi prošaranog lišća.

Begonija, još jedna od omiljenih sobnih biljaka takođe ne voli tamna mjesta, a pupovi će joj otpadati i ako je često premještate.

Dracena je pak biljka kojumnogi biraju zato što je prilično otporna, međutim, ona najčešće ugine zimi, i to zbog previše zalijevanja. Zbog zanimljiva lišća i neodoljiva cvjeta vjeran je sustanar u mnogim domovima i afrička ljubičica, no s njom jednostavno morate znati. Mora je se uvijek zalijevati u tanjurić, nikada odozgo, a nakon 30 minuta promijenite joj podmetač jer, uzme li previše vode, korijen joj počne trunuti. Ako primijetite da se počela “gasiti”, stavite u podložak šljunak i pustite je da se isuši. Ova biljka voli puno svjetla, ali nikako ne direktnog. Živite li u stanu i imate li jelu u tegli, pripremite se na pojačano opadanje listova. Razlog tome su suv zrak i suv kompost. Obvezno je prihranjujte i pokušajte prostoriju u kojoj je biljka što češće provjetravati.

Pročitajte: Četiri vrijedna TRIKA za sobne biljke: Ne dozvolite da UVENU tokom jeseni i zime

Pametno birajte hraniva

Pri izboru hraniva potrebno je voditi računa da je koncentracija azota manja i udio mikroelemenata te fosfora i kalijuma veći. Na taj se način biljku fiziološki priprema za zimu. Zavisno od vrste biljaka koje uzgajamo preporučljivo je za prihranu koristiti organska folijarna đubriva na bazi organske materije, ekstrakta algi i aminokiselina.

Osigurajte dovoljno svjetla

Postoji i mali trik kojim se može provjeriti je li biljci pretamno. Dovoljno je postaviti ruku tridesetak centimetara iznad biljke pa, ako ne primijetite sjenu, biljci je pretamno. U tom slučaju, obavezno je premjestite na svjetlije mjesto, ali pazite da nije izloženo promaji. Upravo je promaja najveći neprijatelj sobnom bilju u hladnom razdoblju.

Povećajte vlažnost vazduha

U grijanim prostorima u većini slučajeva vazduh je suv, dakle vlažnost ispod 50 posto, što nepovoljno djeluje na biljke. Bilo bi poželjno nabaviti vlagomjer te na taj način kontrolirati vlažnost zraka. Najlakša metoda je prskanje biljka po lišću. To im omogućuje da vrate vlažnost tkiva i održe vitalnost tokom godine.

Dozirajte vodu

Valja voditi brigu i o zalijevanju, a od izuzetne je važnosti da zalijevanje doziramo. Moramo uzeti u obzir da su biljke izložene manjoj količini sunca, a kako su biljke u laganoj fazi mirovanja, proces fotosinteze je manje intenzivan stoga je potrebno smanjiti količinu vode u odnosu na zalijevanje tokom ljeta.

Pročitajte: Ove sobne biljke ne uspijevaju zajedno – Evo zašto bi trebalo da ih razdvojite

Grupirajte ih pažljivo

Obavezno vodite računa o količini biljaka koje držite u prostorima gdje boravite ili spavate zbog procesa disimilacije tokom noći. Većina ljudi pretjera s količinom biljaka u malom prostoru, a to može biti kontraproduktivno. U spavaćoj sobi je bolje ne držati biljke.

Prilagodba na nove uslove

Promjena temperature vani i godišnjeg doba jače utiču na pojedine biljke. Npr., neke biljke znaju reagovati odbacivanjem lišća ili lišće jednostavno žuti. U takvim slučajevima potrebno je eliminisati pojavu štetnika i biljkama prepustiti da odrade proces prilagodbe.

Zaštitite ih

U hladnijim danima sobne biljke nije dobro držati na golom betonu ili na keramičkim pločicama. Da se ne bi prehladile, dobro je ispod lončanice staviti komadić kartona ili frotirnu krpicu. Kupujete li biljku za hladnijeg dana, obvezno je dobro zaštitite, npr., umotovanjem u papir. Većinu biljaka nije dobro presađivati u zimsko doba.

Kako i kada se sije MATOVILAC – najpoznatija zimska salata

Kad zahladi više su nam nego ikad potrebni vitamini i minerali, a najpoznatija zimska salata – matovilac – pravi je mali rudnik vitamina C. Uz do što je ukusna i zdrava, prednost je što može podnijeti temperaturu od čak -15 stepeni.

Sadi se u kasnu jesen, s time da sorte sa sitnijim sjemenom bolje podnose hladnoću. Za sjetvu birajte mjesta s puno sunca ili polusjenu. Posijte ga u plitko, vlažno tlo i niknuće u roku od 12 dana. Odgovara mu dobro drenirano tlo, ali nije pretjerano zahtjevan. U južnim krajevima može rasti na otvorenom, no na kontinentu ga ipak radije prekrijte folijom ili uzgajajte u niskim tunelima i plastenicima.

Pročitajte: Mini-povrće u vrtu i na vašoj terasi

Najveća štetočina u vrtu s matovilcem su puževi pa ih se riješite čim ih ugledate. Najjednostavnije je u blizini posaditi biljke koje djeluju prirodni repelent protiv puževa kao što su kadulja, lavanda, ružmarin i dragoljub.

Korak po korak do kvalitenog rasada ranog kupusa

Kvalitetan rasad ranog kupusa je osnova uspješne proizvodnje. Primjenom svih neophodnih mjera može se ostvariti visok i stabilan prinos dobrog kvaliteta

Za proizvodnju ranog kupusa, rasad se proizvodi u toplim lejama. Sjetva u tople leje se najčešće obavlja krajem januara ili početkom februara, odnosno pravilo je oko 40 dana prije rasađivanja na otvoreno polje. Ukoliko se planira pikiranje rasada onda se sjetva obavlja najčešće u drugoj polovini februara, navodi Zoran Lazarov, savjetodavac PSSS.

Lazarov ističe da je za proizvodnju kvalitetnog rasada ranog kupusa neophodna posvećenost i pažnja u samom poslu kao i poštovanje i redosled određenih koraka tokom procesa proizvodnje.

Korak po korak do kvalitenog rasada ranog kupusa

Izbor sjemena

Prije same sjetve neophodno je izabrati visokokvalitetno i zdravstveno bezbijedno sjeme. Takođe je veoma bitno da izabrano sjeme odgovara po svojim osobinama podneblju u kojem će se uzgajati i vremenu uzgoja (rana, srednja ili kasna proizvodnja).

Priprema leja

Leje za sjetvu moraju biti dobro pripremljene, a to podrazumijeva da zemljište od kojeg se prave leje bude bogato hranljivim sastojcima, mrvičaste strukture sa dobrim vodnim i vazdušnim režimom (dobro drenirano). Takođe je značajan i položaj samih leja i gotovo uvijek ih treba postavljati na osunčanim i dobro prosvjetljenim stranama, koje su uvijek zaštićene od hladnih vjetrova.

Pročitajte: Direktna sjetva kupusa bez rasađivanja – DA ili NE?

Supstrat

Za proizvodnju dobrog rasada potrebno je koristiti kvalitetan supstrat koji sadrži potrebne hranljive materije. Danas postoji u prodaji čitava paleta različitih supstrata koji se koriste u tu svrhu. Takođe je moguće napraviti i sopstveni supstrat, koji najčešče predstavlja mješavinu komposta (40–50%), treseta (10-20%), baštenske zemlje ili zemlje sa ledina (20–30%), pijeska (20–25%) i kombinovanog mineralnog đubriva NPK 15:15:15 (2–3%). Prilikom pripreme treba voditi računa da šmješa bude dobro izmiješana, prosijana od grubljih struktuta i dezinfikovana (najčešće hemijska dezinfekcija).

Sjetva sjemena

Sjetvu semena u leje treba obaviti na odgovarajućoj dubini u prosjeku (oko 0,5 cm). Sjeme se sije u plitke brazdice, koje se nakon sjetve sjemena blago pokrivaju zemljom i zalivaju. Dubina sjetve je veoma bitna kako bi sjeme u što kraćem roku i u što većem procentu niklo. Prije svega treba poštovati upustvo svakog proizvođača koje postoji na samom pakovanju od sjemena.

Osvjetljenje

Prilikom proizvodnje rasada neophodno je obezbijediti dovoljno svjetlosti, prije svega prirodne ako ima potrebe ugraditi u prostor za proizvodnju rasada i izvore vještačke svjetlosti. Svjetlost ima značajnu ulogu za normaln rast i razvoj biljaka.

Temperatura

Temperaturu treba uvijek održavati u rasponu od oko 18–22°C da bi biljke imale optimalne uslove za rast i razvoj. Ako se potrebna temperatura ne može obezbijediti prirodnim putem, neophodno je instalirati i dodatne izvore toplote (razne grijalice).

Vlažnost vazduha

Ima značajnu ulogu za normalan rast i razvoj biljaka (rasada). Optimalna vlažnost vazduha se kreće u intervalu od oko 70–75%. Leje koje se koriste za proizvodnju rasad, treba da budu urađene tako da se potrebna vlaga tokom perioda proizvodnje rasada ne gubi.

Đubrenje

Predstavlja neizostavnu mjeru za proizvodnju kvalitetnog rasada. Nakon kljijanja i nicanja rasada, a naročito ako primjetimo da rasad nije dovoljno zelen, bujan i čvrst, a ostali uslovi su dobri prihrana predstavlja neizostavanu mjeru. Prihrana se najčešće vrši sa NPK 15:15:15.

Pročitajte: Rasađivanje kasnog kupusa i njega usjeva

Pikiranje (presađivanje rasada)

Vrlo često postoji potreba da se rasad zbog velike gustine presadi u novu pripremljenu leju kako bi imao dovoljno prostora za normalan rast i razvoj, na većem rastojanju (8–12 cm x 8– 12 cm). Pritom treba voditi računa da se presađuju samo zdrave i dobro razvijene biljke (najmanje prva dva lista). Nakon rasađivanja obavezno zalivanje biljaka mlakom vodom, i zasjenjivanje u trajanju 1–2 dana, zbog što manjeg gubitka vlage.

Kalenje rasada

Prije nego rasad presadimo na otvoreno polje neophodno je njegovo kaljenje. Kaljenje podrazumijeva da tokom 7–14 dana, rasad izlažemo špoljašnjem uticaju samo toko dana, a nakon toga još nedelju izlažemo i tokom dana i noći, a sve u cilju njegovog prilagođavanja spoljašnim uslovima.

Rasađivanje (sadnja)

Na samom kraju u postupku proizvodnje rasada dolazi sadnja na otvorenom polju. Postupak sadnje je gotovo indentičan postupku presađivanja (pikiranja). Rasad se sadi na istu onu dubinu, na kojoj je bio u leji tokom proizvodnje. Danas osim ručne postoji i mašinska sadnja rasada na otvoreno polje. Sadi se isključivo zdrav i dobro razvijen rasad sa (5–6 listova). Zemljište u koje se vrši sadnja rasada kupusa treba da bude dobro pripremljeno, rastresito i umjereno vlažno.

Kvalitetan sadni materijal ne znači istovremeno visok i stabilan prinos dobrog kvaliteta ako se i nakon sadnje ne nastavi sa pravilnom i pravovremenom njegom posađenog rasada i primjenom svih neophodnih mjera da bi se došlo do željenog rezultata, zaključuje savjetodavac Lazarov.

Uzgoj limuna: Zašto plod ostaje zelen

Među najvećim problemima vezanim za uzgoj limuna je zelen plod koji je već dostigao uobičajenu veličinu za berbu. Ukoliko gajite svoj limun i suočavate se sa ovom pojavom, postoji nekoliko razloga za to.

Limun spada među najpopularnije vrste citrusa za uzgoj. Iako ima brojne prednosti po čovjekovo zdravlje, treba imati na umu da ga je njegov značaj po zdravlje, paradoksalno, učinio ujedno i opasnim po zdravlje.

Naime, karakteristično za limun je to da se nakon berbe plod doslovce natapa fungicidom kako bi se spriječila gljivična obolenja tokom perioda skladištenja, transporta i stajanja na policama prodavnica. Takođe, običaj je da se limun premazuje voskom kako bi mu se poboljšao izgled i kako bi zadržao što više tretiranog fungicida. Kada takav plod uzmete u ruke, vaša koža može upiti štetne hemikalije. Zato je veoma korisno, ukoliko imate prostora u bašti ili dvorištu, da posadite svoj limun.

Limunu je potrebno devet i više mjeseci da sazri, te traži od uzgajivača više strpljenja.

Starost drveta i njegovo zdravlje

Mlade biljke limuna usmjeravaju snagu na razvoj korijena te je najveći dio energije raspoređen na korijen i lisnu masu. Za biljku starosti do dvije godine može predstavljati veliko opterećenje proizvodnja plodova, pogotovu ukoliko biljci nedostaju potrebni nutrijenti. Limun je veliki potrošač hranljivih materija. Potrebno mu je zemljište blago kisele reakcije, sporo otapajuće azotno đubrivo i malč kako bi se podstakao dalji rast.

Nedostatak toplote i sunčeve svjetlosti

Biljka limuna ne smije biti u sijenci jer to može uticati na njen razvoj i plodonošenje. Dugi periodi oblačnog i hladnog vremena sa malo sunca i toplote mogu odložiti sazrijevanje plodova. Mraz može ozbiljno oštetiti biljku. Ako biljka raste u saksiji, za bolje rezultate potrebno ju je premjestiti na osunčanije mjesto dok u slučaju da limun raste u zemlji, potrebno ga je orezati radi bolje aeracije i prodora svjetlosti.

Kako orezati stablo limuna – 5 ključnih koraka za veći rod

Neredovno navodnjavanje

Kao i svi citrusi i limun traži konstantno vlažno tlo kako bi se osigurao zdrav rast i proizvodnja plodova. Ako je biljka doživjela toplotni stres ili je provela duže vreme u sušnim uslovima to može dovesti do zadržavanja zelenih plodova.

Vrsta kultivara i broj plodova

Kada će limun sazreti u velikoj mjeri zavisi i od vrste koja se uzgaja. Manji varijeteti će dozreti prije onih većih. Broj plodova, takođe, igra značajnu ulogu. Ako je biljka velika i preoterećena rodom trebaće joj mnogo više resursa u vidu nutrijenata i vlage nego manjoj i manje rodnoj biljci.