Fuksije (Fuchsia) ili minđuše su veoma prisutne na našim prostorima. To su grmolike cvjetnice. Oblik i veličina grma zavise od vas. Mogu biti i jednogodišnje i višegodišnje.
Postoje brojne kombinacije boja bijele, plave, ljubičaste, ružičaste a nije rijetkost da su im cvjetovi kombinacija dvije boje.
Razmnožavaju se reznicom. Odsijecite grančicu dužine desetak centimetara na kojoj nema pupova ni cvjetova. Posadite je u saksiju sa zemljom i ostavite na mjesto koje nije direktno izloženo sunčevoj svjetlosti. Redovno zalijevajte, zemlja mora non stop biti vlažna. Za neke tri sedmice biljka će pustiti korijenje i biće spremna za presađivanje.
Prilikom presađivanja u veću saksiju, na dno saksije stavite glinene kuglice ili neki drugi materijal koji će pomoći dreniranju zemlje kao što je šljunak. Naime, iako fuksije vole vlagu, ne vole da budu u vodi. Svoju fuksiju smjestite u hladovinu, nikako na direktnu sunčevu svjetlost! Tokom ljetnih mjeseci moraćete je zalijevati i dva puta, zemlja ne smije da bude suva.
Takođe povremeno ćete morati da špricate listove. Fuksije se prihranjuju jednom nedjeljno gnojivom za cvijeće. Dok je fuksija mlada, s ciljem dobijanja većeg grma, mladi izdanci se moraju rezati. Režu se poslije trećeg para listova, na ovaj način se biljka razgranava. Kada dobijete željenu veličinu jednostavno je pustite da cvjeta. Kako bi produžili cvjetnost redovno uklanjajte prošle cvjetove. Ukoliko počnu da otpadaju listovi, najverovatniji uzrok je ili topao i suv vazduh ili izuzetno slabo osvjetljenje.
Cvjetovi fuksija su specifični. Prepoznaju se po obliku zvona i izuzetno dugačkim prašnicima i tučku. Minđuše mogu da rastu kao grm a mogu da se formiraju i u stablo, što opet zavisi od vaše spretnosti. Ukoliko su izdanci savitljivi možete je uzgajati i u visećim saksijama. Po završetku sezone podrežite je ali ne previše, do drvenastog dijela biljke, smjestite je u podrum, svjetlost joj nije neophodna, i povremeno je zalijevajte.
Paradajz i drugi članovi porodice pomoćnica, uključujući i bijeli krompir, plavi patlidžan i papriku, na lošem su glasu kao uzroci simptoma artritisa.
Izbjegavajte pomoćnice i vaš artritis će vjerovatno splasnuti ili nestati; tu narodnu mudrost možete često da čujete.
Ova ideja potvrđena je zbog iskustva dr Normana F. Čildersa, profesorda hortikulture na Univerzitetu Florida. Pošto su se kod dr Čildersa razvili poremećaji koji su ga donekle onesposobljavali, uključujući jake bolove u zglobovima i ukočenost, on je obratio pažnju na svoju ishranu i zaključio da se ovi simptomi artritisa javljaju nekoliko sati pošto bi jeo paradajz. Znao je da ovo povrće predstavlja izazivače raznih smetnji u organizmu.
Jedno vrijeme, na primjer, paradajz se smatrao smrtonosan, a sjeme iz porodice pomoćnica (koje sadrži solanin), povezivale su se s reumatskim poremćajima kod stoke.
Jedno po jedno, kaže dr Čilders, on je uklonio iz svoje ishrane gotovo sve povrće iz porodice pomoćnica pa su njegove tegobe i bolovi iščezli.
Čuo je i mišljenja mnogih ljudi, tvrdi on, koji potvrđuju slilčno olakšanje.
Doktor Čilders tvrdi da pomoćnice sadrže toksine, otrovne supstance koje napadaju ćelije osjetljivih ljudi i koji čine oko 10 % stanovništva.
Međutim, neki stručnjaci smatraju da su te pogrdne riječi kojima su zasuli paradajz nevjerovatne, jer nema naučnih ispitivanja s kontrolnom gurpom koje bi na ovo povrće ukazale kao na pokretače alergijskih reakcija kod artritisa.
Zapravo, u jednoj britanskoj studiji za paradajz je rečeno da je na četrnaestom od mogućih dvadeset mjesta među namirnicama koje će vjerovatno da izazovu simptome artitisa; paradajz je djelovao na 22 procenta ispitanika u toj studiji.
Doktor Panaš, koji je priznati stručnjak u području povezanosti hrane i artritisa, napominje da neki ljudi odbacuju široku lepezu raznih vrsta pomoćnica, mogu slučajno da isključe i onu koja kod njih izaziva simptome artritisa. Ali ima li ikakvog razloga da se vjeruje da je povrće iz porodica pomoćnica štetnije – ili da je postojala veća vjerovatnoća da će one napasti vaše zglobove, nego što je to slučaj sa drugim vrstama hrane?
Do sada su dokazi slabi iako je još mnogo ljudi uvjereno da izbjegavnje ovog povrća može da ublaži bolove. Takvo strastveno vjerovanje i lično iskustvo se ne može zanemariti, ali ni trenutno naučno potvrditi.
Ako postoji biohemijski razlog da se paradajz okrivi na širokom ili sveopštem planu, njegovo otkrivanje još pritajno leži negdje u budućnosti.
Ovaj tekst o povezanosti pradajza i artitisa preuzet je iz knjige „Hrana vaš čudesni lek“ Džin Karper
Šarena salata – Vrijeme pripreme zimnice je u punom jeku. Iako danas sve to može da se kupi, još uvijek postoje oni ljudi koji vole “domaću” zimnicu. Ovaj put donosimo vam recept za šarenu salatu.
Šarena salata – potrebni sastojci
3 kg kupusa
1,5 kg krastavaca
1,5 kg zelenog paradajza
1,5 kg raznobojne paprike
0,5 l sirćeta
300 g šećera
120 g soli
1/2 kesice vinobrana
1/2 kesice konzervansa
Pripremanje šarene salate
Kupusu odstranite spoljne listove, pa ga izrendajte.
Paprike, krastavac i zeleni paradajz temeljno operite pod mlazom hladne vode, pa ih isjecite na koluotve.
Šarena salata u pripremi
Svo povrće preručite u veću posudu. Prelijte ga sirćetom, dodajte šećer, so, vinobran i konzervans, pa sastojke izmješajte.
Prekrijte ih platnenom krpom i ostavite da šarena salata odstoji 12h.
Salatu ocijedite stiskajući je rukama, pa je složite u tegle. Prelijte je tečnošću u kojoj je stajala i pritisnite plastičnim zvijezdama. Tegle zatvorite i odložite do upotrebe.
Hristov vijenac ili Isusov vijenac, latinski naziv (Passiflora L) – je biljka koja potiče iz tropskog i suptropskog dijela srednje i južne Amerike. U prirodnom okruženju, riječ je o biljkama koje su zapravo lijane, dok se u Evropi ova biljka gaji uglavnom kao omiljeno sobno cvijeće.
Neke sorte ove biljke mogu da prezime u našim krajevima i u bašti (Na primer: Passiflora caerulea i Passiflora incarnata), međutim, većina neće podnijeti mraz pa im zato za prezimljavanje treba obezbijediti svijetlu, ali negrijanu prostoriju (ne ispod 0 ºC). Na svijetu raste više od 600 vrsti pasiflora.
Neke su jednogodišnje, druge – trajne zeljaste biljke, a često i penjačice sa krupnim listovima. Vitice služe da se Hristov venac penje i uvija oko stubova i druge podrške.
Cvasti čine brojni cvjetovi uglavnom u obliku grozda. Cvet ima pet latica i pet listića vijenca, koji se međusobno smjenjuju. U sredini cvijeta je skup zvjezdastih niti, koje cvijetu na Isusovom vencu pružaju specifičnu draž.
Cvijet ima pet prašnika, sa tri tučka. Postoje vrste koje imaju potpuno nemirisne cvjetove, dok cvjetovi nekih sorti imaju čaroban opojan miris koji podsjeća na vanilu. U tropskim krajevima Isusov vijenac je biljka koja se gaji na plantažama jer može dati izuzetno ukusne plodove. Ipak, ne očekujte da će vaša biljka imati plodove ako je gajite u bašti. U domaćim uslovima može se gajiti samo u stakleniku, u strogo kontrolisanim uslovima.
Razmnožavanje
Isusov vijenac se razmnožava reznicama, izdancima ili sjemenom. Reznice treba da budu poludrvenste sa po dva para listova. Stavite ih u pjeskovitu podlogu pod zaštitom i to u periodu sve do aprila uz temperaturu od 16 do 20 stepeni. Ako želite razmnožavati ovu biljku sjemenom, znajte da se sjeme nalazi u slatko-kiseloj žalatinastoj jestivoj masi.
Vrste Isusovog vijenca
Najpoznatija vrsta je Passiflora coerulea – ima svijetlomodre cvjetove, a listovi se sastoje iz pet dijelova.
Vrsta Passiflora quadrangulans je vrlo osetljiva i može se isključivo gajiti u zatvorenom, kao saksijska biljka, i zahtijeva temperaturu od 16 do 18 ºC. One vrste koje mogu ostati napolju, traže posebnu zaštitu još prije prvih mrazeva. U svakom slučaju, kad lišće počne da opada, znajte da je nastupio period mirovanja biljke.
Presadjivanje i zalivanje
Sadnja Isusovog vijenca obavlja se u martu. Odgovara mu baštenska zemlja uz dodatak malo ilovače i pijeska – blago kisela.
Prije presadjivanja biljke treba ošišati na izbojima, na 3 do 7 okca, iz kojih onda izlaze novi izboji, koji će dati dosta novih cvjetova, uz dosta obezbijeđenog sunca.
Sadite Hristov vijenac u velike saksije prečnika 35 cm. Zalivanje: Hristov vijenac zalivajte odstajalom vodom, a zimi zalivanje treba da bude minimalno, tek da zemlja potpuno ne bude suva. Biljku treba tokom ljeta zalivati obilno, svakog drugog dana, a zimi – na sedam do deset dana, ali ,ako je na toplom, onda se zaliva se svaki drugi dan.
Nega i gajenje Hristovog vijenca
Hristov vijenac je najbolje držati na sunčanim mjestima, i neophodna im je potpora.
Prihranjivanje
Održavanje Isusovog vijenca zahtijeva prihranjivanje od marta do avgusta, jednom sedmično – tečnim đubrivima. Ako su mladi izboji pregusti, odsecite one slabe i suvišne kako bi biljka dobila dovoljno svjetla. Da biste pospiješili rast biljke, na proljeće orežite glavne izdanke za jednu trećinu, ali ne i bočne, jer se na njima formiraju pupoljci.
Bolesti
Hristov vijenac je podložan crvenom pauku, dok mlade izboje često napadaju lisne vaši. Koristite odgovarajući insekticid.
Poznato je da su ljute papričice zdrave, ali sigurno niste znali da od njih, jako lako, možete da napravite ljekovito ulje ljutih papričica.
ULJE LJUTIH PAPRIČICA
Ulje se pravi od ljutih crvenih paprika i koristi se kao lijek – radikulitisa, miozitisa, neuralgije, reume i bolova u zglobovima. Ulje od ljutih paprika pripada grupi iritirajućih i zagrijavajućih ulja.
Posjeduje nadražajno djelovanje – širi kapilare, pojačava cirkulaciju krvi u gornjim djelovima kože, pojačava vitaminski metabolizam i djeluje na aktiviranje regenerativnih procesa epidermisa kože.
Za pripremu ulja od ljutih paprika biće potrebno: 10 svježih crvenih ljutih papričica, 2 čaše hladno cijeđenog maslinovog ulja, staklena tegla od 1 litar.
PRIPREMA:
Papričice oprati, odsjeći dio gdje se nalazi peteljka i samljeti na mašini za mljevenje mesa. Dobićete oko jedne čaše isitnjene smjese. Preručite u čistu staklenu teglu i prelijte uljem. Ostavite na tamno mjesto (recimo u donji dio kuhinjskih elemenata).
Poslije 7 dana procijedite sadržaj tegle kroz gazu ili plastičnu cjediljku. Iskorišćenu smjesu od paprike možete ostaviti u frizider i koristiti kao dodatak jelima, a crvenkasto ulje koristiti za utrljavanje u kožu.
Prvo vrijeme utrljavati ulje nekoliko puta dnevno, kada imate bolove u zglobovima ili drugim djelovima tijela. Nakon utrljavanja, obuvati tople čarape ili hulahopke, ako su u pitanju noge.
Utopljavati i druge djelove tela, u zavisnosti od lokacije bola – ruke, vrat, leđa. Nakon nanošenja ulja, osjetićete pečenje na koži, ali biće podnošljivo, čak i prijatno, jer će ulje duboko grejati kožu, ali bez stvaranja opekotina.
Vremenom možete smanjivati intenzitet nanošenja ulja. Poslije mjesec-dva, proceduru možete raditi jednom nedeljno, ako se jave ponekad bolovi u zglobovima zbog promjene vremenskih uslova. Ulje čuvajte na tamnom mjestu.
Slatko od šljiva je uspomena iz detinjstva svih koji su sada u nekim zlatnim godinama. U ovom tekstu ćemo se zajednički podsjetiti ili naučiti, stavku po stavku, kako su to naše bake spremale slatko od šljiva.
Vrlo je važno koje šljive kupujete za slatko. Najbolje da to budu domaće sorte: požegača(neko je zove i madžarka), može i čačanka (čačanska rodna). Zašto?
To su šljive srednje veličine sa sastavom koji je baš kako treba za slatko, pekmez i ostale vrste zimnice. Stenlejka ne dolazi u obzir, to je samo voda, dobićete neku kašu, nešto između slatka i pekmeza.
Krečna voda
Krečna voda, ako se pripremi kako treba, nema nikakvih opasnosti sa njom po zdravlje.
Kreč možete nabaviti u svakom stovarištu, prodaje se na mjeru, kupite najmanju moguću količinu.
Malu količinu od tog grumena, kao mandarina, stavićete u posudu sa vodom, najbolje veća tegla ili šerpa, cca 1-2 l.
Obrati pažnju: jedino je taj dio malo kritičan, pošto prilikom gašenja kreča, a to sad radimo, dolazi do nekih hemisjkih rekacija, visoke temperature, a i prskanja.
Ovu fazu radite na tersasi ili otvorenom, i odmaknite se dok ne prestane da šušti, pišti, prska i ostalo.
Neka odstoji dok se ne razbistri. Onda odlijete bistru tečnost u jednu posudu, a talog ostavite za neki drugi put. Ta bistra tečnost je krečna voda.
Priprema
Slatko od šljiva – pribor za čišenje
Potreban vam je odgovarajući pribor:
nož za čišćenje, manji ali oštar
sredstvo za vađenje koštica; to može da bude svašta, najlakše je da pripremimo malo deblje štapiće, kao na slici i da ih malo obradimo istim nožem.
Mjera za slatko od šljiva je sljedeća:
Težina neočišćenih šljiva = količina šećera
Operemo i šljive i počinje:
Faza čišćenja šljiva
U principu šljive se lako ljušte, samo započnete i vučete. Neke ljuštiti kao krompir, zavisi koliko je koja zrela.
Kad smo oljuštili šljive (ne diraj koštice) prelivamo ih krečnom vodom – vidi sliku.
Naravno, ne ovako, samo sam slikala da vidite kako izgleda. Šljive moraju biti potpuno prelivene krečnom vodom, što bi se reklo da ogreznu.
Stoje otprilike pola sata, osjetićete pod rukom kad malo očvrsnu.
Sada ide veoma važna faza:
Ispiranje šljiva
Prospite krečni rastvor i prebacite šljive u cjediljku. Ispirajte pod jakim mlazom hladne vode dok god ne krene čista voda sa šljiva.
Čišćenje od koštica i kuvanje šljiva
Kad završite sa ispiranjem, stavite šećer sa vodom da se otopi i malo zgusne, znate već tu fazu. Prvo slabija vatra, dok se ne otopi pa zatim pojačate.
Šljive za slatko – čišćenje koštica
Za to vrijeme ćete očistiti koštice. Uzmete šljivu,obuhvatite prstima i pogurate košticu onim štapićem o kome smo pisali – vidi sliku
Napomena: U ovoj fazi možete ubaciti u poneku šljivu, mali komad oraha ili badema.
Dok ste očistili šljive, već je spreman šećer pa lijepo dodajte šljive da ne potamne na vazduhu.
Kuva se obično između 50 – 60 min u zavisnosti od situacije.
Kada dodamo šljive stavimo na četvorku, a poslije smanjimo na trojku.
Pri kraju kuvanja dodajte malo limunovog soka. Poželjno je dodati šipku vanile ili list rozetle.
Naravno, najbolji način da provjerite da li je slatko kuvano je da malo soka stavite na tacnicu da se prohladi pa ako lijepo gusto klizi sa kašičice, onda je gotovo.
Veterinarski stručnjaci iz Hrvatske i BiH će do kraja februara 2023. biti angažovani u projektu „Inovativni funkcionalni proizvodi od jagnjećeg mesa“.
Hrvatska zaklada za znanost preuzela je obavezu finansiranja projekta do kraja februara 2023.
Voditeljica projekta je prof. dr sc. Maja Popović sa Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Uz nju u istraživanjima učestvuje 17 naučnika iz Hrvatske i iz Bosne i Hercegovine prof. dr sc. Amina Hrković-Porobija sa Veterinarskog fakulteta Univerzita u Sarajevu.
Cilj predmetnog HRZZ istraživačkog projekta je proizvodnja jagnjetine s nižim udjelima masti i holesterola, te od takve jagnjetine proizvodnja funkcionalnih zdravih proizvoda koji se temelje na inovativnim rješenjima u tehnološkim postupcima proizvodnje. Osim toga cilj je prethodno znanstveno dokazane preporuke o sigurnom i djelotvornom uvođenju pripravka plemenite pečurke Agaricus bisporus u hranu za perad i svinje potvrditi i na modelu jagnjeta pasmine lička pramenka (što do početka projekta nije bilo poznato), te pri tome istovremeno stvoriti i tržišno novi proizvod (janjetina s nižim udjelima masti i holesterola-inovativnost projekta), saopšteno je na sajtu Veterinarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.
Projekat „Inovativni funkcionalni proizvodi od janjećeg mesa“ za rezultat imaće:
– naučno dokazanu primjenjivu vrijednost za plemenitu pečurku kao prirodnog funkcionalnog dodatka u dnevni obrok za janjad iz kojeg će se predstaviti tržišno novi i inovativni proizvod u obliku funkcionalne hrane za čovjeka (janjeće meso povoljnog aroma profila s obzirom na sastav hlapljivih spojeva porijeklom iz plemenite pečurke);
– naučno opravdani transfer dobivenih rezultata u gospodarstvo, odnosno naučne preporuke za nova rješenja za uspostavu ujednačenih uzgojnih sistema u ovčarstvu, prihvatljivih za okoliš i zaštitnih za zdravlje janjadi u proizvodnji, koji će biti ujedno kompatibilni s propisima EU, gospodarski opravdani pa stoga prihvatljivi i za tržišta u zemlji i inostranstvu i to u javnom (konzumenti), javno zdravstvenom (populacija) i poljoprivrednom sektoru (proizvođači janjetine, plemenite pečurke/stočne hrane).
Udruženje inovatora Hrvatske, projektu je dodijelila srebrnu medalju za inovacije u poljoprivredi, prehrambenoj industriji i poljoprivrednoj mehanizaciji na 11. međunarodnom sajmu inovacija u poljoprivredi, prehrambenoj industriji i poljoprivrednoj mehanizaciji održanom u Karlovcu od 25. do 27. 04. 2019 u Karlovcu.
Ciste se često javljaju na materici i jajnicima te mogu dovesti do povećanog kravrenja ili tegoba u toku menstrualnog ciklusa, ali nisu opasne.
Iako o miomi i ciste nisu opasni, ne opuštajte se jer mogu preći u ozbiljnija stanja.
Ovdje pročitajte prirodne recepte koji će vam pomoći pri otklanjanju cista.
Prvi recept sastoji se samo od dva sastojka
Sastojci:
-Pola litra soka od šećerne repe (Recept za ovaj sok potražite na Internetu – priprema je jednostavna)
-Med
Piprema:
Sok od repe (šećerne) pomiješajte sa 0.25 kg medom u blenderu, te konzumirate 3 puta na dan, po jednu čašu nakon svakog obroka.
Primjetit ćete da će ciste i miomi nestati i osjećat će te se puno bolje. Recept je izuzetno djelotvoran!
-Glavni sastojak drugog lijeka je nadaleko poznata čuvarkuća, naširoko korisna biljka koju su u početku uzgajali Rimljani i Grci.
Latinski naziv čuvarkuće znači “uvijek živa”, a ova biljka je definitivno zaslužuje svoje ime jer nudi brojne ljekovite nutrijente, posebno kada je riječ o lječenju ciste i mioma.
Sastojci:
– 300 g lišća čuvarkuće
– 500 g meda
Tri puta sedmično popijte ovo uz doručak: Nećete imati pojma šta su to bolovi u kostima!
Priprema:
Prvo, nasjeckajte lišće čuvarkuće i dodajte med poslije. Neka tako odstoji 2-3 dana, sve dok se sastojci potpuno ne natope.
Kako koristiti:
Konzumirajte lijek ujutro, na prazan želudac, prije nego što jedete ili pijete bilo šta drugo. Nemojte konzumirati ništa narednih 2 sata.
Ovaj lijek ima sposobnost da stimuliše metabolizam i očistiti tijelo od toksina. Čak i ruski doktori preporučuju ovaj lijek, s obzirom na činjenicu da je izuzetno koristan u slučajevima kardiovaskularnih bolesti.
Na kraju, kao što je spomenuto na samom početku, ova nevjerovatna kombinacija je izuzetno djelotvorna pri liječenju cista jajnika i mioma maternice.
-Nadalje, u liječenju cisti na jajnicima mogu se koristiti i čajevi. Čajevi se većinom prave od ljekovitog bilja koje utječe na uspostavljanje balansa.
Ljekovite biljke koje se koriste za liječenje cisti na jajnicima su: vrkuta, crvena djetelina, hajdučka trava, kopriva i rusomača.
-Ricinusovo ulje poznati je tradicionalni lijek koji se koristi za rješavanje viška tkiva i toksina iz organizma.
Osim toga, ricinusovo ulje djeluje stimulativno na krvotok i limfni sustav. Smanjuje i razgrađuje ciste na jajnicima.
-Sok od đumbira takođe se koristi u liječenju cisti na jajnicima. Đumbir je poznat po svojem antiupalnom djelovanju te po tome da ublažava bolove i mučninu.
Napomena:
Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.
Ništa ne može ljeti da nas iznervira kao komarci. Uz ovaj trik zaobilazit će vas čitavo ljeto
Prvo što pomislimo kada govorimo o zaštiti jesu različiti preparati, u spreju ili u stiku. Međutim, mnogi od njih sadrže supstance koje nisu dobre za naše zdravlje i koje nam prave probleme kao što su iritacija kože, alergija, a neki čak utiču i na nervni sistem. Iz ovog razloga, treba da koristimo prirodne preparate, bezbjedne za naše zdravlje.
Genijalno rješenje za komarce
Potrebno vam je:
– 2 velike tegle
– 10 kapi ulja od eukaliptusa
– 10 kapi ulja od limunove trave
– 1 limun isječen na kriške
– 1 limeta isječena na kriške
– 4 stabljike svježeg ruzmarina
– svjećice
Stavite jednaku količinu limuna i limete u teglu. U svaku od njih dodajte po 2 stabljike ruzmarina. Do 3/4 visine tegle nalijte vodu. Zatim dodajte 10 kapi ulja u svaku teglu, ali ih nemojte miješati – u svakoj tegli neka bude različito ulje. Kako bi ova kombinacija djelovala, treba još samo da upalite svijeću na vrhu tegle.
Jeste li već probali nešto slično?
Podijelite sa nama svoja iskustva i podijelite ovaj trik sa prijateljima.
Ovako se liječe Rusi i dan danas – Krompir liječi cijelo tijelo, ali samo ako se ovako konzumira!
Osim sto je izrazito ukusan i može se spremati na različite načine, krompir može poslužiti i kao lijek. Krompir posjeduje mnoga ljekovita svojstva. Krompir je poznati lijek za srce i krvotok. Ruski narodni recepti preporučuju da svi stariji od 40 godina svakoga jutra prije doručka izrendaju jedan srednje velik sirovi krompir i pojedu ga kako bi spriječili arterosklerozu.
Jedan stari lijek protiv trakavice preporučuje da se naveče jede krompirova salata s uljem od oraha tri dana za redom. U Rusiji su se čepići izrezani iz svježih krompira stavljali u anus kao brzi lijek protiv hemoroida.
Sirov sok od krompira i vruća krompirova voda stavljali su se na bolne djelove tijela kod gihta, reume i lumbaga. Kod povišenog krvnog pritiska, kuvajte koru 4-5 krompira 15 minuta u 600 ml vode. Svaki dan popijte 1-2 šolje procjeđene i rashlađene tekućine.
Budući da gotovo uopšte ne sadrži masnoće, odličan je izvor energije za one koji žele da smršaju. Ipak, u narodnim lijekovima najviše se koristi sok sirovog krompira, i to tradicionalno za probavne tegobe: dispepsiju, koliku, gastritis, čirove na probavnim organima, bolesti jetre, žučne kamence i zatvor, te kao antacid.
Novija istraživanja pokazuju da krompir sadrži neke sastojke koji su možda djelotvorni protiv virusa i raka. Kora mu ima antioksidantske osobine, neutralizira razorne slobodne radikale koji su povezani s cijelim nizom degenerativnih bolesti, te time usporava proces starenja.
Sok od sirovog krompira umiruje upale i ubrzava zacjeljivanje kožnih infekcija, hroničnog dermatitisa, rana i čirova. Izrendan krompir pomješan s maslinovim uljem uspiješno se koristi za liječenje opekotina, opekotina od sunčanja, napukle kože i natečenih očnih kapaka. Kora od sirovog krompira dobra je obloga za rane i ozebline, a kada se stavi na sljepoočnice i protiv glavobolje i migrene.
