Naslovnica Blog Stranica 366

Rase pasa koje mogu da žive 20 godina

Većina rasa pasa živi između 10 i 13 godina, ali ima i onih koje žive duže od toga. Saznajte koje to rase žive najduže, pa čak i 20 godina.

Iako ta rasa nije stavljena na listu najdugovečnijih, svjetski rekord u dugovječnosti drži australijski ovčar Bluey koji je doživio nevjerovatnih 29 godina. I mada ne žive svi psi tako dugo, pojedine rase žive prilično duže od drugih.

Jedna od najdugovječnijih rasa, vjerovatno i zato jer je jedna od najmanjih, jeste čivava. U prosjeku žive između 15 i 20 godina, a najstarija zabilježena čivava na svijetu uginula je prošle godine s 20 godina.

Jorkširski terijer

Jedna je od najpopularnijih rasa, a svog vlasnika će dugo usrećivati jer jorkširski terijeri u prosjeku žive između 17 i 20 godina.

Pomeranski špic

Ovi paperjasti mališani u prosjeku žive između 12 i 16 godina. Rasi pomeranaca pripada i popularni Boo, najslađi pas na svijetu.

Jazavčar

Pripadnici ove rase vrlo živahnog karaktera obično žive između 12 i 15 godina, ali mogu da dožive i više godina. Jazavčar po imenu Chanel doživio je čak 21 godinu.

Mini pudla

Životni vijek ovih pametnih slatkiša koje je lako trenirati obično traje između 12 i 15 godina. Ipak, najstarija mini pudla po imenu Seamus živjela je čak 20 godina.

Maltezer

Ovo je još jedna vrlo popularna mala rasa u čijem društvu vlasnici uživaju između 12 i 15 godina, koliko maltezeri u prosjeku žive. Inače, maltezer je drevna rasa čiji korjeni sežu s Malte.

Lasa Apso

Ovi psi predivne naravi takođe imaju životni vijek kao i druge male rase, između 12 i 15 godina. Lasa Apso uzgojen je s namjerom da pomogne u čuvanju budističkih hramova.

Mops

Još jedna mala rasa s kojom vas čeka 12 do 15 godina sreće i veselja, koliko mopsovi žive. Riječ je o drevnoj kineskoj rasi koju obožavaju širom svijeta.

Bigl

Biglovi se smatraju jednom od najboljih rasa za djecu jer su poslušni i vole da budu vrlo aktivni. U prosjeku žive između 12 i 15 godina, ali bigl Butch koji je uginuo 2003. živio je i dosta duže – doživio je nevjerovatnih 27 godina.

Patuljasti šnaucer

Ova živahna rasa ima podjednako mnogo energije, te ju je lako trenirati kao i veću verzija šnaucera. U prosjeku žive između 12 i 15 godina, a patuljasti šnauceri najsrećniji će biti ako svoj vijek provedu aktivno sa svojim vlasnikom.

Tamo gdje vlada kupus, on zarađuje na šljivi

Voćar Saša Veselinović iz Glogonja, kraja u Banatu poznatom po dobrom kupusu, donijeo neobičnu odluku da se bavi – šljivom

Saša Veselinović bavi se voćarstvom već desetak godina. Kao i mnogi drugi u Srbiji, za svoj poziv odabrao je gajenje šljive. I to ne bi bilo ništa neobično da šljivu Veselinović ne gaji u kraju koji je poznat po – kupusu.

– Glogonj je povrtarski kraj, a mi uzgajamo šljivu. Povrtarski posao je mnogo naporan, i čovjek mora da bude aktivan cijele godine, dok sa šljivom ima manje posla. A meni je šljiva nekako zapela za oko jer moji su sa juga, godinama su tamo gajili šljivu i pekli rakiju. To je meni dovoljan povod da nastavim priču svojih predaka – kaže za AgroTV o svom „čudnom“ izboru Veselinović.

Saša je svoje šljive „čačansku lepoticu“ i “stenlej“ zasadio na 70 ari. I pored toga što ova godina generalno nije bila naklonjena voćarima, Veselinović je imao dobar rod. Na tome može da zahvali – sebi, odnosno doslednoj primeni agrotehničkih mjera.

Odabir sortimenta i dobra njega zasada daju dobre rezultate.

– Odabrao sam „stenlej“ i „čačansku lepoticu“ zbog toga što su nekako najotpornije sorte. Ovde su se dobro pokazale, pogotovo „stenlej“ kod mrazeva. „Lepotica“ stiže sredinom jula, a „stenlej“ krajem avgusta ili početkom septembra, pa je lakši za prodaju – napominje on.

Ode sva šljiva – na kvantaš ili u rakiju

Ovaj voćar iz Glogonja svoju robu prodaje na samoj plantaži ali i na kvantaškoj pijaci u Pančevu. Kao ni ovogodišnjim prinosom, nije nezadovoljan ni cijenom svoje šljive koju je ostvario.

– Ljudi kupuju ove godine više za jelo, a manje za rakiju. Rakijska šljiva je sada skupa. Prošle godine je cijena za rakiju bila 20 dinara, a za konzumnu 40 dinara, dok je ove godine 50 do 60 dinara jer se u čitavoj Srbiji prepolovio rod. Na 10 kilograma šljiva dobijete litar rakije i ne isplati se – objašnjava Veselinović.

Glogonj je zaobišla pošast lošeg roda ove godine. Prošle godine je Veselinović na plantaži dobio 12.000 kilograma šljive, ove godine „možda za nijansu manje“.

– Ja sam zadovoljan prinosom, a da bi tako bilo morao sam da ispoštujem sve agrotehničke mjere. Prskao sam voće sedam, osam puta, ispoštovao karencu od čak 40 dana posle poslednjeg prskanja – kaže on.

Nema ništa „preko noći“

Veselinović dalje ne namjerava da širi posed i ide na kvantitet, već će raditi na povećanju kvaliteta.

– Zemljište je ovde, na „Gornjim vinogradima“, već najviše klase i dobro je i za druge voćarske kulture. Najveće ulaganje novca nam je u hemiju, jer imamo domaći stajnjak i nikada nismo bacili vještačko. Sam orezujem, a i oko prskanja sam kantom sve ručno završim – kaže za Agro TV Veselinović.

Ovaj domaćin možda neće još dugo biti rijedak voćar u povrtarskom i ratarskom kraju. Ima, kaže nagoveštaja da bi i mladi mogli da krenu i da podignu nove zasade na mjestu gdje je nekada preovladavalo voćarstvo i vinogradarstvo, a u međuvremenu se ljudi okrenuli ratarstvu. I ne samo mladi.

– Oni koji ulaze u posao moraju da znaju da uloženo ne može da se vrati preko noći. Takođe, za ovakav poduhvat nisu bitne godine. Svakako je bolje kada je čovjek mlad ali ja preporučujem ljudima i koji imaju šezdeset ili sedamdeset godina. Pa kakve ima veze, to je dobrobit za cijelu porodicu, a uvijek ima neko ko će da nastavi posao i učini ga još boljim – zaključuje Saša Veselinović, koji ponekad svojim šljivama zasvira i na harmonici.

Dezinfekcija supstrata za dobar uspjeh

Dezinfekcija supstrata je obavezna mjera zbog toga što se u njemu mogu naći razne parazitske gljivice. Neke od njih razvijaju se na korijenu i podzemnom i prizemnom dijelu stabla izazivajući njihovu nekrozu, što dovodi do uvenuća i sušenja biljaka.

Medju najčešće bolesti te vrste spadaju:

Pythium debaryanum – Vrlo opasna bolest mladih biljaka naročito onih koje se gaje u zatvorenim prostorijama. Napada prizemni dio stabla. Napadnuti dio dobija u početku mrku boju, a zatim se suši i biljke padaju /poliježu/.

Otuda i naziv ove bolesti poleganje rasada. Bolest se brzo prenosi na susjedne biljke i štete su neizbježne. Na oštećenim mjestima korijena, a i na površini zemlje, zapaža se sivobjeličasta paučinasta mreža sa rasplodnim organima /konidiofore sa konidijama / kojima se parazit širi, a istovremeno se stvaraju / formiraju  trajne spore kojima se gljivica održava u toku godine kada nisu povoljni uslovi za njen razvoj. Održavaju se u zemljištu, u zaraženim biljnim ostacima, vlažnom stajnjaku i sličnom materijalu. Medjutim kada se trajne spore nađu u povoljnim uslovima / povećana vlažnost i temperatura iznad 20 stepeni C /, odmah klijaju i zaražavaju mlade biljke.

Pročitajte: Praktični savjeti – Kako pravilno dezinfikovati plastenik?

Dezinfekcija supstrata za dobar uspjeh

Rizoctonija solani – Ova gljivica je opasan patogen. Napada rasad u zatvorenom prostoru svih povrtarskih biljaka,kao što to čini Pythium debaryanum. Ova bolest često napada krompir i paradajz na otvorenom polju i izaziva potpuno propadanje.

Sclerotinija sclerotiorum – Ovaj parazit takodje izaziva polijeganje rasada. Prvo se na prizemnom dijelu stabla javljaju vodenaste pjege, tkivo omekša i biljke poliježu. Na tom mjestu javlja se bjeličasta skrama od parazita. Bolest napada cvijet i plod paprike, a velike štete boraniji, pasulju, a najviše suncokretu.

Pored navedenih, polijeganje rasada mogu izazvati i druge gljive kao što su Botrytic cinerea i Phytophtora.

Dezinfekcija supstrata može se izvesti termičkim putem / zaprašivanjem / ili hemijskim sredstvima.

 a) Termosterilizacija / dezinfekcija vodenom parom /

Zemljište predvidjeno za proizvodnju rasada izlaže se tretmanu temperature iznad 90 stepeni C duže od 3 časa. Na isti način obavlja se i termosterilizacija proizvodnih površina u stakleničkim objektima. To je jedan od najboljih, ali i najskupljih načina dezinfekcije.

Dezinfekcija veće površine zemljišta izvodi se specijalnim uredjajem – mašinom, dok se manje količine supstrata stavljaju u rešetkasti sud iznad posude u kojoj se zagržijava voda do isparavanja. Naprave za tu svrhu mogu biti različite.

Pročitajte: Čišćenje i dezinfekcija plastenika prije sjetve i sađenja biljaka

Ovom prilikom daju se tri primjera:

1) Na dno većeg kazana nalije se voda i pod njim podloži vatra. Neposredno prije isparavanja vode stavlja se na oko 15-20 cm od dna rešetkasti sud sa supstratom za dezinfekciju i poklopi. Vatra mora biti jaka da bi voda što više isparavala. Vodena para prolazeći kroz supstrat u toku od 15-20 minuta uništiće štetne gljivice, štetočine i korovsko sjeme.

Dezinfikovani supstrat odlaže se na dezinfikovani prostor i pokrije plastičnom folijom, a zatim se nastavi sa sljedećom količinom sve do završetka posla.

2) Za dezinfekciju supstrata postupkom zaparivanja može se iskoristiti i kazan za destilaciju alkohola. Vodena para proizvedena u zatvorenom kazanu odvodi se crijevom u osnovu formirane gomile supstrata pokrivene plastičnom folijom, koja treba da zadrži što duže vodenu paru.

Vrijeme zaparivanja zavisi od veličine gomile sa supstratom i intenziteta isparavanja vode. Što je isparavanje duže i intenzivnije, pouzdanost dezinfekcije je veća.

3) Za dezinfekciju mješavine supstrata može se preurediti i obično limeno bure od 200 l. U donjem dijelu bureta na visini od 20 do 25 cm, postavlja se perforirana ploča. Na tom dijelu montira se slavina za ispust vode i cev za dovod vode. Bure se postavi na postolje iznad vatre. Gornji dio bureta služi za smještaj supstrata za dezinfekciju.

Radni postupak je sljedeći: u donji dio bureta / dio blizu rešetke / sipa se voda, a iznad rešetke stavlja se supstrat koji se dezinfikuje.

Kada vodena para probije materijal / nakon 15 – 20 minuta / može se izvaditi masa supstrata i stavi nova.  Dezinfikovani supstrat se istresa na gomilu i prekrije čistom plastičnom folijom. Nakon 7 dana supstrat se može koristiti za planiranu namijenu.

Pročitajte: Zašto je važna dezinfekcija sjemena prilikom zaštite biljaka

b) Dezinfekcija zemljišta hemijskim preparatima

Za hemijsku dezinfekciju najčešće se koriste preparati koji djeluju gasom – fumiganti – kao što su metil-bromid, vapam, u vidu granula , basamid ili žuvapin. Temperatura treba da bude iznad 15 stepeni C. Pored toga što skoro svi navedeni preparati suzbijaju mikroor ganizme, većina djeluje i na sjeme korova, odnosno imaju herbicidna dejstva.

Punjenje tople leje dezinfikovanom zemljom. Poslije nekoliko dana dezinfikovana smješa stavlja se na složen nezgorio stajnjak tople leje, gdje je već složen svježi stajnjak, u sloju od 10 do 20 cm, što zavisi od toga da li će se biljke u istoj leji duže ili manje zadržati. Ukoliko ostaju duže, sloj treba da bude dublji, a ukoliko se planira pikiranje rasada, onda tanji. Pod jednim prozorom tople leje potrebno je od 0,20 – 0,25 metara kubni pripremljene mješavine. Pošto se zemljište poravna, stavljaju se prozori i pokrivaju asurama.

Prvih nekoliko dana poslije toga isparavaju se iz nezgorelog stajnjaka razni štetni gasovi, a javlja se i visoka temperatura. Nakon 7 – 10 dana leja se otvara, zemljište prekopava, da bi se otstranili štetni gasovi i zemljište provjetrilo, a zatim se obavlja sjetva.

Dipl.ing.polj.Novica Milenković, PSSS – Leskovac

Da li bosiljak može da opstane po hladnom vremenu

Bosiljak je nježna jednogodišnja biljka porijekom iz južnih regija Evrope i Azije i jedna od najpopularnijih začinskih biljaka za uzgoj. Uspijeva na sunčanim mjestima koja dnevno dobijaju najmanje šest do osam sati svjetlosti. Pitanje je: da li bosiljak može da opstane po hladnom vremenu?

Bosiljak je relativno laka biljka za uzgoj i zato je omiljena kod početnika u baštovanstvu, posebno uobičajene sorte sitnolisnog ili krupnolisnog bosiljka. Svoju popularnost su stekli zbog neodoljivog mirisa listova koji se koriste svježi ili sušeni, a daju nevjerovatnu aromu raznovrsnoj hrani.

Na otvorenom, životni ciklus bosiljka ne uključuje prezimljavanje. Kada nastupe hladni dani bosiljak umire, a sjeme čeka u zemlji preko zime kako bi počelo klijanje tokom proljeća. Kada temperatura padne, bosiljak gotovo odmah reaguje na hladnoću tako što mu pocrni lišće.

Pročitajte: Sedam razloga zašto treba da koristite ljekoviti i moćni bosiljak

Otpornost bosiljka na hladnoću

Bosiljak je biljka koja je otporna na zimu do određene granice.

Tolerancija bosiljka na hladnoću počinje da pada kada živa termometra padne ispod 4 stepena. Temperatura koja nanosi ozbiljne štete biljci je 0 stepeni. Biljka će možda da preživi, ali će da pretrpi velika oštećenja.

Kada je riječ o sadnji sadnica, preporuka je da se pričeka da najniža temperatura preko noći prijeđe 10 stepeni. Ukoliko sadnice posadite ranije ili se desi da temperatura nakon sadnje naglo padne ispod 10 stepeni, neophodno je da se biljke prekriju zaštitnim pokrivačem.

U zavisnosti od jačine i dužine trajanja hladnog talasa može da dođe do oštećenja biljaka, ali će biljke preživeti i imaće vremena da se oporave.

Poželjna mjera prilikom sadnje je postavljanje malča debljine oko 5 cm. U tu svrhu može da se upotrebi sijeno, slama, kompost, isitnjeno lišće. Malč će da pomogne zemlji da zadrži vlagu, usporiće rast korova, ali će i pružiti određenu dozu zaštite bosiljku u slučaju naglog, kratkotrajnog zahlađenja.

Pročitajte: Kako se pravilno orezuje bosiljak- Uz ove trikove, dobićete najbujniji žbun! /VIDEO/

Život bosiljka po hladnom vremenu

Kada se temperatura spusti ispod 10 stepeni i postoje predviđanja da će vjerovatno nastaviti da se spušta, posljednji je trenutak da se bosiljak obere. Listovi mogu da se suše ili zamrznu.

Ukoliko bosiljak gajite u saksijama, a preko dana je sunčano i temperatura je preko 10 stepeni, saksije možete slobodno da iznesete napolje. Naravno, nemojte da zaboravite da ih predveče unesete unutra. Ovo je privremena mjera da vam bosiljak traje duže, sve dok i dnevna temperatura ne padne ispod 10 stepeni, prenosi AgroMedia.

Međutim, hladno vrijeme ne znači da ne možete bosiljak da uzgajate i tada. Ukoliko ste sretni vlasnik staklenika, plastenika ili možete kod kuće da mu obezbijedite vještačke uslove, možete imati svježe listove bosiljka tokom cijele godine.

Važno je zapamtiti da bosiljak traži dosta sunčeve svjetlosti, odnosno 6-8 sati kada je napolju ili 10-12 sati pod vještačkim svjetlom. Takođe, bosiljak je jednogodišnja biljka i kao takav, na kraju će da procvjeta i da završi svoj životni ciklurs, čak i ako se uzgaja u zatvorenom.

Ukoliko nemate uslova da bosiljak gajite tokom zime, možete da iskoristite to vrijeme da ga razmnožavate preko reznica. Potrebno je da se odsiječe nekoliko vrhova, da ih stavite u čašu sa vodom pored prozora i pustiće korijen.

Na reznice je potrebno obratiti pažnju, jer imaju tendenciju da rastu prema svjetlosti. Zbog toga mogu da dođu u kontakt sa hladnim prozorom, što će imati za rezultat pocrnelo lišće.

Kako da ispečete kesten i od njega napravite kolač?

Za pripremu brašna od kestena bitno je da se kesten ubere na vrijeme, čim krene da opada sa drveta. U daljem tekstu saznajte kako da napravite ukusno brašno i kako da ga iskoristite.

Prije sakupljanja ploda, postarajte se da saznate koje plodove berete i da li su jestivi. Ako niste sigurni da li ste izabrali ispravno, nemojte ga koristiti za ishranu.

Jako je bitno da se plodovi sakupljaju redovno i do prvog mraza. Što duže stoje na zemlji veća je vjerovatnoća da su ih napale štetočine.  Takođe ako se dugo nalaze u vlažnoj sredini može da dodje do pojave truleži. Bitno je da se proces obavi što prije. Kesten može da se peče, kuva, koristi za proizvodnju brašna, putera ili da se stavi u frižider.

Pročitajte: Brašno od kestena – Hit među pobornicima zdrave ishrane

Često pri sakupljanju kestena možete ih naći sa zelenom opnom koja nije opala. Ovakve plodove treba ostaviti par dana na suvom mjestu da se prosuše i u velikom broju slučajeva nakon sušenja plod sam ispadne.

Prije konzumiranja treba ih termički obraditi, jer kao i žir, kesten sadrži tanine koji kod nekih ljudi mogu da prouzrukuju bolove u stomaku.

Prije proizvodnje brašna kestene treba ispeći. Prije pečenja kestenje možete isjeći na polovine ili zasijecite kesten sa donje strane u obliku slova X. Najlakše je da kesten stavite na dasku za sječenje, i vodite računa da kesten ne sklizne i da ne dođe do povrede. Kada ih isiječete one koji su loši odmah uklonite, a nakon pečenje ljuska se blago odvoji pa je zatno lakše ljušćenje.

Treba ih peći na 200 stepeni od 15 do 20 minuta. Vrijeme pečenja može biti kraće, sve u svemu vodite računa da kesteni ne zagore.

Pročitajte: Hljeb od kestena

Kada se ohlade, uklonite koru. U ovom trenutku  možete da zamrznete, jedete proizvode ili da ih meljete u brašno. Za mljevenje koristite blender ili manji mlin. Ako želite da dobijete finije brašno meljite duže i nakon prvog mljevenja prosijte pa ponovite proces.

Recept za ukusan kolač

Sastojci:

  • 1 šolja brašna od kestena
  • 3/4 šolje šećera
  • 7 kašičica neslanog putera
  • 1/4 kašičice soli
  • 3 jaja
  • 2 kašičice praška za pecivo
  • Po potrebi 2-3 kašičice mlijeka ako je smjesa previše gusta

Zagrejte rernu na 180 stepeni, pomiješajte suve sastojke i dodajte puter koji je na sobnoj temperaturi i jaja. Sve umiješajte mikserom i po potrebi dodajte mlijeko. Pecite 20 do 25 minuta. Najbolji test da li je pečeno tijesto ubacite čačkalicu i ako je tijesto pečeno biće čista. Ostavite da se kora ohladi, a preko možete dodati šlag krem.

Pročitajte: Kestenov med – antioksidans, spašava imunitet i bolji je od paste za zube

Dogodine nećemo imati šta da izvezemo

Na inostrane trpeze za devet mjeseci ove godine otišlo je više voća i povrća nego u istom periodu lani, a voćari i povrtari upozoravaju da razloga za slavlje nema, jer je uglavnom riječ o lanjskim zalihama te da ovogodišnji rod nije dovoljan ni za potrebe domaćeg stanovništva.
Podaci Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) BiH pokazuju da je BiH od januara do kraja septembra ove godine izvezla voće i povrće vrijednosti skoro 133 miliona maraka, dok je u istom periodu lani plasman bio „težak“ nešto više od 119 miliona maraka.U plasmanu su, pokazuju podaci, prednjačili krompir, krastavci te jabuke, kruške, dunje i orašasti plodovi.

Sa druge strane, uvoz voća i povrća u BiH ostao je na istom nivou kao prošle godine. Na domaće trpeze stigle su razne vrste voća i povrća u vrijednosti skoro 229 miliona maraka, dok je za devet mjeseci lani vrijednost uvoza tih proizvoda bila 228,6 miliona maraka. U uvozu su dominirale banane, paradajz i agrumi te smrznuto voće i povrće. Predsjednik Udruženja povrtara RS Branko Mastalo rekao je za „Glas Srpske“ da je na početku ove godine krompira bilo u izobilju, a cijene su bile niske, međutim, dodao je, sada kada su cijene otišle u nebo, a i rod podbacio, pitanje je da li će išta imati da izvezu.

Pročitajte: Na području Semberije sankcionisano 90 traktorista

– Krompir je ovdje plaćan deset feninga po kilogramu, a prodavan u Grčkoj po troduplo višoj cijeni. Na deponijama je završilo 5.000 tona. Ove godine je sve skupo, jer ničega nema – istakao je Mastalo i upozorio da je pitanje hoće li proizvođači imati krompira i za vlastite potrebe.

Iste muke muče i voćari u Srpskoj, koji upozoravaju na to da je rod voća podbacio te da kruške nema ni za lijek.

– To što je prodato je lanjski rod. Imali smo nešto više jagoda, malina je bilo manje, ali su bile kvalitetnije i prodate po boljoj cijeni. Ovogodišnji rod podbacio je od 30 do 60 odsto. Dosta voća izvozimo u Rusiju, nešto manje u arapske zemlje – rekao je predsjednik Udruženja voćara RS Dragoja Dojčinović, naglasivši da nisu rijetki ni oni koji pribjegavaju reeksportu, odnosno kupe jeftino voće na drugom tržištu pa preprodaju kao da je domaće.

Zemlje

Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH je najviše voća i povrća BiH plasirala u Hrvatsku i Njemačku. Na domaće trpeze voće i povrće najviše je stizalo iz Nizozemske Njemačke.

CRNO VINO SA BIJELIM LUKOM – Izbacuje višak soli, uklanja loše masnoće, a jača tijelo

CRNO VINO SA BIJELIM LUKOM – Danas smo za vas pripremili još jedan izvrstan savjet kako bismo vam pokazali da je priroda uvijek na strani zdravlja. Napravite ovaj napitak od crnog vina i bijelog luka i uživajte u njegovim zdravstvenim blagodatima.

Osobe koje ne piju vino ili uopšte alkohol mogu više da piju prirodne sokove od grožđa, višnje i slično, jer sadrže mnoge zdrave sastojke.

Pročitajte: Napitak od žira – Ima brojne prednosti po zdravlje

Ovo su neke od koristi ove mješavine:

  • Čisti krv
  • Eliminiše višak masnoće
  • Poboljšava tjelesne funkcije
  • Čisti organizam
  • Jača imunitet
  • Eliminira višak soli iz tijela
  • Pojačava metabolizam
  • Čuva od gripa

Recept za moćni lijek od bijelog luka i crnog vina

Ovo će vam biti potrebno za recept:

  • 12 češnjeva bijelog luka
  • Pola litre crnog vina

Uputstva za pripremu ovog prirodnog lijeka:

Izrežite 12 češanjeva bijelog luka na četvrtine i stavite komade u staklenu posudu. Dodajte pola litre crnog vina. Dobro zatvorite i držite posudu pored prozora, jer ovaj lijek zahtijeva sunčevu svjetlost. Ne zaboravite da ga povremeno promiješate, a 2-3 puta dnevno je sasvim dovoljno. Nakon dvije sedmice procijedite smjesu i držite lijek u staklenoj boci.

Pročitajte: Koje koštunjavo voće je dobro za šta?

Kako i koliko koristiti:

Uzmite kašičicu lijeka 2-3 puta dnevno. Liječenje bi trebalo trajati mjesec dana. Ova kura se može koristiti jedanput u pola godine.

Recept od vina i luka je zaista veoma moćan, napravite ga i vi!

Napomena:

Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.

Štetnost vještačkih đubriva, i šta koristiti umjesto njih

Zbog sve više naučnih dokaza o štetnom uticaju vještačkih mineralnih đubriva, jača i svijest o očuvanju zemljišta kao najvažnijem neobnovljivom resursu.

Od svih sintetskih đubriva najagresivnija su azotna. Ona mogu da oštete zemljište hemijskim putem, a mogu i da ubiju mikroorganizme povećanjem koncentracije zemljišnog rastvora.

Azotno đubrivo podstiče razvoj mikroba koji se hrane organskom materijom u zemljištu – humusom, koga čine nerastvorljivi ostaci biljaka i drugih živih organizama. Razlaganjem ove organske materije smanjuje se sposobnost zemljišta da zadrži organski azot, koji tada otiče u dublje slojeve ili odlazi u atmosferu u obliku azotoksida (N2O), koji je kao gas sa efektom staklene bašte skoro 300 puta opasniji od ugljendioksida.

Čestice humusa na svojoj površini imaju električni naboj, pa skupljaju i čuvaju zemljišni rastvor hemijskih elemenata, koji su hrana za biljke. Na zemljištima, koja imaju vrlo malo ili nimalo humusa, vodeni mineralni rastvori slobodno odlaze u podzemne vode ili isparavaju. Sa povećanjem doze mineralnog azota smanjuje se mikrobiološka aktivnost u zemljištu.

Za 30 godina primjene vještačkih azotnih đubriva, poljoprivredno zemljište je degradirano kao što bi mu u prirodi bilo potrebno 5.000 godina. Zato je vrlo važno sačuvati ili pospešiti razvoj mikroorganizama azotofiksatora koji proizvode za biljku pristupačni biološki azot u procesu biološke fiksacije azota iz vazduha, gdje ga ima praktično u neograničenim količinama.

Pročitajte: Žetveni ostaci kao organsko đubrivo

Azotofiksatori mogu da budu uglavnom bakterije, zatim plavozelene alge, aktinomicete i neke gljivice. Ovi organizmi nastanjuju sva zemljišta i sve vodene sredine u kojima je moguć život. Azotofiksacija može da bude simbiotska (sa leguminozama ili neleguminozama) i slobodna (aerobna ili anaerobna). Od ukupnog biološkog azota, 80% proizvedu slobodni azotofiksatori. Količina takvog azota po jedinici površine je znatno manja nego što mogu da proizvedu simbiotski azotofiksatori, ali je ipak značajna, jer čak i bez đubrenja usjevi mogu da daju 30% prinosa u odnosu na pođubrenu varijantu.

Od asocijativnih azotofiksatora najvažniji su Azotobacter chroooccum, Azotobacter vinelandi, Azospirillum lipoferum, Beijerinckia derxii, Klebsiella planticola, Bacillus subtillis, Bacillus megaterium, Pseudomonas sp., Clostridium i dr. Ovo su heterotrofni organizmi kojih ima svuda u zemljištu, ali je važna njihova odlika da imaju dobar interakcijski odnos sa biljkama zato što najbolje uslove za život imaju u njihovoj rizosferi, pri čemu od biljke dobijaju energiju u vidu šećera koje biljka izlučuje na aktivnom djelu korjenovog sistema, a za uzvrat joj daju fiksirani azot u obliku vezane forme NH, hidroksilamina, aminokiselina, peptida, hormona rasta, biofungicida…

Osim fiksacije atmosferskog azota, većina ovih mikroorganizama je sposobna za izvlačenje fosfora, kalijuma ili nekog drugog elementa iz kristalne rešetke minerala u zemljištu i da ga stave u vodeni rastvor pristupačan biljkama. U okviru jedne vrste bakterija postoji mogućnost pojave sojeva, koji su posebno prilagođeni na jednu biljnu vrstu ili čak sortu, tako da njihovim izdvajanjem i umnožavanjem, zatim inokulacijom sjemena ili predsjetvenom inkorporacijom u zemljište, može da se postigne povećanje prinosa 10-20%.

Pročitajte: Ovo će vas potpuno iznenaditi – Najbolje organsko đubrivo nije kravlji stajnjak, a ni kokošiji

Kod jednogodišnjih biljaka najbolji rezultati su postignuti inokulacijom sjemena, pri čemu bakterije prate rast mladih korjenčića, a kod povrtarskih vrsta i voća bolje je namočiti korjenov sistem rasada i sadnica u tečnu kulturu azotofiksatora. Istovremeno, trebalo bi smanjiti unos azotnih đubriva za 30-40%. Pošto su ovi mikroorganizmi jako osjetljivi na direktnu svjetlost, tačnije, ultravioletni zraci su smrtonosni za njih, podrazumijeva se da se tretiranje biljnog materijala vrši u sijenci.

Kako napraviti mikrobiološko đubrivo

Postoji mnogo gotovih preparata sa bakterijama azotofiksatorima koji se mogu kupiti, a moguće je vrlo lako u domaćoj radinosti napraviti mikrobiološko đubrivo. Obično se uzima plodna baštenska zemlja u kojoj sigurno ima azotobaktera. Sitna i prosijana zemlja se miješa sa 2-5% nekog izvora ugljenih hidrata (brašno, melasa, šećer…), uz to se dodaje voda da smijesa dođe u stanje ljepljive plastične mase, koja se u tankom sloju (1-2,5 cm) razmazuje u posudama i ostavlja na toplom. Za tri do četiri dana cijelu masu prekrije i prožme sluzava masa od ćelija azotobaktera, koja se potom rastvara u vodi za nanošenje na biljni materijal.

dipl. inž. Dragomir Radić, PSSS Smederevo

Bundeva je banana naših prostora – Zdrava i hranljiva

Bundeva je banana na našim prostorima! To je postao domaći naziv za bundevu koja je donesena iz Južne Amerike. Njeno bogatstvo vitamina i minerala je pravi izbor za jesenje dane za trpezu.

Doba pandemije je samo podstakla mnoge da sami gaje hranu koju imaju svakodnevno na svome stolu. Brojne su sorte bundeva koje možete gajiti. Jedna od njih je i Anđelika, koja je porijeklom iz Francuske. Okrugloga ploda , težine 1 – 2 kilograma sa narandžastom korom. Ono što je privuklo mnoge da je gaje je sladak plod koji se koristi za kompot i u brojnim jelima. Možete je i peći u rerni – kada je pečena pospite je cimetom u prahu i dodajte kašičicu meda na svako parče – poslastica bez premca.

Sada je moderno gajiti sorte koje se mogu preraditi i te proizvode prodavati tokom duge zime i proleća.

Sorta ButterNut je sve više tražena na tržištu. Kruškolikog oblika može se peći, kuvati, ali i jesti sirova. Sirovina je za kuvanje čorbi, spremanje slatkih namaza , pekmeza, marmelade, slatkih kolača – čuvene bundevare. Dobro podnosi tretman dugog čuvanja – i do jedne godine. Često je njeno “meso” podloga koja se kuva i kao hrana za bebe.

Pročitajte: Bundeva, kraljica jeseni u službi zdravlja

Tu je i sorta Ibica sa težinom od 2,5 – 3 kilograma okrugla, sa blagim “rebrima”. Njeno meso je suvo i zato se najviše gaji zbog sjemenki punih vitamina i minerala.

U svakoj sjemenki se nalazi mnoštvo vitamina grupe B, vitamina C,D. A i E. Svi oni pomažu dobrom stanju zdravlja našeg organizma – kvalitetu kože, rasta mišića i kostiju. Omega 3 su masti koji su prirodno rješenje za prirodni imunitet, pogotovo to treba imati na umu u doba pandemije. Česta bolest starijih je osteroporoza i tu bundeva vam daje rješenje, kao i za probleme sa prostatom. Možda da napomenemo da sjemenke bundeve podstiču plodnost i libido. Minerali su fosfor, bakar, magnezijum, cink, gvožđe … i sa 100 grama sjemenki zadovoljićete kompletnu dnevnu potrebu za njima.

Pročitajte: Pečena bundeva iz rerne na tri načina

Bundeva banana naših prostora

Posebno se gaje sorte bundeve – golice. Sjemenke su bez tvrde opne i rado se konzumiraju – kako sirove tako i pečene. Osim bogatstva vitamina energetska vrijednost sjemenki bundeve je velika.

U 100 grama je 50 grama masti, 30 grama biljnih proteina, 7 grama vlakan … Zato vam preporučujemo umjesto “grickalica” iz kese zdrave sjemenke bundeve svaki dan po jedna šaka.

Proizvodi se i ulje, hladno cijeđeno, od ovih dragocenih sjemenki. Koristi se kao preliv salata.

Petar Jovičić

Masline – Cijele ili u ulju štite od mnogih zdravstvenih problema

Masline su bogate vitaminom E i drugim antioksidansima, koji mogu pomoći u smanjenju rizika od zdravstvenih stanja kao što su rak, dijabetes, moždani udar i bolesti srca.

Antioksidativne materije u maslinama sprečavaju oksidaciju holesterola i na taj način sprečavaju formiranje naslaga na zidovima krvnih sudova. Takođe, masline sadrže takve masnoće, koje dokazano snižavaju povišen krvni pritisak.

Na primjer, neke studije su pokazale da masline mogu zaštititi od osteoporoze, u kojoj kosti postaju lomljive ili slabe.

Maslina je idealna namirnica i kada je o mršavljenju riječ. Naime, istraživanja su pokazala da ako mononezasićenim mastima koje se nalaze u maslinama zamijenimo zasićene masti (puter, mlijeko, slanina…) podstičemo gubitak kilograma.

Pročitajte: Maslinovo ulje sprječava oštećenja kože

Osim toga, maslinovo ulje dokazano razbija masti unutar masnih ćelija, čime se podstiče topljenje sala na stomaku i smanjuje osjetljivost na inzulin.

Konzumiranje maslina u cjelini ili korišćenje maslinovog ulja za određene obroke može pomoći u zaštiti od različitih zdravstvenih problema.

Masline su takođe bogate vitaminom E, koji može poboljšati zdravlje kože i pomoći vašem imunološkom sistemu.

Zdravstveni benefiti

Zdravlje srca

Brojne studije su pokazale da konzumiranje maslinovog ulja, posebno ekstra djevičanske sorte, može smanjiti rizik od srčanih bolesti i smrtnosti kod ljudi koji imaju visok rizik od ovog stanja.

Smanjenje rizika od raka

Masline sadrže jedinjenje oleokantal, za koje su studije pokazale da može da ubije ćelije raka. Druge studije su pokazale vezu između konzumiranja maslinovog ulja i smanjenja rizika od raka, uključujući rak dojke.

Pročitajte: Recept za ulje protiv bolova – Lavanda, kamfor i maslinovo ulje

Manji rizik i liječenje kognitivnih bolesti

Oleokantal u maslinama i maslinovom ulju je povezan sa smanjenim rizikom od Alchajmerove bolesti i drugih bolesti povezanih s mozgom. Ovo jedinjenje takođe povećava aktivnost lijeka donepezil, koji se koristi za liječenje demencije.

Prevencija dijabetesa

Istraživanja pokazuju vezu između konzumiranja maslinovog ulja i sprečavanja dijabetesa tipa 2 pomažući tijelu da reguliše glukozu (šećer). Neregulisana glukoza može dovesti do razvoja dijabetesa tipa 2.