Uspješno se presađuju mlađe voćke jer lakše i brže „prebole“ sasijecanje korijena. Na presađivanje su najviše osjetljive koštičave voćne vrste pa se one uglavnom presađuju do pete godine starosti.
Nerijetko se događa da na okućnici, vrtu, dvorištu ili vikend placu zasmeta ranije posađena voćka. Mnoge se takve voćke posijeku, a da vlasnik, možda i iz neznanja, nije ni pomislio da je presadi na neko drugo pogodno mjesto. Praksa je odredila starosne granice do kojih se voćke mogu s uspjehom presaditi.
„Voćke se uspješno presađuju dok su mlađe, jer lakše prebole sasijecanje korijena i krošnje, bolje se primaju i brže obnavljaju i razvijaju novu krošnju. Koštičave vrste voćaka (šljive, kajsije, trešnje, višnje) mogu se presađivati do pet godina starosti, breskva 7-8, kajsija, trešnja, višnja i šljiva do 10 godina. Jabuka, kruška, dunja, orah i lješnjak mogu se presađivati i do 15 godina starosti“, kaže dipl. inž. voćarstva Aleksandar Antić.
Prednosti jesenjeg presađivanja
Presađivanje starijih stabala može se obaviti u jesen, u toku zime i u proljeće, dakle za vrijeme mirovanja vegetacije. Ipak, najveći uspjeh postiže se jesenjim i zimskim presađivanjem, jer se stablima ne narušava vitalnost, pošto su u stanju fiziološkog mirovanja. Uz to, voćkama ranije presađenim žile se počnu regenerisati već u jesen, tako da u proljeće imaju raniji i bolji start vegetacije.
PROČITAJTE: Sadnja voćaka na ovaj način omogućava bolji i brži rast!
Presađivanje se obavlja na sljedeći način: u širini 70-100 cm oko stabla iskopa se jarak širine 20-30 cm i pri tom isjeku sve žile. Zatim sa što više zemlje u busenu prenijeti iskopano stablo u novu jamu. Sve presjeke na žilama deblje od dva centimetra zagladiti oštrim nožem i dezinfikovati sa 5% rastvorom plavog kamena. Stablo se sadi na istu dubinu sa koje je bilo izvađeno, uz formiranje manje humke zbog slijeganja zemlje. Praznina oko korijena se popunjava finom plodnom zemljom izmješanom sa 50% zrelog stajskog đubriva i dobro i čvrsto nagazi da se postigne što bolja čvrstina stabla kako se ne bi iskrivilo pod udarima vjetra. Stabla se mogu poduprijeti na dva – tri mjesta kako bi bila što stabilnija dok se ponovo ne ukorijene.
Obavezna rezidba i navodnjavanje
Rano u proljeće, prije kretanja vegetacije, na presađenom stablu obavezno se mora obaviti oštra rezidba krošnje (rezom unatrag). „Najprije se obavi čišćenje i prorjeđivanje unutrašnjosti krošnje od sekundarnih i tercijalnih grana, a zatim skraćivanje svih skeletnih (osnovnih grana) za 2/3 do 3/4. Ako je osnovnih grana u krošnji više od pet – suvišne se otklanjaju do osnove. Sve rane šire od tri centimetra zagladiti oštrim nožem i premazati kalem-voskom“, naglašava Antić.
Presađena starija voćka u prvoj godini posle presađivanja se redovno njeguje. Okopava se tri-četiri puta, uz dvije prihrane u četvrtom i šestom mjesecu sa po kilogram-dva KAN-a. U sušnim razdobljima zaliva se tri puta sedmično sa po 20-30 litara ustajale vode, uz redovnu hemijsku zaštitu od bolesti i štetočina. Obavezna je i takozvana zelena rezidba kojom se uklanjaju ili proređuju sve mladice koje rastu pregusto i uspravno u unutrašnjosti krošnje.
Izvor: agroklub.ba
PROČITAJTE:
