Dezertno vino od višanja – Kod nas se tradicionalno zreli plodovi voća, koji ne uspijevaju da dođu do tržišta u sirovom stanju ili ne zadovoljavaju tržišne norme u pogledu vizualnog izgleda, prerađuju u rakije ili neki drugi vid prerade kao što su sokovi, džemovi i drugi. Dezertno vino od višanja je još jedan zanimljiv način prerade višnje.
Za spravljanje dezertnog vina od višanja najpogodnije su sorte tamno crvene boje ploda. Ukoliko se za spravljanje vina koriste sorte sa manje bojenih materija u pokožici, preporučljivo je dodati 10-30% sorti sa obojenijom pokožicom. Trebalo bi obratiti pažnju da što manje peteljki dospe u kijuk. Prilikom muljanja višanja ne bi trebalo da dođe do lomljenja više od 10% koštica.
Kijuk dobijen poslije muljanja višanja trebalo bi sumporisati sa 10-15 g vinobrana na 100 kg. Preporučljivo je takođe vrenje kljuka uz primjenu čiste kulture vinskog kvasca. Vrenje obično traje 2-4 dana, a potom je potrebno izvršiti cijeđenje vina. Izdignuti kljuk u toku vrenja (klobuk) potrebno je što češće potapati.
Dezertna vina visokog kvaliteta dobijaju se dodatkom šećera u više navrata u toku vrenja. Ukoliko sok (šira) dobijena cijeđenjem sadrži 90 do 110 g šećera po litru i 11-17 g/l kiselina, tada se iz sljedeće tabele može naći količina šećera i vode koju je potrebno dodati na 1 litar soka kako bi se dobilo dezertno vino željene jačine:
željeni sadržaj alkohola u vinu u vol.%
šećer u gramima
12 vol.%
290 g
13 vol.%
325 g
14 vol.%
360 g
15 vol.%
395 g
16 vol.%
430 g
17 vol.%
465 g
Čuvanje i njega voćnih vina, kao i mane i kvarenja i načini njihovog otklanjanja, istovjetni su sa onima koji važe za vino spravljeno od grožđa.
Čaj od peršuna – Korijen i listove peršuna gotovo svi koristimo u kuhinji jer je odličan i svjež začin te dodatak mnogim jelima. Od ove biljke možete napraviti i čaj koji ima brojne dobrobiti po zdravlje.
Skromni peršun jedan je od najboljih prirodnih lijekova koji pruža bogatstvo vitamina i minerala. Npr., bogat je vitaminima A, E i C, koji doprinose očuvanju vida, čine kosu ljepšom, poboljšavaju pamćenje te jačaju imunitet.
U tradicionalnoj medicini peršun se koristi u brojne svrhe: uklanja loš zadah, preporučuje se u liječenju anemije, ublažava menstrualne bolove i grčeve, smanjuje nivo lošeg holesterola, snižava krvni pritisak, pomaže u liječenju reumatoidnog artritisa, ubrzava oporavak od prehlada i virusnih infekcija te pomaže u oporavku od porođaja.
Zbog velike količine jedinjenja koja djeluju kao antioksidansi, peršin štiti naše ćelije od oštećenja te sprečava nastanak mnogih bolesti.
Čaj od peršuna posebno se preporučuje kod mršavljenja jer sadrži visoke koncentracije vitamina i minerala potrebnih za održavanje zdravlja i jakog imuniteta. Osim toga, povećava nivo energije što je korisno za ljude na niskokalorijskoj dijeti.
Čaj od peršuna efikasno će ukloniti višak vode iz organizma i pružiti vidljive rezultate, no to nije slučaj kada je riječ o masnim naslagama – za to će biti potrebna redovna vježba i regulacija ishrane.
Potrebno je: 2 kašičice sušenog peršuna ili 1 kašika svježe nasjeckanog i 250 ml vruće vode.
Postupak: Prelijte peršun kipućom vodom i ostavite poklopljeno da odstoji 10-15 minuta. Procijedite čaj i pijte ga toplog, a za bolji okus možete dodati malo limuna ili meda.
Konzumacija: Preporučljivo je piti 2 do 4 šolje čaja od peršuna dnevno, dok će se prvi rezultati vidjeti u roku 1 – 2 sedmice. Zadnju šolju popijte najmanje pet sati prije spavanja. Nakon 3 sedmice svakodnevne konzumacije poželjno je napraviti pauzu od 20-ak dana kako bi se tijelo oporavilo od diuretskog učinka.
Prije upotrebe posavjetujte se sa svojim ljekarom.
Sigurno ste vidjeli ovu neobičnu biljku koja podsjeća na čeri paradajz. Peruanska jagoda ili peruanska vučja jabučica je i povrće i voće.
Peruanska jagoda je negdje poznata i kao Inka ili Astečko voće, a u južnoameričkoj kuhinji se cijeni kao voće i povrće.
Ova biljka je u narodu poznata i kao „ljubav u kavezu“, budući da njen narandžasto-crveni plod, prečnika 1-2 cm, sazrijeva unutar interesantnog oklopa (ljuske) koji podsjeća na mrežasti lampion.
Još neki nazivi po kojima je ovo zanimljivo voće poznato su: zlatna bobica, astečka bobica, peruanska trešnja, kineska laterna, Inka bobica i dr.
Peruanska jagoda je trajna biljka, a pripada porodici pomoćnica (Solanaceae), što znači da je srodna sa krompirom i paradajzom. Vodi porijeklo iz Južne Amerike (naročito iz visoravni Kolumbije, Ekvadora, Perua i Čilea), međutim, danas se uzgaja u čitavom svijetu.
Ova biljka ne toleriše mraz, stoga se u našim krajevima uzgaja kao jednogodišnja biljka. S druge strane, ukoliko andsku jagodu uzgajate u tegli i zatim premjestite u zatvoreni prostor, ili pak na jesen presadite u tegle, može da prezimi.
Svaka biljka daje 100 do 150 veoma ukusnih plodova, koji su po veličini nešto veći od trešanja, dok im je unutrašnjost ispunjena sitnim sjemenkama kao kod paradajza. Cvjetići su žuto-crne boje, oblika zvona i okrenuti su ka dolje.
Nakon cvjetanja se na mjestu cvijeta obrazuju zeleni lampioni unutar kojeg se razvija plod peruanske jagode. Lampioni su najprije zeleni, a plod (bobica) je takođe zelene boje. Kako plod zri, tako lampion postaje smeđ, a plod dobija narandžastu boju.
Peruanska jagoda i njena upotreba
Plod peruanske jagode može da se jede u sirovom ili kuvanom obliku. Obično se dodaje u pite, kolače, žele, kompote, džemove i slična jela. Može da se dodaje i u salate sa povrćem, ili da se kuva u sosovima koji se služe uz tortilje, može da se miješa u sokove, da se zamrzava ili da se dodaje kao ukus dezertima.
Ima prijatan gorko-sladak ukus (podsjeća na narandže i jagode), ima manje, ali slađe voće nego neke srodne sorte. Osušeno voće peruanske jagode može da se koristi kao zamijena za suvo grožđe, iako nije tako slatko.
Svaki plod je u svojoj „papirnoj kesi“ (botanički je to “kaliks“ ili čašica) kako bi se zaštitio od štetočina. Ova čašica je otrovna i ne bi trebalo da se jede.
Važno je da plod bude potpuno zreo prije jela, kada se zaštitna čašica oko njega lijepo osuši i počne da se raspada. Ukoliko se jedu peruanske jagode koje nisu potpuno zrele, mogu da izazovu želudačne tegobe.
Plod je bobica prečnika oko 2 cm. Osušeni plod može da se koristi i kao zamijena za kvasac. Ukoliko odaberete plodove pažljivo sa netaknutim čašicama, mogu se čuvati 3 meseca ili duže.
Ne preporučuje se da pojedete više od 6 plodova peruanskih jagoda odjednom. Prije konzumiranja ploda, prvo uklonite ljusku i operite ga.
Peruanska jagoda – Nutritivni sastav i ljekovitost
Doza od 100 g peruanskih jagoda sadrži malo kalorija (53 kcal) i sadrži umjerene nivoe vitamina C, tiamina i niacina, dok su ostali nutrijenti zanemarljivi. Analiza ulja iz različitih komponenti ploda, prvenstveno iz njegovog sjemena, pokazala je da su linolna kiselina i oleinska kiselina glavne masne kiseline, da su beta-sitosterol i kampesterol glavni fitosteroli i da ovo ulje sadrži vitamin K i beta-karoten.
Što se tiče sadržaja polifenola, on varira prema vrsti sorte i vremena zrenja voća. Nivoi proteina i fosfora su izuzetno visoki za voće.
Andska jagoda sadrži i polifenole koji su veoma značajni za cjelokupno zdravlje, a smatra se da ima i anti-inflamatorna i antioksidativna svojstva. To znači da djeluje protiv upala i da usporava proces starenja organizma, a samim tim i nastanak mnogih bolesti (sprječavaju nastanak slobodnih radikala).
Crna pjegavost (Alternaria solani) lišća i krtole krompira veoma je rasprostranjena bolest. Smatra se da svake godine pričinjava štete 10-15%. Međutim, dosta je literaturnih podataka koji ukazuju na štete i iznad 40%.
Simptomi bolesti
A. solani se razvija na svim nadzemnim dijelovima biljke krompira, kao i na krtolama. Prvi simptomi se javljaju na donjem, najstarijem lišću u vidu pjega. Pjege su u početku sivo-mrke boje, sitne i uglavnom okrugle. Kasnije se one uvećavaju (5-7 mm), postaju crne i na njima se ističu zone u vidu koncentričnih krugova što je specifičan simptom.
Koncentrične pjege na lišću krompira
Oko pjega na lišću se javlja hloroza. Vremenom biva zahvaćen veći dio lista koji nekrotira, suši se, ali ne opada već ostaje na stablu. Pjege na stablu su, po pravilu ovalne i znatno krupnije od pjega na listu. One su takođe, crne boje i zonirane koncentričnim krugovima.
Pjege na krtolama krompira su ulegnute, tamne boje, kružnog ili nepravilnog oblika.
Pjege na krtolama krompira
Tokom skladištenja oboljele krtole uvenu, a na njima se razvijaju saprofitske gljive i ne trule.
Sa starenjem biljke postaju osjetljivije prema patogenu kao i biljke koje su preživjele različite štetne uticaje.
CRNA PJEGAVOST U KROMPIRU
Na krompiru štete uzrokuju dvije vrste crne pjegavosti: Alternaria solani i Alternaria alternata.
Vizuelno ove dvije bolesti teško se razlikuju. Bolesti prouzrokuju hlorozu i ranu defolijaciju čime utiču na smanjenje prinosa.
Zaraza može preći i na krtole. Zaraze sa crnom pjegavosti javljaju se kasnije
od plamenjače. Mlado lišće zaštićeno je voštanom prevlakom kutikule koja s
vremenom oslabi i time spore crne pjegavosti lakše zaraze list.
Uništavanje zaraženih biljnih ostataka, plodored, korišćenje zdravog sjemena i krtola, pravovremena primjena svih agrotehničkih mjera i dezinfekcija zemljišta u lejama predstavlja osnovne preventivne mjere zaštite krompira od A. solani.
U slučaju postojanja realne opasnosti od širenja A. solani treba primjeniti hemijske mjere zaštitite. U ovu svrhu može se koristiti fungicid na bazi aktivne materije difenokonazol.
Kao najbolje sredstvo na bazi difenokonazola pokazao se preparat NARITA.
NARITA je sistemični fungicid za suzbijanje crne pjegavosti krompira (Alternaria spp.), kao i čađave pjegavosti lista i krastavosti plodova (Venturia spp.) i pepelnice (Podosphaera spp.) jabuke i kruške.
PRIMJENA
Krompir – maksimalna doza: 0,5 l/ha koja se preporučuje u slučaju već
prisutnih simptoma bolesti.
– Interval između prskanja do 14 dana
– U slučaju kad se prska prema programu i počinje sa preventivnim prskanjem,
NARITA se počinje upotrebljavati od početka cvjetanja (BBCH 59) u dozi od
0,2-0,25 l/ha. U tom slučaju interval između prskanja ne smije biti duži od 10
dana.
PREPORUKE
Idealan partner uz NARITU je RANMAN TOP koji djeluje na plamenjaču:
– Preventivno: 0,25 l/ha NARITA + 0,5 l/ha RANMAN TOP
– Kurativno: 0,5 l/ha NARITA + 0,5 l/ha RANMAN TOP
PROFILUX solidno djeluje na crnu pjegavost, a NARITA mu je idealan partner za potpunu kontrolu u kombinaciji 0,25 l/ha NARITA + 2,5 kg/ha PROFILUX
Jabuka
Za suzbijanje prouzrokovača pepelnice (Podosphaera leucotricha) i čađave pjegavosti lista i krastavosti plodova (Venturia inaequalis), preventivnim tretiranjem od faze kada su prvi listovi otvoreni odnosno od faze bubrenja cvjetnih pupoljaka (faze 11 – 51 BBCH skale), u koncentaciji 0,013% uz utrošak vode 600-1000 l/ha. Kurativnim tretiranjem do 3 dana posle infekcije u koncentraciji 0,015 – 0,2%, uz utrošak vode 600-1000 l/ha.
Za suzbijanje prouzrokovača čađave pjegavosti lista i krastavosti plodova (Venturia pyrina),
preventivnim tretiranjem od faze kada su prvi listovi otvoreni odnosno od faze bubrenja cvjetnih pupoljaka (faze 11 – 51 BBCH skale), u koncentaciji 0,013% uz utrošak vode 600-1000 l/ha. Kurativnim tretiranjem do 3 dana posle infekcije u koncentraciji 0,015 – 0,2%, uz utrošak vode 600-1000 l/ha.
PREDNOSTI
NARITA je ključ za rješavanje problema crne pjegavosti u krompiru.
• Odlično preventivno i kurativno djelovanje na crnu
pjegavost.
• Jedini preparat koji suzbija obje crne pjegavosti (Alternaria
solani i Alternaria alternata)
KARENCA
Krompir – 14 dana,
jabuka – 21 dan,
kruška – 28 dana.
PAKOVANJE
1 litar, 250ml, 50m.
Prije primjene preparata obavezno pročitati uputstvo za upotrebu!
Najkrupnija trešnja na svijetu ima tamnocrvene, divovske, hrskave plodove, koji su i čarobne arome. To je trešnja Carmen o kojoj donosimo nešto više informacija u nastavku.
Plodovi najkrupnije trešnje na svijetu su oblika bubrega, meso im je crveno, hrskavo i jako sočno pa je trešnja Carmen zbog toga i najskuplja trešnja na svijetu.
Trešnja Carmen je vrsta trešnje koja može doseći konačnu visinu od 4 do 8 m. Za uzgoj joj je potreban položaj koji mora biti sunčan odnosno polusunčan.
Plod koji trešnja Carmen daje je vrlo debeo (do 15 g). Plod je taj koji joj je osigurao naslov „najkrupnija trešnja na svijetu“ i koji zadržava bez premca.
Vrlo je otporna na zimu, a vrijeme berbe za ovu vrstu je početkom juna. Dozrijeva krajem maja i početkom juna. Meso ploda trešnje Carmen je jako sočno, slatkog ukusa. Promjer ploda može biti i do 33 mm. Aroma je čudesno harmonična.
Rodno stablo se orezuje ljeti, a mlado stablo u proljeće. Stablo voćke raste srednjom brzinom i ima lijepu krošnju.
Carmen nije samooplodna vrsta. Dobar oprašivač joj je Katalin, ali i druge vrste trešanja.
Sok od ruže – Za ovaj sok potrebno vam je nekoliko ruža taman toliko da napunite pola veće tegle.
Ruže operite, iskidajte latice i stavljajte u teglu. Teglu ispunite laticama do pola i prelijte vodom do vrha. Dodajte 1 limuntus. Poklopite i ostavite da stoji na suncu 7-10 dana.
Sok procijedite, pa izmjerite koliko ima. Na litar soka ide kilogram šećera. Kada sipate šećer ostavite sok da odstoji još 1 dan uz povremeno miješanje. Zatim ga sipajte u čiste flaše.
Siva trulež grožđa je bolest koju izaziva gljivica Botryotinia fuckeliana (anamorf. Botrytis cinerea). Ova bolest prema nekim podacima smanjuje prinos grožđa i do 100% i zajedno sa peplnicom i plamenjačom čini gurpu najštetnijih bolesti vinove loze.
SIMPTOMI
Najtipičniji simptomi bolesti se javljaju na bobicama, posebno od šarka do punog zrenja. Na njima nastaju pjege, koje su kod crnih sorti crvenkaste, a kod bijelih svijetlomrke boje. Pjege se vremenom proširuju i zahvataju čitavu bobicu.
Pokožica na bobici se razmekšava i veoma lako odvaja, po čemu je bolest poznata kao “ljušćenje bobica”. U vlažnim uslovima, na oboljelim bobicama, razvija se obilna siva plijesan koja se lako uočava.
Pri jakom napadu patogena dolazi do truljenja čitavog grozda i sljepljivanja pojedinih njegovih dijelova. Kada se on protrese može se u vazduhu vidjeti masa konidija. Naročito brzo trule zbijeni grozdovi, jer je na njima prelaz micelije sa jedne na drugu bobicu olakšan dodirom. Na kraju oboljeli grozdovi se suše i u potpunosti propadaju i nisu ni za kakvu upotrebu. Patogen nastavlja sa razvojem i nakon berbe, što je značajno za stone sorte grožđa koje trule tokom skladištenja, trasporta i prodaje.
U početku vegetacije mogu biti zaraženi pupoljci i mladi lastari, koji se suše. Na listu se javljaju krupne, crvenkastosmeđe nekrotične pjege. Simptomi bolesti na pupoljcima, lastarima i lišću se dosta teško uočavaju i atipični su.
Velike štete mogu nastati pri oboljevanju cvjetova, mladih bobica i šepurine.
MJERE ZAŠTITE
Zaštita vinove loze od B. fucekliana se može ostvariti kombinovanjem agrotehničkih i hemijskih mjera.
Od agrotehničkih mjera može se preporučiti gajenje manje burnih sorti, izbalansirana ishrana, pravilno orezivanje i otklanjanje zaperaka, kako bi se obezbijedilo što bolje provjetravanje.
Vinograde treba podizati na promajnim mjestima, a redove postavljati u pravcu dominantnih vjetrova, radi boljeg provjetravanja i onemogućavanja da se kapi vode duže zadrže na osjetljivim granama.
Hemijska zaštita se ostvaruje specifičnim fungicidima-botricidima. Jedan od takvih preparata jeste ZENBY.
ZENBY pokazuje kurativno (liječi bolset) djelovanje na sivu trulež i do 36 sati nakon zaraze. U cilju postizanja pouzdane efikasnosti, preporučuje se preventivna upotreba.
Aktivna materija: izofetamid ….. 400g/l
Formulacija: koncentrovana suspenzija (SC)
PRIMJENA I DOZA
Primijeniti ZENBY jedanput u sezoni (eventualno do 2 puta kada je potrebno 3 i više prskanja u sezoni sa botriticidima) u alternaciji sa sredstvima iz grupa sa drugim mehanizmom djelovanja.
ZENBY se može koristiti od cvjetanja pa sve do prije berbe zavisno od karence.
Kod prskanja punog habitusa loze doza je 1,5l/ha.
Kod prskanja u zonu grožđa doza je 0,8 do 1l/ha.
Navedene doze za suzbijanje sive truleži u cjelini suzbijaju i pepelnicu vinove loze, tako da prilikom prskanja sa ZENBY-jem nije potrebno koristiti specijalne fungicide protiv pepelnice!
Pakovanje: 10ml, 100ml, 500ml
Karenca: 21 dan za vinovu lozu
Prije primjene preparata obavezno pročitati uputstvo za upotrebu!
Đubrivo od kvasca ima svoje poklonike i veoma je lako za napraviti i primjeniti. Krastavac je povrtna kultura koja izuzetno pozitivno reaguje na primjenu ovog đubriva iz kućne radinosti.
Brojni baštovani imaju pozitivan stav prema đubrivu od kvasca, ali ima i onih koji govore o njegovim nedostacima. Korisni elementi iz njega poboljšavaju kvalitet zemljišta, ubrzavaju rast mladih biljaka i razvoj vegetativne mase. Pospješuje formiranje korijenja što se pozitivno odražava na cjelokupan razvoj biljaka i plodonošenje.
Kako se priprema i upotrebljava đubrivo od kvasca?
Dovoljno je uzeti jedno pakovanje kvasca, preliti sa 10l vode i ostaviti da stoji na toplom mjestu naredna tri dana. Promješajte sadržaj posude svaki dan.
Nakon toga đubrivo je spremno za upotrebu. Svaku biljku treba zaliti sa pola litre ovog đubriva koje djeluje kao stimulator rasta i štiti biljke od napada raznih štetočina, posebno od mrava.
Sa primjenom đubriva od kvasca ne treba pretjerivati. Dovoljno je da ga primjenite dva do tri puta tokom vegetacijskog perioda.
Haworthia Cooperi stiže iz južne Afrike, a razlog velikoj popularnosti je njen izgled.
Sukulente vole svi jer su laki za održavanje i lijepi. Zadnji “hit” među njima zove se Haworthia Cooperi, koja stiže iz južne Afrike, njen neobičan izgled je razlog njene posebnosti.
Foto: Instagram @livingdesertplants i Instagram @atlasblume
Listići su zeleni, ali i prozirni, pa izgledaju kao dragulji. Posebno to dolazi do izražaja kada na njih padnu zrake sunca jer onda djeluju kao da ih nema. Naravno, ne treba ih držati na direktnom svjetlu, da ne postanu bijeli, no zapravo su vrlo lagani za održavanje. I vrlo efektni.
Asparagus (Asparagus sprengeri) – Brojni zeleni izbojci, grančice, koje mogu narasti 2-3 metra, čine asparagus interesantnim i privlačnim za oblikovanje raznih skupina sa osatlim saksijskim i cvjetnim biljakama.
Listovi na grančicama su igličasti, spljošteni, a cvjetovi bijeli, sakupljeni u male grozdaste cvasti i mirišljavi. Plodovi, mesnate bobice oranž-crvene boje poseban su ukras ove biljke.
Razmnožava se sjemenom i dijeljenjem bokora. Po sazrijevanju sjemena, odmah obaviti sjetvu, jer sjeme brzo gubi klijavost. U sandučetu sa listovkom i pijeskom na temperaturi oko 22ºC i obilno vlaženje, mlade biljke niču za oko 40 dana, kada se presađuju u male saksije u mješavinu zemlje kojoj treba dodati i pregoreli stajnjak.
Imajući u vidu da asparagus ima rizomatično podzemno stablo, dioba bokora, podijelom rizoma lako se obavlja, a dobije se onoliko biljaka, koliko ima rizoma.
U sobnim uslovima, preko zime, njegovati je na temperaturi od oko 20ºC, uz obilje vlažnosti supstrata i vazduha, na poluzasjenjenom mjestu.
Asparagus se može čuvati i u nezagrijanoj prostoriji (temperatura oko 8ºC), kada se slabije zaliva i miruje.
Preko ljeta može se njegovati na balkonima, od maja do oktobra uz ostalo sobno ili sezonsko cvijeće, kada stvara izvandrednu sliku. I tada asparagus postaviti na mjesta koja nisu izložena direktnom suncu, obilno zalivati i prihranjivati, jer je to period intenzivnog rasta, kada se biljka obogačuje mnoštvom novih izbojaka.
Starije biljke mogu se podmladiti, snažnim orezivanjem grana na dužinu 5-10 cm, i u umjereno toploj prostoriji, uz obilno zalivanje, prskanje, biljka se brzo obnavlja novim, mladim grančicama, svijetlozelene boje.
Asparagus je veoma cijenjen i zahvalan, kao dodatak rezanom cvijeću u aranžiranju buketa, a u tu svrhu uzgajaju se čitave plantaže ove biljke.
