субота, август 23, 2025
Naslovnica Blog Stranica 373

Da li se vašim afričkim ljubičicama „oklembesilo“ lišće? Evo zbog čega se to dešava

Agrosavjet
-
0
Da li se vašim afričkim ljubičicama „oklembesilo“ lišće? Evo zbog čega se to dešava

Postoji velika šansa da niste sami. Ovo opadanje se obično dešava odmah nakon što ste ponovo posadili ljubičicu ili ako ste nedavno kupili biljku.

Međutim, to ne znači da vaše afričke ljubičice neće opustiti svoje lišće u drugo doba godine jer postoje različiti uzroci za ovo ponašanje.

Želite da saznate koji od vaših dobronamernih postupaka dovode do toga da vaša afrička ljubičica vene i da joj opada lišće, i šta biste trebali da radite umjesto toga?

Loše navike zalivanja

Zalivanje je u korijenu svih problema sa opuštenim listovima afričke ljubičice. Na primjer, kada je zemlja u saksiji previše suva, listovi će pasti jer ne dobijaju dovoljno vlage.

S druge strane, biljka će takođe pasti kada je tlo previše vlažno. To je zato što je korijenima potreban vazduh kao i voda, a mokra zemlja utapa korijenje.

Štaviše, u vlažnim situacijama, gljive truleži korijena uništavaju korijenje afričke ljubičice, što dovodi do odumiranja biljke. Da biste spriječili pojavu truleži korijena, potrebno je da dozvolite da se površina tla osuši na dodir prije zalivanja. Takođe bi trebalo da koristite dobro dreniranu zemlju za saksije.

Pročitajte: Razmnožavanje afričkih ljubičica lisnim reznicama

Bolesti korijena

Trulež korijena i krune izaziva Pythium ultimum – gljivica koja nastaje pretjeranim zalivanjem biljaka. Kruna i korijenje potamne, a listovi venu.

Ako se ovo ne izbegne, sve zaražene biljke moraju se na kraju uništiti.

Prvi znak ovog problema je obično mlitava biljka. Stariji listovi padaju, a mlađi listovi u središtu biljke izgledaju zakržljali, pocrne i odumiru.

Spriječite bolest truljenja tako što ćete prilikom sadnje uvijek koristiti sterilisanu mješavinu zemlje i čiste posude.

  • Izbjegavajte prekomjerno zalivanje, jer P. ultimum lako napada zaliveno korijenje.
  • Ne sadite afričke ljubičice preduboko.
  • Odbacite ozbiljno pogođene biljke.

Pročitajte: Pravilna njega AFRIČKE LJUBIČICE

Opekotine od đubriva

Prekomjerno đubrenje takođe može dovesti do toga da vaša afrička ljubičica spusti listove ili da ih potpuno sagori.

Akumulirana đubriva takođe mogu izazvati trulež peteljki koja se javlja kada peteljke dodirnu ivicu saksije i razviju smeđe, utonule oblasti na tačkama kontakta.

Ova povreda je posebno uzrokovana solima đubriva koje se akumuliraju na rubovima glinenih posuda.

Indikacija visoko rastvorljivih soli je prisustvo belih, kristalnih naslaga na obodu ili spoljnoj površini saksije ili na površini zemlje.

Mineralna ishrana lijeske – Prvo analiza zemljišta

Agrosavjet
-
0
Mineralna ishrana lijeske – Prvo analiza zemljišta

Nema bogate berbe bez đubrenja, mineralna ishrana zasada jedna je od najvažnijih agrotehničkih mjera u gajenju lijeske. Prvenstveno je bitno da se prije podizanja zasada lješnika ispita hemijski sastav zemljišta, kako bi se konstatovali nedostaci makroelemenata u zemljištu i po preporuci moglo obaviti meliorativno đubrenje i hemijska popravka zemljšta.

Preporuka je i da se uradi i kontrola mehaničkog sastava zemljišta kako bi se popravio i mehanički sastav zemljišta. Ako se ispoštuju sve preporu-čene mjere može se očekivati da zasad praovovremeno stupi u punu rodnost i da donosi visoke prinose. Naravno tokom godina rasta i plodonošenja veoma je bitna redovna mineralna israna, kako po količini i vrsti đubriva tako i po rasporedu odnosno vremenu primjene istih.

Pročitajte: Lijeska – Bolesti i štetočine

Za zasade lijeske u punom rodu sa projektovanim prinosom od oko 2 tone lješnika po hektaru, orijentacione norme su:

  • 80kg azota (N)/ha godšnje,
  • 40kg fosfora (P)/ha godišnje,
  • 160kg kalijuma (K)ha godišnje.

Mineralna ishrana zasada leske

Vrlo je bitno da se ove vrijednosti mogu razlikovati u zavisnosti od starosti biljke, vrste zemljišta i očekivanog prinosa, zato je preporuka da se hemijska analiza zemljišta radi svake IV-V godine. Miješana mineralna đubriva NPK (6-12-24) treba deponovati na jesen i najbolje u zonu korjenovog sistema po mogućstvu depozitorima, u suprotnom treba po razbacivanju obaviti mehanizovanu obradu (tanjiranje ili freziranje) kako bi se mineralno đubrivo unijelo u zemljište. Formulacija NPK đubriva zavisi od hemijskog sastava zemljišta i količine makroelemenata u njemu.

Pročitajte: Lješnik – Uslovi gajenja, investicija i isplativost

Azotna (N) prihrana se obavlja u proljeće u periodu februar-april najbolje 2/3 od preporučene količine i to najbolje u dva puta, a preostalu 1/3, od preporučene količine, u periodu oktobar-novembar. Ova jesenja azotna prihrana je bitna iz razloga što je korijen lijeske aktivan preko cijele godine i da bi se što bolje formirao rodni potencijal za narednu godinu. Takođe se preporučuje i folijarna prihrana lijeseke u periodu juni-avgust sa folijarnim đubrivima koja u sebi sadrže bor, magnezijum i kalcijum, zato što su to mikroelementi koji značajno utiču na formiranje generativnih organa lijeske koji se formiraju u ovom periodu.

Korišćena literatura:”Gajenje leske” Ministarstvo poljoprivrede, kao i saznanja sa I seminara o gajenju leske održanog u Novom Sadu 2018.

dipl.ing.Milorad Jocković

Šarole ovca je “stvorena” za tov

Agrosavjet
-
0
Šarole ovca je “stvorena” za tov

Dobar izbor gajenja ovaca za tov je rasa šarole ovca. Za naše uslove gajenja ovaca kada želimo meso za prodaju šarole ovca (Charollas) je isključivo tovna rasa koja mora da dobije veću šansu kako u gajenju za priplod tako i u terminalne svrhe.

Pokazala se kao otporna i izdržljiva rasa na naše promjenljive klimatske uslove, a o mesnatosti i da se ne govori, ima izuzetno fine i lagane kosti na kojima je gusto meso savršenog kvaliteta. Šarole je postojala na našim prostorima ali je izgubljena zbog nemara. U skorije vrijeme je ponovo uvožena i zasad je prisutna kod pojedinih odgajivača, prodaja ide odlično iako su grla malo skupa za naše pojmove.

Pročitajte: Kako treba da izgleda objekat za ovce?

Osnovni podaci za šarole ovce:

stopa prirasta jaganjaca prosiječna težina kod jagnjenja prosiječan prirast 0 -56 dan
muška jagnjad kg g/dan
jedno 5.0 500
blizanci 4.5 420
ženska jagnjad kg g/dan
jedno 4.7 395
blizanci 4.3 380
trojke i više 4.0 330

Šarole ovca je “stvorena” za tov

Šarole (Charollais) – tovna rasa ovaca je srednje velika ovca, bele boje, izrazito mesnata i ranostasna, vuna je fina i bezroga je. Klanični randman mesa je 51 %.

Pročitajte: Ovčije mlijeko od posebne važnosti u ishrani ljudi!

Težina odraslih jedinki : Ovnovi 100 – 150 kg. Ovce 80 – 100 kg.
Plodnost : 100 ovaca godišnje ojagnji 180 – 200 jaganjaca, veliki postotak blizanaca, vezana uz sezonu tjeranja.
Tijelo je dugo i valjkasto, dobrih dubina i širina.
Noge su gole, bez vune, kraće, obojene kao i lice ali nikad tamne.
Zatvoreno runo bijele boje, sa vunom koja je fina, 29 mikrona debela.

Zoran Kozlina, dipl. ing. PSSS ŠABAC.

Bolesti korijena i prizemnog dijela stabla rasada

Agrosavjet
-
0
Bolesti korijena i prizemnog dijela stabla rasada

Povrtari spremaju zemljište za novu sezonu, ali bolesti korijena i prizemnog dijela stabla vrebaju iz tla. Primijenite mjere zaštite i dezinfikujte zemljište prije sjetve.

Prouzrokovači bolesti korijena, prizemnog dijela stabla i uvenuće izazivaju fitipatogene gljive iz roda: Phythium spp., Phytophtora spp., Rhisoctonia spp., Fusarium spp., Verticilium spp.

Simptomi koje prouzrokuju ove gljive su različiti, zavisno od fenofaze u kojoj je ostvarena zaraza, mjesta infekcije, odnosno biljnog organa i spoljašnjih uslova. Rasad i mlade biljke mogu biti zaražene u predjelu korjenovog vrata, koji nekrotira i oboljele biljke poliježu i brzo propadaju.

Pročitajte: Praktični savjeti – Kako pravilno dezinfikovati plastenik?

Pri zarazi korjenovog vrata rasađenih biljaka uočava se mrka zona tkiva u prizemnom dijelu stabla. Zaražene biljke naglo venu i suše se. Mrka nekroza se javlja i na gornjim dijelovima stabla ili bočnim granama, najčešće u pazuhu lista. Gljiva preko lisne peteljke može da prodre i u lisku, što je rjeđa pojava. Na lišću se u početku javljaju sitne tamnozelene pjege, koje se vremenom povećavaju i suše.

Prouzrokovači uvenuća biljaka dovode do začepljenja i propadanja sprovodnih sudova stabla, obično u njegovom prizemnom dijelu, što se manifestuje mrkom bojom sprovodnog sistema na poprečnom presjeku stabla.

Bolesti korijena i prizemnog dijela stabla vrebaju iz tla

Sve navedene vrste su zemljišni paraziti koji se održavaju u zemljištu, u biljnim ostacima u vidu micelije ili u vidu reproduktibnih organa za prezimljavanje. Hladno i vlažno zemljište pruža povoljne uslove za razvoj vrsta iz roda Phythium spp, Fusarium spp, dok vlažno i toplo zemljište omogućava razvoj Rhisoctonia spp.

Za suzbijanje ovih patogena u zatvorenom prostoru potrebno je izvršiti dezinfekciju zemljišta, vodenom parom, suvom sterilizacijom ili hemijskim putem. Korisno je vršiti drenažu zemljišta, izbjegavati teška zemljišta i vršiti provjetravanje.

Branko Galović, dipl. inženjer.

Pročitajte: Dezinfekcija supstrata za dobar uspjeh

Tropski osećaj i tokom zime – Kako se gaji BAMBUS PALMA?

Agrosavjet
-
0
Tropski osećaj i tokom zime – Kako se gaji BAMBUS PALMA?

Bambus palma je sobna tropska biljka koja će uz pravilno održavanje donijeti dozu egzotike svakom enterijeru.

Postupak slaganja kompostne hrpe

Agrosavjet
-
0
Postupak slaganja kompostne hrpe

Kompostnu hrpu započinjemo graditi u trenutku kad na raspolaganju imamo dovoljno materijala.

Česta je greška da se na kompost postupno dodaje materijal. Hrpu je potrebno složiti odjednom, jer se samo tako osigurava dovoljno visoka temperatura potrebna za pravilan tok kompostiranja.

Prije početka slaganja hrpe, sav materijal mora biti pripremljen i promiješan. To znači da može bitn i krupniji materijal, kao što su grančice, mora biti usitnjen i promiješan s vlažnim tvarima, primjerice pokošenom travom ili ostacima voća i povrća. Pri tome treba paziti da materijal ne bude suviše sitan, nego da ima dobru strukturu koja će omogućiti dotok zraka i spriječiti moguće procese truljenja.

Nakon što smo izmjerili i odredili dimenzije budućeg kompostišta, uklonimo nekoliko centimetara gornjeg dijela tla i prorahlimo ga vilama. Prvi sloj složimo od grubo usitnjenih grančica, kako bi se osigurao protok zraka pri dnu kompostne hrpe. Nakon toga izmiješan materijal slažemo u slojevima visine oko 20 centimetara, a svaki sloj pospemo tankim slojem starog komposta ili plodne zemlje i po potrebi navlažimo. Ovaj postupak ponavljamo dok ne potrošimo sav pripremljeni materijal.

Pri slaganju kompostne hrpe, valja pripaziti da se možebitni ostaci kuvane hrane i osjemenjeni korovi stave u sredinu hrpe gdje se razvija najviša temperatura. Ovo je važno kako ostaci hrane ne bi privlačili pacove, odnosno da bi visoka temperatura uništila sjeme korova.

Svakako je prijeko potrebno nastojati da se na kompostnu hrpu doda nešto životinjskog gnoja. On je bogat azotom, a ujedno obogaćuje kompost enzimima, te prirodnim hormonima i antibioticima, bez kojih je rad mikroorganizama koji sudjeluju u procesu kompostiranja, znatno otežan.

Kako da sačuvate kompostište preko zime

Kako je u praksi ponekad teško nabaviti životinjski gnoj, treba napomenuti da su i male količine izuzetno korisne, jer ih je moguće rastopiti u vodi i time zalijevati kompostnu hrpu prilikom slaganja.

Kad je hrpa složena, treba je pokriti. Za to se, obično upotrebljava zemlja, slama, paprat, hasure od trstike i bambusa. Pri odabiru materijala za pokrivanje važno je paziti da propušta zrak.

Za uspješan tok kompostiranja važno je da je hrpa odgovarajuće vlažnosti (ni presuva, ni premokra), da ima dovoljno zraka i da je materijal usitnjen na komadiće ne manje od 5 cm.

Nekoliko dana nakon oblikovanja kompostne hrpe, uslijed eksplozivnog razmnažanja mikroorganizama materijal se počinje zagrijavati. Nakon 5-10 dana temperatura dosiže svoj maksimum od 60 – 65 Celzijevih stepeni, te dovodi do uništavanja većine sjemena korova i patogenih organizama. Kasnije temperatura počinje padati jer su bakterije razgradile sve lako razgradljive tvari.

Pojavljuju se drugi mikroorganizmi čijim djelovanjem započinje razgradnja celuloznih i drvenastih materijala. Nakon otprilike dva mjeseca počinje preobrazba preostalih materija u stabilne i složene humusne spojeve. U tome sudjeluju razne sitne životinjice (stonoge, mravi, nematode, grinje, pauci i kišne gliste). Ovaj proces traje nekoliko mjeseci, a nakon toga kompost poprima tamnosmeđu boju. Kišnih glista i drugih životinjica sve je manje i pojavljuje se karakterističan miris “šumske zemlje”.

Turšija i kiseli kupus su prirodne apoteke – Objašnjava diplomirani nutricionista Predrag Nenadić

Agrosavjet
-
0
Turšija i kiseli kupus su prirodne apoteke – Objašnjava diplomirani nutricionista Predrag Nenadić

I tu među teglama, ajvara, turšije, paprike, džemova, slatkog, kompota, nalazi se i lijek za preventivu i lečenje mnogih bolesti. Da li je zimnica, naš lijek?

„Hrana je lijek ako se pravilno koristi, ali takođe može da bude i štetna, pa zbog toga treba voditi računa šta se jede. Zimnica nudi dosta zdravstvenih dobrobiti, ali samo ona koja je fermentisana – kiseli kupus, krastavci, turšija“, kaže diplomirani nutricionista Predrag Nenadić.

Fermentisane namirnice obezbijeđuju organizmu zdrave bakterije koje su mu neophodne radi uravnotežavanja crijevne flore.

Pročitajte: Turšija ima značajne prednosti za organizam

Najvažnija stvar kod zimnice je to što su fermentacijom sačuvani vitamini i enzimi u hrani.

„Enzimi su varnice života. Oni učestvuju u svim metaboličkim procesima u našem organizmu. Njih unosimo samo svježim voćem i povrćem i veoma su termolabilni, što znači da degradiraju brzo čak i pri blagom porastu temperature. Zbog toga je fermentisana zimnica mnogo bolja i zdravija od pasterizovane“, objašnjava Nenadić.

Pročitajte: Kiseli kupus u tegli – kako ga pripremiti i čuvati

Kada se pravilno spremi, zimnica ne gubi ništa od svojih hranjivih vrijednosti, kaže Nenadić, a dobija probiotičke osobine.

Rase pasa koje mogu da žive 20 godina

Agrosavjet
-
0
Rase pasa koje mogu da žive 20 godina

Većina rasa pasa živi između 10 i 13 godina, ali ima i onih koje žive duže od toga. Saznajte koje to rase žive najduže, pa čak i 20 godina.

Iako ta rasa nije stavljena na listu najdugovečnijih, svjetski rekord u dugovječnosti drži australijski ovčar Bluey koji je doživio nevjerovatnih 29 godina. I mada ne žive svi psi tako dugo, pojedine rase žive prilično duže od drugih.

Jedna od najdugovječnijih rasa, vjerovatno i zato jer je jedna od najmanjih, jeste čivava. U prosjeku žive između 15 i 20 godina, a najstarija zabilježena čivava na svijetu uginula je prošle godine s 20 godina.

Jorkširski terijer

Jedna je od najpopularnijih rasa, a svog vlasnika će dugo usrećivati jer jorkširski terijeri u prosjeku žive između 17 i 20 godina.

Pomeranski špic

Ovi paperjasti mališani u prosjeku žive između 12 i 16 godina. Rasi pomeranaca pripada i popularni Boo, najslađi pas na svijetu.

Jazavčar

Pripadnici ove rase vrlo živahnog karaktera obično žive između 12 i 15 godina, ali mogu da dožive i više godina. Jazavčar po imenu Chanel doživio je čak 21 godinu.

Mini pudla

Životni vijek ovih pametnih slatkiša koje je lako trenirati obično traje između 12 i 15 godina. Ipak, najstarija mini pudla po imenu Seamus živjela je čak 20 godina.

Maltezer

Ovo je još jedna vrlo popularna mala rasa u čijem društvu vlasnici uživaju između 12 i 15 godina, koliko maltezeri u prosjeku žive. Inače, maltezer je drevna rasa čiji korjeni sežu s Malte.

Lasa Apso

Ovi psi predivne naravi takođe imaju životni vijek kao i druge male rase, između 12 i 15 godina. Lasa Apso uzgojen je s namjerom da pomogne u čuvanju budističkih hramova.

Mops

Još jedna mala rasa s kojom vas čeka 12 do 15 godina sreće i veselja, koliko mopsovi žive. Riječ je o drevnoj kineskoj rasi koju obožavaju širom svijeta.

Bigl

Biglovi se smatraju jednom od najboljih rasa za djecu jer su poslušni i vole da budu vrlo aktivni. U prosjeku žive između 12 i 15 godina, ali bigl Butch koji je uginuo 2003. živio je i dosta duže – doživio je nevjerovatnih 27 godina.

Patuljasti šnaucer

Ova živahna rasa ima podjednako mnogo energije, te ju je lako trenirati kao i veću verzija šnaucera. U prosjeku žive između 12 i 15 godina, a patuljasti šnauceri najsrećniji će biti ako svoj vijek provedu aktivno sa svojim vlasnikom.

Tamo gdje vlada kupus, on zarađuje na šljivi

Agrosavjet
-
0
Tamo gdje vlada kupus, on zarađuje na šljivi

Voćar Saša Veselinović iz Glogonja, kraja u Banatu poznatom po dobrom kupusu, donijeo neobičnu odluku da se bavi – šljivom

Saša Veselinović bavi se voćarstvom već desetak godina. Kao i mnogi drugi u Srbiji, za svoj poziv odabrao je gajenje šljive. I to ne bi bilo ništa neobično da šljivu Veselinović ne gaji u kraju koji je poznat po – kupusu.

– Glogonj je povrtarski kraj, a mi uzgajamo šljivu. Povrtarski posao je mnogo naporan, i čovjek mora da bude aktivan cijele godine, dok sa šljivom ima manje posla. A meni je šljiva nekako zapela za oko jer moji su sa juga, godinama su tamo gajili šljivu i pekli rakiju. To je meni dovoljan povod da nastavim priču svojih predaka – kaže za AgroTV o svom „čudnom“ izboru Veselinović.

Saša je svoje šljive „čačansku lepoticu“ i “stenlej“ zasadio na 70 ari. I pored toga što ova godina generalno nije bila naklonjena voćarima, Veselinović je imao dobar rod. Na tome može da zahvali – sebi, odnosno doslednoj primeni agrotehničkih mjera.

Odabir sortimenta i dobra njega zasada daju dobre rezultate.

– Odabrao sam „stenlej“ i „čačansku lepoticu“ zbog toga što su nekako najotpornije sorte. Ovde su se dobro pokazale, pogotovo „stenlej“ kod mrazeva. „Lepotica“ stiže sredinom jula, a „stenlej“ krajem avgusta ili početkom septembra, pa je lakši za prodaju – napominje on.

Ode sva šljiva – na kvantaš ili u rakiju

Ovaj voćar iz Glogonja svoju robu prodaje na samoj plantaži ali i na kvantaškoj pijaci u Pančevu. Kao ni ovogodišnjim prinosom, nije nezadovoljan ni cijenom svoje šljive koju je ostvario.

– Ljudi kupuju ove godine više za jelo, a manje za rakiju. Rakijska šljiva je sada skupa. Prošle godine je cijena za rakiju bila 20 dinara, a za konzumnu 40 dinara, dok je ove godine 50 do 60 dinara jer se u čitavoj Srbiji prepolovio rod. Na 10 kilograma šljiva dobijete litar rakije i ne isplati se – objašnjava Veselinović.

Glogonj je zaobišla pošast lošeg roda ove godine. Prošle godine je Veselinović na plantaži dobio 12.000 kilograma šljive, ove godine „možda za nijansu manje“.

– Ja sam zadovoljan prinosom, a da bi tako bilo morao sam da ispoštujem sve agrotehničke mjere. Prskao sam voće sedam, osam puta, ispoštovao karencu od čak 40 dana posle poslednjeg prskanja – kaže on.

Nema ništa „preko noći“

Veselinović dalje ne namjerava da širi posed i ide na kvantitet, već će raditi na povećanju kvaliteta.

– Zemljište je ovde, na „Gornjim vinogradima“, već najviše klase i dobro je i za druge voćarske kulture. Najveće ulaganje novca nam je u hemiju, jer imamo domaći stajnjak i nikada nismo bacili vještačko. Sam orezujem, a i oko prskanja sam kantom sve ručno završim – kaže za Agro TV Veselinović.

Ovaj domaćin možda neće još dugo biti rijedak voćar u povrtarskom i ratarskom kraju. Ima, kaže nagoveštaja da bi i mladi mogli da krenu i da podignu nove zasade na mjestu gdje je nekada preovladavalo voćarstvo i vinogradarstvo, a u međuvremenu se ljudi okrenuli ratarstvu. I ne samo mladi.

– Oni koji ulaze u posao moraju da znaju da uloženo ne može da se vrati preko noći. Takođe, za ovakav poduhvat nisu bitne godine. Svakako je bolje kada je čovjek mlad ali ja preporučujem ljudima i koji imaju šezdeset ili sedamdeset godina. Pa kakve ima veze, to je dobrobit za cijelu porodicu, a uvijek ima neko ko će da nastavi posao i učini ga još boljim – zaključuje Saša Veselinović, koji ponekad svojim šljivama zasvira i na harmonici.

Dezinfekcija supstrata za dobar uspjeh

Agrosavjet
-
0
Dezinfekcija supstrata za dobar uspjeh

Dezinfekcija supstrata je obavezna mjera zbog toga što se u njemu mogu naći razne parazitske gljivice. Neke od njih razvijaju se na korijenu i podzemnom i prizemnom dijelu stabla izazivajući njihovu nekrozu, što dovodi do uvenuća i sušenja biljaka.

Medju najčešće bolesti te vrste spadaju:

Pythium debaryanum – Vrlo opasna bolest mladih biljaka naročito onih koje se gaje u zatvorenim prostorijama. Napada prizemni dio stabla. Napadnuti dio dobija u početku mrku boju, a zatim se suši i biljke padaju /poliježu/.

Otuda i naziv ove bolesti poleganje rasada. Bolest se brzo prenosi na susjedne biljke i štete su neizbježne. Na oštećenim mjestima korijena, a i na površini zemlje, zapaža se sivobjeličasta paučinasta mreža sa rasplodnim organima /konidiofore sa konidijama / kojima se parazit širi, a istovremeno se stvaraju / formiraju  trajne spore kojima se gljivica održava u toku godine kada nisu povoljni uslovi za njen razvoj. Održavaju se u zemljištu, u zaraženim biljnim ostacima, vlažnom stajnjaku i sličnom materijalu. Medjutim kada se trajne spore nađu u povoljnim uslovima / povećana vlažnost i temperatura iznad 20 stepeni C /, odmah klijaju i zaražavaju mlade biljke.

Pročitajte: Praktični savjeti – Kako pravilno dezinfikovati plastenik?

Dezinfekcija supstrata za dobar uspjeh

Rizoctonija solani – Ova gljivica je opasan patogen. Napada rasad u zatvorenom prostoru svih povrtarskih biljaka,kao što to čini Pythium debaryanum. Ova bolest često napada krompir i paradajz na otvorenom polju i izaziva potpuno propadanje.

Sclerotinija sclerotiorum – Ovaj parazit takodje izaziva polijeganje rasada. Prvo se na prizemnom dijelu stabla javljaju vodenaste pjege, tkivo omekša i biljke poliježu. Na tom mjestu javlja se bjeličasta skrama od parazita. Bolest napada cvijet i plod paprike, a velike štete boraniji, pasulju, a najviše suncokretu.

Pored navedenih, polijeganje rasada mogu izazvati i druge gljive kao što su Botrytic cinerea i Phytophtora.

Dezinfekcija supstrata može se izvesti termičkim putem / zaprašivanjem / ili hemijskim sredstvima.

 a) Termosterilizacija / dezinfekcija vodenom parom /

Zemljište predvidjeno za proizvodnju rasada izlaže se tretmanu temperature iznad 90 stepeni C duže od 3 časa. Na isti način obavlja se i termosterilizacija proizvodnih površina u stakleničkim objektima. To je jedan od najboljih, ali i najskupljih načina dezinfekcije.

Dezinfekcija veće površine zemljišta izvodi se specijalnim uredjajem – mašinom, dok se manje količine supstrata stavljaju u rešetkasti sud iznad posude u kojoj se zagržijava voda do isparavanja. Naprave za tu svrhu mogu biti različite.

Pročitajte: Čišćenje i dezinfekcija plastenika prije sjetve i sađenja biljaka

Ovom prilikom daju se tri primjera:

1) Na dno većeg kazana nalije se voda i pod njim podloži vatra. Neposredno prije isparavanja vode stavlja se na oko 15-20 cm od dna rešetkasti sud sa supstratom za dezinfekciju i poklopi. Vatra mora biti jaka da bi voda što više isparavala. Vodena para prolazeći kroz supstrat u toku od 15-20 minuta uništiće štetne gljivice, štetočine i korovsko sjeme.

Dezinfikovani supstrat odlaže se na dezinfikovani prostor i pokrije plastičnom folijom, a zatim se nastavi sa sljedećom količinom sve do završetka posla.

2) Za dezinfekciju supstrata postupkom zaparivanja može se iskoristiti i kazan za destilaciju alkohola. Vodena para proizvedena u zatvorenom kazanu odvodi se crijevom u osnovu formirane gomile supstrata pokrivene plastičnom folijom, koja treba da zadrži što duže vodenu paru.

Vrijeme zaparivanja zavisi od veličine gomile sa supstratom i intenziteta isparavanja vode. Što je isparavanje duže i intenzivnije, pouzdanost dezinfekcije je veća.

3) Za dezinfekciju mješavine supstrata može se preurediti i obično limeno bure od 200 l. U donjem dijelu bureta na visini od 20 do 25 cm, postavlja se perforirana ploča. Na tom dijelu montira se slavina za ispust vode i cev za dovod vode. Bure se postavi na postolje iznad vatre. Gornji dio bureta služi za smještaj supstrata za dezinfekciju.

Radni postupak je sljedeći: u donji dio bureta / dio blizu rešetke / sipa se voda, a iznad rešetke stavlja se supstrat koji se dezinfikuje.

Kada vodena para probije materijal / nakon 15 – 20 minuta / može se izvaditi masa supstrata i stavi nova.  Dezinfikovani supstrat se istresa na gomilu i prekrije čistom plastičnom folijom. Nakon 7 dana supstrat se može koristiti za planiranu namijenu.

Pročitajte: Zašto je važna dezinfekcija sjemena prilikom zaštite biljaka

b) Dezinfekcija zemljišta hemijskim preparatima

Za hemijsku dezinfekciju najčešće se koriste preparati koji djeluju gasom – fumiganti – kao što su metil-bromid, vapam, u vidu granula , basamid ili žuvapin. Temperatura treba da bude iznad 15 stepeni C. Pored toga što skoro svi navedeni preparati suzbijaju mikroor ganizme, većina djeluje i na sjeme korova, odnosno imaju herbicidna dejstva.

Punjenje tople leje dezinfikovanom zemljom. Poslije nekoliko dana dezinfikovana smješa stavlja se na složen nezgorio stajnjak tople leje, gdje je već složen svježi stajnjak, u sloju od 10 do 20 cm, što zavisi od toga da li će se biljke u istoj leji duže ili manje zadržati. Ukoliko ostaju duže, sloj treba da bude dublji, a ukoliko se planira pikiranje rasada, onda tanji. Pod jednim prozorom tople leje potrebno je od 0,20 – 0,25 metara kubni pripremljene mješavine. Pošto se zemljište poravna, stavljaju se prozori i pokrivaju asurama.

Prvih nekoliko dana poslije toga isparavaju se iz nezgorelog stajnjaka razni štetni gasovi, a javlja se i visoka temperatura. Nakon 7 – 10 dana leja se otvara, zemljište prekopava, da bi se otstranili štetni gasovi i zemljište provjetrilo, a zatim se obavlja sjetva.

Dipl.ing.polj.Novica Milenković, PSSS – Leskovac

1...372373374...1.016Stranica 373 of 1.016

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia