Naslovnica Blog Stranica 622

Prirodno rješenje za lijena crijeva i lošu probavu

Laneno sjeme se koristi u ishrani već preko 6 000 godina, a zbog svojih zdravstvenih prednosti proglašeno je super hranom. Sjemenke lana dokazano pospešuju rad probave, smanjuju holesterol, uklanjaju potrebu za slatkom i nezdravom hranom, redukuju hormonski disbalans, tope kilograme, preventivno djeluju na mnogobrojne bolesti i uspiješno se bore protiv nekoliko tipova kancera.

Potrebni sastojci:

Laneno sjeme – 1 kašičica, mineralna voda – 1 šolja (200 ml).

Način pripreme:

Recept je jednostavan za pravljenje i veoma efikasan kod problema sa lijenim crijevima, neredovnim odlaskom u toalet ili hroničan zatvor (konstipacija).

Veče prije nego što legnete sipajte jednu ravnu kafenu kašiku sirovog sjemena lana u kafenu šolju, i prelijte mineralnom vodom. Lagano promiješajte i ostavite na sobnoj temperaturi do ujutru – treba da odstoji bar osam sati.

Ujutru na prazan želudac pojedite zrnca zajedno sa vodom. Vode skoro neće biti zato što su sjemenke nabubrile i upile cijelu tečnost, a ako je ostalo malo, to je kao žele.

Doza je za jednokratnu upotrebu i priprema se nova za svaki dan. Po želji možete pomešati sa kiselim mlijekom i da dodate u smuti ili ovsenu kašu, ili kornfleks, kao dodatak doručku.

Ako želite da potpuno očistite sistem organa za varenje, druge nedelje korišćenja lanenog sjemena, pojačajte na dve kafene kašike, treće – na tri, četvrte smanjite ponovo na dvije i nakog toga nastavite sa dozom od početka, po jednu kašičicu na dan.

Može se uzimati neograničeno vrijeme i nema nikakvih neželjenih efekata.

Izvor: stil.kurir.rs

PROČITAJTE:

Loša probava – Prirodni lijek za bolju probavu

SMJESA KOJA IZVLAČI I TEŠKA OBOLJENJA IZ TIJELA: Čuveni Ernst Günter otkrio recept za LIJEK!

Ovo je najbolji prirodni lijek za upalu pluća

Korisni savjeti za uspješno gajenje aronije

Aronija je poznata po svojim ljekovitim svojstvima i zato je dobro znati kako je gajiti. U nastavku teksta pročitajte korisne savjete za gajenje aronije.

Aronia melanocarpa ili sibirska borovnica ili samo aronija postala je popularna i široko gajena kod nas u posljednjih nekoliko godina. Ova ljekovita biljka, prepuna antioksidanasa, dobro podnosi niske temperature i to čak do -45 stepeni C.

Aronija je biljka koja raste do 2 metra visine, ima dosta razgranat žbun koji formira jake šibljaste izbojke iz zemlje koji svake godine imaju obilje cvjetova na kojima se stvaraju plodovi koji će u julu ili avgustu mjesecu sazreti i dati veoma kvalitetan prinos. Ona spada među najkvalitetnije namirnice koje ljudi mogu koristiti za ishranu jer njeni plodovi, između ostalog, sadrže puno minerala. antioksidanasa i aminokiselina.

Čuvanje plodova aronije

Postala je veoma popularna u domaćinstvima za pripremanje različitih vrsta sokova, džemova, kompota, a koristi se čak i sušena. Može se konzervirati, a u suvom stanju može ostati i do nekoliko godina.

Gajenje aronije

Aronija je veoma laka za gajenje. Biljka ne zahtjeva gotovo nikakvo tretiranje. Može se gajiti integralno ili pak kao organska biljka.

Potrebno je obezbjediti sunčano mjesto na kome će biljka imati negde oko 2 metra širine, kako bi mogla da se razvija i formira svoje izbojke. Biljka se ne orezuje, ali se može prekraćivati na određenu dimenziju da bismo formirali žbun kakav nama odgovara.

Plodovi aronije puni su antioksidanasa. Biljka je laka za gajenje, odlično podnosi veoma niske temperature, do -45 stepeni C, a suša joj smeta. Nikada se u potpunosti ne orezuje.

Đubrenje aronije

Aronija veoma dobro podnosi različite uslove gajenja, odnosno lošiju zemlju. Međutim, da bismo kvalitetno mogli da gajimo aroniju, potrebno je da zemljište bude bogato humusom, što možemo obezbjediti dodavanjem dovoljne količine stajskog đubriva ili nekog drugog humusa, treseta ili komposta. Prilikom samog đubrenja biljke potrebno je da to radimo bar jednom godišne. U jesen je potrebno dodati određenu količinu organske materije, a to se može uraditi već prilikom sadnje biljke.

Ako se odlučimo za mineralna đubriva može se koristiti granulasto mineralno đubrivo iz tipa kalijuma koje se može dodavati u jesen, ali se može dodavati i u obliku folijarnih đubriva, tečnih đubriva za prihranu biljaka preko lista kojima biljku možemo prskati. Takva đubriva mogu biti mineralna, a mogu biti i organska đubriva.

Aronija je otporna na hladnoću

Biljke će se tome veoma dobro prilagoditi i dati kvalitetniji prinos. Biljka aronije je otporna na hladnoću, međutim malo je bolećiva prema suši. Ona je veoma dobro podnosi, ali tada značajno smanjuje prirast, odnosno formiranje zelene mase, kao i prinos i volumen plodova, što utiče na njihovu jačinu, odnosno kvalitet mokrih materija koje se nalaze u plodu.

To možemo preduprediti ili zalivanjem aronije u toku godine, ali možemo i malčirati biljku slamom, kompostom, piljevinom ili nečim sličnim, da bismo obezbjedili čuvanje vlage u onim letnjim mjesecima kada vlage nedostaje.

Orezivanje aronije

Aronija se može razmnožavati dijeljenjem bokora, pošto formira dosta izbojaka, a ože se oživljavati i klasično reznicama.

Orezivanje aronije

Aronija se nikada ne orezuje kompletno kao neke druge voćne vrste. Međutim, ukoliko postoji zasad aronije ili je biljka starija od desetak ili više godina, pa su grane dosta ostarile, možemo kompletno vršiti porubljivanje biljke na visinu od 30 do 40 centimetara. To će podstaći da biljka te iste godine formira novu količinu zelene mase koja će kasnije davati kvalitetan plod.

Diplomirani inženjer Vladimir Milutinović

Izvor: agromedia.rs

PROČITAJTE:

Aronija ipak nije “zlata vrijedna”? “Ista priča kao sa nojevima, tartufima, puževima…”

Aronija je jedna od najzdravijih biljaka na svijetu

Aronija – Tri načina njenog razmnožavanja

Sjemenke suncokreta su dobre za mršavljenje

Sjemenke suncokreta – Narodna medicina pridaje veliki značaj sjemenkama suncokreta u liječenju reume, artritisa, za jačanje vida i usporavanje starenja.

Zato, ako želite nešto da grickate, sejtite se ovih sjemenki. Ukusne su i zdrave.

Pojedina istraživanja pokazala su značaj sjemenki suncokreta za funkcionisanje nervnog sistema, kao i da pomažu oboljelima od multiple skleroze.

Sjeme suncokreta sadrži selen koji je poznat po tome što ima važnu ulogu u prevenciji raka. U njemu se nalaze i drugi snažni antioksidansi koji imaju sposobnost neutralizacije štetnih slobodnih radikala i na taj način štite organizam od brojnih degenerativnih bolesti.

Suncokret pozitivno utiče i na zdravlje kardiovaskularnog sistema, jer sadrži vitamin E i magnezijum.

Nutricionisti ističu da redovna upotreba sjemenki suncokreta može da spreči pojavu artritisa.

Ove sjemenke pomažu i da kosa i nokti zablistaju. Razlog za to je opet vitamin E koji je najbolji prirodni lijek protiv starenja i najbolje sredstvo za obnovu kože.

Sjemenke suncokreta pomažu čak i u lečenju depresije. Ipak, sa suncokretom ne bi trebalo pretjerivati jer je kaloričan. Dnevno se savetuje samo šaka ove zdrave grickalice.

Dijentalna vlakna

Suncokret je bogat i mastima koje mogu da smanje nivo lošeg holesterola u tijelu. Pun je i dijetalnih vlakana koja poboljšavaju probavu, a redovna upotreba može da spriječi zatvor.

Izvor: novosti.rs

PROČITAJTE:

Evo zašto je zdravo jesti bundevino sjeme

Kako se koristi laneno sjeme i koje su njegove prednosti

Zašto bi trebalo jesti sjemenke lubenice – 5 jakih razloga!

Nahranite kožu – JESENJA MASKA ZA LICE od BUNDEVE

Ako volite da svoj dom ukrašavate bundevama kada jesen dođe, ako ne možete da odolite kolačima i pitama od bundeve, zavolećete i DIY masku za lice – svakako od bundeve.

Kako se jeftino i sigurno otarasiti smrdibuba?

Tokom cijele godine, a naročito sada u hladnim jesenjim danima kako u selu tako i u gradu suočavamo se sa problemom zvanim smrdibuba. Mnogi se žale na najezdu ovih tvrdokrilih smeđih i zelenih insekata, mada kako saznajemo pojavili su se i mali crni takozvani smrdljivi martini. Ova štetočina hrani se biljnim sokovima, a najveće štete pravi na paradajzu, grožđu, kruški, kupusu, malinama, lješniku…

Ove bube ne podnose hladnoću i zato se u jesen kriju i traže sklonište negdje gdje je toplo kako bi prezimile.

PROČITAJTE: Smrdibuba: Povrtna stjenica sisa plodove pred samu berbu – kako je suzbiti

Kako smrdibube ugrožavaju usjeve i utiču na smanjenje prinosa, poljoprivrednici u tim slučajevima, kupuju razne otrovne preparate kako bi ih uništili, ali nepravilnom upotrebom pesticida zagađuju i biljke.

Prirodne metode suzbijanja

Ipak, postoje i prirodna sredstva upotrebe sa ciljem njihovog suzbijanja. Jedan recept za koji mnogo njih ne zna, odličan je u rastjerivanja ovih buba. Pomenutim preparatom ni jednog smrdljivog martina nećete ubiti, ali ćete zato uspjeti otarasiti ih se sa voća odnosno povrća.

Vrlo se jednostavno pravi i veoma je jeftin, a pri tome ne šteti ni biljkama ni zemljištu, a ni bubama pa čak ni ljudima.

PROČITAJTE: Trikovi za suzbijanje smrdibuba

„Za jedan rođendan dobila sam knjigu „Neobična upotreba običnih stvari“, koju je pisalo više autora, a koju je izdala Omladinska knjiga. Knjiga se pokazala kao vrlo korisna i pošto imam vikendicu gdje gajim povrće za lične potrebe, primjetila sam da smdribube iz godine u godinu sve više uništavaju urod. Listajući knjigu došla sam do recepta da se najbolje suzbijaju praškom za pecivom i vodom. Napravila sam tu smjesu i poprskala povrtnjak. I zaista smrdljivi martini mi više nisu napadali paradajz i papriku, kao ni krastavce“, kaže Marija Blažić za Agroklub.

Takođe, naša sagovornica otkriva da ovim preparatom uspješno suzbija i maslačak, koji joj smeta u pukotinama oko kuće, a recept je pronašla u istoimenoj knjizi.

Prašak za pecivo i voda

Ono što vam treba da bi se otarasili smdrljivih martina jeste:

  • Prskalica (flašica sa rasprskivačem);
  • prašak za pecivo i
  • voda.

Ukoliko koristite litarsku flašu, trebalo bi sipati jednu do dvije kesice praška za pecivo, a u zavisnosti od veličine boce sami procjenite koliko vam je dovoljno. Sipajte vodu do pola, zatim naspite prašak za pecivo i kad „odšušti“ odnosno kada se smiri reakcija napunite je do vrha i dobro promućkajte. Nakon toga možete krenuti u prskanje vaše bašte.

Ono što se savjetuje jeste da ne koristite stare prazne flaše od sanitarnih sredstava za čišćenje ili bilo kakvih hemikalija.

Ova mješavima neće ubiti smrdibube, ali će ih ošamutiti i definitivno rastjerati.

Za potrebe nekog manjeg vrta ili žardinjera na terasi dovoljno je ovim prirodnim sredstvom prskati jednom nedjeljno. Ukoliko imate veću površinu, možete sipati i u ručni rasprskivač i tretirati do dva puta sedmično.

„Zaista se dobro pokazalo na zaštiti paradajza, paprike i krastavca. Doduše, poslije ovog tretiranja lišće nije baš lijepo na oko zbog bjeličastih tragova, ali to će se skinuti pri prvoj kiši.“

Kad se skine prašak za pecivo sa listova, tretman ponovite

Bitno je u tom periodu ne zalijevati listove već samo korjen biljke kako se ne bi skinuo prašak za pecivo sa ploda ili lista. Ukoliko se i skine, tretman možete ponoviti jer je jeftin i nije otrovan.

Inače, pojedina istraživanja pokazala su kako prašak za pecivo može poboljšati ukus paradajza.

Izvor: agroklub.ba

ZBOG OVE 1 GREŠKE SOBNO CVIJEĆE VAM VENE: ODMAH PRESTANITE I ONO ĆE BUJATI KAO LUDO!

Osim ljudi i životinja kojima bioritam diktira vrijeme kada bi trebalo da jedu ili idu na spavanje i biljke imaju svoj unutrašnji ili biološki sat, saznanja su do kojih se došlo u Njemačkoj.

Biološki sat čini niz bioloških ritmova unutar određenog perioda, definisanog kao vrijeme potrebno da se završi jedan ciklus od 24 sata, koliko treba Zemlji da se okrene oko svoje osi.

“Biljke znaju kada je dan, a kada noć na osnovu nivoa šećera koje sadrže”, kaže Frank Verner iz nemačkog udruženja za ukrasne biljke. Šećer se proizvodi fotosintezom, a biljkama je potrebna sunčeva svjetlost kako bi ostvarile taj proces.

I biljke imaju svoj unutrašnji, biološki sat koji diktira kada bi trebalo da otvore, a kada zatvore svoje latice.

Postojanje bioritma je potrebno kako bi se biljke pripremile za noć kada je potrebno da apsorbuju svetlosnu energiju, ali i za ostatak dana kada može da se odvija fotosinteza.

Trenutak zalaska sunca je vrijeme kada biljke zatvaraju svoje cvjetove. Mnogi ljudi greše premeštajući svoje cvijeće na neko drugo mjesto, čime remete njihov unutrašnji sat, te će shodno tome sporije rasti. Zato, Verner predlaže da tokom uzgajanja biljaka, ne remetite njihov bioritam jer samo tako će sazrevati na vrijeme.

Izvor: novi.ba

PROČITAJTE:

Ideja za sadnju čuvarkuće (sukulenata)

Kako spriječiti opadanje listova krasule?

Ideja za sadnju čuvarkuće (sukulenata)

Čuvarkuća je otporna biljka iz porodice tustikovki, latinskog naziva Crassulaceae. Riječ je o biljci debelih mesnatih listova koja u vrijeme suše crpi vodu upravo iz sukulentnih listova. Prema vjerovanju mnogih, čuvarkuća ima natprirodne moći i štiti kuću od oluja i udara groma o čemu govori i njezino ime. Čuvarkuća je porijeklom iz Meksika, a na našim prostorima se obično sadi kao ukrasna biljka. Uzgoj čuvarkuće idealan je za one koji nemaju puno vremena za njegu biljaka kao i za početnike u vrtlarstvu. Pošto se radi o otpornoj biljci, uspjet će na područjima na kojima mnoge ne mogu. Neće joj smetati nepovoljni uslovi, a otporna je na gotovo sve – od visokih temperature i suše do mrazova i niskih temperatura, ova biljka će podnijeti sve. Jedino što joj ne odgovara su velike količine vlage.

Za uzgoj čuvarkuće ne treba vam puno mjesta, a može uspjeti i na otvorenom i u zatvorenom prostoru. Ako ćete je saditi na otvorenom prostoru najbolje će joj odgovarati mjesta na kojima ima dosta sunca i vjetra pa se preporučuje da je okrenete prema jugu.

Posadite je u plitkim posudama, u kući, na terasi ili na balkonu, a na otvorenom će dobro izgledati posađene na niskim brdašcima. Kod sadnje imajte u vidu da posadite od 12 do 20 biljaka na jedan metar kvadratni. Veličina posude zavisi od sorte čuvarkuće koju želite posadite.

Ideje za sadnju čuvarkuće

Najpoznatija čuvarkuća je ona krovna koja je poznata i po snažnom ljekovitom djelovanju, no postoje i one ukrasne koje se mogu uklopiti u svako dvorište. Stoga, želite li posaditi čuvarkuću u drvo ili kamen, ona će jednako uspjeti, a vašem prostoru dat će toplinu i draž. U nastavku se nalazi par ideja u što možete posaditi svoje čuvarkuće.

Sadnja čuvarkuće u posude od terakote

S obzirom na vrstu čuvarkuće, odaberite i posudu od terakote. Preporučuje se sadnja u plitke i široke posude, a širina posude neka bude odabrana prema tome kako se pojedina biljka širi. Kod njege čuvarkuće u terakotnim posudama, budite oprezni. Ne treba ih previše zalijevati jer ne podnose vlagu, a ove posude je upijaju i dugo zadržavaju. Zemlju oko biljke ukrasite ukrasnim kamenčićima u raznim bojama, a želite li dodatno naglasiti šarm ovih meksičkih biljaka, obojite posude u šarene i vesele boje.

Sadnja čuvarkuće u keramičke čajnike

Ako imate stare šarene čajnike koji vam više ne trebaju, predlažemo da u njih posadite čuvarkuće. Kombinujte razne veličine, oblike i boje, a osim čuvarkuća u njih možete posaditi i druge sukulente.

Sadnja čuvarkuće u stare cigle

Izbušite po dvije veće rupe u jednoj cigli i u njih posadite čuvarkuće. Cigla će joj pasati za rast, a i lijepo će se uklopiti u svaki vrt. Osim u cigle, čuvarkuće možete posaditi i u kamene lonce i posude te ih ukrasiti kamenčićima ili školjkama.

Sadnja čuvarkuće u drvene posude

Ako imate stare drvene posude ili malo šira debla, od njih vrlo lako možete napraviti posudu u kojoj ćete uzgajati čuvarkuće. Bilo da se radi o pravilnim oblicima ili onim nepravilnim, uvijek savjetujemo kombiniranje jer ćete tako postići živost u vašem vrtu. Odličan izbor su i stare drvene ladice ili malo veće stare dječje igračke poput automobila od kojih možete napraviti predivan cvjetnjak.

Sadnja čuvarkuće u stare škrinjice

Svi uvijek čuvamo neke škrinjice i kutijice za „ne daj Bože, možda mi zatreba“, s veseljem vas obavještavamo da je taj dan stigao!

Donosimo vam novu ideju – pretvaranje starih drvenih škrinjica i kutija u nešto čarobno – maleni vrt čuvarkuća (sukulenata).

Ne morate nužno koristiti sukulente za popunjavanje vaših škrinjica, malene trajnice poput Gypsophila, zvončića ili timijana će također izgledati odlično u vašem mini „prijenosnom“ vrtu.

Izvor: vrtlarica.hr

PROČITAJTE:

ČUVARKUĆA SAČUVALA DOMAĆINA

Čuvarkuća – Biljka koja štiti kuću i porodicu od požara, bolesti, zlih sila

Pripremite mast, čaj i sok od ljekovite čuvarkuće /RECEPT/

Savjeti za pravilno čuvanje povrća tokom jeseni i zime

Pravi uslovi su presudni za uspiješno skladištenje i čuvanje bilo koje biljne kulture, a sam proizvod mora da bude u savršenom stanju – bez pukotina i oštećenja. Sa druge strane, veoma je lako nagnječiti voće i povrće dok ih berete, a kada više ne rastu, oni nemaju mogućnosti da se sami zaliječe.

Različite biljne kulture, poput korijenastog povrća, krompira, kupusa, paradajza, bundeve, jabuke ili kruške traže različite uslove čuvanja i skladištenja. Takođe, mnogo voća i povrća može da se zamrzne.

Kupus

Čvrsti crveni ili bijeli zimski kupus može da se sačuva nekoliko mjeseci, ako je ubran prije prvog mraza. Potrebno je ostaviti netaknuto korijenje ili najmanje 15 cm stabljike. Preporuka je da se stave na rešetkaste police, prekrivene slamom ili debelim slojem novina za slučaj da temperatura padne. Idealna temperatura za čuvanje je od 0 – 4 ° C.

Prokelj

Prokelj može da se ostavi u zemlji preko zime. Međutim, ukoliko prognoza predvidi da će biti izuzetno loše vrijeme, može da se prenese u zatvoren prostor radi konzumacije. Potrebno je iskopati celu biljku s korijenom i staviti u kantu s dovoljno vode da prekrije korijen. Na hladnom mjestu može da ostane u svježem stanju i do nedelju dana.

Korijenski usjevi

Korijenski usjevi, kao što su šargarepa, paškanat, cvekla, repa, keleraba, celer (ali, ne i krompir) su dvogodišnje biljke i zato se, u pravim uslovima, prirodno i lako čuvaju. Berbu je potrebno obaviti pažljivo, vodeći računa da se biljke ne oštete. Zemlju je potrebno ukloniti, ali korijen ne treba prati i trljati, jer upravo to može da ošteti kožu. Lišće se uklanja blizu krune.

Korijenaste biljke je potrebno smjestiti u plitke sanduke ili kutije, u kojima se razdvajaju slojevi sa malo vlažnim materijalom za pakovanje. Kako se ne bi ulazilo u dodatne troškove, u tu svrhu može da posluži vlažno lišće, pjesak, prosijana zemlja, piljevina (ali, samo od neobrađenog drveta). Kutije se smještaju u prostoriju u kojoj se održava temperatura od 0 – 4 ° C.

Krompir

Krompir zahtjeva malo drugačije uslove od gore pobrojanih korijenskih usjeva. On mora da se čuva na suvom mjestu i u mraku kako bi se spriječilo da dobije zelenu boju, a to se dešava kada se razvije visok nivo toksičnog alkaloida – solanina.

Krompir se vadi iz zemlje u suvim i malo hladnijim uslovima, ako je moguće, i ostavlja se nekoliko sati na samoj njivi kako bi se prosušio.

Što se tiče čuvanja krompira, najbolje bi bilo da budu u vrećama od debelog papira, jer će se tako sačuvati vlaga krtole i neće biti izložen svjetlosti. Ukoliko se čuva u mrežastim džakovima trebalo bi da se dodatno prekrije. Nikada ne treba koristiti plastične vreće, jer će u njima vlaga da bude previsoka, što će da stimuliše klijanje.

Krompir je potrebno zaštititi od niskih temperatura, odnosno izmrzavanja, a najbolje se čuva na temperaturi od 5 – 10 ° C.

Crni luk, bijeli luk, luk šalot

Crni luk se vadi kada svi listovi prirodno požute. Bijeli luk se vadi iz zemlje kada požute 4-6 lista. Preporuka je da se drže na toplom i suvom mjestu nekoliko nedelja, a ako je lijepo vrijeme mogu da ostanu na njivi ili u bašti – odmarajući na zemlji. Lukovice su spremne za čuvanje kada im je spoljna opna suva i papirnata. Najbolje je da se čuvaju u mrežastim džakovima koji omogućavaju slobodnu cirkulaciju vazduha. Naravno, potrebno je da se zaštite od izmrzavanja, a idealna temperatura za čuvanje je 2 – 4 ° C.

Paradajz

Zeleni paradajz treba ubrati prije prvog mraza. On će najbolje sam da sazri ako se cijela stabljika sa plodovima objesi na hladnom i suvom mjestu. Pojedinačni plodovi mogu da se umotaju u papir i smeste na ravnu površinu.  Sazrijevanje može da se ubrza, ukoliko paradajz stavite u zatvorenu vreću ili kutiju sa zrelom jabukom ili bananom.

Bundeva ili tikva

Budevi treba nekoliko nedelja sunca pred kraj vegetacije kako bi razvila otpornu koru za čuvanje. Bere se prije prvog mraza, a čuva se na hladnom i suvom mjesto sa dosta cirkulacije vazduha.

Zamrzavanje

Povrće poput karfiola, brokolija, graška može da se zamrzne kako bi se sačuvalo toko zime. Najbolje je da se prvo blanšira u kipućoj vodi i nakon toga stavi u zamrzivač. Paradajz je najbolje prvo skuvati u sos, pa tek onda zamrznuti.

Izvor: Garden organic, Agromedia

PROČITAJTE:

Čuvanje plodova šljive – Svježi zalogaji u zimskim danima

Čuvanje povrća – Efikasan način koji će očuvati svježinu plodova!

Kako sačuvati plodove voća u svježem stanju?

Morka – Da li uzgajate ovu neobičnu pticu

Morka je poznata od davnina, poreklom iz Gvineje, doneta na tlo Evrope. Poznata i kao misirka, biserka, dukatka (Numida meleagris). Ona ima izduženo, ovalno tijelo kojoj je leđna linija skoro vodoravna. Glava je mala, gola, lice plavobijele boje. Na glavi ima jedan rožni izraštaj. Tijelo je obraslo gustim perjem, noge su duge, a vrat kratak. Boja može biti plavkasta, srebrnastosmeđa, siva i bela. Za sve boje, karakteristična su, sedefasto bijela okruglasta polja u obliku bisera. Mužjak (misirac) je nešto krupniji, ima veći rog i veće podbradnjake.

Gajenje morke

Morke počinju jaja nositi u martu mjesecu pa do kasno u jesen. Jedna od karakteristika kod morki je da ukoliko imaju mogućnosti, one će da sakriju gnezdo. U tom slučaju kada ženka leži na jajima, u dvorištu se stekne utisak da je jedna morka nestala. Tek kad se izlegu pilići, nakon toga se ponovo pojavi. Obično leži na gnezdu kad u njemu ima između 20 i 25 jaja, a pilići se izležu nakon 26 dana.

Da bi se izbjeglo preletanje ograde mogu se mladi pilići morki pomiješati sa pilićima od kokoške. Kada odrastu u takvim uslovima ne prave probleme sa prelijetanjem.

Morka je neobična ptica za gajenje

Na našim prostorima, gajenje morke ima sporednu ulogu i ne postoji u cilju ekonomske dobiti. Uglavnom se gaji radi svog živopisnog izgleda, kao ukrasna živina. Takođe se propagira njihovo držanje u sklopu organske proizvodnje sa ciljem da se smanji broj štetnih insekata kao na primjer krompirove zlatice.

Meso morki je tamnije boje, po ukusu je slično mesu fazana, jarebice ili prepelice i veoma je cjenjeno. Dostiže težinu od 1,3 do 2 kg.

100 g mesa ima:

  • 153 kalorije
  • 23,4 g proteina,
  • 6,6 g masti,
  • minerale (natrijum, kalijum, kalcijum, fosfor, magnezijum, željezo, cink, jod fluor, bakar) i
  • vitamine (A, B1, B2, B6, B9, B12, C, E, K).

Meso mlade morke je vrlo meko i ukusno, naročito ako se priprema kao divljač.

Jaja su manja od kokošijih, ljuska je pjegava, mrkožute boje, vrlo tvrda. Težina mase jajeta je 45-50 g, tečna su i finog ukusa. U odnosu na kokošja, jaja morki sadrže više masti i imaju veću hranljivu i kaloričnu vrijednost.

Rastjerivanje štetočina

Kada su morke u pitanju, ovo sa rastjerivanjem štetočina se obavezno spominje. Jedni tvrde da uspiješno rastjeruje pacove i druge štetočine, dok sa druge strane ima onih koji tvrde da nemaju nikakav uticaj na prisustvo pacova i ostalih štetočina.

Izvor: agroinfonet.com

PROČITAJTE:

Uzgoj kokošaka: Kad je najbolje vrijeme za nosivost?

Uslovi smještaja pilića u tovu

Zašto je kokoškama bitno kupanje u prašini

ČAJ OD BANANE – Pročitajte koje su prednosti ovog čaja

Banana je jedna od najpopularnijih voćki koje nam pružaju energiju, a da li ste znali kod kojih sve stanja pomaže čaj od banane?

Čaj od banane je savršen izvor kalijuma i magnezijuma, odnosno minerala koji su važni za zdravlje srca i kvalitetan san. Takođe, sadrži i vitamin B6 koji jača imunitet i pozitivno utiče na crvena krvna zrnca.

Banana čaj sadrži antioksidanse koji se uspiješno bore protiv slobodnih radikala i smanjuju rizik od srčanih bolesti, a bogat je i vitaminom C.

Istraživanja dokazuju da zbog prisustva kalijuma ovaj čaj  spriječava nadimanje stomaka, a savršena kombinacija magnezijuma i kalijuma pomaže kod nesanice. Studije pokazuju da čaj od banane reguliše i nivo šećera u krvi i pozitivno utiče na zdravlje srca.

Čaj se priprema tako što u 500 do 750 ml proključale vode stavite jednu oljuštenu i isjeckanu bananu. Smanjite temperaturu i ostavite da ključa od 5 do 10 minuta. Dodajte cimet ili med (po želji). Procijedite čaj i uživajte u njegovim blagodetima.

Napomena:

Prije upotrebe ovog prirodnog lijeka obavezno se konsultujte sa stručnjakom!

Izvor: lovesensa.rs

PROČITAJTE:

Evo zašto je zdravo jesti bundevino sjeme

Recept za rakiju od šipka koji jača imunitet

Napitak od mrkve, mlijeka i meda – Savršen za zimski period