Organsko pčelarstvo je u potpunosti kontrolisana proizvodnja pčelinjih proizvoda u kontrolisanim uslovima i/ili divljim, prirodnim nezagađenim područjima.

To znači da se koriste prirodni resursi radi budućih generacija, razvija organska proizvodnja uz očuvanje ekosistema, eliminišu svi oblici zagađenja, zatim košnice koje moraju biti od prirodnog materijala bez ikakvog dodira s toksičnim materijama, uvođenje organski proizvedenog voska, uvođenje organskog meda u prihranu pčela ili organskog šećera i vođenje uredne dokumentacije o svim postupcima proizvodnje.

Organski med i ostali pčelinji proizvodi

Med proizveden po principima organske proizvodnje ne sadrži štetne materije po zdravlje ljudi. Takođe, ne ugrožava životnu sredinu. Organski med i drugi pčelinji proizvodi zdravstveno su ispravni, u sebi ne sadrže ostatke pesticida i drugih nedozvoljenih inputa, pa je povećana potreba tržišta za takvim pčelinjim proizvodima opravdana i očekivana.

Prednosti organskog pčelarstva:

-Zaokružen proces biljne i animalne proizvodnje;

-Pčelinji proizvodi oslobođeni od bilo kakvog rizika kontaminacije;

-Veća cijena organskih proizvoda na tržištu;

-Bolji standard pčelara;

-Potencijal razvoja seoskog turizma uz kvalitetan i zdravstveno bezbjedan proizvod i zaštićenu zonu od bilo kakvog oblika zagađenja;

Nedostatci organskog pčelarstva:

-Veće angažovanje pčelara;

-Nedostatak znanja za ovaj vid proizvodnje;

-Mala količina proizvodnje;

-Nedostatak inputa za organsku proizvodnju (organski šećer, organski vosak, dozvoljena sredstva za zaštitu od bolesti i štetočina).

Svi pčelinji proizvodi proizvedeni na organski način su:

-definisani,

-godišnje kontrolisani i

-certifikovani.

Postoje četiri osnovna principa organskog pčelarenja, a to su:

Izbor rase pčela, odgovarajućeg mjesta za pčelinjak, selenje pčelinjaka, odnosno odgovarajući izbor pčelinje paše;
Odgovarajuća pčelarska tehnologija, košnice i pčelarska oprema;
Odgovarajuća zdravstvena zaštita pčela bez rizika i
Propisno rukovanje, obrada i skladištenje pčelinjih proizvoda.

Prvi osnovni princip organskog pčelarenja

Izbor rase pčela u toku zasnivanja organskog pčelinjaka vrlo je važan. U toku organske pčelarske proizvodnje na našim prostorima zastupljena je domaća kranjska pčela, siva medonosna pčela odnosno Apis mellifera carnica. U slučaju da nisu dostupne organske pčele 10% organskih društava može biti zamijenjeno pčelama iz konvencionalne pčelarske proizvodnje. U slučaju visoke smrtnosti pčela uzrokovane zdravstvenim ili nekim elementarnim nepogodama kontrolna organizacija može privremeno odobriti ponovo uspostavljanje pčelinjaka sa konvenconalnim uzgojenim pčelama, ako organske pčele nisu dostupne. Za obnovu pčelinjaka, godišnje, 10% organskih matica i rojeva može da bude zamijenjeno konvencionalnim maticama i rojevima pod uslovom da se matice i rojevi stave u košnice sa saćem ili satnim osnovama, koje vode porijeklo iz organskog uzgoja.

PROČITAJTE: Najznačajnije vrste pčela!

Izbor košnica u organskoj pčelarskoj proizvodnji treba da bude napravljen od prirodnih materijala koji ne mogu ugroziti životnu sredinu niti proizvod pčela. Za zaštitu košnica dozvoljeno je koristiti samo ekološke boje na bazi vode. U košnicama je dozvoljeno koristiti prirodne proizvode kao što su: med, vosak, propolis, biljna ulja i dozvoljena sredstva za zaštitu od bolesti i štetočina. Svaka košnica mora imati svoju evidenciju, dodijeljeni broj (ili neki drugi način označavanja) kojim bi se pratile sve aktivnosti koje se sprovode na pčelinjaku. Oznaka na svakoj pojedinačnoj košnici mora biti očigledna prilikom pregleda pčelinjaka.

Smještaj košnica u organskoj pčelarskoj proizvodnji mora biti na lokacijama gdje nema izvora zagađenja u prečniku od najmanje tri kilometra. Takođe treba da se osigura pristup dovoljnim izvorima medne rose, nektara i polena od samoniklih biljaka ili biljaka koje nisu tretirane hemijskim sredstvima koja nisu dozvoljena u organskoj pčelarskoj proizvodnji. Pčelinjaci u organskoj pčelarskoj proizvodnji trebaju biti udaljeni od izvora zagađenja, autoputeva, naseljenih mjesta, industrijskih zona, otpadnih voda i dr. Pčelari dostavljaju kontrolnoj organizaciji mapu sa lokacijama pčelinje paše, na kojoj se nalaze košnice i dokaz o udaljenosti košnica od izvora zagađenja, u prečniku od tri kilometra.

Selenje košnica u organskoj pčelarskoj proizvodnji na nove lokacije, zahtjeva da se u roku od četiri sedmice o tome obavijesti kontrolna organizacija. Nadležni inspektor mora biti obavješten prije selenja košnica o novoj lokaciji i vremenskom roku kada će se selenje košnica obaviti.

Drugi osnovni princip organskog pčelarenja

Vosak u organskoj pčelarskoj proizvodnji, u periodu konverzije, (prelazni period od jedne godine) treba da bude zamijenjen organski prizvedenim voskom. U slučaju da sav vosak ne može biti zamijenjen tokom jednogodišnjeg prelaznog perioda, Kontrolna organizacija može produžiti period konverzije.

U toku perioda konverzije vosak iz konvencionalne proizvodnje može se koristiti samo u slučajevima:

-Ako pčelinji vosak iz organske proizvodnje nije dostupan na tržištu;

-Ako dokazano ne sadrži štetne materije koje nisu dozvoljene u organskoj prozvodnji;

-Ako potiče od voštano mednih poklopčića na saću;

Izgradnja saća na organskim osnovama u toku perioda konverzije predstavlja važan zadatak za pčelara. Žica za učvršćivanje satnih osnova mora da bude u organskoj proizvodnji od nerđajućeg materijala (inoks žica). U toku perioda konverzije sva žica mora da bude zamijenjena nerđajućom žicom.

Ishrana pčela u organskoj prizvodnji dozvoljena je samo sa organskim medom, organskim šećernim sirupom ili pogačama i šećerom iz organske proizvodnje. U slučaju vremenskih neprilika i usljed nedostatka pčelinje paše, a u cilju održavanja ili ponovnog uspostavljanja organske proizvodnje potrebno je:

Ostaviti dovoljne rezerve hrane za zimovanje;
Obavezno vođenje evidencije o prihrani;
Voda koja se koristi za napajanje pčela mora da bude hemijski ispravna, a pojilišta za pčele, izrađena od prirodnih materijala.

Treći osnovni princip organskog pčelarenja

Zdravlje i dobrobit košnice postiže se higijenom i kontrolom košnice. Kod suzbijanja zaraze Varoa destructor dozvoljeno je koristiti mravlju kiselinu, mliječnu kiselinu, sirćetnu kiselinu i oksalnu kiselinu, kao i mentol, timol, eukaliptol i kamfor. Dozvoljeni su fizički tretmani za dezinfekciju košnica kao što su vodena para ili direktni plamen. Veterinarsko-medicinski proizvodi se mogu koristiti u organskom pčelarstvu ako je odgovarajuća promjena u skladu sa propisima kojima se reguliše organska proizvodnja. Zabranjeno je sakaćenje kao što je podrezivanje krila matica.

Za potrebe zaštite okvira, košnice i saća od štetočina dopuštena su sredstva samo protiv glodara (koja se koriste za klopke).

Zabranjena je upotreba hemijskih sredstava za odbijanje pčela tokom postupka vađenja meda. Upotreba dima treba biti svedena na minimum. Prihvatljivi dimni materijali trebaju biti prirodni (najčeće je to gljiva trud) ili od materijala koji ispunjavaju zahtjeve kontrolne organizacije. Uništavanje pčela u saću kao metoda sakupljanja pčelinjih proizvoda je zabranjena. Uništavanje saća sa leglom zabranjeno je prilikom vađenja meda. Uništavanje legla sa trutovima dozvoljeno je kao mjera borbe protiv varoe.

Pčelinji vosak za nove satne osnove mora biti iz organskog uzgoja.

Vještačka oplodnja matica je dozvoljena.

Četvrti osnovni princip organskog pčelarenja

Vrcanje i pakovanje meda

Vrcaljka, pčelarska oprema, posude za skladištenje i čuvanje pčelinjih proizvoda, ambalaža za pakovanje, mora da bude od materijala koji ne dovode do ugrožavanja životne sredine ili pčelinjih proizvoda.

Ambalaža za skladištenje (bačve za med i dr.) mora biti od materijala (najčešće inoks) koji je certifikovan za korištenje u prehrambenoj industriji.

Ambalaža za pakovanje meda i drugih pčelinjih proizvoda (teglice i dr.) može biti od stakla. Ukoliko se radi o pripremi i certifikovanju različitih preparata koji uključuju miješanje različitih pčelinjih proizvoda u određenom omjeru svi sastojci moraju voditi porijeklo iz organskih pčelinjih zajednica, a receptura mora biti dostavljena na uvid certifikaciskom tijelu (kontrolnoj organizaciji).

Organski med se prije prerade (pakovanja u tegle ili neku drugu ambalažu) mora čuvati u posudama od nerđajućeg materijala ili nekog drugog prirodnog materijala.

PRERADA I PAKOVANjE

U slučaju da pčelar prerađuje, puni, pakuje ili trguje pčelinjim proizvodima, ove aktivnosti takođe moraju biti kontrolisane i certifikovane. Ako se u skladišnom prostoru nalaze i ostali proizvodi, obavezno je razdvajanje organskih proizvoda od konvencionalnih. Ovakav način skladištenja mora biti osiguran tokom cijelog procesa pčelarenja, od proizvodnje, prerade do pakovanja gotovih proizvoda. Osnovni zahtjev u postupcima skladištenja i manipulacije je: „označiti i držati odvojeno“. Mjere osiguranja organskog proizvoda uključuju ulaznu kontrolu sirovina, kontrolu procesa proizvodnje i prerade, skladišnih prostora i higijenske mjere. Provođenje mjera mora biti dokumentovano (vođenje dnevnika proizvodnje, protokol čišćenja i sl.)

Najčešća područja rizika

– Kontaminacija i postupci pri preradi voska;

-Korištenje neodobrenih veterinarskih-medicinskih proizvoda;

-Miješanje sa konvencionalnim proizvodima (paralelna proizvodnja ili rukovanje);

-Neprovjerene ili neadekvatno dokumentovane nabavke sirovina, neadekvatne evidencije;

-Higijena proizvodnih linija;

-Nedostatak uputstava za osoblje, neodgovorno osoblje ili osoblje koje nije informisano o zahtjevima organske proiuzvodnje;

-Nejasno upravljanje proizvodnjom;

-Identifikacija organskih proizvoda u toku procesa obrade i skladištenja;

-Neadekvatni skladišni prostor i korištenje sredstava za suzbijanje skladišnih štetočina;

Dokumentacija je obavezna u svakoj fazi pčelarske proizvodnje. Vođenje evidencije o pčelarskoj proizvodnji mora pokazati sve podatke u vezi sa aktivnostima koje su se sprovodile u toku proizvodnog procesa, na kojim društvima i u kojem vremenu (datum).

Podaci o uklanjanju medišta, vrcanje meda i sakupljanje drugih pčelinjih proizvoda i svih drugih aktivnosti koje se sprovode na pčelinjaku, pčelar mora upisati u dnevnik pčelinjaka.

Pčelar mora imati dokumentaciju za sve što kupuje, kao i za sve što prodaje.

Princip sledljivosti mora omogućiti da se, u slučaju potrebe, određena serija pčelarskih proizvoda može lako identifikovati i, za kratko vrijeme, povući sa tržišta.

POTREBNA DOKUMENTACIJA za pčelara:

–skica objekta,

-mapa lokacije,

-sistem identifikacije i označavanja partija (garantovanje sledljivosti),

-evidencije o medu, vosku i drugim pčelinjim proizvodima,

-evidencija selenja, mape za svaku pojedinačnu lokaciju,

-evidencija o prihrani.

POTREBNA DOKUMENTACIJA za preradu:

-skica svih objekata koji služe za manipulaciju, preradu, pakovanje i skladištenje,

-recepture,

-dijagram toka,

-evidencije o svim ulazima,

-dijagram toka (princip sledljivosti, oznake partija),

-dnevnik proizvodnje (otpremnice za skladište i sl.)

POTREBNA DOKUMENTACIJA za prodaju:

-računi (otpremnice, utovar, izvoz, transport).

Nabavka sirovina

Kod nabavke sirovina potrebno je da dokumenti (etikete, otpremnice, računi) sadrže jasnu informaciju da je dostavljena sirovina organski certifikovana, odnosno, da je organskog porijekla. Osim toga, mora biti naznačen naziv i registracijski broj certifikacione kuće koja je izdala certifikat za kupljenu robu. Kod nabavke roba od drugih certifikovanih proizvođača, treba voditi računa da nije uvijek moguće izvršiti re-certifikovanje, te je važno provjeriti da li postoji sporazum o prepoznatljivosti, između dvije certifikaciske kuće.

Kontrola i certifikacija u organskom pčelarstvu

S obzirom na sve veće interesovanje za organsku proizvodnju, kako najširih slojeva stanovništva tako i profesionalaca u samoj poljoprivrednoj proizvodnji i prerađivačkoj industriji, postoji ili se stvara potreba da se razjasni sam proces uključivanja u ovaj način poljoprivredne proizvodnje.

Da bi registrovali proizvodnju za certifikaciju kod kontrolne organizacije popunjava se aplikacijski set koji se dostavlja od strane kontrolne organizacije.

Da bi aplikacija bila razmotrena od strane kontrolne organizacije mora biti:

-u cjelosti popunjena,

-podnesena u roku (određen od strane kontrolne organizacije),

-mora biti potpisana,

Nakon podnošenja aplikacije, do registracije proizvodnje potrebno je:

-dostaviti potrebnu dokumentaciju koju kontrolna organizacija zahtjeva,

-potpisati certifikacioni ugovor,

-uplatiti dio certifikacionih troškova u roku koji odredi kontrolna organizacija.

Nakon provedenog postupka aplikacija je kompletirana, a proizvodnja registrovana, a nakon prelaznog perioda (period konverzije) proizvodnja je certifikovana.

Autor: Duška Radaković

Izvor: pssrs.net

PROČITAJTE:

Kako da istopite vosak uz pomoć Sunčeve toplote

Zašto je potrebno mijenjati maticu svake ili svake druge godine

Gdje je najbolje mjesto za pčelinjak

Kao se boriti protiv osa i stršljena na pčelinjaku

Da li kvalitet i količina proizvedenih pčelarskih proizvoda, mogu stajati ravnopravno u istoj rečenici i biti ostvareni u isto vrijeme?

Biti uspješan u pčelarstvu, voljeti i sačuvati zdravlje pčela, proizvesti dosta proizvoda i ostvariti prihod, proizvesti higijenski ispravne i po zdravlje ljudi, sigurne proizvode, trebalo bi da bude cilj svakog pčelara. Možda su neki zaboravili vrijeme kada i zašto su odlučili da postanu pčelari? Da li je to bila znatiželja da se proba nešto novo, nastavak porodične tradicije, možda su jednostavno zavoljeli pčele, a da nisu znali zašto, ili su čuli da se od pčelarstva može dobro zaraditi i živjeti?

PROČITAJTE: Uz ove korake provjerite čistoću meda

Velike klimatske promjene, modernizacija u poljoprivrednoj proizvodnji, kao i mnogi drugi faktori koji utiču na medonosni biljni svijet, direktno su uticali i na život pčela, samim tim, i na prinose pčelinjih proizvoda. U godinama kao što su bile protekle dvije, mnogi pčelari, ne samo da nisu imali med za vlastite potrebe, nego su morali da vrše i prihranjivanje pčelinjih društava.

PROČITAJTE: SVE ŠTO NISTE ZNALI O MEDU: 15 činjenica zbog kojih neće proći nijedan dan, a da niste uzeli bar kašičicu meda!

Čak i u takvim godinama, na tržištu su se, u ponudi, konstanstno mogle pronaći velike količine kako domaćeg tako i uvoznog meda. Svjedoci smo sve češćih naslova u medijima, ne samo kod nas i u susjednim zemljama, nego i na globalnom nivou, kako su u provedenim kontrolama od strane nadležnih organa te laboratorijskim analizama utvđene nepravilnosti, po pitanju kvaliteta ispitivanog meda, te kako je, u ponudi, sve više lažnog nego pravog meda.

Nesavjesne osobe u svijetu pčelarstva žele doći do veće zarade te, u svom radu, primjenjuju razne metode. Neki loše pčelarske godine nadoknade tako što tokom cijelog pašnog perioda pčele prihranjuju šećernim i invertovanim sirupima, koje pčele skladište u saće zajedno sa prirodnim nektarom. Drugi proizvode med kojeg pčele nikada nisu ni viđele.

PROČITAJTE: Saće povećava dejstvo meda nekoliko puta!

U tom radu postigao se veliki stepen usavršenosti da, bez pregleda takvog “meda“ u stručnim laboratorijama, nije moguće utvrditi da li se radi o prirodnom ili falsifikovanom medu. Današnji potrošači nalaze se pred jednom velikom enigmom, kako prepoznati i nabaviti pravi kvalitetan med, za sebe i svoju porodicu?

Danas postoje brojni tekstovi o vrstama meda, kvalitetu, o njihovim fizičkim, hemijskim i organoleptičkim svojstvima, metodama provjere, kako bi svako koliko toliko mogao razlikovati pravi od krivotvorenog meda. To nije jednostavan zadatak ni boljim poznavaocima, kamoli, stručnjacima.

Tako imamo niz savjeta koji, između ostalih kažu da je sortni med prepoznatljiv po svom karakterističnom ukusu, boji i mirisu, da pravi med vremenom kristališe, da obavezno treba pročitati deklaraciju na tegli, provjeravanje curenja meda u neprekinutoj niti sa podignute kašike, okretanje tegle i praćenje podizanja vazdušnog balona, stavljanja meda u čašu vode i praćenje otapanja, zagrijavanje meda u mikrovalnoj pećnici na visokoj temperaturi, praćenje karamelizacije, da pravi med nije ljepljiv, ako ga razmažete između prstiju, ne privlači mrave, da šibicu umočenu u pravi med možemo upaliti, mjerenje težine, itd… Niska prodajna cijena meda takođe treba da izazove sumnju kod potrošača. Med treba kupovati direktno od pčelara, u koga imamo povjerenje.

Laboratorijsko ispitivanje fizičkih, hemijskih i bioloških osobina meda je najpouzdanije, a predviđa sljedeće analize:

-određivanje električne provodljivosti,
određivanje sadržaja redukovanih šećera, saharoze,
– određivanje vode u medu, određivanje materija nerastvorljivih u vodi,
-određivanje pepela, određivanje kiselosti, određivanje aktivnosti dijastaze, određivanje hidroksimetilfurfurola (HMF)
– biološka metoda polenske analize meda.

Prosječan hemijski sastav meda je sljedeći:

– šećeri, kojih ima i do 75% (fruktoza 38%, glukoza 30%, saharoza 1-2%), a ostatak čine maltoza i ostali disaharidi,
– voda do 18%,
– organske kiseline 0,3% (jabučna, vinska, limunska, oksalna, mliječna, ),
– enzimi (invertaza, dijastaza, katalaza, fosfataza, dehidraza, oksidaza, peroksidaza…),
– minerali 0,2% (željezo, bakar, mangan, silicijum, hlor, kalcijum, kalijum, natrijum, magnezijum i dr.), vitamini C i B kompleksa, A, K i E, te fitohemikalije (flavonoidi i fenoli) koje imaju oksidativna svojstva.

Kako u medu ima i polenovih zrnaca on sadrži i nešto bjelančevina.

Na kvalitet meda utiču mnogobrojni faktori kao što su: botaničko porijeklo medonosnog bilja, sastav nektara, geografski region na kome rastu medonosne biljke, klimatski uslovi, sezona medobranja, vrijeme i način skladištenja, zrelost i obrada, prisustvo lijekova, pesticida i mikroorganizama.

Med koji se stavlja na tržište ne smije imati bilo kakav strani okus ili miris, biti u početnom stadiju fermentacije, imati vještački izmijenjenu kiselost, biti zagrijavan na takav način da su prirodni enzimi ili uništeni ili su im značajno smanjene aktivnosti, imati odstranjen polen, biti dobijen hranjenjem pčela šećerom i šećernim proizvodima ni pomiješan s medom dobijenim na taj način.

Na klimatske promjene pčelari ne mogu sami uticati, ali ono što mogu učiniti kako bi stvorili preduslove za uspjeh jeste, držati se primjera dobre pčelarske prakse, i biti savjesni u svom radu.

Neki od savjeta kojih bi trebalo da se pridržavaju su sljedeći: imati dobre matice, stvarati jake zajednice, osigurati dovoljno hrane za pčele tokom cijele godine, obezbijediti pčelama higijenski ispravnu vodu, voditi računa o postavljanju pčelinjaka u pogledu prenaseljenosti na paši, udaljenosti od paše i od izvora zagađenja, sprečavati rojenje prije glavne paše, obezbjediti pčelama dovoljno prostora za skladištenje meda tokom glavne paše, vrcati samo zreo med, pravilno skladištiti izvrcani med, voditi računa o higijeni na pčelinjaku, upotrebi dozvoljenih lijekova i zdravlju pčela, redovna zamjena starog saća, obezbijetiti pčelama mirno zimovanje, saditi medonosno bilje koje može da uspjeva u određenom području, itd…

Kako bi se izbjegle sve moguće neugodnosti sa lažnim medom, može se zaključiti da je neophodno obrazovanje ne samo pčelara, nego i svakog ko kupuje ili konzumira med.

Autor: Saša Dragičević

Izvor: pssrs.net