Naslovnica Blog Stranica 422

Džem od breskvi od samo dva sastojka

Zbog vitamina C breskve su jako dobre za kožu. Ovaj hranljivi sastojak, koji je snažan antioksidans, štiti stanice kože od slobodnih radikala tako što neutralizuje štetne molekule. U ovom tekstu dnosimo vam recept za džem od breskvi.

Sastojci:

1 kg breskvi

250 g šećera

Pročitajte: Jednostavan recept za ukusan DŽEM OD KUPINE

Priprema:

Breskve oljuštite, izvadite koštice i isijecite na manje komade.

Stavite ih u širu šerpu zajedno sa šećerom. I sačekajte 30tak minuta da breskve otpuste sok.

Stavite na jaku vatru, miješajte i kad provri smanjite vatru na najslabije. Kuvajte još oko 40tak minuta, pa ukoliko se breskve nisu dovoljno raspale umutite ih štapnim mikserom.

Tegle pripremite tako da ih zaglrejete u rerni i onda prespite džem.

Pročitajte: DŽEM OD BUNDEVE – Morate isprobajti ovaj recept, prijatno ćete se iznenaditi

Pola vijeka na pijaci – Smokve bake Dobrile nadaleko poznate

Dobrila Miljković je ušla u desetu deceniju života, a svako jutro u isto vrijeme je na trebinjskoj pijaci. Iz naselja Zasad, gdje živi, udaljenog više od jednog kilometra od pijace, pješke donosi smokve koje Trebinjci, ali i turisti, rado kupuju.

Na njenoj tezgi mogu se naći i drugi proizvodi, ali smokava ne smije da fali. U ovo doba godine prodaje svježe, „zimice“, „sušalice“ i sve druge koje rastu u trebinjskom kraju. Kad nestane svježih, na njenoj tezgi sigurno ćete naći suve smokve, kojih ima i ljeti, džem od smokava, jer ona, kao najstariji i najpoznatiji prodavac, i u 91. godini života bez smokava ne izlazi na pijacu.

– Na pijaci sam skoro 50 godina. Počela sam kad mi je majka umrla, koja je, takođe, prodavala na pijaci. Od tada sam svaki dan na pijaci od osam do 14 sati, kad krenem kući. Nije sada kao prije. Na pijaci je velika ponuda, izobilje svega, ali nema toliko domaćih proizvoda kao nekada. Ranije su bili sve naši proizvodi. Kupaca ima, ali manje nego prije – kaže najstariji prodavac na trebinjskoj pijaci.

Pročitajte: Mira iz Suvobora se jedva kretala, a onda je jedina biljka iz njene bašte napravila čudo

Hit u Srbiji

Dobrilini proizvodi obišli su cijeli region, a ljeti kada dođu Trebinjci iz dijaspore njen štand se ne preskače, jer svi znaju za kvalitet „zasaćkih smokava“.

– Najviše se sad prodaju u Srbiji. Šaljem ih autobusom do Beograda, otkupljuju ih od mene u većim količinama – priča ova starica.

Dobrila sama bere smokve i prerađuje ih, a na njenoj tezgi mogu se naći i ljekovite trave.

– Najvažnije je da je smokva svježa, pravo iz voćnjaka ih donesem na pijacu. Sad, kad je sezona ovog voća, poranim svako jutro i uberem.  Pravim i džem od smokava, pravila sam i od drenjina, ali je ove godine suša i nema nijedna. Nisu ni smokve kao što su bile prošlih godina, velika je suša – priznaje Dobrila.

Pročitajte: Jovanče sa Manjače NE ODUSTAJE – Vrijedni dječak od ranog jutra putnicima prodaje maline

Tajna dobre smokve

Ona u svom domu godišnje osuši i do 200 kilograma smokava, a svaka nađe kupca.

– Smokve treba da ostanu meke i sočne, a ipak da budu suve i da traju godinu dana. Oni koji znaju šta je suva smokva, kao poslastica i lijek, ne žale novac – kaže Dobrila.

Poljoprivreda je porodična tradicija koju Dobrila nikad nije iznevjerila.

Cijeli život provela je u baštama, voćnjacima, njivama, nikada nije bila zaposlena, niti ima penziju.

– Ne žalim se, mogu živjeti od ovoga. Ipak, lijepo je mesečno imati neku sigurnu paru, pa makar 100 KM, iako to nije neki novac – kaže Dobrila.

Ova starica, koja je simbol trebinjske pijace, priča da je zdravlje i dalje dobro služi.

– Nikada nisam bila bolesna, iako sam prodavala i po vrućini, kiši, snijegu, vjetru, hladnoći. Nema vremenskih prilika po kojima nisam radila i dolazila na pijacu, „puvalo“ ili „livalo“. Proizvoditi i jesti domaće, to je moj recept za zdravlje – navodi ona.

Mlijeko od krompira novi hit u zdravoj ishrani – Evo kako se pravi /VIDEO/

Mlijeko od krompira – Veganski napitak bez glutena i sa niskim sadržajem šećera i zasićenih masti, a sa dosta kalcijuma i vitamina D novi je hit među ljubiteljima zdrave ishrane. Riječ je o još jednom mlijeku koje se pravi od voća ili povrća – ovog puta krompira.

Bilo da je u obliku pirea, baren, pržen ili pečen, krompir je poslastica za mnoge. Međutim, poslednjih mjeseci, ovo povrće sve se češće pominje kao sirovina za pravljenje napitka koji su ljubitelji zdrave ishrane prihvatili širom otvorenih ruku.

U pitanju je mlijeko koje se pravi od kuvanih krtola, malo začina i, naravno, vode.

Krompirovo mlijeko je idealna alternativa kravljem, ovčijem i kozijem mlijeku, ali i biljnim verzijama, jer iako ima izgled i teksturu sličnu drugim „mliječnim napicima“, daleko je održivije od njih.

Pročitajte: Šta su psilijum ljuskice i kako se koriste za probavu i zdravlje?

Za proizvodnju krompirovog mlijeka potrebno je 56 puta manje vode nego za bademovo mlijeko, a površina potrebna za uzgoj, na primjer, ovsa za dobijanje iste količine napitka dvostruko je veća.

Međutim, krompirovo mlijeko nije samo „zdravo“ za planetu. Ono je idealno za osjetljive osobe jer ne sadrži uobičajene alergene poput mliječnih proizvoda, laktoze, jaja, žitarica, soje i oraha.

U pitanju je veganski napitak, bez glutena i sa niskim sadržajem šećera i zasićenih masti, dok obezbjeđuje visok nivo kalcijuma i vitamina D.

Kako se pravi mlijeko od krompira

Za ovaj interesantan napitak potrebne su vam tri šolje (oko 700 mililitara) tople vode, jedan veliki krompir (jedna šolja kockica), jedna kafena kašičica (oko šest mililitara) ekstrakta vanile, četvrtina šolje sjeckanih badema, malo soli.

Priprema je jednostavna. Krompir se oljušti i prokuva u tri šolje vode uz dodatak soli. Kada je krompir kuvan, presuti ga u blender i dodati tople vode da ukupna količina iznosi četiri šolje. Dodati vanilu i sjeckane bademe.

Pročitajte: Paradajz je čuvar našeg zdravlja – Iskoristite sve njegove prednosti

Po želji se može zasladiti medom, sirupom od agave ili javorovim sirupom. Dovoljne će biti dvije kafene kašičice.

Blendirati pet minuta, procijedite kroz gazu ili sličan materijal i mlijeko od krompira je spremno.

Može se konzumirati mlako ili prohlađeno.

Detelje pripreme možete pogledati u videu:

LIJEPA KATA – Kako se gaji cvijet koji su naše bake obožavale?

Lijepa kata, (Callistephus chinensis) je baštenska biljka koja cvjeta u pozno ljeto i jesen, zvjezdastim cvjetovima.

Cvjetanje nekih varijeteta je u maju. Kod nas je ova biljka poznata i kao Šimirezla. Porijeklom je sa prostora Kine i Japana gdje raste kao divlja biljka. Jednogodišnja, zeljasta i žbunasta.

Lijepa kata specifična je i po tome što ima specifičan miris koji dobija čim se zalije ili kada se odreže njena stabljika. Postoje visoke sorte lijepe kate koje rastu u visinu do oko 80 cm, srednje visoke visine oko 50 cm i niske sorte sa visinom od oko 30 centimetara. Cvjetovi ove biljke su dosta različiti i zavise od vrste pa tako razlikujemo: jednostavne, dugmaste, loptaste, rasperjane i hrizantemaste lijepe kate. Cvjetovi su krupni i rastu pojedinačno, a mogu biti bijeli, žuti, plavi, roze ili crveni.

Pročitajte: IRIS je cvijet koji se jednostavno gaji – Saznajte zašto se u narodu zove i PERUNIKA

Uzgoj i održavanje

Lijepa kata će i na jakom suncu uspjeti da zadrži lijep kuglast oblik, ali će fino napredovati i u polusjenovim mjestima. Optimalna pozicija za gajenje kijepe kate je okrenuta ka jugu.

Lijepoj kati prijaju i srednje teško, pjeskovito zemljište, ali i obično baštensko zemljište koje je rastresito.

Zalivanje

Zalivajte kijepu katu redovno, posebno tokom ljeta. Rast biljke se stimuliše primjenom sistema: period suše – period vlage.

Prihrana

Kad sadite lijepu katu, dodajte sporootapajuće đubrivo, i onda je ne morate prihranjivati do aprila. Tada krenite sa prihranjivanjem jednom u dvije nedjelje sve do avgusta.

Pročitajte: Šeflera – Jednostavni i korisni savjeti za pravilnu njegu

Orezivanje

Kada lijepa kata precvjeta, može da se oreže, a saksija se uvije da bi se biljka zaštitila od smrzavanja. Tako će se i obnoviti i moći će da još jednom cvjeta. Neki varijeteti lijepe kate tako bujno rastu da ih je potrebno prorjeđivati kako ne bi utucali na razvoj ostalih biljaka u vrtu.

Sadnja

Sadnja zavisi od perioda cvjetanja. Ona koja cvjeta s jeseni, sadi se u rano proljeće, a ona koja cvjeta na proljeće, sadi se u jesen. Za zadjenje obezbijedite dobro drenirano zemljište, ili supstrat, a kupljenu biljku odmah posadite u žardinjeru ili saksiju. Ako sadnju obavljate u bašti, dodajte malo treseta.

Razmnožavanje

Lijepa kata se jednostavno razmnožava podzemnim stablom iz koga tjera nove izbojke. Takodje, razmnožavanje je moguće i dijeljenjem bokora.

Pročitajte: Kako se gaji VINKA – Savjeti za njegu cvijeta koji krasi mnoge terase

Sijanje

Sjeme lijepe kate sakuplja se kada biljka precvjeta. Sjetva je u martu i aprilu na otvorenom prostoru, na dubini od oko 2 cm. Najmanja temperatura potrebna za uspješno nicanje je 18 stepeni. Ako sijanje obavite u maju, lijepa kata će cvjetati malo kasnije. Pošto je korijenov sistem ove biljke vrlo plitak i razvija se bolje na nižim temperaturama uz dovoljno vlage, preporučljivo je da se rasad rasadjuje početkom proljeća, prije prvih vrućina.

Lijepa kata se lako kombinuje u bordurama i gredicama

Za sadnju u vrtu, pogodne su lijepe kate srednjeg rasta, a za bordure i kombinovanje u grupama sa drugim cvjetnicama – niske sorte. Vrlo niske sorte, visine od oko 20 cm, možete saditi na početak gredica, ili u uglu gdje imate vrlo malo prostora. Sa dekorativnim travama će se lijepo slagati jesenja lijepa kata sa šarenim cvjetovima.

Niske sorte lijepe kate pogodne su za sadnju u saksije, žardinjere ili sandučiće koje možete držati na prozoru ili na balkonu, gdje ćete imati jedinstven jesenji ukras.

Pripremite koke i kokošinjac za zimu uz ova 4 jednostavna ali korisna savjeta

Da zimski period ne bi bio previše zahtjevan period za vas i vaše koke predlažemo da pročitate sljedećih nekoliko savjeta koji će vam pomoći da spremni dočekate hladne dane.

Savjet 1: Provjera kokošinjca

Loše vrijeme će neizostavno doći sa zimom, što znači da kokošinjac mora da bude u „top formi“ do tada. Zbog toga je dobro uraditi vizuelni pregled cijelog kokošinjca kako biste utvrdili da li je na pojedinim mjestima počelo truljenje ili postoji neki nedostatak koji bi mogao da bude od koristi predatorima da uđu u objekat.

Tokom zime ćete vrata kokošinjca zatvarati sve ranije i ranije kako ovaj period bude odmicao, te zbog toga nije loše da razmislite o ugradnji automatskih vrata, u slučaju da niste u mogućnosti da svakog dana sami zatvarate.

Pročitajte: Kako se riješiti kokošije grinje/uši

Savjet 2: Priprema kokošaka

Sve bolesti i slabosti kod kokošaka mogu da se pogoršaju u toku zime, pa je zbog toga vrlo korisno da u septembru ili oktobru pregledate koke.

Važno je da pogledate da li se javljaju paraziti, znaci abrazije, ili druge anomalije. Za bolju pripremu za zimu dobro je i da dodate elektrolite ili bijeli luk u vodu. Tako ćete blagotvorno djelovati na njihov imuni sistem.

Savjet 3: Održavanje toplote

Svakako da je jedan od glavnih problema tokom zime hladnoća. Zbog toga je važno da se prostor u kome kokoške borave dobro opremi. Vrlo je važno da je kokošinjac otporan na promaju i izolovan. Za izolaciju možete da koristite ploče od stiropora, samo pripazite i pokrijte ih kako ih kokoške ne bi kljucale.

Još jedan način da utoplite kokoške je putem hrane. U večernjim satima možete da ih hranite okrunjenim kukuruzom, što će im aktivirati digestivni sistem i obezbijediti dodatnu toplotu tokom noći.

Pročitajte: Zašto je kokoškama bitno kupanje u prašini

Savjet 4: Spriječite dosadu i nasilno ponašanje

Vjerovatno ste primijetili da kokoške mnogo vremena utroše tako što tumaraju i kljucaju zemlju, kako bi pronašle hranu.

Ovaj način prehrane je nedostupan u zimskim mjesecima, kada padne snijeg i kada se zemlja zamrzne. U tom periodu može da dođe do povređivanja drugih kokoši iz dosade, pa je važno da im okupirate pažnju nečim. Jedno od rješenja koje ste možda imali prilike da vidite je „viseći kupus“, prenosi AgroMedia.

Šta su psilijum ljuskice i kako se koriste za probavu i zdravlje?

Psilijum (Psyllium) ljuskice dobijaju se iz sjemena indijskog trputca (Plantago ovata). Biljka psyllium je poznata po tome da djeluje kao prirodan laksativ, upija vodu u crijevima i čini stolicu mnogo mekšom te tako na prirodan način pomaže kod zatvora.

Često usljed konzumiranja hrane koja oskudjeva vlaknima, kao i neaktivnog načina života, dolazi do opstipacije odnosno zatvora. Takve namirnice dospijevaju u debelo crijevo i što se duže zadrže, veće su šanse da se natalože i otrovi. Indijski trputac će pomoći u izbacivanju toksičnih materija iz tijela.

Pročitajte: Kako se pravi alkoholno piće od smokava?

Kada su u pitanju psyllium ljuskice upotreba im je veoma zastupljena u hrono ishrani. Pored prednosti za varenje i redovno izbacivanje štetnih materija, korisne su za regulaciju nivoa holesterola i pritiska.

U videu ispod pogledajte kako se koriste psilijum ljuskice:

 

Uzimljavanje pčela za dobru narednu sezonu – Iskustvo pčelara

Uzimljavanje pčela – Završena je pčelarska sezona. Da bi se makar malo pokrili troškovi koji nisu mali, a godina nepredvidiva sa jako lošim prinosima. Sada bi bilo dobro kada bismo mogli da odložimo naš pčelinjak na zaštićeno mjesto gdje će zimovati, i tako dočekati proljeće kada priroda ponovo počne davati nektar. Nažalost, to je nemoguće.

Avgust i septembar je period kada počinje nove pčelarske sezona. Kako pčele pripremimo u ove oskudne mjesece, takve zajednice ćemo imati naredne godine.

Kako osigurati nastavak vrste?

Da bi pčelinja zajednica nakon završetka pčelarske sezone i dalje mogla nesmetano da živi, potrebno joj je obezbijediti optimalne uslove za bezbjedno zimovanje, ali i brzi proljećni razvitak. Šta se pod time podrazumijeva? Većina pčelara će se složiti da matica od polovine jula do polovine oktobra zaleže tzv. zimske pčele, koje će kasnije, formirajući masno tkivo, nesmetano prezimiti zimu i početi se razvijati u februaru i martu sljedeće godine.

Da bi matica zalegala zimske pčele u što većem broju, odnosno produžila svoju vrstu, potrebno je nečim stimulisati njeno zalijeganje, jer je poznato da avgust, septembar i oktobar nisu mjeseci sa velikom nektarskom pašom. Zato treba da izvršimo stimulaciju na zalijeganje, a ujedno i pripremu hrane (dopunu) za zimu.

Svako sada ima pravo da odabere da li će vršiti stimulaciju šećernim sirupom ili medom. Pišem ove redove jer sam jedan od onih koji je to ranije radio medom, a šećer nisam upotrebljavao u pčelarenju. Svoje zajednice prihranjujem tako što u zbeg dodam ram sa medom, koji je ostao neizvrcan iz prethodne paše. Dakle, umjesto što bi u hranilicu sipao šećerni sirup, ram meda stavljam u zbeg. Takva stimulativna prihrana po mom mišljenju je najbolja i najzdravija za pčelu.

To vrijeme je prošlo i sada se morati raditi dohrana šećernim sirupom i pogačama.

Sa stimulativnom prihranom počinjem polovinom avgusta i završavam polovinom septembra, stavljanjem ramova u zbeg. Ramovi se kasnije kao takvi pretapaju da bi se dobio čist vosak i ujedno vršila zamjena ubacivanjem novih satnih osnova kada počne cvjetanje voćki i steknu se uslovi za to.

Pročitajte: Kako obaviti prebacivanje saća iz većih u manje okvire?

Uzimljavanje pčela

Kada se završilo sa stimulativnom prihranom, nema odmora, došlo je vrijeme za uzimljavanje pčela. Evo kako ja to radim. Ne mogu reći da to ima veze sa mojim načinom rada, sa prihranom medom, ali neka to bude jedan zaokruženi način pčelarenja.

Moje pčele zazimljujem tako što ispod plodišnog dijela stavljam polumedišta-medišta sa praznim satovima. Tada dobijam da mi je plodišni dio podignut iznad podnjače. U ovom slučaju ne moram imati posebne prostorije za čuvanje ramova, tako da ovaj postupak ima dosta uticaja na brži proljećni razvoj.

Kada prođu slave, praznici i prolazi zima, stiže februar i opet treba početi sa stimulacijom. Sada ono važno, a to je – šećernim sirupom nemoguće, jer je februar varljiv i dolazi do naglih vremenskih promjena. Ram pun meda preko satonoša i eto energetske hrane za zdravu pčelu. Taj ram se može čak izvaditi iz košnice, jer stoji posljednji i pčela ne doseže do njega. Pčela će uzimati taj med i puniti ramove iznad legla. Imaće hrane u izobilju, a matica će nesmetano zalegati.

Isti ram kada se izvadi iz košnice može na pretapanje.

Čekamo i pratimo. Pčele su sve brojnije, pune plodište i dolazi do maksimuma. Kreće da cvjeta šljiva. Vadimo polumedište (medište), plodište spustamo na podnjacu, a polumedište (medište) stavljamo preko plodišta. Sada biramo da li ćemo staviti matičnu rešetku ili ćemo u medište ići sa razrijeđenim ramovima bez rešetke. Na nama je da odaberemo.

Ovakvim načinom dobijamo izuzetno brz razvoj, jake zajednice. Rezultati se vide odmah kod cvjetanja voćki. Zajednice jake izvlače satne osnove u plodištu i spremne sa nestrpljenjem dočekuju bagremovu pašu.

Pročitajte: Kako zaštititi pčele od mrava

Ovdje ni jednom riječju nije napisano koji je sistem košnice, jer važi za sve sisteme koji idu u visinu. Ovo sve važi za područja gdje nema medljike. Tamo gdje je ima sistem rada je drugačiji i sastoji se u vađenju polovine meda od medljike iz plodišta, jer je nepogodna za zimovanje pcela, i dodaje se šećerni sirup u količini koliko imamo i medljike u plodištu.

Kod stimulacije šećerom potrudite se da u taj rastvor stavite i nešto prirodnog meda, vidjeće se razlika (čuvajte svoje pčele od bolesti davanjem što manje šećera).

Autor teksta je pčelar Slobodan Jevtić

Snežana se bavi kozarstvom – Njeno iskustvo govori o velikoj isplativosti ove proizvodnje

Da je u jednom običnom srpskom seoskom domaćinstvu, zbog boljih cijena proizvoda i veće tražnje za njima, isplativije posvetiti se kozarstvu nego govedarstvu, pokazuje primjer porodice Tomašević iz Pauna kod Valjeva, ujedno i primjer ženskog preduzetništva.

Tomaševići su se, naime, godinama bavili mliječnim govedarstvom. Na farmi su imali deset muznih karava, ali kada su vidjeli da je ta proizvodnja sve neisplativija, goveda su rasprodali i na njihovo mjesto doveli – alpske koze. Stado alpskih koza sada ima 51 umatičeno grlo, od čega su 42 odrasle koze koje su na muži.

Tomaševići su zadovoljni kvalitetom mlijeka jer su koze tokom cijelog dana na ispaši, a pored toga u obroku imaju sijeno i koncetrovanu hranu. U prosjeku koze daju po tri litra mlijeka, a za plasman nema bojazni jer za kozjim proizvodima vlada mnogo veća potražnja od trenutne proizvodnje.

– Ovolika potražnja govori o samom kvalitetu proizvoda ali i da ljudi sve više žele zdravo da se hrane. Ko god je probao on i dalje uzima i tako se širi krug kupaca. Za ovih 20 godina nismo izgubili ni jednu mušteriju. Dve godine sam sir prodavala i na pijaci ali sam imala problem jer mnogi nisu verovali da je u pitanju kozji sir. Pitali su kako ne miriše? Da bi tako bilo sve mora da bude čisto od posuđa do grudnjača koje se redovno otkuvavaju. U ovoj proizvodi na prvom mestu je higijena – naglašava Snežana.

Pročitajte: Miroslavljevi kupinjaci – Šta je sve smislio mladi inženjer poljoprivrede

Računicu su, za razliku od drugih vrsta žive stoke, našli i u prodaji jaradi. Naime, ove sezone jarad starosti od 15 dana Tomaševići su prodavali po cijeni od 10 evra kilogram i to je, kako kažu, najisplativije.

– Počeli smo sa tri koze, pa smo povećali broj na sedam, sin je pošao na Muzičku akademiju pa je onda trebalo i više novca, broj grla je narastao na 14, zatim na 22 i tada sam napustila firmu u kojoj sam radila i potpuno se posvetila ovom poslu. Sir sam najpre pravila samo za nas. Kasnije sam imala i više nego što je nama potrebno, pa se pojavilo par mušterija i vremenom smo sticali nove kupce – priča Snežana Tomašević, kojoj u ovom poslu pomažu otac i sin Nemanja.

Trenutna dnevna proizvodnja kozjeg mlijeka je 120 litara. Oko 60 litara svakoga dana Snežana prerad u sir, a ostatak predaju centru za liofilizaciju u Valjevu. Litar mlijeka je trenuno 90 dinara, kilogram mladog kozjeg sira 500, a tvrdog 600 dinara, dok je litar surutke, koja je u poslednjih godina jedan od najtraženijih proizvoda, 70 dinara. Sav asortiman, kako kaže Snežana, skuplji i isplativiji od kravljeg mlijeka i sira.

– Sadašnja cena sira poklapa troškove i ima zarade. Ovo je trenutno najisplativija proizvodnja. Potražnja za sirom je velika i pošto jedan deo mleka predajemo, kupci na sir čekaju i po mesec dana, a ima ih ne samo iz našeg kraja, nego i Beograda. Uradili smo novu mlekaru i prostorije za preradu – objašnjava ona.

Nećete vjerovati kolika je zarada od kornišona

Porodica Dukanac već drugu godinu uzgaja kornišone. Ponovo se nadaju rodu do 8 tona sa pet ari. Zadovoljni su unapred ugovorenom proizvodnjom i već četvrtu sezonu trguju u svom, čačanskom kraju.

Nebojša Dukanac, proizvođač kornišona iz Trnavske Baluge, kaže:

– Oni nam sve jave na vreme, kad se šta i čime prske, kad treba da se bere. Kad doteram uveče robu da predam, nemam problema. Naplata je za sedam dana, odmah ležu pare na račun.

U centralnoj Srbiji za njemačkog prerađivača kornišone proizvodi više stotina kooperanta. Otkup je u toku u čačanskom, gružanskom i kraljevačkom kraju, kao i u selima rasinskog okruga, gdje su proizvođači koristili dozvoljena sredstva za zaštitu.

– Kooperanti koji rade sa nama su bili jako savesni, izneli su tu proizvodnju koliko god ova godina bila teška. Teško je bilo sačuvati kornišon na ovim temperaturama ali, oni su ispoštovali naše preporuke, koristili isključivo preparate sa dozvoljenim aktivnim materijama – navodi Nemanja Joksić, direktor Global sistem kooperativa.

Pročitajte: Kupina traženija i od maline – Kupci dolaze na noge voćarima

Orgazovanom proizvodnjom, mala poljoprivredna gazdinstva koja se bave uzgajanjem kornišona, u protekle četiri godine ostvarila su prihod više od 10 mil EUR.

Snežana Marković Đurović, Služba za razvoj poljoprivrede grada Čačka, naglašava:

– Ovaj model proizvodnje je idealan. Kad bi se moglo uvesti i kod drugih kultura, ovo bi bilo vrhunski. Proizvođači bi radili, orijentisali bi se na ono koliko imaju radne snage, koliko imaju vode i koliko imaju zemljišta. Ne bi se bavili svaštarenjem.

Stručnjaci kažu da je ovakav način organizovane proizvodnje jedina perspektiva da mala gazdinstva pronađu sigurno tržište.

Siniša iz Batkovića uspješno uzgaja različite sorte grožđa i ima zanimljivu životnu priču

U selu Batković, nadomak Bijeljine, Siniša Perić proizvodi sorte grožđa vrhunskog kvaliteta, različitih ukusa, boja i naziva. Najkvalitetnije među njima Preobraženije, Nizina, Jubilej Novočerkaski nose imena koja odzvanjaju snagom, ponosom i elegancijom.

Siniša Perić je prije šest godina započeo sa uzgajanjem stonih sorti grožđa koje se od vinskih značajno razlikuju po morfološkim i proizvodnim karakteristikama. Kod vinskih sorti prioritet se daje proizvodnim karakteristikama, a estetski izgled je manje važan, dok je kod stonih na prvom mjestu spoljašnji izgled grozda i bobice.

Siniša za portal Bijeljina danas objašnjava da u Rusiji i Ukrajini privatni selekcionari svake godine ukrštaju i prave nove sorte grožđa što je kako kaže, jako popularno u tim područjima još iz doba bivšeg SSSR-a.

„Već pet, šest godina kod mene uspijevaju ove ruske sorte grožđa i vrlo dobro su se pokazale. Prija im ova naša klima. Uglavnom su sve porijekom iz Rusije i Ukrajine, imam i jednu bugarsku sortu i nekoliko moldavskih. Postoje neke sorte koje se mogu koristiti i za proizvodnju vina i kao konzumne, međutim takvih ima samo par komada tih tzv. univerzalnih, uglavnom su ovo sve konzumne sorte “ – objašnjava Perić.

Pročitajte: Sve proizvedeno brzo se proda – Porodica Demirović zadovoljna proizvodnjom ARONIJE

Kako nam je stručno objasnio Siniša, konzumne sorte se stvaraju tako da budu na prvom mjestu lijepe na izgled – sa krupnom bobicom, zatim moraju imati lijep ukus, kožica ne smije biti žilava, a gleda se i veličina sjemenke da bude srazmjerna plodu.

I Siniša sam pravi selekciju grožđa – četiri udarne sorte su se kako kaže pokazale odličnim u ovih pet godina, neke druge koje se ne pokažu dobro mijenja, a o svemu tome govori detaljnije na svom YT kanalu.

Za ovaj posao kaže da je vrlo zahtjevan i na prvom mjestu mora postojati ljubav prema njemu.

„Ima mnogo ručnog rada – podvezivanje lastara, zalamanje zaperaka, kalemljenje. Taj posao se ne može raditi u smislu, posadiću šljivu ili trešnju pa ona će rađati. Ovo je mnogo zahtjevan posao i grožđe traži mnogo pažnje“- ističe Perić.

Bogati i mirisni grozdovi koje uzgaja Siniša, često se znaju naći i na svadbenim trpezama širom Semberije, a cijena za kilogram ovih brižljivo uzgajanih ruskih sorti grožđa kreće se svega od tri do pet maraka.

Pročitajte: Porodica Šubarić iz Bijeljine tokom cijele godine proizvodi organsku zelenu salatu

Ruska ljubav

Ljubav prema stonim sortama ruskog grožđa rodila se u vrijeme kada i ljubav između njega i njegove supruge Ruskinje. Sada su već sedam godina u braku i imaju dvoje djece. „Upoznali smo se u Crnoj Gori na moru, prije sedam godina. I tako se rodila ljubav. Supruga je došla u Bijeljinu iz Velikog Novgoroda, grada smještenog na sjeverozapadu Ruske Federacije, nekadašnjeg srca Rusije“ – ističe Perić.

Kada ne uzgaja grožđa, tada spašava živote

A kada se ne bavi uzgojem grožđa, Siniša spašava živote. Već 24 godine zaposlen je u Vatrogasnoj jedinici Bijeljina.