Naslovnica Blog Stranica 379

Preporuke za jesenje đubrenje voćaka

Zemljište na kom rastu i plodonose voćke, mora sadržati sve hranljive, neophodne sastojke.

Đubrenje se direktno odražava na plodnost i strukturu zemljišta. Njime se reguliše trajanje vegetacije, porast vegetativne mase, poboljšava rodnost i kvalitet plodova, kao i otpornost prema niskim temperaturama, bolestima i štetočinama.

U voćnjaku zbog prevencije i smanjenja zastupljenosti pojave biljnih bolesti i štetočina, koje prezimljavaju na i ispod opalog lišća, najbolje ga je sakupiti, iznijeti iz voćnjaka i spaliti, pa tek onda odraditi đubrenje. Ako u voćnjaku ima zaostalih mumificiranih plodova, kao i suvih grančica, potrebno je i njih ukloniti.

Osnovno đubrenje ima za cilj da se u zemljište unese odgovarajuća količina hraniva koja je potrebna voćkama, zato što se tokom vegetacije trošenjem hraniva njegova koncentracija u zemljištu smanjuje.

Đubrenje voćaka u ovom periodu obavlja se sa organskim i mineralnim đubrivima i ona se rasturaju po cijeloj površini voćnjaka.

ORGANSKA ĐUBRIVA

Od organskih đubriva najčešće se koristi stajnjak (zgorelo ili poluzgorelo stajsko đubrivo). Stajnjak je potrebno unositi u zemljište svake 3-4 godine, u količini 30-40 tona po hektaru. To je naročito potrebno ako su ta zemljišta slabije obezbeđena humusom (najčešće se koristi goveđi stajnjak).

Pročitajte: Đubrenje voćaka prije zasnivanja zasada

Stajnjak reguliše ishranu voćaka, bitno popravlja fizičke osobine zemljišta, vodno vazdušni i toplotni režim. Reguliše strukturu zemljišta, kao i aeriranje i popravku vodopropustljivosti. Stajnjak je potrebno zaorati odmah nakon rasturanja.

MINERALNA ĐUBRIVA

U ovom periodu treba koristiti i mineralna đubriva gde je sadržaj fosfora i kalijuma povećan. Odabir određene vrste NPK đubriva zavisi prvenstveno o koncentraciji hranjiva u zemljištu. Ako je u zemljištu niska koncentracija fosfora, a srednja koncentracija kalijuma, biraju se formulacije s naglašenim fosforom poput NPK 10-30-20. Kod ujednačenih koncentracija fosfora i kalijum u zemljištu prikladne su formulacije NPK 7-20-30 ili NPK 5-15-30.

Na crvenicama i smeđim karbonatnim zemljištima s malom koncentracijom fosfora najprikladnija su đubriva NPK 10-30-20, koja unosimo u količini 1200-2300 kg/ha, zavisno o hemijskoj analizi zemljišta. Fosfor i kalijum sporije razlažu, pa su dostupni biljkama u dužem periodu.

Na rendzinama, karbonatnim zemljištima siromašnim hranivima, pseudoglejima (smeđim zemljištima) najprihvatljivije vrste NPK su NPK 7-20-30 ili NPK 5-15-30 čije se količine kreću od 1400-2700 kg/ha. Kisela zemljišta i crvenice zahtijevaju kalcijum, pa se on unosi putem kalcijum karbonata ili kalcijum magnezijum karbonata u količini 4-6 tona po hektaru.

Navedena mjera naziva se kalcifikacija i izuzetno je bitna mjera za pripremu staništa za nove biljke. Kalcifikacijom prvenstveno unosimo kalcijum koji ima višestruku ulogu u zemljištu, i to; kao biljno hranivo, neutralizator kiselosti, te gradivni sastojak strukturnih koloida.

Od vremena primjene đubriva zavisi i njegova formulacija. Tako se manji sadržaj azota primjenjuje u jesen, a kako se sadržaj azota povećava i vrijeme njegove primjene se pomjera ka vegetaciji. Azotna đubriva je bolje dodavati tokom vegetacije, kada ih voćke mogu maksimalno iskoristiti, a fosfor i kalijum kroz složena osnovna đubriva. Ova đubriva treba unositi dublje u zemljište.

Đubriva u voćnjaku treba rasturiti prije obrade zemljišta, i to prvo treba dodati mineralna, potom organska, pa tek onda vršiti oranje ili freziranje zemljišta. Dubina zavisi od tipa zemljišta, korjenovog sistema voćaka, kao i od vremena izvođenja. Ako je korjenov sistem plitak, ako je zemljište bilo pod ledinom ili su zasadi gusti, dubinu treba postepeno povećavati. Obradom se postiže aeracija zemljišta, poboljšava se vodni i toplotni režim zemljišta, korjen se lakše razvija, lakše se usvaja i hranivo.

Ako su voćnjaci podignuti na većim kosinama, dovoljno je obraditi površinu oko stabla voćke. Kada bi na ovakvom terenu obavili oranje cijele površine zasada, usled padavina bi došlo do spiranja zemljišta, ogoljavanja korjenovog sistema što bi moglo dovesti do stradanja korjenovog sistema usljed zimskih mrazeva. Obrada zemljišta se primjenjuje samo na terenima koji nisu podložni spiranju zemljišta.

Da bi đubrenje mineralnim đubrivima imalo efekat neophodno je svake četvrte godine izvršiti agrohemijsku analizu zemljišta kako bi koristili adekvatna đubriva i ostvarili željene prinose.

(Autor Mr. Milana Mišić je izvršna direktorica Incijative za poljoprivredu, ruralni razvoj i životnu sredinu AREA, Banjaluka)

Sjemenke bundeve golice osvajaju tržište

SANSKI MOST – Poljoprivredni proizvođač Dževad Bilajbegović iz Sanskog Mosta odlučio se ove godine za masovnu proizvodnju golice, sorte bundeve koja nije u tolikoj mjeri prisutna na području ove općine i Unsko-sanskog kantona.

Bilajbegović dodaje kako je jedno vrijeme živio i radio u Sloveniji, gdje se pomenuta kultura proizvodi u velikim količinama te je odlučio da se okuša u ovoj vrsti poljoprivredne proizvodnje.

„U svemu mi je pomogla Nada Rajlić, koja je inženjer agronomije, zemljište sam pripremio u skladu sa mišljenjem struke i moram reći kako sam veoma zadovoljan oglednim prinosima. Ove godine zasadio sam ogledne parcele, zemljišnu površinu od pet dunuma, i ubrao sam šest traktorskih prikolica. Zadovoljan sam urodom s obzirom na to da je godina bila sušna, pa je zemljište trebalo navodnjavati“, kazao je Bilajbegović.

Prema njegovim riječima, idealni prinosi ove vrste bundeve treba da iznose više od 100 kilograma po jednom dunumu zemljišta. Ističe kako je iskoristivost ove sorte maksimalna, da je nutricionisti preporučuju za jelo, ali da su posebno na glasu njene sjemenke.

„Sjeme golice nema ljusku, pa je zato odlična za košpe jer je ne morate ljuštiti. Sjemenke imaju izuzetno visok sadržaj kalorija i proteina te su veoma hranljive i zdrave. Posebno je efikasna kod osoba koje imaju problema s prostatom ili povišen šećer“, kaže Bilajbegović.

Dodaje kako se sjemenke mogu jesti prijesne ili pržene, te da su na lokalnom tržištu već postale pravi hit.

Pročitajte: BUNDEVA i njene prednosti za vaše zdravlje

„Brojni kupci dolaze kod mene i žele da kupe sjemenke ili bundeve, tako da ću ostvariti pristojnu zaradu. Naravno da ću određenu količinu sjemena zadržati za predstojeću sjetvu“, zadovoljan je Bilajbegović.

Bez obzira kako ih nazivamo, bundeve, misirače, buče ili tikve su kraljice jeseni i prave riznice vitamina i minerala koje jačaju ljudski organizam.

RASKOŠNO ĆE CVJETATI DO ZIME Dodajte samo 1 stvar u saksiju i preporodićete MUŠKATLE

Saksije sa muškatlama najljepši su ukras svake bašte ili balkona, tokom ljeta, a da li ste znali da mogu da cvjetaju do kasne jeseni? Ovo predivno cvijeće voli sunce, pa ga držite na južnoj strani balkona ili dvorišta.

Ukoliko muškatle nemaju dovoljno joda, razvijaće se usporeno i biće podložnije bolestima. Takođe, jod u biljkama reguliše protok vode i razmjenu kiseonika i čini ih otpornijim. Kod biljaka koje cvjetaju produžava vrijeme cvjetanja, ali ga možete koristiti i kod drugih biljaka, kao i za zalivanje povrća u bašti.

Pročitajte:  Kako da muškatle prezime zimu i srećno dočekaju proljeće?

Obezbijediti muškatlama dovoljno joda veoma je lako – stavite kap farmaceutskog joda u litar vode, a potom sipajte 50 ml te vode s jodom uz unutrašnje ivice svake saksije. Pazite da ne pretjerate jer možete da oštetite korijen i pripazite da ga ne koristite sa proizvodima za biljke u kojima već ima joda jer će doza biti prevelika.

Još jedan trik za bujanje muškatli

Neki ljudi ove biljke povremeno (jednom nedeljno) zaliju mlijekom jer i to pogoduje dobrom cvjetanju, ali i jačanju muškatli i boljoj apsorpciji hranljivih materija iz zemlje. Mlijeko sadrži potrebne minerale kao što su kalijum, kalcijum, fosfor i magnezijum.

Evo kako spakovati dunje u tegle. Uživajte u ovom voću celu zimu /VIDEO/

Evo kako spakovati dunje u tegle. Uživajte u ovom voću celu zimu.

Dunje sazrevaju kasnije nego ostalo voće i od njih se uvek nešto pravi.

Mi smo se odlučili za kompot od dunja /VIDEO/

Koji su nedostaci malčiranja?

Mnogi poljoprivredni proizvođači ne mogu da zamisle svoju proizvodnju bez malčiranja to jest prekrivanja tla oko biljaka organskim ili neorganskim materijalima.

Ovo svakako nije bez razloga jer malčiranje ima brojne pozitivne strane: uspješno sprečava korove da rastu čime će se smanjiti utrošak vremena i rada koji se ulaže u njihovo suzbijanje, smanjuje se isparavanje vode naročito tokom ljetnjih žega čime tlo ostaje duže vlažno te ne morate non stop zalivati svoje biljke. Ovo stvara uštedu rada i manji utrošak vode.

Malčiranje ima još benefita: zemljište će biti sačuvano od erozije koju izazivaju padavine i vjetar, sprečavaju se velike temperaturne oscilacije jer se onemogučava pretjerano hlađenje ili pregrijavanje zemljišta, malč ljeti hladi, zimi grije. Neće se javiti omražena pokorica na tlu, pospješuje se vodno – vazdušni režim, a ukoliko se kao malč koriste organske materije one se vremenom razgrađuju i obogaćuju zemljište potrebnim mineralima.

Kao organski materijal za malčiranje uglavnom se koriste: suvo lišče, usitnjena piljevina, iglice četinara, otkos trave, karton ili stari papir, kompost dok je neogranski malč: kamenje i šljunak (koji se često koriste u vrtovima radi dekoracije), crna folija omiljena u zasadima krastavaca, tikvica i jagoda, geotekstil.

Pročitajte: Malčiranje za početnike – Zašto, kada i kako?

Ipak, pored svih ovih pozitivnih karakteristika, važno je znati da malč nije uvijek najbolje rješenje. Postoji više razloga za to, a mi vam ih predstavljamo.

Korjenasto povrće ne voli malč

Iako se malčiranje najviše koristi u proizvodnji povrća jer dovodi do bržeg sazrijevanja plodova koji su pritom boljeg kvaliteta, ono se ne primjenjuje kod korjenastog povrća, osim u uzgoju krompira. Razlog je jednostavan: malčiranjem se sprečava dotok kiseonika za razvoj njihovog ploda ispod zemlje.

Sporije klijanje sjemena biljaka

Jedan benefit malčiranja istovremeno predstavlja i njegove mane. Kao što smo rekli na početku teksta, jedna od prednosti malčiranja je da tokom toplih dana hladi tlo, međutim ovo nije uvijek plus. Na taj način može biti usporeno klijanje sjemena i rast malih biljčica koje iziskuju malo veću temperaturu tla.

Predebeo malč izaziva truljenje korijena

Još jedan pozitivan aspekt malča je istovremeno i negativan. Riječ je o čuvanju vlažnosti tla. Naime, usljed veće vlažnosti tla sjeme neće moći da klija i pravilno niče, naročito kod tla koje ima visok postotak gline. Takođe, pazite na debljinu malča jer ako pogriješite, to jest stavite predebeo sloj, korijen biljaka će istruliti zbog prevelike količine vode koja se zadržava u zoni tog dijela biljke.

Pročitajte: Malčiranjem protiv korova

Malč može dovesti do pojave gljivica

Vlažan organski malč čini se ima više nedostataka nego prednosti. Kada je preblizu nadzemnog dijela biljke (njene stabljike) dovodi do truleža i pojave gljivičnh oboljenja. Još jedna situacija koja može prouzrokovati gljivice i trulež je kada malč „dodirne“ korijen. Ovo može dovesti do truljenja istog.

Malč privlači puževe i glodare

Malč privlači predatore i to vrlo lako, naročito vlažni malč koji može ugostititi glodare, kao i veliki broj puževa. Ovo se pogotovo može desiti ukoliko za malčiranje koristite slamu koja može predstavljati dom za glodare. Osim toga mravi i ostali termiti ljubitelji su malčiranog tla. Kada je riječ o puževima, naročito je rizična upotreba otkosa trave u tu svrhu jer ako trava nije ostavljena da se prosuši od 24 do 48 sati prije korišćenja i ako se stavlja u debelom sloju dovodi do privlačenja ovih predatora.

Neke vrste malča čine tlo kiselim

Korišćenje pokošene trave kao malča ima još jednu negativnu stranu. Ipak prije njenog iznošenja moramo spomenuti i neke dobre: otkos trave predstavlja vrlo hranljiv malč koji svojom razgradnjom obogaćuje tlo azotom na sasvim prirodan način, kao i drugim hranljivim materijama potrebnih biljkama. Naročito se primijenjuje u proizvodnji plavog patlidžana i paradajza jer smanjuje pucanje plodova.

A sada o još jednoj negativnoj karakteristici otkosa trave kao malča: ako se on redovno koristi umnogome menja pH vrijednost zemljišta koje postaje kiselo. Još jedna vrsta organskog malča to čini: borove iglice. Stoga iglice četinara u tu svrhu upotrebljavajte samo kod kultura koje vole kiselo tlo: borovnice, hortenzije…

Uz jednu vrstu malča potrebna je i upotreba azotnih đubriva

Ukoliko ste se opredijelili da svoje biljke malčirate piljevinom, važno je znati jednu stvar: ova organska materija ima slabu koncentraciju azota te prije malčiranja dodajte azotna đubriva. Ovaj malč ipak ima i svoje prednosti: dobro suzbija korove jer se ne razgrađuje tako lako i pospješuje aeraciju teških zemljišta koja je neophodna za uzgoj kultura.

Pročitajte: Uzdignute leje ili direktna sadnja u zemlju – Šta je bolje?

Pazite koje lišće koristite kao malć

Ako kao malč koristite suvo lišće vodite računa da se debljina njegovog sloja kreće od 5 do 8 centimetara. Na još jednu stvar morate obratiti pažnju a to je vrsta lišća. Lišće hrasta i oraha sadrži na primjer otrovne supstance. Kada je u pitanju orah riječ je o hidrojuglonu koj inače nije otrovan, a izlučuje se iz korijena u zemljište. Međutim u dodiru sa kiseonikom stvara se visokotoksični juglon, čija štetnost se ogleda u tome što onemogućava dotok potrebne energije biljkama, a to rezultira njihovim uvenućem.

Malč širi neprijatan miris

Neprijatni mirisi koji se javljaju kao rezultat rada anaerobnih bakterija su još jedan nedostatak malčiranja. Naročito su prisutni kada se kao malč koristi otkos trave koji kako vrijeme odmiče postaje sluzav i širi karakterističan, intenzivan neprijatan miris.

Crna folija ne hrani tlo

Neorganski malč: crna folija ili agrotekstil ima benefite kao što su zaštita uzgajanih biljaka od visokih, odnosno niskih temperatura, kao i od upornih korova. Međutim, treba imati na umu da on ne hrani tlo i da se ne razgrađuje kao organski malč koji je pogodan za ekološku proizvodnju.

PIKANTNE PAPRIČICE SA SIROM – Savršena zimnica za ljubitelje ljutog!

Ponuda paprika na pijacama postala je neodoljiva, a vrijeme je kada se u svakoj kući priprema zimnica, makar i u malim količinama.

Ukoliko nemate potrebe za velikim količinama zimnice, donosimo vam recept za nekoliko tegli pikantnih papričica sa sirom koji ukusom ostavlja bez teksta, ali i izgledom u teglicama.

Pročitajte: NAPRAVITE SAVRŠEN KISELI KUPUS RIBANAC U TEGLI

Sastojci za pripremu pikantnih papričica:

  • 1 kilogramljutih okruglih, crvenih papričica
  • 2 veće kriške punomasnog sira
  • 10 zrna bibera
  • listići svježe mirođije
  • 1 kašičica suvog origana
  • 1 kašičica suvog ruzmarina
  • listići bosiljka
  • ulje

Sastojci za presolac:

  • 1 litar vode
  • 1 decilitar sirćeta 9%
  • 50 grama soli
  • 50 grama šećera

Priprema papričica sa sirom:

  • Papričice očistiti od drškica i sjemena, oprati i dobro ocijediti.
  • Ljute su pa koristiti rukavice.
  • Staviti da provri 1 litar vode, 50 grama soli, 50 grama šećera.
  • Na kraju dodati 1 decilitar sirćeta i ostaviti da se ohladi.
  • Očišćene papričice preliti sa hladnim presolcem i da tako odstoje cijelu noć, papričice treba da su potopljene u presolac.

 

Zašto psi naginju glavu u jednu stranu kada im pričamo

​Možda ste primijetili da kada vaš pas čuje neki čudan zvuk ili kada mu nešto govorite, on zabaci glavu u stranu.

Psi imaju pokretljive ušne školjke što im omogućava da lociraju izvor zvuka, a uz pomoć moždanih funkcija određuju vrijeme zvuka koje dostiže do uveta.

Kada pas pomijera glavu snabdijeva se dodatnim informacijama, odnosno to mu pomaže da bolje locira mjesto i udaljenost izvora zvuka.

Pročitajte: Studija potvrdila koliko vas psi zapravo razumiju

Pokušavaju da nas razumiju

Prema mišljenju Stivena Lindskija, stručnjaka za ponašanje pasa, ljubimac pokušava da identifikuje poznate riječi ili tonove koji ga asociraju na nagradu (šetnju ili poslasticu).

Mišići srednjeg uha psa kontrolišu deo mozga koji je odgovoran za izraze lica i pokrete glave, pa neki stručnjaci zaključuju da vas pas na taj način sluša i pokušava da komunicira.

Pročitajte: Pet savjeta koji će pomoći da vaš pas ima duži i zdraviji život

Mogu bolje da nam vide lice

U nastojanju da nas razumiju, psi ne koriste samo naše riječi i intonaciju, već i izraze lica, govor tijela i pokrete očiju.

Zato naginjanjem pokušavaju da bolje sagledaju znake na našem licu.

Kako sačuvati srijemuš za zimu

Hladno, zimsko vrijeme će uskoro pokucati na naša vrata, a sa niskim temperaturama stižu brojni izazovi za naš organizam i imunitet. Tome posebno doprinosi činjenica da je ovo doba godine oskudno svježim namirnicama bogatim vitaminima. Evo kako sačuvati srijemuš tako da može da se konzumira tokom cijele godine, a da ne izgubi svoja ljekovita svojstva.

Dobro je poznata činjenica da ono najbolje i najkorisnije za naše tijelo raste u netaknutoj prirodi, u sijenci šume, na livadama nezagađenim industrijom i intenzivnom poljoprivredom. Međutim, ti velikodušni darovi prirode obično traju jako kratko, nekoliko mjeseci, nedjelja, ili čak dana.

Srijemuš – medvjeđi, odnosno divlji bijeli luk, raste u sijenci listopadnih šuma, a njegovi sočni, mladi listovi se beru tokom ranog proljeća, pa ih je svježe moguće konzumirati tek mjesec dana godišnje. Ipak, zbog izuzetnog sastava preporuka je pripremiti ga na način da može da se koristi tokom cijele godine, a da opet ne izgubi svoja ljekovita svojstva.

Pročitajte: SRIJEMUŠ U RAKIJI – Pripravak koji bi trebalo da imate u kući

Ovu čudesnu biljku možete sačuvati i u vidu začinske soli. Ako ste ljubitelj italijanske hrane, sigurno ste probali čuveni pesto sos – ali, da li ste znali da i njega možete pripremiti sa srijemušem i na taj način dobiti u isto vrijeme sjajan začin, i podići svoj imunitet tokom tmurnih zimskih dana.

Pesto sos od srijemuša

Pesto sos od sremuša je u isto vrijeme osvježavajućeg, i intenzivnog ukusa. Listove treba dobro oprati, pa posušiti krpom ili ubrusom. Na 100 g srijemuša, uzima se 50 g oraha, blago prepečenih u rerni, da zamirišu. U sijecka ili blender prvo ubacite orahe, zatim dodajte srijemuš, 50 grama parmezana ili rendanog pekorina, kašičicu limunovog soka i soli po ukusu. Blendirajte dok se sastojci ne usitne i sjedine, a potom postepeno dodajte maslinovo ulje.

Ovako pripremljen sos može očuvati svježinu nedelju dana. Međutim, kao što smo već pomenuli, zbog kratke sezone je prava šteta ne sačuvati srijemuš i za zimske mjesece. Zato sipajte pripremljeni sos u kalup za led, ostavljajući malo mjesta da se „zalije“ maslinovim uljem. Prekrijte sve plastičnom folijom i zaledite, a potom po potrebi vadite kockicu po kockicu.

Trik je u tome što običnim zamrzavanjem listovi sremuša gube svoje nutritivne vrijednosti, dok će u ulju ostati očuvano sve ono što želimo da unesemo u svoj organizam.

Pročitajte: Recept za savršen NAMAZ OD SRIJEMUŠA

Začinska so sa srijemušem

Priprema začinske soli je interesantan i lak način čuvanja srijemuša. Listove treba oprati, pa posušiti, a zatim ih izblendati tako da se dobije gusta masa, u koju se dodaje morska so. Smjesu ravnomjerno rasporedite po papiru za pečenje, a zatim ostavite u rerni da se suši na 60-80 stepeni, uz povremeno miješanje. Rernu ostavite blago odškrinutu, kako bi para mogla da izađe.

Gotovu so čuvajte na suvom mjestu.

Kako gajiti ORIGANO u saksiji?

ORIGANO u saksiji – Da je baštovanstvo moguće u urbanim sredinama i stanovima potvrđuje veliki broj saksija na balkonima, prozorskim oknima, pa čak i na krovovima zgrada. Mnoge kulture mogu da se gaje u saksijama, ali je svakako najpoznatiji uzgoj začinskog bilja. Razlog leži u tome što mnogi žele da im njihovi začini uvijek budu svježi i na dohvat ruke, a pritom su začinske biljke dekorativne i nerijetko šire opojni miris.

Origano je neizostavni sastojak italijanske kuhinje, a ljubitelji pice naročito vole ukus ove začinske biljke. Njegov uzgoj nije ni malo zahtjevan, te vrlo lako možete imati ukus i miris Mediterana u saksiji.

Pročitajte: LAKE ZA ODRŽAVANJE I SVIMA USPJEVAJU – 7 začinskih biljaka, koje možete da uzgajate u svojoj kuhinji!

Zemljište za origano i đubrenje

Ova višegodišnja zeljasta biljka čije stablo uglavnom dostiže visinu od 60 centimetara voli rastresito i suvo zemljište. Najbolje je koristiti kombinaciju pjeska, univerzalne baštenske zemlje i perlita. Možete pomiješati i baštensku zemlju i usitnjene ljuske jaja i u takvom supstratu gajiti origano. Zemljište treba da ima pH vrijednost od 6 do 7.

Do oktobra mjeseca origano možete prihranjivati tečnim đubrivom za zelene biljke na svake dvije nedelje.

Zalivanje origana i pozicija za saksiju

To je kultura toplog podneblja te stoga ne iziskuje veliku količinu vode. Obavezno je da saksija u kojoj se gaji origano ima rupe na dnu i tacnu sa koje se prosipa višak vode jer prevelika količina vlage može uništiti biljku origana.

Nije potrebno prečesto zalivati biljke. Vodite se najboljim načinom provjere da li biljkama treba vode: prstom dodirnite zemlju i ako je skroz suva tek onda biljku origana zalijte i to  najbolje ostajalom vodom (sipajte vodu u flašu i ostavite je da u njoj stoji 24 časa prije zalivanja). Naročito obazriv treba biti zimi sa zalivanjem jer biljka ulazi u fazu mirovanja – najčešće je potrebno zalivanje jednom u 10 dana do dvije nedjelje.

Pročitajte: Uz šolju čaja od origana možete izliječiti i ublažiti mnoge bolesti

Kako je u pitanju mediteranska biljka jasno je da voli sunčevu svjetlost i toplotu. Držite ga na balkonu na poziciji gdje sunce dopire tokom najvećeg dijela dana jer je origanu potrebno 6 do 8 sunčanih sati dnevno. Čim temperatura malo počne da pada vrijeme je da origano unesete u zatvoreno, najbolje je da ga držite na prozorskom oknu gdje dopire svjetlost. I zapamtite – što više sunčevih zraka origano upije to će imati intenzivniji ukus.

Izbjegavajte da držite saksiju sa origanom blizu grejnog tijela, ali i ulaznih vrata zbog promaje. Najbolja dnevna temperatura za uzgoj origana iznosi od 18 do 21 stepen, a noćna od 13 do 15.

Sjetva/sadnja origana

Ako ste pasionirani baštovan, origano možete gajiti iz sjemena. Posijte ga u martu mjesecu. Sjeme pospite po supstratu i nemojte ga pokrivati zemljom jer je sjemenkama potrebna sunčeva svjetlost kako bi uspješno klijale. Stoga saksiju ostavite na osunčanom prozoru nakon sjetve, sjeme će proklijati u periodu od 7 do 14 dana.

Ako sadite origano, to jest rasad, izaberite saksiju koja ima prečnik od makar 20 centimetara. U zemlju ubacite samo korijen, pazite da stabljiku ne zakopate u zemlju jer ona onda počinje da truli. Origano možete saditi zajedno sa majčinom dušicom, ruzmarinom, lavandom i žalfijom jer sve ove biljke imaju dve stvari zajedničke: vole sunčevu svjetlost i toplotu, kao i suvlje zemljište.

Pročitajte: Začinsko bilje na balkonu i u bašti, trend koji morate probati

Njega origana

Kada se ljeto približava kraju na stabljikama origana, tačnije na njihovim vrhovima počinju da se pojavljuju crveni ili rozi cvjetovi. Odrežite ih kako ne bi crpili hranljive materije unaštrb zelenih listova. Takođe potrebno je redovno podrezivanje biljka, to jest otklanjanja listova kako bi biljka origana bolje rasla.

 

Dvije stare sorte jabuka koje su skroz OTPORNE na BOLESTI i ŠTETOČINE

Jabuka predstavlja pravu riznicu vitamina i minerala neophodnih ljudskom organizmu, a pored upotrebe u svježem stanju može se prerađivati u razne proizvode: sokove, kompote, džemove, rakiju, a sastojak je i brojnih slanih i slatkih đakonija. Ova voćna kultura jedna je od najzastupljenijih u domaćim zasadima, i njenom uzgoju se posvećuje posebna pažnja, premda je mogu napasti brojne bolesti i štetočine.

Međutim, postoje dvije stare sorte jabuka koje su se potpuno odomaćile kod nas, a pokazuju otpornost kako na prouzrokovače bolesti i štetočine, tako i na sve prisutnije nepovoljne vremenske prilike. U pitanju su Krstovača (Daspićanka) i Šumatovka.

Pročitajte: Jabuka gala – Aromatična sorta jabuka

Jabuka Krstovača (Dapsićanka)

Ova sorta čiji je period zrenja krajem septembra i početkom ovog mjeseca vodi poreklo sa Srednjeg istoka, a 1840. godine je prvi put okalemljena u selu Dapsići kod Berana, odakle potiče naziv. Drugi naziv, Krstovača proističe od termina berbe, naime, berba ove sorte jabuka vrši se uglavnom uoči Krstovdana. Danas se stabla ove sorte najčešće mogu naći na jugozapadu Srbije, Polimlju, na području Prijepolja i manastira Mileševa.

Plod jabuke sorte Krstovača ocjenjuje se kao krupan, njegova težina kreće se oko 200 grama. Karakterično za plodove je da imaju izražena rebra, a oblik ploda je nepravilno ovalan (zarubljeno – kupast). Plodovi su zeleno – žute nijanse do toplije žute boje, a zastupljeno je rumenilo sa osunčane strane. Ovo crvenilo je vidljivo na većem dijelu ploda.

U pitanju je sorta koja ima bujnu krošnju, a kora ploda je glatka, tanka i primjetno sjajna. Meso unutar ploda je bijele boje, vrlo sočno i prelijepe arome. Osrednje je čvrsto, a ukus se karakteriše kao slatko – nakiseo. Plodovi Krstovače se uglavnom koriste u svježem stanju ali se može i prerađivati.

Pročitajte: Jedna loša jabuka može pokvariti ostatak dobrih – Evo kako da ih sačuvate!

Ova stara sorta ima mnoštvo kvaliteta. Kako je navedeno u naslovu, otporna je na gotovo sve štetne insekte i bolesti koje napadaju tu kulturu. Međutim, to nije sve. Sorta Krstovača može dugo da se čuva – čak do aprila mjeseca, a pritom neće gubiti na svojoj svježini. Osim toga, pokazuje dobru otpornost na proljećne mrazeve koji su pogubni za većinu kultura.

Međutim važno je napomenuti da su ovi vrlo kvalitetni plodovi Krstovače osjetljivi na udare, te se stoga ne mogu pohvaliti transportabilnošću, a treba biti oprezan i izbjegavati udare plodova tokom berbe istih i njihovog pakovanja.

Jabuka Šumatovka

Ova sorta smatra se jednom od najstarijih na našim područjima. Sazrijeva krajem ovog mjeseca i najzastupljenija je na teritoriji Vranja i Toplice. Cvjeta srednje rano, a rađa obilno i to plodove osvježavajućeg ukusa. Ono po čemu je naročito karakteristična ova sorta je to da se može gajiti bez zaštite, te je vrlo pogodna za organski uzgoj.

Plod sorte Šumatovka spada u sitnije plodove, dostiže težinu od 50 do 80 grama, izdužen je, blagošiljast. Boja pokožice je zelenkastožućkasta, a većina ploda je kao i kod Krstovače prekrivena rumenilom, svijetlim crvenilom sa osunčane strane. Pokožica je sjajna i srednje tanka.

Ova srednje bujna sorta sa piramidalnom krunom rađa plodove čije meso je bijelo, nakiselog ukusa. Čvrsto je, sočno i ima izrazito prijatnu aromu, topljivo je prilikom konzumiranja. Ova sorta smatra se savršenom za industrijsku preradu, uglavnom za pripremu sokova od jabuka ili jabukovače.

Plodovi sorte Šumatovke imaju niz pozitivnih strana: izdržljivi su i njihov kvalitet raste dugim čuvanjem što je veliki plus. Naime, oni se mogu čuvati sve do maja mjeseca, a tokom skladištenja oni postaju sve sočniji i još prijatnije arome. Pored toga vrlo su transportabilni, te ne morate brinuti o oštećenjima prilikom transporta, a kako su čvrsti, ne morate biti preterano obazrivi ni prilikom berbe.

Pročitajte: Počela je berba jabuka – Na šta je trenutno važno obratiti pažnju?

Još jedna bitna stavka vrlo važna za sve voćare: sorta Šumatovka treba da se orezuje samo prve tri godine (da se oblikuje krošnja), a nakon toga ne morate pribjegavati orezivanju.

Sorta jabuka Šumatovka se naročito ističe po svojoj otpornosti na veliki problem u uzgoju te kulture – čađavoj krastavosti. Odoljeva i nepovoljnim klimatskim uslovima koji su naročito bili zastupljeni ove godine: suši i mrazu, te i u nepovoljim uslovima daje bogat rod.