Naslovnica Blog Stranica 619

Za 54 privrednika i poljoprivrednika dodijeljeno 176.000 KM

UGLJEVIK – Rješenja o podsticajima danas je dobilo 14 privrednika u Ugljeviku za nabavku opreme, mašina i mehanizacije u ukupnom iznosu od 133.000 KM i 40 poljoprivrednika iz programa sveobuhvatne podrške poljoprivrednim gazdinstvima u ukupnom iznosu od 43.330 KM.

Načelnik Ugljevika Vasilije Perić rekao je da lokalna uprava na ovaj način jača sposobnost privrede i mogućnost da se ostvaruje veći obim proizvodnje i najavio povećanje izdvajanja za podsticaje i razvoj privrede i poljoprivrede.

Vlasnik Veterinarske stanice „Mile vet“ Mile Marić, koji je dobio 2.000 KM podsticaja za nabavku opreme, zahvalio je za stimulaciju onima koji se usavršavaju u svom poslu.

Izvor: nezavisne.com

PROČITAJTE:

Zašto jaja u srpskim prodavnicama više ne moraju da stoje u frižideru

Moguće povećanje podsticaja u ovčarstvu

Zasadili 9 hiljada sadnica za jedan dan širom BiH

Evo koje sve voće možete da kalemite

Kalemljenje voća je zanat star nekoliko stotina godina ali je interesovanje za njim vremenom opalo, te se danas jako malo ljudi profesionalno time bavi. Ipak, potreba postoji, a ovde možete saznati koje voće može da se kalemi.

Kalemljenje voća je specifično jer ne može da se kalemi svako voće i široka je oblast, prvenstveno zato što postoji više načina kalemljenja, a svaki postupak ima svoja pravila. Postoje kalemljenje na pup, na konus, na list, pod koru…

Koje voće može da se kalemi?

Kaleme se voćne vrste istog roda ali različite sorte.

Na primjer, gotovo sve sorte citrusa su međusobno kompatibilne za kalemljenje. Bilo koje dve sorte voćaka iz roda Prunus, kao što su jabuka, trešnja i šljive, takođe se dobro slažu ako se kaleme zajedno.

U našoj zemljli se najčešće kaleme šljiva, jabuka, kruška, breskva, dunja, trešnja i višnja. Međutim, prema rečima stručnjaka u nekim slučajevima kalemljenje je jednosmjerno. Tako na primjer, iako kajsija može da se kalemi na šljivu, šljiva ne može da se kalemi na kajsiju.

Ukoliko vas interesuje baš kalemljenje na šljivu, treba znati da je dženarika odlična podloga za kalemljenje šljive i kajsije. Takođe, višnja može da se kalemi na trešnju, ali obrnuto nije moguće.

Osim ovog voća, moguće je kalemiti i druge vrste, pa tako aronija može da se kalemi na nekoliko vrsta podloga, a jedna od njih koja se najčešće koristi je jarebika. Kalemljenjem aronije na jarebiku dobija se kvalitetniji plod.

Ukoliko se orah kalemi, mogu da se dobiju kvalitetnije sadnice i stabilniji prinos. Kalemljenjem rasada bostana postiže se bolji kvalitet plodova i veći prinos. Ukoliko vas interesuje, ovde možete saznati kako se kalemi bostan.

Takođe, u praksi je rasprostraljeno kalemljenje vinove loze kako bi se dobila dobra osnova. Kao kada zidate kuću, ako temelj nije dobar, neće biti dobra ni kuća, odnosno grožđe.

Takođe, ova tehnika se koristi i za razmnožavanje loze jer se ovim putem dobija mlada loza, koja je po svojim morfološkim karakteristikama gotovo identična roditelju od koga se dobija. Sa pojavom bolesti filoksere najčešće se kaleme domaće sorte loze na američku podlogu koja je otporna na filokseru.

Kod kalemljenja je važno da je voće koje je podloga zdrava i da je bez oštećenja.

Kod drvenastih voćaka najjednostavnija tehnika kalemljenja je takozvano „pod koru“. Ova vrsta kalemljena se koristi kada u svom dvorištu želimo da imamo neku autohtonu sortu voća ili kada želimo u dvorištu ili voćnim zasadima da jednu sortu zamjenimo sa drugom.

Kalemljenje „pod koru“ se primjenjuje kada je voće koje je podloga deblje od grančica voća koje hoćemo da nakalemimo. Više o ovoj najjednostavnijoj tehnici kalemljenje pročitajte u tekstu: Kalemljenje pod koru – Najjednostavnija tehnika!

Izvor: agromedia.rs

PROČITAJTE:

Zaštitite voćke od mraza na pravi način i spriječite štetu

Dva OSNOVNA elementa za ĐUBRENJE voćaka u JESEN

Kada je pravo vrijeme za rezidbu kajsije

Sva ljekovita svojstva LEBLEBIJE: U stanju je da za 24 sata očisti cijelo tijelo!

Leblebija ima mnogo imena, možete je pronaći i pod nazivom slanutak, naut, ceci i slani pasulj. Upoznajte leblebije, mahunarke koju su istočne kulture odavno prepoznale kao veoma ukusnu i ništa manje ljekovitu biljku.

Šta je leblebija?

Leblebija (cicer arietinum) je vrsta biljke iz familije bobova. Ona je mahunarka čije sjeme je najsličnije sjemenu soje ili sušenom grašku. Postoje dvije sorte leblebije, a to su desi i kabuli. Sortu desi karakteriše sitnije zrno, tamnobraon bolje, dok kabuli ima krupnije zrno svijetlo braon boje.

Za koju god od ove dvije vrste leblebije se odlučite, nećete pogrješti. Ova mahunarka je prebogata proteinima i vlakinima, a kao prateći elemeti su vitamini i minerali za koje nauka ima dokaze da su od krucijalne važnosti za naše zdravlje.

Svi koji je koriste u kulinarstvu, praveći veoma ukusna i pikantna jela su upoznati sa vrlo važnom činjenicom, koju treba shvatiti „zdravo a gotovo“, da se mlada leblebija ne koristi! Mlada leblebija sadrži visok sadržaj jabučne i oksalne kiseline, koje mogu izazvati ozbiljne poremećaje u organizmu. Zato koristimo plodove isključivo zrele biljke!

Sastav i hranljiva vrijednost leblebije

Kada je riječ o biohemijskom sastavu leblebije, osušeno zrno ove mahunarke sadrži 23 % bjelančevina, 53 % ugljenih hidrata, 4-5 % biljnog ulja, 3-5 % celuloze i 3 % mineralnih materija.

Jedna šolja ove namirnice vam takođe obezbjeđuje 50 % dnevne potrebe organizma za kalijumom, 2% za vitaminom A, 13% za vitaminom C, 69% za gvožđem, 55% za vitaminom B6 i 57 % za magnezijumom. Pored svega toga leblebija sadrži i vitamin K, folate, fosfor, cink, bakar, mangan, kolin i selenijum.

Leblebija je zasigurno jedan od najboljih izvora proteina, vlakana, B6 vitamina, gvožđa i magnezijuma za vegane i sve one koji su alergični na gluten. Leblebija je bogata i esencijalnim amino-kiselinama koje tijelo nije u mogućnosti da stvori samo, kakav je slučaj sa neesencijalnim amino-kiselinama. Većina namirnica koje nisu životinjskog porijekla imaju nedoststak amino kiseline metionina, dok celovitim žitaricama nedostaje lisina i zato da biste dobili ceo paket amino kiselina kombinujte leblebiju sa jcelovitim žitaricama.

Leblebija je veoma dobar izvor gvožđa, čak i kuvana leblebija sadrži duplo više gvožđa od jednake količine mesa. Količina kalcijuma u leblebiji je takođe visoka i udružena je s bjelančevinama koje povećavaju njegovu apsorbciju. Ako su u obroku zastupljene i žitarice, takav obrok ima potpuni sastav potrebnih aminokiselina. Leblebija ima nizak glikemijski indeks.

Novija istraživanja, koja su obuhvatila 19 različitih kultivisanih sorti uzgajenih u stakleniku, pokazala su da je i lišće leblebije isto tako vredno pažnje, jer sadrži osim vitamina i značajnu količinu nekih minerala, pa tako može parirati kupusu i spanaću.

Sadržaj kalcijuma, magnezijuma i kalijuma u lišću leblebije veći je nego u spanaću i kupusu dok je sadržaj gvožđa, cinka i bakra približno jednak.

Rezultati ovog istraživanja mogli bi imati veliku važnost za zemlje gde se leblebija i uzgaja, a to su prije svega Indija, Srednji istok i Srednja Evropa. U tim je zemljama često zabilježen i manjak određenih namirnica u ishrani, pa bi lišće leblebije moglo biti odličan alternativni izor.

Ljekovita svojstva leblebije

U borbi protiv dijabetesa

Istraživanja su pokazala da dijabetičari tipa 1 koji često konzumiraju namirnice bogate vlaknima imaju snižen nivo glukoze, a kod dijabetičara tipa 2 se može poboljšati nivo šećera u krvi, lipida i insulina. Stručnjaci preporučuju 21-25 g dijetalnih vlakana dnevno za žene i 30-38 g za muškarce.

Čuva zdravlje kostiju

Gvožđe, fosfati, kalcijum, magnezijum, mangan, cink i vitamin K koji se nalaze u leblebiji doprinose zdravlju i jačini kostiju. Ipak treba biti oprezan kad su u pitanju ovi minerali jer previše fosfora, a premalo kalcijuma može rezultirati slabljenjem kostiju.

Snižava krvni pritisak

Jedna od najvažnijih promjena koje treba da usvojite da biste snizili pritisak jeste da jedete namirnice koje su siromašne natrijumom, a upravo takva je leblebija. Pored toga tu je kalijum koji je jednako važan za normalizaciju krvnog pritiska.

Izvor: cajeviza.com.

PROČITAJTE:

12 prednosti jaja za vaše zdravlje

Evo kako nam bundeva jača imunitet

Da li ste čuli za CRNI LIMUN i koje su njegove prednosti?

Kalemljenje pod koru – Najjednostavnija tehnika!

Kalemljenje /cijepljenje pod koru primjenjuje se kada je podloga deblja od plemke. Način je relativno jednostavan pa se preporučuje za prekalemljavanje voćaka ili za kalemljenje debelih podloga koje nisu pogodne za okulaciju na spavajući pupoljak.

Mana mu je slabiji primitak koštičavih voćaka koje traže da podloga i plemka u vrijeme kalemljenja budu u fazi mirovanja. Podloga može biti različite debljine, a uspijeh kalemljenja je bolji što je podloga mlađa.

Ako je podloga promjera većeg od 2-3 cm, treba je kalemiti tako da se dvije plemke postave jedna nasuprot duge kako bi rana brže zrasla.

Na još deblju podlogu treba staviti 4 plemke u iks, a ako je podloga jako debela kao što su to na primjer, starija stabla, treba staviti više plemki, odnosno na svakih 3-4 cm oboda podloge treba doći po jedna plemka.

Pravo se vrijeme kalemljenja određuje prema podlozi koja mora biti u „soku“, kako bi se kora mogla odvajati. Ako se kora na podlozi dobro i lako ne odvaja, treba pričekati sa kalemljenjem.

Plemke moraju biti u stanju mirovanja pa se uberu i do kalemljenja čuvaju.

Ovako se može kalemiti i maslina ali za nju plemke treba ubrati neposredno prije kalemljenja.

Najbolje su plemke jaki jednogdišnji izbojci debljine 8-10 mm, a ako ih nema dobri su i dvogodišnji iste debljine.

Na plemkama odmah treba odrezari plojke listova kako se ne bi isušile, a do kalemljenja ih treba držati na sjenovitom mjestu umotane u vlažnu i čistu krpu.

Najbolje vrijeme za kalemljenje masline ovim načinom je od kraja aprila do početka maja.

Nakon obavljenog kalemljenja plemke, plemke treba pokriti prozirnom polietilenskom većicom na kojoj se izbuši nekoliko rupa, a dno se priveže za podlogu kako bi se održala vlažnost. Za dvije do tri nedelje vrćica se može skinuti.

Prekalemljena stabla treba dobro zalivati i uklanjati sve mladice koje ne izbijaju iz plemiki.

KAKO SE IZVODI KALEMLJENJE POD KORU

Podlogu treba na željenoj visini prerezati pilom (Slika 6.), a ranu zagladiti voćarskim nožem. Zatim se na kori podologe napravi uzdužni zarez dužine 3-4 cm, a kora malo odvoji (Slike 7,8,9).

Plemka se pripremi tako da se koso prereže suprotno od pupoljka (Slika 10). Iznad tako odrezanog mjesta treba ostati još tri pupoljka. Na plemci se sa one strane koja naliježe na koru podloge odstrani malo kore da se vidi kambijum (sloj tkiva ispod kore) (Slika 11.).

Plemka se zatim koso prerazanim krajem, utisne u napravljeni zarez između kore i dva podloge tako da čvrsto stoji (Slike 12-13).

Zakošeni kraj mora virit 2-3 mm kako bi se pospiješili zarašćivanje (Slika 14.)

Kakda se postave sve plemke, kalemljeno se mjesto mora čvrsto povezati nabolje bužirom. Umjesto bužira može se koristiti i krojačka elastična traka (Slika 15) koja se stavlja u odjeću.

Nakon vezivanja treba sve rane, a naročito vrhove plemki, premazati kalemarskim voskom ili drugim pripravkom za premazivanje rana. Tokom kalemljenja plemke koje još nisu upotrebljene obavezno se moraju držati u vlažnoj krpi kako se ne bi posušile.

Ako je kalemljenje uspijelo, iz plemke će ubrzo početi tjerati mladice. Potjera li više plemki, prve se godine ostave sve mladice na plemkama da slobodno rastu. Duge se godine u proljeće ostave izbojci na jednoj plemci, a na ostalim se plemkama svi izbojci poviju. Ove će plemke brzo donijeti rod i što je važenije omogućiće zarašćivanje rane na kalemljenoj grani.

Kalemljene voćke treba dobro njegovati kako bi se mladice uspiješno razvijale.

Sve mladice koje tjeraju iz podloge treba rednovno odstranjivati kako bi se omogućio dobar razvoj mladica iz plemki.

Osim toga, potrebo je pregledati sloj kalemarskog voska na rani. Ako je sloj oštećen, treba ga obnoviti.

To se radi sve dok rana na garani potpuno ne zacijeli.

Važno je zaštiti mladice od bolesti i štetočina, a posebno od lisnih vaši koje ih rano napadaju.

Nakon 6-7 nedelja mora se popustiti vezivo na kemljenom mjestu prije nego se počne urezivati u tkivo.

Izvor: agrosavjet.com (knjiga-tehnike cijepljenja i rezidbe voćaka)

PROČITAJTE:

Kada je pravo vrijeme za rezidbu kajsije

OSOBINE KALEMLJENIH VOĆAKA

Tehnika sadnje voćaka – Dubina, đubrenje, zalivanje

Zaštitite voćke od mraza na pravi način i spriječite štetu

Nakon ubiranja voća tokom ljeta i jeseni neophodno je pripremiti voćnjak za zimu. To uključuje pružanje zaštite od hladnih temperatura, glodara i infekcija. Sljedeća tri koraka pomoćiće vam da imate zdravo drveće, spremno za berbu naredne godine.

Malčiranje voćaka

Malčiranje voćaka debelim slojem organskog materijala zaštitiće korijenje od niskih temperatura.

Budući da voćke često prirodno rastu uz rub šuma, gdje je tlo prepuno grana i lišća, najbolje je koristiti sličan materijal. Sitni drveni komadi, slama i lišće obično su najdostupniji i štitiće korijenje drveća tokom zime. Kako se ovaj malč raspada sljedećeg proljeća, zemlji daje blago kiseli pH koji je voćkama potreban za dobar rast.

Drveni komadići su vrijedan izvor malča i minerala s visokim udelom ugljenika. Najviše minerala imaju grančice, a mogu da se koriste one koje nisu veće od 5-6 cm i mogu da se upotrebe zdrave graničice od proljećne rezidbe.

Slama je, takođe, izvanredan sastojak malča. Za razliku od sjena, odličan je izolator, jer ima šuplje stabljike koje zadržavaju vazduh.

Lišće prenosi korijenju drveća minerale, a obogaćujući tlo voćnjaka mineralima jačamo imunološki sistem biljaka i poboljšavamo prihranu.

Kompost može da posluži i kao malč za voćke. Dodavanjem materijala poput drvenih komadića, slame i lišća u standardni kompost daje mu ravnotežu koja je potrebna voćkama.

Tri preporuke za malčiranje voćaka:

  1. Potrebno je postaviti najmanje 6-8 cm debljine malča kako bi se zaštitilo korijenje drveća tokom hladnih zimskih mjeseci.
  2. Malč treba postivi do linije krošnje svakog drveta. Ako grane svakog drveta zamislimo kao otvoren kišobran „linija krošnje“ postaje vidljiva.
  3. Malč ne treba postavljati tik uz stablo, već odmaknuti najmanje 5 cm. Miševi i voluharice smatraju malč izvrsnim zimskim domom i ne želite da ih ohrabrite da oštete koru drveta.

Malčiranje, takođe, daje prednost sljedećeg proljeća, jer će smanjiti broj korova i sačuvati vlagu za korijenje drveća.

Zaštita stabla

Zaštita stabla voćki posebno je važna zimi iz dva različita razloga.

Prvi je gore spomenut – glodari i zečevi vole da žvaću koru stabla, a to može da ubije voćke. Osim držanja malča na sigurnoj udaljenosti od stabla, mladom drveću je potrebna dodatna zaštita.

Drugi razlog je zaštita od zimskog sunca. Naime, tokom dana, sunce zagreje tamna stabla voćaka, koja se uveče brzo ohlade. Te temperaturne promene prouzrokuju širenje i stezanje kore, što rezultira njenim pucanjem i ljuštenjem. Stabla voćaka tako postaju podložnija patogenima i dostupnija insektima.

U prvom slučaju može da se upotrebi plastični ili bilo koji drugi štitnik za stablo.

Krečenje stabala je, takođe, efikasno sredstvo, jer odbija sunčeve zrake i usporava zagrijevanje stabla, djelimično odbija glodare i prevencija je od bakterijskih bolesti. Tokom jeseni pa sve do sredine januara je pravo vrijeme za krečenje stabala.

Uklanjanje isušenih plodova

Obavezno uklonite mrtvo voće sa grana i sakupite sve što je palo kako biste spriječili gljivične infekcije. Na drveću i na zemlji svake jeseni i početkom zime obično ostane isušeni plodovi. Ovo staro voće pruža leglo gljivičnim patogenima.

Ravnoteža može da se preusmjeri na “dobre gljivice” uklanjanjem svih mrtvih plodova iz okoline voćki. To pomaže prirodnom imunitetu drveća, čime im se povećava izdržljivost na bolesti bez upotrebe hemikalija.

Izvor: Mother eart, Agromedia

PROČITAJTE:

Krečenje drveća u jesen: Kako zaštititi voćke i pravi recept za kreč masu

Kako presaditi ranije posađene voćke?

Zašto orezivati voćke?

Zašto jaja u srpskim prodavnicama više ne moraju da stoje u frižideru

Trgovački centri u Srbiji, prema propisima koji su na snagu stupili još početkom godine, jaja više ne moraju da drže u rashladnim vitrinama, već na temperaturi iznad pet stepeni, kažu u Upravi za veterinu Ministarstva poljoprivrede i pojašnjavaju da nema razloga za brigu da će to uticati na kvalitet namirnice jer njoj najviše odgovara takva temperatura.

Načelnik Odjeljenja veterinarske inspekcije Ministarstva poljoprivrede Zoran Ivanović kaže da je Pravilnikom o kvalitetu jaja, koji je u primeni od ove godine, propisano da taj proizvod može da se čuva na nižoj temperaturi od pet stepeni samo tokom transporta koji je kraći od 24 sata ili u maloprodajnim objektima u periodu kraćem od 72 sata.

PROČITAJTE: Kada nestane jaja ova namirnica je najbolja zamjena za njih!

Pravilnikom je predviđeno da se jaja čuvaju na temperaturi višoj od pet stepeni.

Ističe da je Pravilnik o kvalitetu jaja stupio na snagu još 1. januara, ali da su sada pojedini komercijalni lanci počeli da rade marketinšku kampanju u vezi toga sa tim kako da se čuvaju jaja van rashladnog sistema.

„Potrošači su i ranije mogli da primete da su se jaja čuvala u vitrinama gde i mlečni prozvodi, čija je je temperatura skladištenja plus osam stepeni pa praktično i nema neke razlike“, naveo je Ivanović.

Podsjeća da se hrana životinjskog porijekla čuva na temperaturi plus osam stepeni, a svježe meso i proizvodi od mesa na temperaturi od dva do četiri stepena.

On je dodao da su mnoge naučne studije upoređivale načine čuvanja jaja, na temperaturi višoj od pet stepeni i sobnoj i da se nije došlo ni do kakvih saznanja da je kvalitet jaja pogoršan, odnosno da hlađenje utiče nepovoljno na kvalitet.

Precizira da nagle promene temperature utiču na kondenzaciju vlage na površini jaja što može da doprinese razmožavanju mikroorganizama i da oni tako lakše produru u ljusku.

Ivanović ukazuje da briga o bezbjednosti hrane počinje već na farmi i dodaje da jaja moraju biti označena u skladu sa Pravilnikom, te da imaju i naznačen rok upotrebe.

Ističe da su potrošaci savjesni i da prijavljuju sve slučajeve kada primete da nešto nije u skladu sa propisima.

„Naše kontrole su pojačane usled aktuelne situacije, na terenu smo svakog dana i nemamo nekih alarmanatnih saznanja“, kaže Ivanović.

Bilo je pojedinačnih slučajeva kada je veterinarska inspekcija povlačila hranu iz prometa koja nije bila bezbjedna ili nije imala podatke o sljedljivosti.

Izvor: telegraf

Nesvakidašnji izum iz Prijepolja oduševio pčelare – Pčele šalju SMS poruke

Elektroinženjer iz Prijepolja Emir Hašimbegović je na jedinstven način spojio svoje dvije velike ljubavi – elektroniku i pčelarstvo!

Iako na prvi pogled zvuči nemoguće, pronašao je vezu između ovih krajnosti i, po uzoru na patente sa Zapada, konstruisao GSM-SMS vagu za mjerenje prinosa meda koji pčela unosi u košnicu. Tako su, zahvaljujući porukama sa mobilnih telefona, prijepoljske pčele u stalnom kontaktu sa pčelarima i podnose „dnevne izvještaje“ o učinku tokom dana.

– To je digitalni uređaj koji prati prinose i gubitke meda, pa vlasniku košnice automatski šalje SMS poruku. Ja se pčelarstvom bavim odnedavno, ali već znam da je to iskusnijim kolegama posebno bilo korisno tokom nedavnog vanrednog stanja, kada mnogi nisu bili u prilici da redovno posjećuju pčelinjake – objašnjava Emir.

Kaže i to da je znao za postojanje sličnih uređaja, ali je odlučio da konstruiše nešto baš po svojoj mjeri, pa njegova GSM-SMS vaga prati kompletno stanje u pčelinjaku: okolnu temperaturu, vlažnost, ukupnu težinu košnice i dnevni unos meda.

– Modul za slanje SMS poruke prati stanje meda u košnici i potom, u zadatom vremenskom intervalu, obavještava vlasnika košnice. S obzirom na to da mnogi svoje pčele drže u udaljenim mjestima i često im predstavlja dodatni napor da ih neposredno nadziru, moj pronalazak im omogućava da budu daleko i po nekoliko stotina kilometara, a da, opet, u svakom trenutku znaju šta se na terenu dešava – ponosan je Hašimebegović.

Pčelar Mirsad Hodžić kaže da mu Emirov izum štedi vrijeme, a istovremeno omogućava i to da u realnom vremenu prati zdravlje pčelinjeg društva i blagovremeno reaguje ako se pokaže da nešto nedostaje.

Zanimljivo je i to da je Emir Hašimbegović svojevremeno četiri godine bio predsjednik Opštine u Prijepolju, a po prestanku funkcije se posvetio radu u struci i sada je zaposlen u Telekomu, na poslovima digitalizacije.

Izvor: novosti.rs

PROČITAJTE:

Gdje je najbolje mjesto za pčelinjak

Najznačajnije vrste pčela!

Dva OSNOVNA elementa za ĐUBRENJE voćaka u JESEN

Fosforna i kalijumova đubriva – Đubriva koja sadrže fosfor i kalijum, bilo da su prosta ili složena, koriste su periodu mirovanja voćaka (jesene đubrenje).

S obozirom na to da se ovi elemnti brzo vežu u zemljištu potrebno ih je na odgovarajući način unijeti u prostor gdje se nalazi najveća masa korijenovog sistema voćaka.

Ako se zemljište održava kao jalovi ugar, poslije rasturanja po površini zemljišta, treba izvršiti plitku obradu (10-15 cm).

Najpovoljnije vrijeme za ovaj zahvat je u jesen, po mogućnosti što prije (od početka oktobra do polovine novembra).

U voćnacima gdje se međuredni prostor održava u zatravljenom stanju (trava malč) ova đubriva se rasipaju po površini, a navodnjavanje, predviđeno za ovaj način održavanja zemljišta u voćnjaku, ili zadovoljavajuća količina i raspored padavina, omogućavaju da ova hraniva dospiju do korijenovog sistema, koji se u ovim uslovima razvija neposredno ispod površine zemljišta.

U slučajevima kada folijarne analize, ili analize plodnosti zemljišta pokažu nedovoljnu snabdijevenost voćaka ovim elemntima, preporučuje se unošenje đubriva „na zalihe“, u zonu najveće korijenove mase (40 cm), deponatorima ili otvaranjem brazde u međurednom prostoru u perifernoj zoni krošnje.

Za pojedinačna stabla, u ovakvim slučajevima, đubrivo se unosi u polukružne brazde otvorene na periferiji krošnje, ili u rupe.

Složena đubriva se mogu uspiješno unositi u zemljište i u toku vegetacije, pri navodnjavanju.

Dobri rezultati dobijeni su đubrenjem u skolopu mikronavodnjavanja.

Izvor: agrosavjet.com

Sve o KOPRIVI – Uzgoj, branje, sušenje, priprema za lijek i upotreba u vrtu

Malo koja biljka ima tako opsežan popis provjerenog ljekovitog djelovanja na ljudsko zdravlje kao što to ima kopriva: alergije, prehlada, giht, reuma, išijas, bolesti jetre, žuči i slezene, loša probava, čir na želucu i dvanaestercu, dijabetes, bubrežni kamenci, upala mokraćovoda, anemija, kožne bolesti, povećanje prostate, zdravlje kose. Ubrzava metabolizam, jača imunitet, sprječava upale, zaustavlja krvarenje. Potiče obnovu stanica pa tako pomaže i kod obnove hrskavičnog tkiva. Na popisu ljekovitog djelovanja koprive su i najteže bolesti, kao što su rak slezene i leukemija ….

Od lijeka do tkanine

Po svemu, kopriva je doista nevjerojatna biljka. Prati ljudski rod od prvih civilizacija do današnjih dana. Kopriva odvajkada ljude liječi, hrani i odijeva. Drevni narodi nisu mogli znati njezin kemijski sastav, ali su znali sve njene blagodati. Stari Egipćani koristili su čaj od koprive protiv kostobolje i reume. Pomoću koprive stari su Rimljani osvojili svijet. Legionari bi je nosili sa sobom ili bi je usput brali da bi nakon dugih napornih marševa u njoj namakali noge. Ili bi ih trljali koprivom da pobude cirkulaciju. I kuhali bi je zajedno s mesom kako bi meso bilo mekše.

Starogrčki liječnik Hipokrat već je 400 godina prije Krista poznavao 60-tak lijekova od koprive. Njegov isto tako slavni sljedbenik Galen (129. – 200. poslije Krista) propisuje koprivu kao lijek kod gangrene, krasta i rana u ustima, krvarenja iz nosa, za liječenje astme, upale slezene i plućne maramice te kao sredstvo za poticanje mokrenja i stolice.

Engleski botaničar i travar Nicholas Culpeper  (1616. –1654.) smatrao je koprivu svestranim lijekom. Njen ekstrakt preporučivao je kod kamenaca u mjehuru, za rane i kožne bolesti, kod gihta, išijasa i bolnih zglobova, kao protuotrov kod uboda pčela, osa, stršljena, pauka, škorpiona, a pomiješan s medom kod upale grla i usne šupljine …

Ljudi su vlakna koprive tkali davno prije pamuka. U Danskoj, u megalitnim grobnim kompleksima, pronađena je tkanina od koprive za koju se procjenjuje da je nastala još u brončanom dobu (2300 do 1600 godina prije Krista).

Zašto grom neće u koprive

Neće grom u koprive! Ta se izreka danas često shvaća u pogrešnom smislu. Kao – kopriva je nešto nisko i beznačajno, običan korov, nedostojan nečeg tako veličajnog, moćnog i ubojitog kao što je – grom. Baš naprotiv.

Kopriva je biljka germanskog boga Donnera jer žari i pali kao njegova munja, a bog ne udara u svoje. Otud i njemački naziv za koprivu – donnernessel.

Slavenski bog Perun ljudsku je zloću kažnjavao bacajući na zemlju munje i gromove, paleći usput visoka stabla. Kopriva peče poput te vatre, zato je ona saveznica i boga Peruna.

Kopriva je biljka i nordijskog boga Thora.

Kao božansku zaštitu od groma odavno je preporučuju i Englezi. I ne samo od groma, već i od nadnaravnih bića i vještica koje nanose zlo ljudima.

Koliko je kopriva kao božanska i ljekovita biljka bila cijenjena u germanskim kulturama pokazuje i remek-djelo slavnog njemačkog slikara Albrechta Dürera (1471. – 1528.) Na toj slici anđeo prinosi koprivu nebeskom prijestolju Svevišnjeg.

Pravo čudo

Naravno, ono što iz koprive žari i pali nije vatra starih božanstava, već čista kemija. Ta žareća supstanca mješavina je histamina, acetilkolina, seratonina i mravlje kiseline. A one guste dlačice na stabljici i listovima koprive zapravo su šuplje i krute žaoke od lako lomljivog minerala – silicija. Pri ubodu, vrhovi tih krhkih silicijevih dlačica-bodljika-cjevčica se slome – i u kožu uliju onu opaku kemijsku mješavinu koja peče poput vatre i izaziva plikove.

Uz to, danas se zna: cijela biljka – i korijen i stabljika i list i cvijet prepuni su upravo onih prirodnih elemenata bez kojih ljudski organizam ne može opstati: kalija, kalcija, željeza, fosfora, magnezija, natrija; vitamina C, B2, B5, K… I posebno karotena – provitamina A, nužnog za dobar vid, zdravu kožu i kosu, za liječenje infekcija usta, nosa i grla, za zdravlje cijelog dišnog i probavnog sustava.

Za usporedbu: u pola kilograma kopriva ima tri puta više provitamina A od dnevne potrebe ljudskog organizma; u 10 grama špinata ima 10 miligrama kalcija i 8 miligrama magnezija, a 10 grama koprive sadrži čak 290 miligrama kalcija i 86 miligrama magnezija.

Suvremena znanost otkrila je i to da kopriva sadrži i pigment kvercetin. Taj flavonoid je snažni antioksidans i antihistaminik koji smanjuje jake upale. Upravo sama kopriva lijek je za kožnu bolest koprivnjaču (urtikariju) i za druge osipe i kožne alergijske reakcije.

Eto, zapravo je to pravo čudo Božje – taj spoj i ustroj kemijskih supstanci, tvari, minerala i vitamina u jednoj takvoj neuglednoj biljci, koja obilato raste i širi se po zakutcima i zapuštenim mjestima. Ali uvijek blizu naselja i uvijek ljudima na dohvat ruke.

Vrste koprive: velika, mala, mrtva

Kada govorimo o koprivi (latinski naziv je Urtica dioica), najčešće mislimo na tzv. veliku koprivu  (Urtica major Kanitz). Ali sve to uključuje i jednako rasprostranjenu malu koprivu (Urtica Minor Moench, Urtica urens) kao i sve njihove botaničke varijacije opskrbljene žaokama.

Da biste ipak znali što berete, navest ćemo njihove osnovne razlike. Kao prvo, velika kopriva je trajnica, dok je mala kopriva jednogodišnja biljka. Velika može narasti i do 150 cm, a mala do 60 cm. Velika ima guste dlačice i grubo nazupčane listove, a listovi male koprive su elipsasti.

Za razliku, mrtva kopriva – bila ona bijela, crvena ili žuta – nema žaoke, ali se također bere kao vrijedan lijek i krepka proljetna hrana.

Uzgoj koprive

Ovdje je ponajprije riječ o skupljanju i korištenju koprive “na malo”, za vlastite potrebe. Uzgoj koprive “na veliko”, posebna je priča.

Dakle, ako vam neko bogatije stanište koprive baš i nije na dohvat ruke, evo osnovnih uputa kako da ju sami uzgojite.

Kopriva se razmnožava na dva načina: sjemenom i podzemnim vriježama, poput metvice ili jagode. Premda nije izbirljiva što se tiče tla i sunca, nemojte očekivati da će kao korov buknuti čim sjeme bacite u zemlju. Kopriva treba rahla i humusna tla, dobro prožeta stajskim gnojem. Slabo će se uhvatiti u teškoj i zatučenoj zemlji. Sam sastav koprive govori da voli dušik i kalij pa joj treba na početku i tijekom rasta dodavati gnojiva bogata dušikom (organsko ili umjetno mineralno gnojiv KAN).

Ako koprivu sijete, najbolje je da sjeme prikupite sami (tijekom kolovoza i rujna). Kilogram sjemena inače stoji između 1.500 i 2.000 kuna, a za vlastite potrebe bit će vam više nego dovoljna količina koja stane u šaku. Ako sjeme posijete pred zimu, prije nego što se temperatura spusti ispod ništice, kopriva će niknuti u proljeće. Sigurniji način za uspješan uzgoj su – presadnice. Koprivu posijte u toplu zemlju tijekom svibnja i “flance” presadite ujesen.

Svoje koprivište možete zasnovati i ukopavanjem vriježa. Ujesen ili  početkom proljeća najprije pripremite tlo na mjestu gdje ćete saditi koprivu. Usitnite zemlju, dodajte stajskog i dušičnog gnojiva. Iskopajte zdrave vriježe koprive (bez korijena) dužine oko 25 cm i odmah ukopajte u pripremljeno tlo na dubini od 10-tak cm i razdaljinu od 30-tak cm. Vriježe ne držite dugo izvan zemlje.

Koprivu je u početku dobro okopavati, plijeviti i u proljeće prihraniti. Kopriva može postati i izvor dobre zarade jer su danas njeni ekstrakti sastavni dio mnogih farmakoloških lijekova. A ako kopriva opet postane jedna od osnova tekstilne industrije, mogli bismo uskoro umjesto plantaža pamuka imati plantaže koprive.

Branje koprive i skupljanje sjemena i korijena

Kopriva ne bira mjesto gdje će rasti, ali mi možemo i trebamo izabrati mjesto gdje ćemo je brati. A to mjesto neka bude – daleko od prometnica i industrijskih pogona. Dan neka bude suh i sunčan. Dakle, ne ni rano ujutro dok je rosa, a niti navečer, kada je  koncentracija ljekovitih tvari u bilju najmanja.

Obući ćemo odjeću dugih rukava i dugih nogavica. O staništu ovisi hoćemo li obuti gumene čizme. Uzet ćemo košaru, rukavice i škare ili srp. Ako skupljamo i korijen, ponijet ćemo oštru lopaticu ili, još bolje, kopaču (štihaču, ašov) da nam kod visoke koprive ne strada lice. Premda nam to vjerojatno neće trebati jer kopriva, kako rekosmo raste u mekom i rahlom tlu.

Najprije treba biti siguran da su stabljike zdrave. Moraju izgledati jedro i svježe zeleno. Treba dobro pogledati – jer koprivu rado napadaju biljne uši, koje se u grozdu nakupe u njezinom gornjem dijelu. Prisustvo bubamare na koprivi često je znak da su uši na djelu, budući da se bubamare njima hrani. Te uši na koprivi također su jedan paradoks, poput onog da stvara plikove, a liječi koprivnjaču. Naime, kopriva je, kako ćemo kasnije vidjeti, odlično sredstvo upravo za suzbijanje ušiju na vrtnom bilju.

Na starim staništima kopriva raste u gustim grmovima pa će najslabiji primjerci biti neugledni, slabih i pri dnu žutih listova. Kad već možemo birati, valja izabrati najzdravije primjerke.

Prije svega, u proljeće skupljamo mlade vrhove, s gornjih 4 do 6 listova. Dakle, postupit ćemo kao kod šparoga – treba nam samo mladi vrh, bez žilavih vlakana. To nam onda može poslužiti kao prvi proljetni vitaminski obrok – za juhu, varivo, prilog, za sirup ili sok. Od svježe koprive također se može spraviti čaj ili uvarak, a od svježeg korijena uvarak i tinktura.

U proljeće možemo skupljati i cijelu biljku s korijenom. Kopriva cvate od svibnja do rujna. Listove valja pokupiti prije cvatnje. Istraživanja su pokazala da bi listovi koprive nakon cvatnje mogli biti štetni za bubrege.

Novu koprivu možemo brati ujesen, prije nego što ju ubije mraz. To je važno kada se radi o koprivi za unutarnju upotrebu. Kada se kopriva koristi za vanjsku upotrebu možemo brati cijelu biljku – od proljeća do jeseni.

Sjeme koprive skuplja se u kolovozu ili rujnu. Korijen koprive skuplja se rano u proljeće i u kasnu jesen jer to je vrijeme kada ga ne iscrpljuje vegetacija biljke. Nasuprot savjetima da se kopriva pokosi u proljeće dok je još mlada – nemojte to činiti! Tako rade uzgajivači koprive “na veliko”. A vi svojoj dajte priliku da se širi sama, kako bi je mogli i dogodine brati.

I inače, sakupite količinu koja će zadovoljiti vaše potrebe kroz godinu. Računajte da za kilogram suhog lista treba ubrati pet do pet i pol kilograma svježih listova koprive.

Sušenje koprive

Koprivu sušimo u tri oblika – listove, korijen i cijelu stabljiku. Svaki oblik ima svoju namjenu – čaj, tinktura, kupka. Nakon berbe, stabljiku koprive možete ostaviti jedan dan razgrnutu na suhom, prozračnom i sjenovitom mjestu da malo svene kako biste s njom potom lakše manipulirali.  Stavljamo ju sušiti tako da biljke rasporedimo na prostirku od papira, trske ili slame u tankom sloju. Listove možemo odvojiti odmah, a možemo i kasnije kada se stabljika već napola osuši. Jako je važno da je mjesto suho. Ako je ljeto s puno kiše i vlage, koprivu treba dosušiti u zatvorenom prostoru, na umjerenoj temperature – između 37 i 38 stupnjeva. Nepravilno osušena kopriva poprimi smeđu boju i sasvim izgubi ljekovita svojstva.

Korijen koprive se ne pere. Treba ga samo dobro iščetkati četkom za čišćenje povrća i odmah staviti na sušenje, može na isto mjesto i pod istim uvjetima kao i list, odnosno stabljiku. Korijen ne smije stajati u vodi niti biti na vlažnom mjestu.

I list i korijen usitnimo kada su sasvim suhi. Suha biljka čuva se u papirnatim ili platnenim vrećicama ili u dobro zatvorenoj staklenoj posudi, na tamnom mjestu.

KOPRIVA KAO LIJEK

Naravno, sve to o čemu smo dosad govorili otpada, ako nemate baš nikakvu mogućnost ili volju da se sami bavite koprivom. U biljnim ljekarnama na raspolaganju su vam svi oblici prerađene koprive, a u trgovačkim centrima sva moguća pakovanja čaja. Kopriva je dostupna i  kao osušeni list i kao osušena cijela usitnjena stabljika i kao zamrznuti osušeni list, čemu se u novije vrijeme pripisuju osobita ljekovita svojstva. Možete je kupiti kao tinkturu, kao ekstrakt, a prodaje se i u kapsulama.  Kopriva se kao lijek najčešće koristi kao čaj, tinktura, kupka, sok i sirup.

Masaža koprivom

No, ima ljekovitih postupaka i pripravaka za koje će vam ipak zatrebati isključivo svježe ubrana kopriva. Osim soka i sirupa, to je prije svega masaža koprivom (urtikacija). Masaža ili šibanje koprivom od davnina se primjenjuje kao efikasno sredstvo kod bolova od artritisa, reume, išijasa. I danas, mnogi stariji ljudi rado će vam i živo svjedočiti kako nema boljeg sredstva protiv bolova u zglobovima i križima od žarenja bolnih dijelova tijela koprivom. Jer, kopriva tjera na rad slabo tijelo, pobuđuje mišiće, živce, limfu, pojačava cirkulaciju. Sjetite se starih Egipćana i rimskih legionara.

Kada tome dodamo suvremena saznanja da kopriva u obliku čaja, tinkture, soka, sirupa potiče mokrenje, djeluje protuupalno, uklanja natrij iz organizma, k tome još potiče i obnovu stanica pa time i obnovu hrskavičnog tkiva – jasno je koliko se kopriva ne može dosta nahvaliti kao lijek za bolove u kostima, zglobovima i križima. No, neće svi ljudi jednako podnijeti žarenje koprivom. Ako su senzacije burne, bolje je ne koristiti tu metodu.

Priprema čaja od koprive

Čaj od koprive može se pripremiti od lista i stabljike koprive te od korijena koprive.

Recept za čaj od lista stabljike je jednostavan: dvije čajne žličice osušenog i usitnjenog lista koprive (ukupno oko četiri grama) stavimo u dva decilitra uzavrele vode, sklonimo s vatre, poklopimo i ostavimo da odstoji 20 minuta.

Čaj možemo pripremiti i od svježe biljke. Optimalni recept je: uzmemo 30-tak grama mladih gornjih dijelova stabljike s listovima i kuhamo 5-6 minuta u 6 dl vode. Ostavimo da odstoji dok se ohladi. Ocijedimo i količinu koju ćemo popiti podgrijemo da bude topla, ugodna za piće. Količina je dostatna za jednodnevnu upotrebu kod liječenja – tri puta po šalicu dnevno.

Dnevnu količinu čaja od korijena koprive pripremit ćemo tako da šest žličica usitnjenog suhog korijena koprive stavimo u šest decilitara hladne vode, dvije-tri minute uz miješanje prokuhamo, pustimo da se ohladi i procijedimo.

Tinktura od koprive

Korijen koprive se skupi i očisti na opisani način. Nareže se na sitno i stavi u teglu, onakvu kakvu inače koristimo za zimnicu. Uzmemo jaku neutralnu rakiju (40 posto alkohola), može lozovača, komovica …

Napunimo korijenom teglu tri prsta ispod vrha. Nalijemo rakiju da prekrije korijen. Zatvorimo dobro zaptivajućim poklopcem. Ostavimo da stoji dva tjedna na tamnom i toplom mjestu, uz povremeno okretanje.

Tinktura se priprema i od suhog korijena. Osušimo korijen koji smo sami iskopali. Ili ga kupimo kod travara odnosno u biljnoj ljekarni. Ako nemamo domaće rakije kupimo i pola litre čistog medicinskog alkohola jačine 80 posto. Razblažimo ga destiliranom vodom – 50:50. Postupak je isti kao kod svježeg korijena, s tim da ćemo postupak otapanja, ovisno o temperaturi, produžiti na tri tjedna do mjesec dana. Korištenje:  tri puta dnevno po 20 kapi u pola decilitra po mogućnosti izvorske vode – i popijemo naiskap poput aperitiva prije jela.

Sok od koprive

Najjednostavniji je način da svježe ubrane vrške mlade koprive stavite u sokovnik. Vrlo je djelotvoran u liječenju pojedinih bolesti. Uzima se po jedna velika žlica tri puta dnevno. Budući da nije baš ugodnog okusa može se pomiješati s medom.

Sok se može pripremiti i otapanjem vrhova mlade koprive u vodi. Naberite 20-tak vrhova i stavite u litru hladne vode. Drugi dan koprivu u toj vodi dobro istiještite i procijedite. Za bolji ukus dodajte sok od naranče ili limun pomiješan s medom. Popijte kroz dan.

Bolesti i doziranje

Pripravke od koprive uzimat ćemo na opisane načine kao pomoć kod liječenja upala mokraćnih kanala i mjehura, u prevenciji bubrežnih kamenaca, kod pojave krvi u mokraći, kod prejakog menstrualnog krvarenja, kod slabokrvnosti, kod bolesti jetre, vodene bolesti, gihta, čira na želucu i na dvanaestercu, kod plućnih bolesti i alergija, kod kožnih bolesti.

Pripravci od koprive lagano će sniziti šećer u krvi, smirit će živčanu napetost, pomoći će kod tumora slezene, potaknut će obnovu stanica kod istrošene hrskavice, povoljno će utjecati na jačanje imuniteta i na suzbijanje virusnih i bakterijskih infekcija, pomoći će kod povećane i upaljene prostate …

Prevencija

Preventivno, dovoljna je jedna šalica čaja od koprive. Za liječenje pojedinih bolesti piju se tri šalice čaja dnevno prije glavnih obroka. Tinktura se također uzima tri puta dnevno po 20 kapi u malo tekućine. Da bi liječenje bilo učinkovito pripravci od kopriva moraju se uzimati redovno najmanje mjesec dana.

Naravno, ne smije se koristiti istodobno puna doza čaja i tinkture ili ostalih pripravaka za unutarnju upotrebu. Isto tako, ako u proljeće imamo za objed mladu koprivu, nije uputno piti čaj i koristiti tinkturu ili sok. Ovisno o bolesti možemo koristiti kombinaciju čaja list – korijen. Isto tako za pojedine bolesti koristit ćemo učinkovite kombinacije koprive s drugim ljekovitim biljem.

Protiv upala

Protuupalno djelovanje koprive povezano je s njezinim sastavom u korelaciji s ljudskim organizmom, prije svega s polisaharidima, lektinima i prostaglandinima, tj. s izmjenom tvari na staničnoj razini. Drugo, kopriva povećava volumen mokraće pa „ispire“ bakterije kroz mokraćni sustav.

Protiv alergija

Kao efikasan lijek protiv alergije, posebno kada se radi o peludnoj groznici, kopriva se koristi od davnina. Mnogi američki liječnici i danas koprivi daju prednost u odnosu na suvremene farmaceutske pripravke. Današnji lijekovi koji se dobivaju na recept mogu uzrokovati nesanicu, viski krvni tlak, pospanost, suhoću sinusa. Osim toga tijekom vremena gube djelotvornost. Kopriva nema takvih nuspojava. Dokazala su to i neka američka znanstvena istraživanja.  Pijenje čaja od koprive kroz duže vrijeme može spriječiti sezonske alergije, ili ublažiti simptome kao što su kihanje i svrbež što ih uzrokuje alergijski rinitis. Časopis “Planta Medica” objavio je rezultate kliničkih ispitivanja koji pokazuju da su kod osoba s alergijskim rinitisom koje su tjedan dana pile čaj od koprive smanjeni simptomi u usporedbi s placebo skupinom.

Za probavu

Liječenje koprivom uključuje giht, proljev i dizenterija, bolesti želuca, tankog i debelog crijeva, hemoroide. Ako prilikom pijenja čaja od koprive na tašte osjetite nelagodu u želucu, popijte čaj lagano zagrijan poslije jela, poput digestiva. Kopriva se i ovdje obično koristi zajedno s drugim biljem, ovisno o bolesti.

Dišni organi

Čaj je dobar ekspektorans, kod kašlja uklanja sluz u plućima, smanjuje upale dišnih putova, preporučuje se kod astme. Tinktura se koristi i za gripu, prehladu, bronhitis i upalu pluća.

Mokraćni organi

Čaj je diuretik koji djeluje protuupalno pa se pije kod bolesti urinarnog trakta, koristi se za cistitis i nefritis.

Prostata

Pripravci od koprive tradicionalni su lijekovi i kod benigne hipertrofije prostate koja ometa mokrenje. To potkrjepljuju i najnovija klinička istraživanja. Američki časopis „Journal of  Plant Pharmacotherapy” objavio je rezultate šestomjesečnog istraživanja u koje je bilo uključeno više od 600 ispitanika s benignom hipertrofijom prostate: simptomi su se povukli kod 81 posto ispitanika koji su uzimali pripravke od koprive u odnosu na placebo skupinu. Njujorški Memorial Sloan Kettering Cancer Center otišao je korak dalje. Tamošnji istraživači objavili su da kopriva usporava rast raka prostate u laboratorijskih životinja. Što se tiče ljudi, klinička istraživanja to tek trebaju potvrditi.

Istraživanja se nastavljaju. Njemački znanstvenici se bave eksperimentima upravo utjecaja korijena koprive na rak prostate, a ruski znanstvenici eksperimentiraju s utjecajem tinkture od lista koprive na liječenje hepatitisa i upale žučnog mjehura.

Upozorenja i kontraindikacije

Što se dnevne količine tiče znanstvenici američkog sveučilišta Maryland Medical Center kažu da se smije popiti i do četiri šalice koprivinog čaja dnevno, ali uvijek uz čaj treba piti i vodu. Pojačano lučenje mokraće izazvano djelovanjem koprive traži i hranu bogatu kalijem (lisnato povrće, krumpir, banane).

Prevelike doze čaja mogu nadražiti želudac, izazvati opstipaciju pa i zadržavanje mokraće. U tim slučajevima treba prestati piti čaj od koprive.

Čaj od koprive ne preporučuje se trudnicama ni djeci mlađoj o dvije godine.

Oprez i konzultacije s liječnikom nužne su za srčane bolesnike i za ljude s oštećenim bubrezima.

Znanstvenici New York University Medical Centra upozoravaju da kopriva može pojačati djelovanje lijekova za sprječavanje zgrušavanja krvi (antikoagulansa), jer sadrži veliku količinu vitamina K. Dakle, preporuka je da se uz te lijekove ne koriste pripravci od koprive. Isto vrijedi i za lijekove za snižavanje krvnog tlaka, lijekove za snižavanje razine šećera u krvi, za antidepresive i diuretike, jer kod nekih ljudi mogu izazvati dehidraciju.

Uticaj koprive na kožu i kosu

Već smo rekli da kopriva i izvana ima snažan utjecaj na ljudsko tijelo. Još je djelotvornija u kombinaciji s unutarnjom upotrebom. Već samo pijenje čaja čini kožu čišćom i zdravijom, a kosu čvršćom i sjajnijom. Kopriva čisti kožu od lišajeva, ekcema i drugih kožnih bolesti. Brojni preparati za njegu kože u trgovinama zdrave hrane često navode koprive kao sastojak. Budući da je kopriva i prirodni antiseptik, čaj je dobar i za ispiranje i parenje kože lica.

Jednaki učinak kopriva ima i na cijelo tijelo – od kose do nogu. Kopriva je korisna i za ozljede kože. Jaki čaj od koprive ili fini prah od suhe koprive dobra su sredstva za tretiranje uboda, te za manje posjekotine i opekline.

Kupka za tijelo

Pola kilograma svježe ubrane koprive skupa s korijenom stavite u „veš loncu“ (5 litara) i prelijte uzavrelom vodom. Ostavite da odstoji oko pola sata.  U međuvremenu, napunite dobro zagrijanom vodom. Koprivu procijedite i ulijte u kadu. U tok kupki provedite petnaestak minuta. A zatim izađite i onako mokri obucite mantil za kupanje i mirujte u toploj prostoriji još oko sat vremena.

Kupka za noge

Prije podne naberite pola kilograma koprive skupa s korijenom i potopite u „veš loncu“ pun hladne vode (5 litara).  Navečer sve zagrijte do ključanja. Skinite s vatre i kupku pustite da se ohladi do temperature na kojoj u njoj možete držati noge. Ne vadeći koprivu močite noge dok kupka ne postane mlaka. Nakon toga nemojte je baciti – uz podgrijavanje možete ju koristiti još u iduća dva dana.

Njega kose

Protiv opadanja kose i peruti korisna je tinktura od korijena koprive. Dvadeset kapi alkoholne tinkture, pripremljene na prije opisani način, razmutite u decilitru vode i vrhovima prstiju utrljajte u vlasište. Ostavite da djeluje najmanje pola sata pa kosu operite, opet blagom koprivinom kupkom ili neutralnim blagim medicinskim šamponom.

Za jačanje korijena i poticanje rasta mlade kose korisna je i svojevrsna tinktura u obliku mješavina jakog koprivinog čaja i jabučnog octa. Dekagram suhog lista ili pet dekagrama svježe ubranog lista koprive prelijemo s pola litre ključale vode i ostavimo da pokriveno odstoji 15 minuta. Procijedite i dodajte dva decilitra prirodnog jabučnog octa. Dobro umasirajte u vlasište sat vremena prije pranja kose. Kosu operitei blagom koprivinom kupkom ili neutralnim blagim medicinskim šamponom.

Ili isperite kosu nakon pranja sljedećom, koprivinom kupkom: deset dekagrama suhe ili pola kilograma svježe ubrane koprive prelijte s pet litara hladne vode. Stavite na vatru da prokuha. Pustite da odstoji do za kožu upotrebljive temperature. Procijediti i tom kupkom isperite kosu te pustite da se osuši.

KOPRIVA KAO HRANA

Kopriva je najbolja prva proljetna hrana. Koriste se samo mladi vrhovi od kojih se može pripraviti čitav niz ukusnih jela – od juhe do samostalnog jela, priloga ili salate. Treba odmah znati da je koprivu dovoljno samo preliti vrućom vodom (blanširati) kako bi prestala žariti. Evo nekih dobrih recepata.

Krem čorba

Za četiri osobe treba nam: 30 do 40 komada vrhova mlade koprive, tri manja ili dva veća krumpira, dva češnja češnjaka, sol, papar, jedna centimetar debela šnita maslaca iz pakiranja od 250 grama ili dva decilitra vrhnja za kuhanje.

Kopriva se opere i krumpir oguli te nareže na kockice. Stavi se kuhati u zasoljenu hladnu vodu u koju smo ubacili i dva češnja češnjaka. Kuhajte dok se krumpir sasvim ne skuha. Dobro usitnite električnim tučkom, odnosno štapnim mikserom. Dodajte papar, maslac ili vrhnje i dobro izmiješajte. Po želji – dosoliei. Sjajna ukusna i ljekovita juha.

Krepko proljetno varivo

Treba nam 50-tak vrhova mlade koprive, decilitar maslinovog ulja, glavica crvenog luka, četiri osrednja krumpira, dvije žlice brašna, sol, papar.

Priprema: Crveni luk izrežemo na kockice, usitnimo češnjak, krumpir ogulimo, izrežemo na kocke i ostavimo u hladnoj vodi. U posudu veličine tri litre stavimo maslinovo ulje i luk te lagano pirjamo dok luk ne uvene. Tada dodamo češnjak i ostavimo minutu, tek toliko da zamiriši. Ubacimo koprivu pobrašnimo i nastavimo sve zajedno pirjati uz neprestano miješanje. Kad se brašno počne „hvatati“ za dno, ubacimo krumpir i još trenutak-dva miješamo da se sve prožme i krumpir ugrije. Nalijemo litru i pol hladne vode, dodamo sol. Kuhamo na laganoj vatri dok se krumpir ne raskuha. Paprimo. Ovo varivo može biti i predjelo i lagano glavno jelo.

Kopriva kao prilog

Treba nam: pedesetak vrhova mlade koprive, tri žlice maslinovog ulja, tri  češnja češnjaka, dvije žlice brašna, sol, papar, dva dl mlijeka, ili dva dl kiselog vrhnja ili dva dl vrhnja za kuhanje.

Koprivu operemo i skuhamo u slanoj vodi, ocijedimo, sačuvamo vodu a koprivu dobro usitnimo običnim ili štapnim mikserom. Na maslinovom ulju popržimo sitno nasjeckani češnjak, dodamo brašno i miješamo dok lagano ne zažuti. Ubacimo koprivu, popaprimo i dobro pomiješamo. Sada kombiniramo ukus i gustoću tako da bude tvrđe kremasto. Ako dodamo mlijeko, gustoća će nam biti dobra. U tom slučaju jelo još jednom vratimo na štednjak da sasvim kratko sve zajedno, uz miješanje, prokuha.

Ako dodamo kiselo vrhnje, možda će nam trebati malo one vode u kojoj se kuhala kopriva. To je vjerojatno najfinija varijanta, premda je isto tako dobar okus ako se umjesto kiselog stavi vrhnje za kuhanje.  Sve se dobro promiješa i prilog je spreman. Zapravo najbolje će se tako pripremljena kopriva složiti s pireom od krumpira. (Evo i  recepta: u slanoj vodi skuhamo oguljen i i na kockice izrezani krumpir. Ocijedimo, dodamo obilno maslaca, dobro izgnječimo s gnječilicom malo podlijemo mlijekom i sve dobro izmiješamo).

Ovo varivo od koprive i pire od krumpira idealan je prilog za pečeno meso, faširane šnicle ili uz takav jako fini prilog dovoljno je svakom dodati po dva jaja pržena na oko ili kajganu.

Hljeb, žličnjaci, lazanje, salata

Ako sami pečete kruh, probajte u tijesto dodati usitnjene listove svježe ubrane koprive. Dovoljno je samo to, ostalo je prema znanoj proceduri za pečenje kruha. Dobit ćete jedan novi neobičan, ali sjajan okus. Isto vrijedi i za pecivo, od koprive se mogu napraviti zeleni žličnjaci kao prilog glavnom jelu ili kao knedle koje ćemo zakuhati u juhu, od koprive možemo napraviti i lazanje i još mnogo toga što ćemo ovaj puta prepustiti vašoj mašti i kreativnosti. Koprivu koristimo kao usitnjeni špinat ili blitvu.

I na kraju: ini s jakim i zdravim želucem mogu koprivu pripraviti i kao salatu samo tako da se lagano popari i potom začini octom i uljem. Ali zato obavezno pročitajte i sljedeći pasus.

Nemojte pretjerivati

S koprivom, kao i sa svim ostalim, ne treba pretjeravati ni kada se radi o hrani. To se posebno odnosi na one koji imaju problema sa želucem i crijevima jer previše koprive opterećuje osjetljive probavne organe. Ako koprivu prilikom pripreme krem juhe ili variva od špinata obrađujete električnim tučkom dovoljno je da ste samo ostavili malo duži ubrani vrh stabljike, primijetiti ćete da oko osovine tučka namotaje zelenih niti poput konca.  Upravo zahvaljujući tim nitima kopriva je i prije konoplje i pamuka bila glavna sirovina za izradu tkanina.

KOPRIVA KAO TKANINA

To je još jedna davnašnja upotreba koprive kao za razne potrebe. Još u prapovijesti, u brončanom dobu, prije četiri tisuće godina koristile su se tkanine od koprive. Potvrđuje to nalaz u Danskoj gdje su iz tog doba pronađeni pogrebni pokrovi satkani od vlakana koprive. Kroz povijest, od koprive su se izrađivala jedra, konopi, plele ribarske mreže. Tkale su se marame i ostali dijelovi odjeće. U kućama su stolnjaci i zavjese bile – od koprive. Nimalo se nije razlikovala od tkanine napravljene od lana i konoplje, čak su tvrdili da je i trajnija.

Veliki preokret je u 16. stoljeću donio pamuk. Bio je pogodniji i izdašniji za uzgoj, skupljanje, obradu i tkanje. A bio je i mekši, i ljepše neutralnije meke boje.

Koprivi su se vratili Nijemci u Prvom svjetskom ratu jer su im sile Antante nametnule ekonomsku blokadu koja je uključila i prekid opskrbe pamukom. Njemačka tekstilna industrija snabdijevala je svoju vojsku uniformama napravljenim od koprive! Nije rađena samo odjeća – od koprive su bili napravljene vreće, ruksaci, remenje, pa i oprema za konje.

Danas u znanstvenim krugovima, prije svega u Engleskoj, postoje pobornici povratka koprive u tekstilnu industriju. To je zasnovano na novim tehnologijama koje olakšavaju obradu koprive u predivo. A opravdanje je i u ekologiji jer uzgoj pamuka vezan je za pesticide i za kemikalije koje se dobivaju iz skupe nafte.

INSEKTICID I GNOJIVO

No, vratimo se još malo suvremenoj upotrebi koprive. Evo još jednog koprivinog paradoksa. Iako je i samu vrlo rado napadaju lisne uši, ona je odlično prirodno sredstvo za zaštitu povrća upravo od nasrtaja lisnih ušiju. Osim toga, obzirom na svoj sastav, kopriva je odlično prirodno gnojivo.

Insekticid

Kilogram svježih kopriva nasjeckati i preliti sa 10 litara vode. Ne brati koprivu koja cvate. Najbolje koristiti kišnicu, izvorsku vodu ili malo odstajalu vodu.

Upotrijebite plastičnu ili drvenu bačvicu, ne metalnu. Ostaviti 24 sata. Ne duže, jer sredstvo gubi moć. Umjesto svježih, u istu količinu vode može se staviti oko 150 grama osušenih kopriva smrvljenih u prah. Povremeno miješjte.

Poslije 24 sata tekućinu procijedite u čistu tekućinu da ne začepi prskalicu.

Prilikom pripreme nije nužno sjeckati koprivu, već je samo usitnite na manje komade. To je praktično jer se cijela količina stavi u mrežastu vreću (od krumpira) u kojoj se može izvagati a zatim i potopiti, što olakšava cijeđenje i filtriranje nakon 24 sata.

Tim insekticidom treba prskanjem natopiti biljke sa svih strana.

Prskanje ponavljajte svakih nekoliko dana, jer sredstvo ne djeluje i ne traje dugo.

Maksimalni učinak je ako se šprica tri puta u pet-šest sati.

Ostatak koprive se baci na kompost jer će ga oplemeniti i ubrzati sazrijevanje.

Gnojivo za korijen i list

Kilogram svježe ili 200 grama suhe koprive, ubrane prije cvatnje preliti sa 10 litara kišnice, izvorske ili odstajale vode.

Ostaviti da stoji dva do tri tjedna (ovisno o temperaturi) uz povremeno miješanje. Spremno je za upotrebu kad poprimi tamnu boju i prestane se pjeniti.

Kao gnojivo natapanjem tla oko korijena biljke litru ocijeđene smjese razrijediti sa 10 litara vode. Paziti da se ne zalijeva listove i stabljiku biljke.

Za gnojidbu preko zelenih dijelova biljke litru smjese treba razrijediti sa 50 litara vode. Ostatke staviti u kompost.

ZANIMLJIVOSTI O KOPRIVI

Boja

Sok koprive se stoljećima koristio kao prirodna boja, najčešće za bojanje tkanine. Od stabljike  lista dobivala se otporna zelena, a od korijena žuta boja. Primjerice, 1941. Cherchilova ratna vlada u Londonu naložila da se hitno osigura stotinu tona kopriva za proizvodnju zelene kamuflažne boje. Nijemci su je koristili da bi konzervirano povrće imalo svježu zelenu boju. A danas – ekstrakt klorofila iz koprive je jestivo zeleno bojilo koje se dodaje hrani, poznato pod komercijalnom nutricionističkom oznakom – E 140.

Body building

Čini se da ekstrakt koprive utječe na razinu testosterona u tijelu, koji se koncentrira u mišićnom tkivu. Testosteron može povećati razinu snage mišića i količine mišićne mase. Prema nalazima Bastyr University u San Diegu ekstrakt koprive veže se na SHBG spolni hormon-binding globulin (engl. Sex Hormone Binding Globulin) koji slobodno cirkulira tijelom. Tijekom treninga body buildinga količina testosterona može se dramatično smanjiti, a upravo ekstrakt koprive to može nadoknaditi. Ove tvrdnje ipak još nisu znanstveno potvrđene.

Prirodno sirilo

Ako kuhamo koprivu u slanoj vodi dobit ćemo prirodno sirilo – sredstvo koje pospješuje zgrušnjavanje mlijeka.

Hrana za perad

Kopriva dodana hrani za perad poboljšat će im zdravlje a i nosivost jaja.

Protiv moljaca

Vezice svježe ubrane koprive u ostavi za hranu i kuhinjskim ormarićima odbijat će mušice i moljce.

Piše i snimio: Mladen Gerovac 

Izvor: dobarzivot.net

PROČITAJTE:

Kopriva kao hrana i uslovi gajenja ove ljekovite biljke!

KOPRIVA je nezamijenljiva u borbi protiv svih bolesti – Iznenadiće vas njeno dejstvo na vaše zdravlje!

KOPRIVA- KRALJICA ZDRAVLJA

Kada je pravo vrijeme za rezidbu kajsije

Kajsija spada u grupu koštičavih voćnih vrsta koja potiče iz srednje Azije i Kine. Stablo raste i do šest metara visine. Biljka formira vrlo jak koren koji se prostire četiri do pet metara duboko u zemljište. Rezidba je obavezna agrotehnička mjera u savremenoj voćarskoj proizvodnji.

Prvi momenat rezidbe kajsije je skraćivanje sadnice nakon sadnje na visinu od 60 do 80 cm (u zavisnosti od planiranog uzgojnog oblika). Kada govorimo o rezidbi kajsije, postoje različita mišljenja. Postoje stručna mišljenja da kajsiju treba rezati isključivo i samo u toku vegetacije.

Rezanjem za vrijeme mirovanja kajsija strada. Kako kajsija uglavnom rađa na vrhu rodne grančice, za vrijeme vegetacije može se vidjeti koji vrhovi nemaju plod, pa se preporučuje njihovo uklanjanje radi oblikovanja krošnje. Drugi, rezidbu dijele na zimsku (period mirovanja vegetacije, od novembra do marta) i zelenu (period aktivnog vegetativnog porasta voćaka tokom proljećnih i ljetnih mjeseci).

Kada treba orezivati kajsiju

Kajsiju treba rezati poslije prolaska poznih proljećnih mrazeva, pošto vidimo i ocjenimo da li su, i koliko stradali cvjetni pupoljci. Intenzitet rezidbe moramo prilagoditi tome, jer kajsija je jedna od voćnih vrsta koja najranije cvjeta, a samim tim i opasnost od izmrzavanja cvjetnih pupoljaka je veća.

Rezidbom treba ukloniti oštećene, polomljene i bolesne grane sa izmrzlim cvjetnim pupoljcima, i one koje svojim položajem remete oblik i formu krošnje. Ipak, veći značaj u regulisanju redovnog rađanja ima ljetna rezidba kajsije. Može biti rana i sastoji se u prekraćivanju izrazito bujnih mladara i vodopija u donjem dijelu krune (maj mjesec, ne kasnije) i, kasna ljetna rezidba poslije berbe kada treba ukloniti bujne mladare i vodopije posebno na vrhovima skeletnih grana, kao i izrođeno rodno drvo. Odstranjivanje velikih debelih grana treba izbjegavati ili svesti na minimum jer veliki rezovi iznuruju voćku i ostavljaju velike rane koje treba obavezno premazati kalemarskim voskom.

Izvor: domacinskakuca.rs

PROČITAJTE:

Orezivanje aronije

5 najboljih makaza za orezivanje voća po mišljenju iskusnih članova voćarskih facebook grupa

Orezivanje voćaka u samo 3 koraka!