Naslovnica Blog Stranica 604

Evo zašto bi trebalo da jedete suve šljive svaki dan

Suve šljive su prava riznica hranjivih materija, neodoljivog okusa i velikih zdravstvenih vrijednosti. Oni koji su upoznati s njihovim nutritivnim sastavom ne mare za neobičan smežurani izgled.

Suve šljive su bogate vitaminima

Posebno se izdvajaju vitamini A i K. U manjim količinama sadrže i vitamine C, E te B1, B2, B3 i B6.

Odličan su izvor minerala kalijuma, kalcijuma, magnezijuma, željeza, fosfora, natrijuma, cinka, bakra i mangana.

Tu su i topiva i ne topiva vlakna, fenolni spojevi te brojni fitospojevi koji djeluju kao snažni antioksidansi.

Zahvaljujući prirodnim zaslađivačima sorbitolu i fruktozi suhe šljive su idealna namirnica za utaživanje želje za slatkim.

Istovremeno ne izazivaju neželjene posljedice kao što su debljanje ili povišenje razine šećera u krvi – naravno ako se konzumiraju u razumnim količinama.

Zdravstvene dobrobiti suvih šljiva

1. Reguliraju probavu

Suve šljive su vrlo učinkovite u održavanju zdrave i uravnotežene probave.

Sadrže topiva i ne topiva vlakna koja su od koristi ne samo za probavu, već i za cjelokupno zdravlje organizma.

Jedna šalica suvih šljiva ima čak 12,4 grama vlakana.

Topiva vlakna brzo upijaju vodu i u dodiru s njom stvaraju želatinastu masu koja stvara osjećaj sitosti, a ujedno pomaže u omekšavanju sadržaja crijeva te njihovom lakšem pražnjenju.

Visoki sadržaj vlakana u suhim šljivama pomaže i u prevenciji hemoroida uzrokovanih zatvorom.

Tako je najpoznatiji narodni lijek protiv zatvora kompot od suhih šljiva.

Sušene šljive sadrže i sorbitol, prirodan šećer za koji je potvrđeno da pospješuje obnavljanje dobre crijevne flore.

2. Čuvaju zdravlje srca

Sušene šljive su bogate kalijumom. Jedna porcija sušenih šljiva sadrži 36% preporučene dnevne doze ovog minerala. Kalijum osigurava ispravno funkcioniranje srca te krvožilnog i nervnog sistema.

Ovaj mineral pomaže i kod povišenog krvnog pritiska te smanjuje rizik od pojave srčanog i moždanog udara.

Niska razina kalijuma može izazvati slabost, grčeve u mišićima, usporene srčane otkucaje, vrtoglavicu pa čak i gubitak svijesti.

3. Snižavaju razinu šećera u krvi

Šljive su nisko pozicionirane na glikemijskoj ljestvici. To znači da mogu pomoći u kontroli razine šećera u krvi i smanjenju rizika od dijabetesa tipa 2.

Suve šljive sadrže visoki udio topivih vlakana koja pomažu u održavanju stabilnosti šećera u krvi.

Topiva vlakna smanjuju vrijeme zadržavanja hrane u želucu, što za posljedicu ima slabiju apsorpciju šećera u krvotok.

Topiva vlakna i flavonoidi, koji su također u značajnim količinama prisutni u suhim šljivama, od velike su važnosti jer doprinose povećanju osjetljivosti tijela na insulin.

4. Brinu o dobrom vidu i zdravlju očiju

Suve šljive su odličan izvor vitamina A koji je neophodan za dobar vid.

Pomažu prevenirati pojavu suvoće očiju, noćnu sljepoću, sivu mrenu i makularnu degeneraciju.

Ovi plodovi takođe brinu o očuvanju tkiva mrežnice i štite od oštećenja uzrokovanih UV zračenjem.

Karotenoidi prisutni u suvim šljivama – alfa karoten, beta karoten i beta kriptoksantin – pomažu u procesu pretvaranju svjetlosti u nervne impulse.

Lutein i zeaksantin štite stanice od štetnog djelovanja plavog svjetla i pomažu u smanjivanju rizika od problema s vidom vezanih uz starosnu dob.

5. Doprinose zdravim kostima

Porcija suvih šljiva osigurava 129 % preporučene dnevne količine vitamina K koji je od velike važnosti za koagulaciju krvi i izgradnju kostiju.

Prema istraživanju objavljenom u knjizi Wellness Foods A to Z, adekvatne količine vitamina K u prehrani mogu pomoći starijim odraslim osobama u:

obnovi već oslabljenih kosti
održavanju njihovog zdravlja i gustoće
prevenciji osteoporoze
prevenciji ateroskleroze

Istraživanje studije Državnog Sveučilišta Floride pokazalo je da suhe šljive mogu prevenirati osteoporozu, osobito kod žena u postmenopauzi.

Tijekom studije, skupina žena u postmenopauzi je konzumirala 100 grama suhih šljiva dnevno.

Kao rezultat toga, nakon samo tri mjeseca sudionice su imale poboljšane markere za stvaranje kostiju, u usporedbi sa skupinom žena koje su konzumirale po 75 grama suhih jabuka dnevno.

6. Poboljšavaju pamćenje

Konzumacija samo tri do četiri suhe šljive dnevno može značajno doprinijeti neutralizaciji slobodnih radikala, koji imaju štetan uticaj na pamćenje.

I ne samo to – suva šljiva je toliko korisna da njezina redovna konzumacija može povećati funkcije mozga te poboljšati pamćenje, učenje i koncentraciju.

Istraživanja su pokazala da suve šljive imaju pozitivne učinke i u prevenciji starosnih neurodegenerativnih poremećaja kao što su Alzheimerova i Parkinsonova bolest.

7. Brinu o ljepoti kože i kose

Vitamini i minerali prisutni u šljivama doprinose ljepoti i zdravlju kože.

Sušeni plodovi šljiva pomažu usporiti proces starenja, odgoditi pojavu bora te ublažiti vidljivost postojećih bora kao i sunčevih pjega.

Suhe šljive su riznica željeza – minerala koji višestruko pridonosi zdravlju kose.

Nedostatak željeza može prouzročiti opadanje kose te dovesti do njezine suvoće i bezbojnosti.

Izvor: alternativazavas.com

PROČITAJTE:

Postupak sušenja šljive

ZOVU GA MEDICINSKI DŽEM – Jedite ga prije spavanja i ujutro ćete SKROZ ISPRAZNITI CRIJEVA!

Kako da najbolje sačuvate sušeno voće

Iskoristite praseća pluća za najukusniju, domaću paštetu

Postoji vjerovanje da naše bake nisu služile predjela i da je takav običaj novijeg datuma. To nije tačno. U nastavku pročitajte kako da napravite paštetu od prasećih pluća.

Svako od nas ko je bio gost za trpezom domaćina, potvrdiće da su domaćice vrlo vješte u pripremanju predjela. Na stolu tada možete videti i predjela koja se u toj kući prave već nekoliko generacija. Jer dok se čeka glavno jelo, uz domaću rakiju, treba nešto „prezalogajiti”.

Evo jedne ideje za pripremu predjela, ali onako kako su to radile naše bake. U pitanju je priprema paštete od prasećih pluća.
Praseća jetrica obićno se iskoristi za pečenje, a pluća ne. Od pluća se može napraviti odlična pašteta (bez raznih dodataka sumnjivog porijekla).

Potrebno za paštetu od prasećih pluća:

• 2-3 manje glavice crvenog luka (za jedna praseća pluća)
• jaje
• kašika masti
• 50 g maslaca
• so
• biber
• kašika senfa

Priprema:
U šerpi istopiti kašiku masti i propržiti luk. Dodati sitno sječene komade pluća i pržiti ih dok ne omekšaju. Tvrdo kuvano jaje i ohlađena pržena pluća sa lukom samljeti na mašini za mljevenje mesa ili propasirati. U ovu smjesu dodati maslac, so, biber i senf. Dobro izmješati i služiti hladno.

Izvor: poljosfera.rs

PROČITAJTE:

Dimljeni sir ZARAC – Evo kako se sprema!

Sušenje mesa i recepti za salamuru

Najbolji recept za DOMAĆE KOBASICE

Šta utiče na povećanje nosivosti jaja?

Za mnoge koji drže koke nosilje veliki problem predstavlja neujednačenost u krupnoći i kvalitetu proizvedenih jaja.

Visok procenat sitnih i neuglednih jaja koje snese jato nosilja mnogi proizvođači smatraju prirodnom pojavom i rasnom odlikom držanih nosilja, pa iako to bitno umanjuje rentabilnost proizvodnje, oni se jednostavno mire sa tom pojavom.

Međutim, bez obzira na rasu nosilja, svaki odgajivač može uticati na ukupnu nosivost, veću krupnoću i ujednačenost u veličini proizvedenih jaja.

Krupnoća jaja

Krupnoća jaja prvobitno zavisi od sadržaja proteina u obroku nosilja, a zatim i od osvjetljenosti i temperature u živinarniku.

Neujednačenost krupnoće proizvedenih jaja najčešće je posljedica nedovoljnog snabdijevanja nosilja proteinima. Pošto se pravilnim doziranjem proteina postiže bolje iskorišćavanje hrane, njihov nedostatak u ishrani prvobitno dovodi do slabijeg iskorišćavanja hraniva, onda i do smanjenja jajne mase i konačno do pada visine nosivosti.

Količinom sirovog proteina od 14 do 20 grama u dnevnim obrocima nosilje postižu pozitivan efekat u boljoj iskorišćenosti hraniva, postiže se veća nosivost i krupnoća jaja.

Temperatura i osvjetljenost živinarnika

Pored ishrane i drugi faktori utiču na nosivost a to su optimalna temperatura i osvjetljenost živinarnika.

Dužina osvetljenja za koke nosilje treba da bude od 12 do 14 časova dnevno.

U toku faze nosivosti treba menjati dužinu osvjetljenja, tako da je ona na samom početku nosivosti kraća pa se postepeno produžava.

Optimalna temperatura za nosilje kreće se u širokom rasponu od 10 do 20 stepeni.

Maksimalna nosivost postiže se pri temperaturama u živinarniku između 13 i 16 stepeni, dok za maksimalnu jajnu masu tj. krupnoću jaja najviše odgovara temperatura od oko 10 stepeni.

Najbolja iskorišćenost hrane kod nosilja se postiže kada je temperatura u živinarniku između 18 do 19 stepeni.

Kombinujući sve ove faktore koji utiču na ukupnu nosivost i krupnoću jaja, moguće je postići i željene efekte a samim tim i veću rentabilnost u proizvodnji jaja.

Predrag Janković, dipl. inž. poljoprivrede

Izvor: psss.rs

PROČITAJTE:

8 savjeta kako da povećate nosivost vaših koka nosilja

Povećajte nosivost jaja kod vaših koka – Hranite ih bijelim lukom!

Razlozi zbog kojih koke ne nose jaja

Najbolji kućni lijekovi za opekotine, a ove nikako nemojte koristiti!

Bilo da opečete ruku na tavi dok pravite ručak, provodite previše vremena na suncu ili prolijete vruću kafu u krilo, opekotine definitivno nisu ugodne. Nažalost, opekotine su jedna od najčešćih povreda domaćinstava.

Opekotine su kategorizirane po njihovoj težini. Opekotina prvog stupnja smatra se najmanje ozbiljnom, jer zahvata samo vanjski sloj kože. Obično uzrokuje samo blagu bol, crvenilo i oticanje. Opekotine drugog stepena pogađaju dublje slojeve kože i izazivaju žuljeve i bijelu, mokru i sjajnu kožu. Opekotine trećeg stepena uključuju oštećenja na svim slojevima kože, dok opekotine četvrtog stepena mogu zahvatiti zglobove i kosti. Opekotine trećeg i četvrtog stepena smatraju se hitnim medicinskim slučajevima i treba ih liječiti samo u bolnici.

Kod kuće možete liječiti većinu opekotina prvog i drugog stepena, a Body.ba vam donosi najbolje lijekove za liječenje kože i one koje biste trebali izbjegavati.

Blage opekotine obično zahtijevaju oko sedmicu ili dvije da potpuno zacijele i obično ne uzrokuju ožiljke. Cilj liječenja opekotina je smanjenje bola, sprječavanje infekcija i brže zacjeljivanje kože.

Hladna voda

Prvo što biste trebali učiniti kada zadobijete manju opekotinu je stavljanje hladne (ne ledene) vode preko opekotine u trajanju od 20 minuta. Potom opečeno područje operite blagim sapunom i vodom.

Hladne obloge

Hladna obloga ili čista vlažna krpa postavljena iznad područja opekotine pomaže u ublažavanju bolova. Oblogu možete nanositi u intervalima od pet do 15 minuta. Trudite se da ne koristite pretjerano hladne komprese jer mogu više razdražiti opekotinu.

Aloe vera

Istraživanja pokazuju da je aloe vera efikasna u liječenju opekotina prvog do drugog stepena. Aloe vera djeluje protuupalno, potiče cirkulaciju i inhibira rast bakterija. Nanesite sloj čistog gela uzetog s lista biljke aloe vere direktno na zahvaćeno područje. Izbjegavajte proizvode koji sadrže aditive, posebno boje i parfeme.

Med

Osim svog izvanrednog ukusa, med može pomoći u liječenju manjih opekotina ako se primjenjuje lokalno. Med je protuupalni i prirodno antibakterijsko sredstvo.

Ne dirajte plikove

Koliko god primamljivo bilo, ostavite svoje plikove na miru. Diranje plikova može dovesti do infekcije. Ako se brinete zbog plikova koji su nastali uslijed opekotina, potražite medicinskog stručnjaka.

Lijekovi koje treba izbjegavati

Puter

Nemojte koristiti puter za liječenje opekotina. Malo je dokaza koji potvrđuju efikasnost putera kao lijeka protiv opekotina. Povrh svega, ova namirnica vam zapravo može pogoršati opekotine. Puter zadržava toplinu i također može sadržavati štetne bakterije koje mogu zaraziti spaljenu kožu.

Ulja

Suprotno čestom mišljenju, kokosovo ulje ne liječi sve. Iz istog razloga zašto ne biste trebali nanositi puter na svoje opekotine, ulja poput kokosovog, maslinovog i kuhinjskog ulja zadržavaju toplinu i mogu čak uzrokovati da se koža dodatno ošteti.

Bjelanjci

Nanošenje bjelanjka na opekotinu nosi rizik od bakterijske infekcije. Jaja mogu izazvati i alergijsku reakciju, stoga ih nemojte stavljati na kožu nakon što ste se opekli.

Zubna pasta

Nikada ne nanosite pastu za zube na opekotinu. Zubna pasta mogla bi nadražiti opekotinu i stvoriti povoljnije okruženje za infekciju.

Led

Led i vrlo hladna voda zapravo mogu više iritirati vaše područje opekotina. Led čak može prouzrokovati hladne opekotine ako se nepravilno koristi.

Važno je prepoznati kada se opekotina može liječiti kod kuće i kada trebate potražiti medicinsku njegu.

Izvor: body.ba

PROČITAJTE:

ALOE VERA – Kako je koristiti na najbolji način

Kako se pravi ulje od bundeve

Rješite se bolnih žuljeva na prirodan način

Zečja djetelina – Ljekovita biljka koja pomaže kod raznih vrsta čireva /RECEPTI/

Zečja djetelina (Oxalis acetosella L.) – Raste u zimzelenim šumama i ponekad listopadnim i prekriva tlo kao tepih.

Već sam pogled na taj ćičim razveseljava srce. Prilikom šetnje može se otkinuti po neki list i odmah pojesti.

Cvijet se bere za jednu mješavinu čaja, ali ne u velikoj količini.

Zečija djetelina se ne suši, upotrebljava se samo kao svježa.

Liječi gorušicu i ostale tegobe varenja ili jetre.

Kod tih oboljenja dnevno treba piti dvije šolje hladnog čaja.

Kod žutice, upale bubrege, bubuljica na koži ili istjerivanja glista piju se dvije šolje čaja ali toplog.

Narodna medicina preporučuje da se uzima svježe sok od ove biljke, i to protiv početnog raka želudca ili ostalih vrsta malignih izrastina ili čireva.

Svjež sok se dobija pomoću sokovnika. Svakog sata treba uzeri 3-5 kapi od ovog soka rastvroenog u vodi ili ljekovitom čaju.

Ako su maligni čirevi spolja, treba ih namazati ovom tečnošću.

Parkinsonova bolest, koja se naziva i drhteća paraliza, liječi se uzimanjem 3-5 kapi svakog sata rastvorenih u čaju od hajdučke trave, a spolja, kičmu treba natrljati ovom tečnošću.

Način upotrebe i količinu treba vrlo svjesno poštovati kod raka na želucu, izraslina ili čireva malignog porijekla ili Parkinsonove bolesti.

Čaj: Jednu supenu kašiku svježeg lišća preliti sa 1/2 litra ključale vode, ostaviti kratko vrijeme da stoji.

Svjež sok: Lišće opariti i iscijediti sok u sokovniku – mikseru.

Izvor: agrosavjet.com

Zelena salata – Navodnjavanje i prihrana

Zelena salata pretežno se uzgaja u jesenjem i zimskom periodu u plastenicima bez dodatnog zagrijavanja.

PRIHRANA I NAVODNJAVANJE

Prije presađivanja rasada poželjno je izvršiti navodnjavanje do 90 % PVK. Prvo navodnjavanje se vrši od 5 do 7 dana od dana presađivanja sa normom od 15 do 20 mm. Uz prvo navodnjavanje, radi boljeg ukorijenjavanja, moguće je izvršiti prihranu fosfornim đubrivima formulacije 1:3:1 ili 1:4:1 u količini od 1 kg/1000 litara vode. Sljedeći intervali navodnjavanja se određuju prema stanju i potrebama biljke, a pretežno iznose svakih 7 do 10 dana sa normom navodnjavanja od 25 do 30 mm.

U fazi od 6 do 8 listova  zelena salata se prihranjuje sa KAN-om ili AN-om u količini od 80 do 120 kg/ha. Sledeća prihrana se vrši po potrebi u zavisnosti od stanja biljke. Navodnjavanje je najbolje vršiti ujutru jer je tad transpiracija najmanja. Najbolji način navodnjavanja je „kap po kap“ jer omogućava uštedu vode, a i mogućnost prihrane. Navodnjavanje kišenjem se ne preporučuje u fazi kada su glavice formirane jer dolazi do nakupljanja vode između listova glavice koje podstiče razvoj bolesti prije svega truleži.

PROČITAJTE:

Salata u zaštićenom prostoru: Kako dobti kvalitetne glavice?

Salata tokom cijele sezone

Mladi luk – Savjeti za proizvodnju u plastenicima

Kako proizvesti mladi luk u zimskim mjesecima nije tajna nego dobro organizovana proizvodnja sa minimalnim brojem radnih dana.

Ova zimska proizvodnja ima mnogo prednosti a jedna od najvažnijih za naše uslove jesu minimalne potrebe za zagrijavanjem plastenika. Povrtlari koji se na ovom podneblju bave plasteničkom proizvodnjom uglavnom imaju loše opremljene plastenike tj. pretežno se radi o visokim tunelima, a po klasifikaciji to zapravo i nisu plastenici u pravom smislu. Proizvodnja luka i u ovakvim plastenicima je isplativa i jednostavna.

Odabir sadnog materijala

Postoje tri izbora sadnog materijala: sjeme, arpadžik i lukovica. Za uzgoj mladog luka najviše se koristi lukovica i arpadžik, dok se sjeme koristi za proizvodnju arpadžika. Kod odabira lukovice treba voditi računa da prečnik bude od 25 mm do 40mm, da su lukovice zdrave, karakteristične boje, oblika i bez mehaničkih oštećenja. Arpadžik se kupuje sa kalibracijom od 16 mm do 25 mm. Najzastupljenije sorte su: Majski srebrnjak i Holandski žuti. Potrebno je napomenuti da je ovogodišnja maloprodajna cijena arpadžika od 3,5 KM do 4 KM za kilogram, a lukovice od 0,28 KM do 0,35 KM za kilogram, dok je površina posađena sa kilogramom arpadžika ista kao sa 6 kg lukovice.

Priprema sadnog materijala

Priprema obuhvata čišćenje i klasiranje lukovice, otklanjanje mehaničkih oštećenih dijelova zatim raspoređivanje u određene posude iz kojih će se vršiti sadnja. Priprema može uključivati i radnje koje se obavljaju radi bržeg i ujednačenog prorastanja, a samim tim i ostvarivanja većeg i ranijeg prinosa i prihoda. Neke od metoda za brže prorastanje su:

Potapanje lukovice ili arpadžika u vodu temperature od 30 do 40 stepeni Celzijusovih u dužini trajanja oko 120 minuta.
Odsijecanje vrata lukovice ili arpadžika.
Zalijevanje vodom temperature oko 30 stepeni Celzijusovih lukovice ili arpadžika odmah poslije sadnje.

Priprema plastenika

Pošto mladi luk dolazi kao druga kultura u plodoredu poslije paprike, paradajza ili krastavaca potrebno je izvršiti čišćenje plastenika i iznošenje biljnih ostataka. Čišćenje se obavlja u više faza. Prvo se uklanjaju sistemi za potporu, drveni ili metalni, ili polietirenska vlakna (vezivo za baliranje) ako se radi u špalirskom sistemu. Zatim, pristupa se čupanju biljnih ostataka i njihovom iznošenju izvan plastenika. Po završetku prehtodne faze pristupa se uklanjanju malč folije i sistema kap po kap. Završna faza je čišćenje trave, ostataka biljka i plodova koji su ostali u plasteniku poslije izvršenja prethodnih radnji. Ova faza je veoma bitna i obavezna, pogotovo u plastenicima kod kojih je u sezoni zabilježena pojava bolesti. Zaoravanjem ili frezanjem oboljelih plodova ili dijelova biljaka pomažemo u povećanju njihove brojanosti za naredne sezone.

Osnovna obrada

Prije početka same osnovne obrade na površinama gdje nisu bili plastenici poželjno je izvršiti đubrenje stajnjakom u količini od 30 do 40 tona po hektaru ili mineralnim đubrivima formulacije 1:1:1 ili 1:1:3 u količini od 400 do 500 kilograma po hektaru, što su uobičajene količine primjene. Količine primjene đubriva najbolje je prilagoditi prethodno urađenoj analizi zemljišta. Osnovna obrada se sastoji od zaoravanja organskog ili mineralnog đubriva.

Dodatna obrada i priprema za sadnju

Dodatna obrada se obavlja odmah poslije osnovne obrade tj. odmah poslije oranja. Na uzoranoj parceli vrši se nekoliko prolaza tanjiračama i svjetvo – spremačom, broj prolaza zavisi od stanja i tipa zemljišta koje se obrađuje. Ova dodatna obrada se obavlja na mjestima gdje nisu bili plastenici a planiramo da ih postavimo.

U već postojećim plastenicima dodatna obrada se sastoji od prvog prolaza frezom. Poslije prvog prolaza vršimo osnovno đubrenje u količini i formulaciji koje su već navedene. Poslije osnovnog đubrenja vršimo drugi prolaz frezom. Broj prolaza može biti i veći i vrši se sve dok na postignemo mrvičasto – graškastu stukturu veličine frakcija od 0,5 mm do 5 mm.

Postizanje što sitnije i bolje strukture je veoma bitno zbog olakšavanje sadnje. Poslije završetka dodatne obrade pristupamo pravljenju gredica/trka i označavanju redova. Pravljenje gredica/trka je veoma bitno ako se navodnjavanje vrši rasprskivačima, dok označavanje i sadnja u redova uveliko olakšva međurednu obradu a ima i estetski karakter.

Sadnja

Sadnja lukovice ili arpadžika počinje počekom oktobra i može trajati do kraja novembra u zavisnosti da li želimo ranu proizvodnju luka ili srednje ranu. Luk se može saditi na par načina:

Prvi način: sadnja u gredice/trake sa međurednim rastojanjem od 10 do 12 cm i rednim rastojanjem od oko 5 cm. Na ovaj način utrošak lukovice po metru kvadratnom iznosi od 3 do 4 kilograma za gore navedenu kalibraciju, dok je utrošak arpadžika oko 0,5 kilograma.

Drugi način: sadnja u gredice/trake sa međurednim rastojanjem od 10 do 12 cm i bez međurednog rastojanja. Kod ovog načina utrošak lukovice po metru kvadratnom iznosi od 6 do 7 kilograma za gore navedenu kalibraciju, dok je utrošak arpadžika oko 1 kilogram. Ovo je ujedno i najzastupljeniji način sadnje.

Treći način: sadnja bez rastojanja kako rednog tako i međurednog. U ovom sistemu sadnje utrošak lukovice po metru kvadratnom iznosi od 18 do 20 kilograma za gore navedenu kalibraciju. Na ovaj način se ne preporučuje sadnja arpadžika, prvenstveno zbog njegove sitne kalibracije tako da bi sklop bio pregust i dolazilo bi do potpaljivanja čime bi se prinos znatno smanjio.

Izvor: pssrs.net

PROČITAJTE:

Jesen je pravo vrijeme za sadnju luka u plasteniku

Luk u plasteniku tokom zimskog perioda za mjesec dana

Šaptač voćkama čuva autohtone vrste voća

CAZIN – Već duže od dvije decenije Muhamed Žunić, voćar iz Cazina, bavi se očuvanjem i kultivacijom autohtonih sorti voća našeg podneblja te kaže kako ovaj neobičan hobi započeo zbog ljubavi prema tim divnim biljkama.

„Ima tu dvadesetak sorti autohtone jabuke i kruške, zatim tu je više vrsta trešanja, višanja, hruštova, šljiva i drugog voća, uglavnom jedna raznolika zbirka. Bavim se kalemljenjem tog voća, koje obično počinje u januaru ili februaru, zavisno od toga kakva je zima. Tako ukalemljeno voće prodajem ili doniram i ostvarujem pristojnu zaradu, mada to nije primarni cilj. Jednostavno, ne želim da domaće sorte iščeznu, s obzirom na sve veću zastupljenost voća koje se uvozi sa strane“, kaže Žunić.

Prema njegovim riječima, prednost autohtonog voća je prije svega u zdravim plodovima, s obzirom na to da stabljike tih voćaka ne zahtijevaju prskanje niti bilo kakav drugi tretman.

„Često volim reći prijateljima i poznanicima da ukoliko žele jesti zdravo voće zasade vlastiti voćnjak. Mislim da svako domaćinstvo, ukoliko postoje uslovi, treba da uzgaja voće, a ja preporučujem naše domaće sorte“, kaže Žunić.

Dodaje kako vodi brigu o preko pedeset voćnjaka na ovim prostorima, a mnoge od njih je sam kalemio ili sadio.

U njegovom rasadniku se mogu susresta i kalemljena stabla koja daju više vrsta različitih sorti jabuke ili kruške.

„Ja to zovem voćarskom botanikom, pa tako recimo s jednog stabla možete ubrati različite sorte jabuka, od onih najranijih do kasnih, koje posljednje dospijevaju, kao što je zelenika“, dodaje Žunić.

Iako, kaže, ima dosta posla, uz dobru organizaciju sve se može stići, pa tako uzgaja vlastite zasade oraha, lješnika i malina te plastenike u kojima proizvodi povrće.

„Kad čovjek nešto voli, sve se može stići. Iako sam ratni vojni invalid, uz dobru organizaciju i planiran rad uspijem, uz pomoć supruge i sina, odraditi sav posao“, kaže ovaj cazinski voćar.

Izvor: nezavisne

PROČITAJTE:

Najbolje sorte šljiva

Sorte breskve i njihove karakteristike

Promijenite stav prema maslacu: Bitan je za zdravlje

Najbolje ga je jesti za doručak, namazati na hljeb i uživati u njegovom bogatom ukusu.

Maslac je odavna dio ljudske ishrane, ali zbog zasićenih masnih kiselina kojima obiluje, nerijetko se nalazio na crnoj listi nutricionista, kao krivac za debljanje i visoki kolesterol.

No, prema najnovijim saznanjima, maslac ne samo da nije loš, već je esencijalan za funkcioniranje organizma, piše portal Daily Health Post. Holesterol nije glavni negativac u ljudskom tijelu. Štaviše, pomaže u sanaciji oštećenog tkiva. 

Maslac spada u mliječne prerađevine i trebalo bi ga jesti svakodnevno u umjerenim količinama. Idealan je za doručak, kao izvor energije za početak dana.

Obiluje vitaminima

Vitamin A – Žličica maslaca sadrži sedam posto preporučene dnevne doze spomenutog vitamina koji čuva vid i pomaže u borbi protiv infekcija, jačajući imunitet.

Vitamin D – Ovaj nutrijent važan je za očuvanje zdravlja kostiju, smanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti i pomaže u mršavljenju. Osim toga, čuva psihičko zdravlje i ublažava simptome depresije.

Vitamin B12 – Pomaže u usporavanju demencije i prevenira pojavu osteoporoze te jača kosti i čuva nas od bolesti srca i krvnih žila.

Vitamin K – Takođe ga nalazimo u maslacu. Ima antikancerogeno djelovanje, smanjuje rizik od bolesti srca i krvnih žila te ubrzava zacjeljivanje kostiju.

Obiluje zdravim masnoćama

Za razliku od procesuiranih masnoća, mliječne masnoće su dobre za zdravlje. Maslac obiluje linolenskom kiselinom (CLA) koja štiti stanice od brojnih vrsta tumora poput melanoma, raka dojke, raka debelog crijeva i raka pluća.

„Mliječne masnoće sadrže oko 400 različitih masnih kiselina, što ih čini najkompleksnijim prirodnim masnoćama“, kaže za Daily Health Post nutricionistkinja Helena Lindmark. U maslacu postoje i zasićene masne kiseline kratkog lanca koje pomažu smanjiti upale u probavnom sistemu i time pomažu imunitetu.

Izvor: rtl

PROČITAJTE:

Kako napraviti domaći maslac na tradicionalni način?

KAKO DA OTOPITE MASLAC ZA PAR SEKUNDI I TO BEZ MIKROTALASNE? Ovaj trik će vas oduševiti /VIDEO/

Svaka nezdrava namirnica ima svoj ZDRAV supstitut: OTKRIJTE ZDRAVE VERZIJE BRAŠNA I MASLACA

Preporuka nutricionista: Ovo su najzdravije vrste ribe

Obogatite svoju trpezu ukusnom ribom i učinićete uslugu svom organizmu.

Baš kao i ostalo meso, i riba sadrži korisne aminokiseline.

Međutim, ono zbog čega je ova namirnica zdravija u odnosu na svinjetinu, govedinu i ostalo meso je bogatstvo omega-3 masnim kiselinama.

Ove dobre masnoće snižavaju nivo lošeg holesterola, smanjuju ukočenost u zglobovima, popravljaju raspoloženje i pomažu kod Alchajmerove bolesti i demencije.

Ipak, nisu ni sve vrste ribe isto zdrave. Zato vam predstavljamo one koje nutricionisti najčešće preporučuju.

Losos

Ova vrsta ribe sadrži nizak nivo žive, ali dosta omega-3 masnih kiselina. Losos se naročito preporučuje djeci jer sadrži ulja koja pozitivno utiču na razvoj mozga.

Tunjevina

Ovo je još jedan odličan izvor omega-3 masti. Baš kao i losos, i tuna sadrži materije koje podstiču razvoj mozga.

Skuša

S obzirom da spada u masnije ribe, nije čudo što skuša sadrži dosta omega-3 masnih kiselina. Pored toga, ova riba sadrži najmanji procenat žive.

Sardine

Ova vrsta ribe je takođe bogata omega-3 masnim kiselinama, a možete ih pripremiti sami ili jesti one iz konzerve.

Haringa

Haringa, pored zdravih masnih kiselina sadrži i aminokiseline koje obnavljaju i podstiču razvoj mišića.

Som

Možda nema dovoljno masnoće kao losos, tunjevina, skuša i ostale masne ribe, ali som ima dovoljno omega-3 masnih kiselina i zaslužuje da se češće nađe na vašoj trpezi.

Bakalar

Izaberite svoj omiljeni način pripreme bakalara i iskoristite bogatstvo zdravih masnoća i aminokiselina, prenosi B92.

PROČITAJTE:

Napravite domaću sardinu punu vitamina