Naslovnica Blog Stranica 75

Najveća greška koju mnogi prave prilikom unošenja biljaka u kuću

Iako se čini kao bezazlena greška, može uništiti druge biljke i vaš dom napuniti raznim insektima i štetočinama.

Kako se godišnja doba mijenjaju, tako se mijenjaju i potrebe naših biljaka. Naravno, jedan ključni korak u njezi biljaka kada dođe hladnije vrijeme je vraćanje određenih biljaka unutra ako su se cijelo ljeto grijale na suncu , ali je li to sve? Portal Mindbodygreen otkrio je najbolje savjete stručnjaka za brigu o biljkama prilikom dolaska hladnijeg vremena.

Sobne biljke treba vratiti unutra kada noćne temperature u vašem području padnu ispod 12 stepeni Celzijusa, rekla je stručnjakinja za vrtlarstvo Lindsay Pangborn. “Većina biljaka preferira temperature iznad 15 stepeni, stoga imajte na umu prognozu ako planirate svoje biljke držati na otvorenom tijekom jeseni”, dodaje ona.

Pročitajte: Kako da sobne biljke opstanu u toku sezone grijanja

Kada dođe vrijeme da unesete svoje biljke, stručnjakinja Maria Failla kaže da je najveća greška koju treba izbjegavati pregledati biljke da li na njima ima štetočina.

“Obavezno pogledajte i gornju i donju stranu lišća”, napominje Maria, dodajući da pažljivo pregledate stabljike i tlo te uklonite mrtvo i trulo lišće gdje se životinje vole sakriti. Ako primijetite nekoliko insekata, nježno ih uklonite, a ako dođe do zaraze biljke, organski insekticidni sprej može se koristiti za suzbijanje štetočina.

Pročitajte: Biljke koje možemo gajiti na terasama i tokom mrazeva

Nakon što su vaše biljke lijepe i čiste, još uvijek nije loša ideja da ih za svaki slučaj držite neko vrijeme dalje od drugih biljaka. Ovaj savjet dolazi od Faille, koja čeka nekoliko nedjelja da prati štetočine na biljkama prije nego što ih dovede blizu svojih drugih biljaka.

Jesenje prskanje voćnjaka: Mjere za očuvanje zdravlja voća

S završetkom berbe plodova, dolazi vrijeme da se posvetimo važnim agrotehničkim mjerama u voćnjaku. Nakon berbe, voćnjaci zahtijevaju poseban tretman kako bi se spriječila infekcija patogenima koji prezimljavaju. Ove mjere ne samo da pripremaju biljke za zimu već i smanjuju potencijal infekcije za narednu sezonu. 

Higijena u voćnjaku

Jesenje radove u voćnjaku treba započeti održavanjem higijene. To uključuje sakupljanje opalog lišća, mumificiranih plodova i uklanjanje starih, suvih i polomljenih grana. Ove mjere su ključne jer sprječavaju prezimljavanje patogena i štetnika.

Jesenje „plavo“ prskanje

Važan korak u očuvanju zdravlja voćnjaka je jesenje zaštitno prskanje, poznato i kao zimsko ili plavo prskanje. Ovaj tretman se provodi kada voće dostigne fazu od 70% opalog lišća. U ovom periodu, koriste se preparati na bazi bakra koji su izuzetno učinkoviti u suzbijanju različitih bolesti.

Jedan od preparata koje preporučuje Agrimatco je Champ DP. Ovaj kontaktni, preventivni fungicid i baktericid sadrži bakar-hidroksid kao aktivnu materiju. Prednosti bakar-hidroksida u odnosu na druge bakarne soli uključuju bolju efikasnost, manju dozu preparata i veću stabilnost na spiranje kišom.

Maksimalni broj tretmana Champ DP preparatom u toku godine na istoj površini iznosi četiri puta. Ovaj preparat se ne smije miješati sa sredstvima za zaštitu biljaka ekstremno brze reakcije, insekticidima kisele reakcije (heptenofos, dihlorvos, dimetoat), klacijum polisulfidom i uljanim formulacijama.

Champ DP takođe ima specifične doze primjene za suzbijanje plamenjače u vinovoj lozi, krompiru, paradajzu i bakterioze u paprici.

Ovitex – Insekticid za sve voćne kulture

Osim zaštite od bolesti, važno je suzbiti i insekte. Ovitex, takođe preporučen od strane stručnjaka iz kompatinije Agrimatco, je insekticid i akaricid namijenjen suzbijanju štetnih insekata i grinja u voćarstvu i ukrasnom bilju. Sadrži parafinsko ulje kao aktivnu materiju i efikasan je u suzbijanju štetočina na citrusima, jabukama, kruškama i drugim voćkama.

U zaključku, pravilna primjena agrotehničkih mjera, uz korištenje visokokvalitetnih preparata poput Champ DP i Ovitex, ključna je za očuvanje zdravlja voćnjaka i postizanje visokih prinosa u narednoj sezoni. Agrimatco kao generalni zastupnik osigurava pristup vrhunskim proizvodima za zaštitu bilja.

Izbjegnite greške – Ovako se pravilno brine o sobnim biljkama tokom zime

Zimi često griješimo misleći da bilje ne treba vodu pa često uvenu zbog premalo zalijevanja ili počnu trunuti zbog prevelike količine vode.

Sobno bilje s odlaskom zime obično počinje pokazivati svoje “boljke”. Što i ne začuđuje s obzirom na to da zimu takve biljke provedu na, za njih, previsokim temperaturama i s premalo vazduha i svjetla.

Sve to zavisi od specifičnosti biljne vrste i bilo bi dobro, ako ste uzgajivač početnik, edukujte se o uslovima koje biljka koju ste nabavili da vam uljepša prostor voli. Fikus je, npr., jedna od najzastupljenijih biljaka u našim domovima, no zimi ovoj biljci često otpadaju listovi. Razlog tome je premalo svjetla. Na zimske uslove posebno su osjetljivi fikusi prošaranog lišća.

Begonija, još jedna od omiljenih sobnih biljaka takođe ne voli tamna mjesta, a pupovi će joj otpadati i ako je često premještate.

Dracena je pak biljka kojumnogi biraju zato što je prilično otporna, međutim, ona najčešće ugine zimi, i to zbog previše zalijevanja. Zbog zanimljiva lišća i neodoljiva cvjeta vjeran je sustanar u mnogim domovima i afrička ljubičica, no s njom jednostavno morate znati. Mora je se uvijek zalijevati u tanjurić, nikada odozgo, a nakon 30 minuta promijenite joj podmetač jer, uzme li previše vode, korijen joj počne trunuti. Ako primijetite da se počela “gasiti”, stavite u podložak šljunak i pustite je da se isuši. Ova biljka voli puno svjetla, ali nikako ne direktnog. Živite li u stanu i imate li jelu u tegli, pripremite se na pojačano opadanje listova. Razlog tome su suv zrak i suv kompost. Obvezno je prihranjujte i pokušajte prostoriju u kojoj je biljka što češće provjetravati.

Pročitajte: Četiri vrijedna TRIKA za sobne biljke: Ne dozvolite da UVENU tokom jeseni i zime

Pametno birajte hraniva

Pri izboru hraniva potrebno je voditi računa da je koncentracija azota manja i udio mikroelemenata te fosfora i kalijuma veći. Na taj se način biljku fiziološki priprema za zimu. Zavisno od vrste biljaka koje uzgajamo preporučljivo je za prihranu koristiti organska folijarna đubriva na bazi organske materije, ekstrakta algi i aminokiselina.

Osigurajte dovoljno svjetla

Postoji i mali trik kojim se može provjeriti je li biljci pretamno. Dovoljno je postaviti ruku tridesetak centimetara iznad biljke pa, ako ne primijetite sjenu, biljci je pretamno. U tom slučaju, obavezno je premjestite na svjetlije mjesto, ali pazite da nije izloženo promaji. Upravo je promaja najveći neprijatelj sobnom bilju u hladnom razdoblju.

Povećajte vlažnost vazduha

U grijanim prostorima u većini slučajeva vazduh je suv, dakle vlažnost ispod 50 posto, što nepovoljno djeluje na biljke. Bilo bi poželjno nabaviti vlagomjer te na taj način kontrolirati vlažnost zraka. Najlakša metoda je prskanje biljka po lišću. To im omogućuje da vrate vlažnost tkiva i održe vitalnost tokom godine.

Dozirajte vodu

Valja voditi brigu i o zalijevanju, a od izuzetne je važnosti da zalijevanje doziramo. Moramo uzeti u obzir da su biljke izložene manjoj količini sunca, a kako su biljke u laganoj fazi mirovanja, proces fotosinteze je manje intenzivan stoga je potrebno smanjiti količinu vode u odnosu na zalijevanje tokom ljeta.

Pročitajte: Ove sobne biljke ne uspijevaju zajedno – Evo zašto bi trebalo da ih razdvojite

Grupirajte ih pažljivo

Obavezno vodite računa o količini biljaka koje držite u prostorima gdje boravite ili spavate zbog procesa disimilacije tokom noći. Većina ljudi pretjera s količinom biljaka u malom prostoru, a to može biti kontraproduktivno. U spavaćoj sobi je bolje ne držati biljke.

Prilagodba na nove uslove

Promjena temperature vani i godišnjeg doba jače utiču na pojedine biljke. Npr., neke biljke znaju reagovati odbacivanjem lišća ili lišće jednostavno žuti. U takvim slučajevima potrebno je eliminisati pojavu štetnika i biljkama prepustiti da odrade proces prilagodbe.

Zaštitite ih

U hladnijim danima sobne biljke nije dobro držati na golom betonu ili na keramičkim pločicama. Da se ne bi prehladile, dobro je ispod lončanice staviti komadić kartona ili frotirnu krpicu. Kupujete li biljku za hladnijeg dana, obvezno je dobro zaštitite, npr., umotovanjem u papir. Većinu biljaka nije dobro presađivati u zimsko doba.

Kako i kada se sije MATOVILAC – najpoznatija zimska salata

Kad zahladi više su nam nego ikad potrebni vitamini i minerali, a najpoznatija zimska salata – matovilac – pravi je mali rudnik vitamina C. Uz do što je ukusna i zdrava, prednost je što može podnijeti temperaturu od čak -15 stepeni.

Sadi se u kasnu jesen, s time da sorte sa sitnijim sjemenom bolje podnose hladnoću. Za sjetvu birajte mjesta s puno sunca ili polusjenu. Posijte ga u plitko, vlažno tlo i niknuće u roku od 12 dana. Odgovara mu dobro drenirano tlo, ali nije pretjerano zahtjevan. U južnim krajevima može rasti na otvorenom, no na kontinentu ga ipak radije prekrijte folijom ili uzgajajte u niskim tunelima i plastenicima.

Pročitajte: Mini-povrće u vrtu i na vašoj terasi

Najveća štetočina u vrtu s matovilcem su puževi pa ih se riješite čim ih ugledate. Najjednostavnije je u blizini posaditi biljke koje djeluju prirodni repelent protiv puževa kao što su kadulja, lavanda, ružmarin i dragoljub.

Korak po korak do kvalitenog rasada ranog kupusa

Kvalitetan rasad ranog kupusa je osnova uspješne proizvodnje. Primjenom svih neophodnih mjera može se ostvariti visok i stabilan prinos dobrog kvaliteta

Za proizvodnju ranog kupusa, rasad se proizvodi u toplim lejama. Sjetva u tople leje se najčešće obavlja krajem januara ili početkom februara, odnosno pravilo je oko 40 dana prije rasađivanja na otvoreno polje. Ukoliko se planira pikiranje rasada onda se sjetva obavlja najčešće u drugoj polovini februara, navodi Zoran Lazarov, savjetodavac PSSS.

Lazarov ističe da je za proizvodnju kvalitetnog rasada ranog kupusa neophodna posvećenost i pažnja u samom poslu kao i poštovanje i redosled određenih koraka tokom procesa proizvodnje.

Korak po korak do kvalitenog rasada ranog kupusa

Izbor sjemena

Prije same sjetve neophodno je izabrati visokokvalitetno i zdravstveno bezbijedno sjeme. Takođe je veoma bitno da izabrano sjeme odgovara po svojim osobinama podneblju u kojem će se uzgajati i vremenu uzgoja (rana, srednja ili kasna proizvodnja).

Priprema leja

Leje za sjetvu moraju biti dobro pripremljene, a to podrazumijeva da zemljište od kojeg se prave leje bude bogato hranljivim sastojcima, mrvičaste strukture sa dobrim vodnim i vazdušnim režimom (dobro drenirano). Takođe je značajan i položaj samih leja i gotovo uvijek ih treba postavljati na osunčanim i dobro prosvjetljenim stranama, koje su uvijek zaštićene od hladnih vjetrova.

Pročitajte: Direktna sjetva kupusa bez rasađivanja – DA ili NE?

Supstrat

Za proizvodnju dobrog rasada potrebno je koristiti kvalitetan supstrat koji sadrži potrebne hranljive materije. Danas postoji u prodaji čitava paleta različitih supstrata koji se koriste u tu svrhu. Takođe je moguće napraviti i sopstveni supstrat, koji najčešče predstavlja mješavinu komposta (40–50%), treseta (10-20%), baštenske zemlje ili zemlje sa ledina (20–30%), pijeska (20–25%) i kombinovanog mineralnog đubriva NPK 15:15:15 (2–3%). Prilikom pripreme treba voditi računa da šmješa bude dobro izmiješana, prosijana od grubljih struktuta i dezinfikovana (najčešće hemijska dezinfekcija).

Sjetva sjemena

Sjetvu semena u leje treba obaviti na odgovarajućoj dubini u prosjeku (oko 0,5 cm). Sjeme se sije u plitke brazdice, koje se nakon sjetve sjemena blago pokrivaju zemljom i zalivaju. Dubina sjetve je veoma bitna kako bi sjeme u što kraćem roku i u što većem procentu niklo. Prije svega treba poštovati upustvo svakog proizvođača koje postoji na samom pakovanju od sjemena.

Osvjetljenje

Prilikom proizvodnje rasada neophodno je obezbijediti dovoljno svjetlosti, prije svega prirodne ako ima potrebe ugraditi u prostor za proizvodnju rasada i izvore vještačke svjetlosti. Svjetlost ima značajnu ulogu za normaln rast i razvoj biljaka.

Temperatura

Temperaturu treba uvijek održavati u rasponu od oko 18–22°C da bi biljke imale optimalne uslove za rast i razvoj. Ako se potrebna temperatura ne može obezbijediti prirodnim putem, neophodno je instalirati i dodatne izvore toplote (razne grijalice).

Vlažnost vazduha

Ima značajnu ulogu za normalan rast i razvoj biljaka (rasada). Optimalna vlažnost vazduha se kreće u intervalu od oko 70–75%. Leje koje se koriste za proizvodnju rasad, treba da budu urađene tako da se potrebna vlaga tokom perioda proizvodnje rasada ne gubi.

Đubrenje

Predstavlja neizostavnu mjeru za proizvodnju kvalitetnog rasada. Nakon kljijanja i nicanja rasada, a naročito ako primjetimo da rasad nije dovoljno zelen, bujan i čvrst, a ostali uslovi su dobri prihrana predstavlja neizostavanu mjeru. Prihrana se najčešće vrši sa NPK 15:15:15.

Pročitajte: Rasađivanje kasnog kupusa i njega usjeva

Pikiranje (presađivanje rasada)

Vrlo često postoji potreba da se rasad zbog velike gustine presadi u novu pripremljenu leju kako bi imao dovoljno prostora za normalan rast i razvoj, na većem rastojanju (8–12 cm x 8– 12 cm). Pritom treba voditi računa da se presađuju samo zdrave i dobro razvijene biljke (najmanje prva dva lista). Nakon rasađivanja obavezno zalivanje biljaka mlakom vodom, i zasjenjivanje u trajanju 1–2 dana, zbog što manjeg gubitka vlage.

Kalenje rasada

Prije nego rasad presadimo na otvoreno polje neophodno je njegovo kaljenje. Kaljenje podrazumijeva da tokom 7–14 dana, rasad izlažemo špoljašnjem uticaju samo toko dana, a nakon toga još nedelju izlažemo i tokom dana i noći, a sve u cilju njegovog prilagođavanja spoljašnim uslovima.

Rasađivanje (sadnja)

Na samom kraju u postupku proizvodnje rasada dolazi sadnja na otvorenom polju. Postupak sadnje je gotovo indentičan postupku presađivanja (pikiranja). Rasad se sadi na istu onu dubinu, na kojoj je bio u leji tokom proizvodnje. Danas osim ručne postoji i mašinska sadnja rasada na otvoreno polje. Sadi se isključivo zdrav i dobro razvijen rasad sa (5–6 listova). Zemljište u koje se vrši sadnja rasada kupusa treba da bude dobro pripremljeno, rastresito i umjereno vlažno.

Kvalitetan sadni materijal ne znači istovremeno visok i stabilan prinos dobrog kvaliteta ako se i nakon sadnje ne nastavi sa pravilnom i pravovremenom njegom posađenog rasada i primjenom svih neophodnih mjera da bi se došlo do željenog rezultata, zaključuje savjetodavac Lazarov.

Uzgoj limuna: Zašto plod ostaje zelen

Među najvećim problemima vezanim za uzgoj limuna je zelen plod koji je već dostigao uobičajenu veličinu za berbu. Ukoliko gajite svoj limun i suočavate se sa ovom pojavom, postoji nekoliko razloga za to.

Limun spada među najpopularnije vrste citrusa za uzgoj. Iako ima brojne prednosti po čovjekovo zdravlje, treba imati na umu da ga je njegov značaj po zdravlje, paradoksalno, učinio ujedno i opasnim po zdravlje.

Naime, karakteristično za limun je to da se nakon berbe plod doslovce natapa fungicidom kako bi se spriječila gljivična obolenja tokom perioda skladištenja, transporta i stajanja na policama prodavnica. Takođe, običaj je da se limun premazuje voskom kako bi mu se poboljšao izgled i kako bi zadržao što više tretiranog fungicida. Kada takav plod uzmete u ruke, vaša koža može upiti štetne hemikalije. Zato je veoma korisno, ukoliko imate prostora u bašti ili dvorištu, da posadite svoj limun.

Limunu je potrebno devet i više mjeseci da sazri, te traži od uzgajivača više strpljenja.

Starost drveta i njegovo zdravlje

Mlade biljke limuna usmjeravaju snagu na razvoj korijena te je najveći dio energije raspoređen na korijen i lisnu masu. Za biljku starosti do dvije godine može predstavljati veliko opterećenje proizvodnja plodova, pogotovu ukoliko biljci nedostaju potrebni nutrijenti. Limun je veliki potrošač hranljivih materija. Potrebno mu je zemljište blago kisele reakcije, sporo otapajuće azotno đubrivo i malč kako bi se podstakao dalji rast.

Nedostatak toplote i sunčeve svjetlosti

Biljka limuna ne smije biti u sijenci jer to može uticati na njen razvoj i plodonošenje. Dugi periodi oblačnog i hladnog vremena sa malo sunca i toplote mogu odložiti sazrijevanje plodova. Mraz može ozbiljno oštetiti biljku. Ako biljka raste u saksiji, za bolje rezultate potrebno ju je premjestiti na osunčanije mjesto dok u slučaju da limun raste u zemlji, potrebno ga je orezati radi bolje aeracije i prodora svjetlosti.

Kako orezati stablo limuna – 5 ključnih koraka za veći rod

Neredovno navodnjavanje

Kao i svi citrusi i limun traži konstantno vlažno tlo kako bi se osigurao zdrav rast i proizvodnja plodova. Ako je biljka doživjela toplotni stres ili je provela duže vreme u sušnim uslovima to može dovesti do zadržavanja zelenih plodova.

Vrsta kultivara i broj plodova

Kada će limun sazreti u velikoj mjeri zavisi i od vrste koja se uzgaja. Manji varijeteti će dozreti prije onih većih. Broj plodova, takođe, igra značajnu ulogu. Ako je biljka velika i preoterećena rodom trebaće joj mnogo više resursa u vidu nutrijenata i vlage nego manjoj i manje rodnoj biljci.

Sadnja ribizle – Jesen je pravi trenutak!

Uspjeh u uzgoju i proizvodnji reibizle u velikoj mjeri ovisi o dobro odabranom položaju.

Tako, ribizla dobro uspijeva i na polusjenovitim mjestima, premda posebno bogato rađa na sunčanom i prozračnom položaju. Utvrđeno je da plodovi tada sadrže više šećera, dok na sjenovitom mjestu sadrže više kiselina. Osim toga, smatra se da će ribizla dati veće prinose na nadmorskim visinama iznad 600 m. Ali visina je samo jedan od niza faktora uzgoja.

bobice ribizle
Foto: agrosavjet/ribizla

Stoga je nasade poželjno podizati na sjevernim i sjeveroistočnim položajima zbog negativnog uticaja toplijih, južnih vjetrova.

Crna ribizla dobro podnosi niske temperature i u periodu dubokog zimskog mirovanja izdrži temperature od čak – 35 stepeni C. Međutim, kada krene vegetacija, postaje znatno osjetljivija, te pupoljci i tek zametnuti plodovi ozebu već na -2 stepena C. Zbog plitko rasprostranjenog korijenovog sitema slabo podnosi sušu i ukoliko želimo stabilne i redovnije prinose, moramo joj osigurati dovoljne količine vode.

U pogledu zemljišta nije posebno izbirljiva premda najveće prinose ostvaruje na plodnim pjeskovito glinastim zemljištima. Smatra se da zemljišta pogodna krompiru odgovaraju i za uzgoj reibizle. A za njen uzgoj prikladna su blago kisela do neutralna zemljišta, dok alkalna i karbonatna zemljišta treba izbjegavati.

Sadnja ribizle

Crna ribizla
Foto: AgroSavjet

Prije sadnje ribizle potrebno je obaviti i đubrenje cijele površine unošenjem 2-3 vagona stajnjaka i 900 kg NPK đubriva po hektaru. Nakon rasipanja đubriva zemljište se zaorava na dubinu od 40 cm, a potom tanjiranjem i frezanjem fino usitni. Radi što boljeg primanja sadnica sadnju je najbolje obaviti u jesen. Ukoliko smo sadnju prinuđeni obaviti u proljeće, to je potrebno učiniti što ranije.

Za sadnju se koriste dobro razvijene i zdrave jednogodišnje sadnice koje imaju razvijen korijen s 4-5 žila, a koje pred sadnju treba prikratiti i potopiti u otopinu stajskog đubriva, vode i ilovače. Sadnice ribizle sadimo u pripremljene jame dimenzija 40 x 40 cm, i to za 5 cm dublje nego što su bile u rasadniku. Na taj način iz korijena izraste obilje mladih izboja koji su kod crnih sorti potrebni za stalno podmlađivanje, odnosno, stvaramo preduslov da se od tako posađenih sadnica formiraju vrlo jaki produktivni grmovi.

Razmak sadnje zavisi od načina uzgoja i bujnosti sorte, ali u pravilu razmak između redova iznosi 2,5 m, odnosno u redu 1,5 m. Po završetku sadnje potrebno je prikratiti sadnice na visinu od 15-20 cm.

Mjere njege

Sastoje se od međuredne obrade i redovnog uništavanja korova. Kod obrade nužno je voditi računa da obrada tla oko sadnica bude plića radi slabo razvijenog korijenovog sistema koji bi se mogao oštetiti. Kod starijih nasada potrebno je obaviti rezidbu koja se sastoji od prorjeđivanja i obnavljanja grmova novim prirastima. Prorjeđivanje se sastoji od uklanjanja slabije razvijenih i pregustih jednogodišnjih i dvogodišnjih grana a obnavljanje grma obavlja se uklanjanjem od osnove četverogodišnjih i starijih grana iz razloga što donose sitan i slabiji rod.

Zbog produljenog djelovanja stajnjaka tek svake treće godine dodajemo vagon stajskog đubriva po hektaru, te odgovarajuću količinu NPK gnojiva.

Uz provođenje navedenih mjera moguće je ostvariti prinose od 15.000 kg/ ha. Ribizla ima veliki značaj iz razloga što brzo stupa u rod, što se lako razmnožava, što redovno rađa, što je može uzgajati i slabija radna snaga, što dobro podnosi transport i, što je najvažnije, postiže dobre cijene na stranom tržištu. Ako tome pridodamo činjenicu da je dobara za čvrstoću kože, pomaže obnovu ćelija, ubrzava izlječenje od kašlja, te štiti od preranog boranja kože i prehlada složiti ćemo se da je riječ o visoko vrijednoj voćnoj vrsti čiju proizvodnju treba osuvremeniti i učiniti atraktivnom.

Rijetka sobna biljka koja cvjeta u jesen i zimu: Ciklamom obojite sive dane

Jedna od najtraženijih jesenjih i zimskih sobnih biljaka zasigurno je ciklama.

Višegodišnja je ovo biljka s podzemnom stabljikom u obliku gomolja, koja potiče iz planinskih predjela Male Azije, što znači da je njeno prirodno stanište svježe i vlažno područje. Samim tim spada u rijetke sobne biljke koje cvjetaju u jesen i zimu, što je čini veoma popularnom.

Između njenih listova, koji su srcoliki i zeleni, sa ili bez obruba, niču dugi štapići sa bijelim, roza, crvenim, narandžastim i ljubičastim cvjetovima na vrhu, a česte su i ciklame u boji lavande, dvobojne ciklame, kao i one kojima se cvijet na vrhovima uvija.

Pročitajte: Pet savjeta uz koje će ciklama trajati do sezone božura

Za ciklamu se kaže da otklanja nesuglasice u međuljudskim odnosima, te se zbog toga naziva i cvijetom iskrenosti, a narodna predanja kažu da tamo gdje raste ciklama zlo nema moć, pa je nazivaju i cvijetom sreće.

Pravilna njega

Da bi ciklama uspjela u vašem domu, morate uslove u kojima je držite što više približiti onim prirodnim. Ne podnosi topao i suv vazduh, a u stanovima sa centralnim grijanjem morate dobro paziti da je ne postavite preblizu grijnih tijela, gdje će biti na udaru toplog vazduha. Optimalna temperatura za dugotrajno cvjetanje je od 10 do 16 stepeni Celzijusa. Savršeno mjesto za ciklamu je na sjevernom prozoru gdje ima dosta svjetla, ali nema opasnosti od izlaganja direktnom suncu.

Zalijevajte je dvaput sedmično

Dok raste, ciklamu zalijevajte dva puta sedmično, pri čemu treba voditi računa da se ne pokvasi gomolj i gornji dio biljke. Zato je najbolje biljku zalijevati odozdo, sipajući vodu u tanjirić, ili vrlo oprezno uz sami rub saksije. Prihranjivati je možete tekućim đubrivom jednom u petnaest dana. Ciklamu ne smijete prskati vodom – listove čistite mekom krpom ili kistom, a uvele listove i cvjetove pažljivo otkinite.

Pročitajte: Kako da sačuvate ciklamu tokom hladnih zimskih dana

Period mirovanja

Nakon što ocvate, ciklama ulazi u period mirovanja. Tada je pravo vrijeme da učinite nešto za ovu ljepoticu koja je obojila sive i hladne dane. Sklonite saksiju s gomoljem i preostalim lišćem u hladniju prostoriju i smanjite zalijevanje, a prihranu sasvim obustavite. Sredinom ljeta ponovo počnite zalijevati biljku, stavite je na balkon, u sjenu. Tada će početi rasti novi mladi listovi. Sredinom avgusta biljku presadite u novu zemlju ili uklonite staru do polovine gomolja i dodajte isto toliko nove zemlje. Povremeno prihranjujte. S prvim hladnim danima vratite ciklamu na svijetlo mjesto, u prostoriju koja se ne grije ili što dalje od izvora toplote i uživajte u novim cvjetovima.

Maska za lice od bundeve – Evo recepta koji usporava starenje i pomaže kod akni i pigmentacijskih mrlja

Bundeva je odlična za kožu jer sadrži puno sastojaka koji joj pomažu na različite načine. Iskoristite sezonu bundeve i isprobajte je u službi ljepote. U nastavku provjerite kako bundeva pomaže u njezi kože i kako se priprema maska za lice od bundeve.

Kako bundeva može pomoći u njezi kože?

S obzirom na to da je bogata antioksidansima, bundeva je idealna namirnica za njegu kože. Sadrži enzime koji pomažu u rastapanju suvih stanica kože te tako djeluje kao prirodni piling. Bogata je vitaminom A, alfa i betakarotenima, vitaminima C, K i E, te mineralima poput magnezijuma, kalijuma, cinka i željeza.

Pročitajte: Bundeva je banana naših prostora – Zdrava i hranljiva

Evo nekoliko prednosti bundeve u njezi kože:

  • bundeva sadrži voćne enzime i alfa hidroksi kiseline (AHA), koje povećavaju obnovu stanica dovodeći do ljepše i glatke kože
  • sadrži vitamin A i vitamin C koji pomažu omekšati i umiriti kožu poticanjem proizvodnje kolagena, što ujedno smanjuje znakove starenja
  • cink u sjemenkama bundeve sjajan je za sve one koji imaju problema s aknama; cink će vam pomoći kontrolisati nivo hormona i proizvodnju sebuma na koži, kao i u zacjeljivanju kože.

S obzirom na to da je bogata antioksidansima, bundeva je idealna namirnica za njegu kože.

Maska za lice od bundeve

Molekularna struktura bundeve je mala, pa lako može prodrijeti u kožu kada se koristi u obliku maske.

Takođe, maska od bundeve dobra je za svaki tip kože.

Maska od bundeve za lice – recept

Zbog mnogih prednosti bundevu danas koriste u raznim kozmetičkim preparatima i profesionalnoj njezi. Kako biste i sami iskusili prednosti bundeve, donosimo vam jednostavan recept za masku od bundeve koju možete napraviti sami kod kuće.

Pročitajte: Pečena bundeva iz rerne na tri načina

Sastojci:

  • 1 supena kašika grčkog jogurta
  • 1 supena kašika (svježeg ili skuhanog) pirea od bundeve
  • 1 supena kašika manuka meda ili običnog meda
  • 1 supena kašika sode bikarbone.

Priprema:

Sve sastojke zajedno promiješajte. Zbog sode bikarbone smjesa će se malo napuhnuti.

Maska za lice od bundeve nanosi se na prethodno očišćeno lice i ostavlja 10 – 15 minuta. Isperite toplom vodom, a potom hladnom vodom kako biste zatvorili pore. Moguć je lagani osjećaj peckanja zbog sode bikarbone.

Kako orezati stablo limuna – 5 ključnih koraka za veći rod

Kako orezati stablo limuna – Rezidba je neophodan dio njege stabala limuna. Podstiče rast i daje im čvrstu strukturu koja im je potrebna za izdašan prinos.

Treba li orezati stabla limuna?

Apsolutno! Zapravo većina stabala limuna ima koristi od redovne rezidbe, osobito u prve dvije godine njihovog života. Primjena kontrolisanog stresa na biljku podstiče novi rast, govoreći joj da usmjeri više energije na razvoj preostalih pupova. To je priprema za proizvodnju većih i boljih limuna kako stari. Prije rezidbe, primijetićete puno volumena i lišće koje ide u različitim smjerovima, a nakon rezidbe, plodovi bi trebali biti uravnoteženi, a lišće može dobiti više zraka i sunčeve svjetlosti. Sićušne izrasline se češće odrežu kod mladih stabala jer se postupno smanjuju tokom zrelosti. Redovno orezivanje biljke održava veličinu podesnom za minimalan napor i maksimalne rezultate!

Kada je najbolje vrijeme za orezivanje?

Zavisno o podneblju, limun se orezuje u proljeće ili jesen.

Mlada stabla limuna orezuju se onoliko često koliko je potrebno da se oblikuje njihov strukturni okvir. Za zrela stabla limuna, najbolje vrijeme za orezivanje je nakon svake berbe jednom ili dva puta godišnje.

Alati koji će vam trebati

Uvijek je važno pripremiti se. Imajte pouzdan par škara za rezidbu ili malu ručnu pilu, zavisno od veličine i starosti vašeg stabla. Dezinfikujte svoj alat i uvijek koristite zaštitne rukavice pri radu. Za preventivne mjere trebaće vam i organski herbicid koji možete primijeniti nakon orezivanja. Sva su stabla agruma poznata po napadima žižaka, puževa i žučnih osa koje mogu uzrokovati probleme i uništiti vaš urod.

Pročitajte: Na koji način uzgajati limun da bi davao plodove?

Kako orezati stablo limuna

Ako vidite slabe grane i male izrasline u blizini baze debla, to je znak da morate orezati što prije.

Evo profesionalnog savjeta za jednostavno održavanje: kad god vidite mrtvu granu, možete ju ukloniti u bilo kojem trenutku. Samo imajte na umu da ne orezujete tokom ljeta ili zime, jer bi moglo doći do oštećenja opeklinama od sunca ili mrazom.

Korak 1

Prije nego počnete, morate sve isplanirati i pripremiti. To znači da dobro pregledate stablo limuna zbog nezdravih dijelova i deformisanih grana. Uzmite svoje vrtlarske rukavice i čiste makaze za rezidbu.

Korak 2

Započnite s uklanjanjem uvenulih dijelova. Orežite sve tanke grane kako biste podstakli veće! Svi rezovi koje napravite trebali bi biti pod uglom od 45 stepeni, pazeći da ne oštetite glavnu stabljiku.

Uklanjanje „vodopija“, vodenih klica i bazalnih izdanaka jednako je važno! Ove male lisnate izrasline dolaze iz podnožja blizu korijena i ponekad ukazuju na to da je sloj tla preplitak. Odrežite ih kako ne bi isisale hranjive tvari iz vašeg stabla limuna!

Pročitajte: Ne bacajte koru limuna i pomorandže – Spakujte u teglu i dodajte sirće

Korak 3

Vrijeme je za uklanjanje donjeg rasta kako bi se dalo prednost plodonošenju na vrhu krošnje. Možda ćete se morati riješiti svih nerazvijenih plodova ako želite da gornja serija pupoljaka i limuna bude zdravija! Ovaj korak pomaže u sprječavanju da lišće dotakne tlo i da se kontaminira đubrivom ili herbicidima. Držanje vašeg stabla nekoliko metara od tla sprječava šetočine da se popnu na stablo i šire bolesti.

Korak 4

Vrijeme je da svojim biljkama malo podsječete vrh! Ipak, nemojte pretjerivati. Ovo je više iz estetskog nego iz praktičnog razloga. Pazite da omjer grana odgovara gustoći korijena, pa mu pokušajte dati zaobljeniji, simetričniji oblik.

Korak 5

Nikada ne orezujte pretjerano. Dio procesa rezidbe je znati kada stati. Sasvim je u redu odsjeći jednu trećinu stabla, ali ne više od toga. Ako previše orezujete, mogli biste biljku pretjerano oštetiti.