Jak imuni sistem je prva linija odbrane od svih bolesti, zato dobro upamtite ove recepte.
Jačanje imuniteta još uvijek je prioritet s obzirom na pandemiju korona virusa. Ruski travar ima spremne odgovore na pitanje, kako se zaštititi od infekcija i ojačati imunitet uz pomoć prirodnih lijekova?
Dimitrije Jurovski je siguran da se sve za jak imuni sistem nalazi u prirodi i da je potrebno samo znati kako iskombinovati namirnice, začine i bilje. Kombinacija ovih namirnica je odlična prevencija od prehlada, gripa i virusa, siguran je on:
Malina i ribizla
U sto mililitara ključale vode stavite jednu kašiku meda, jednu kašiku maline, jednu kašiku crne ili crvene ribizle. Ostavite da odstoji 15 minuta. Konzumirajte pola čaše napitka tri puta dnevno prije obroka.
Lipa i zova
Jednu kašiku cvijeta lipe pomiješajte jednom kašikom cvijeta crne zove. Prelijte smjesu čašom vode i kuvajte od pet do deset minuta. Uzimajte jednu čašu toplog čaja svakodnevno.
Med i bijeli luk
Foto: najzdravijahrana.com
Jednu kašiku meda izmiješajte sa jednom kašikom sitno isjeckanog bijelog luka. Uzimajte svakodnevno prije spavanja jednu kašiku ovog sredstva uz toplu vodu.
Cikorija i srdačica
U čašu ključale vode dodajte jednu kašičicu srdačice i jednu kašičicu mljevenog korijena cikorije. Sačekajte da odstoji pola sata. Konzumirajte pola čaše napitka tri puta dnevno.
Urma i mlijeko
Četiri do pet plodova svježe urme prelijte jednom čašom mlijeka. Kuvajte na slaboj vatri pet do deset minuta. Popijte čašu toplog napitka prije spavanja.
Ren i med
Sitno izrendajte korijen rena, stavite ga u teglu i dodajte malo vode. Dobro zatvorite teglu poklopcem i sačekajte sat vremena. Nakon toga procijedite sok od rena i stavite u njega kašiku meda. Uzimajte jednu kašiku ovog sredstva ujutro i uveče.
Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.
Presadnice se mogu proizvesti u klijalištima, niskim ili visokim tunelima. U takvim prostorima formiraju se gredice širine 1-1,2 m na kojima se sije ručno uz razmak redova 10-15 cm i u redu 2-3 cm.
Obično se nakon sjetve i zalijevanja pokriju lončići i gredice tekstilnom folijom ili papirom da bi se održala vlaga do trenutka pojave prvih znakova nicanja. Tokom rasta presadnica na gredicama ili lončićima, bitno je održavanje optimalnih dnevnih i noćnih temperatura, zračenje zaštićenog prostora, održavanje optimalne vlage i dobra osvijetljenost. Takvim uzgojem presadnica paradajza u optimalnim uslovima brže se postiže potrebna veličina presadnice (5-9 listova, visina 15-25 cm). Zbog moguće pojave biljnih bolesti i šteta uzrokovanih štetnim organizmima, paradajz treba uzgajati u višegodišnjem plodoredu. Pravilan plodored u ekološkom uzgoju paradajza predstavlja preventivnu mjeru za održavanje zdravlja bilja, plodnost i biološku aktivnost tla.
Kod uzgoja povrća vrtlari primjenjuju mješovitu ili kombiniranu sadnju u vrtovima. Sadnjom paradajza s drugim vrstama povrća i cvijećem sprječava se pojava korova i štetnih insekata na prirodan način. Dobar komšija paradajzu se pokazao celer, češnjak, grah, kupusnjače, poriluk, cvekla, salata, radič, mrkava, peršun. Dragoljub zasijan uz paradajz, štiti istog od lisnih ušiju, a kadifica od nemetoda. Posebno je djelotvorna kombinacija kupusnjače i paradajza, jer paradajz odbija kupusnog bijelca. Kao loše komšije paradajzu pokazali su se grašak, komorač i krompir. Kod sadnje presadnica paradajza na otvorenom treba pripaziti da su vremenski uslovi slični onima koji su bili u rasadu, jer je paradajz vrlo osjetljiv na hladnoću.
Najčešća bolest od koje strada paradajz u našim krajevima je plamenjača. Plamenjača je gljivična bolest. Ona se širi kada ima previše vlage, pa da biljka obolijeva uglavnom nakon kiše. Plamenjača uglavnom pogađa rajčicu i krumpir.
Osim plamenjače, paradajz može napasti i pauk. To se često događa za vrijeme jakih suša. Na licu listova pojave se bjelkaste manje ili veće pjege, a na njihovu naličju vidljiva je fina sivkastobijela pređa u kojoj se nalaze pauci, njihove larve i jajašca. Listovi na početku izgledaju mramorno, a kasnije postaju bjeličasti i posuše se. S osušenih listova, pauk se seli prema vrhu biljke na mlade listove. Plodovi ostaju sitni i mijenjaju oblik. Ako se reaguje na vrijeme, u početnoj fazi bolesti biljka se može spasiti. Kad se jednom biljka zarazi, potrebno je odmah odstraniti sve oboljele dijelove biljke i spaliti ih.
Čak i stupiće za koje je biljka bila vezana ne smijete koristiti iduće godine, već ih trebate spaliti. Ono što se da učiniti je pokušati spriječiti zarazu. To možete učiniti tako da njegujete tlo, jer je ono osnova zdravog rasta. Ako biljka ima hranjivo tlo, bit će otporna i teže će se zaraziti. Zalijevajte paradajz tekućim đubrivom od koprive jednom sedmično i biže vam zahvalan. Prskajte ih redovno čajem od preslice. Preslica sadrži puno silicijeve kiseline i djeluje preventivno protiv gljivičnih oboljenja.
Paradajz često napadaju krompirove zlatice. Upravo radi zajedničkih nametnika i bolesti ne preporučuje se sadnja paradajza pored krompira. Krompirove zlatice će ipak prvo odabrati krompir, tek krajem ljeta više počinju napadati paradajz i patlidžan. Krompirovu zlaticu najlakše ćete mehanički ukloniti s vaše biljke. Kada osjete opasnost, ukoče se, padnu s biljke na tlo i prave se mrtve. Tada imate priliku pokupiti ih i odnijeti na neko drugo mjesto gdje neće raditi štetu. Osim krompirove zlatice, paradajz napadaju i lisne uši te razne vrste insekata i gusjenica. Lisne uši možete odstraniti s biljaka mlazom vode. Taj postupak treba provoditi ujutro kako bi se biljke što prije osušile na suncu. Ako to ne pomogne, možete upotrijebiti neko od prirodnih sredstava.
Protiv lisnih uši, hrđe, grinja, gusjenica i mrava u 10 l vode (najbolje kišnice) potopite 300 g svježih listova i cvjetova pelina ili 30 g suhog pelina. Ostavite pelin da se namače u vodi 2–3 dana, nakon čega koristite ovu tekućinu za redovito prskanje vaših rajčica.
Upotreba organskih gnojiva u ekološkoj proizvodnji paradajza je osnovni princip đubrenja, jer nema negativnih posljedica na zdravstvenu ispravnost i hranljivu vrijednost uzgajanih biljaka te negativnog uticaja na okolinu. Za bio-vrtlare kompost je ekološki najprihvatljivije đubrivo. Prilikom spremanja komposta recikliraju se i vraćaju u tlo neiskorišteni biljnih ostaci i maksimalno se čuva okoliš. Kao izvor hraniva može se upotrijebiti stajsko đubrivo koje mora biti potpuno zrelo, jer u protivnom se njegovom razgradnjom troši puno vode što se negativno odražava na rast i razvoj paradajza.
Opšte pravilo među bio-vrtlarima je da tlu oko biljaka u vrtovima pokriju usitnjenim i suvim biljnim materijalom. Malčiranje uz pomoć slame, sijena, usitnjenih grančica i biljnih ostataka osim što smanjuju isparavanje vode, sprječava razvoj korova i stvaranje pokorice. Listovi gaveza (bogati kalijem) i listovi paradajza su prikladna za zastiranje tla na kojem uspijeva paradajz. Često se na većim poljoprivrednim parcelama u ekološkoj proizvodnji pardajza kao pokrovni materijal koristi biorazgradiva malč folija ispod koje su nalazi sistem za navodnjavanje kap po kap. Tokom vegetacije najvažnije je da se paradajzu osigura dovoljno svjetlosti, topline i vlage. Njega paradajz sastoji se od uklanjanja uvelih cvjetova i listova, suvišnih izdanaka (tzv. zaperci).
Bočni izdanci koji rastu iz glavne stabljike paradajza moraju se otkinuti dok su mali, te se sprječava stvaranje grmolikog izgleda i slabije prozračnosti. Zakidanjem vrhova nakon što biljka razvije 4-6 cvjetnih grančica ubrzava se zrioba plodova, a radi boljeg provjetravanja uklanjaju se donji stariji listovi. Zalijevanje i prehranu rajčice treba prilagoditi rastu biljke.
U želji da kuća što prije dobije zelenu kulisu, a vrt postane lijepo oblikovan prostor, često sadimo previše bujnih voćaka, visokog listopadnog drveća i grmlja te četinara.
Zaboravljamo da je bilje dinamično i da svake godine postaje sve više, šire i gušće. Obična smreka, na primjer, može narasti 50 m visoko, Pančićeva omorika 30 m, breza 25 m, tisa, grab i pačempres 20 m, bagrem, klen, oskoruša i tuja oko 15 metara, planinski bor 10 m, a glog 4 m. Visoko i bujno drveće, zavisno od uslova rasta, može razviti i veoma široku krošnju.
Kako godine prolaze tako slobodan prostor vrta biva sve manji, hladniji i sjenovitiji. Ispod četinara nema dovoljno svjetla i tlo je suvo, pa ne uspijevaju ni najskromnije biljke koje nemaju velike prohtjeve.
Visoko listopadno drveće nije pogodno za sadnju u neposrednoj blizini kuće, kako u oluk ne bi padalo lišće i začepljivalo ga. Razgranato korijenje bujnih stabala može razoriti izolaciju kućnih temelja pa lako prodire voda i oštećuje zidove.
Imajte na umu i to da bujno drveće posađeno preblizu vrtnih staza ometa normalno hodanje jer pojedine grane, posebno kod visećih vrsta, prekrivaju stazu. Ako ih odrežete, nagrđujeto stablo i ono gubi ljepotu. Dijelovi krošnje visokih stabala mogu prorasti između električnih vodova pa ni ta mjesta ne smijemo izabrati za sadnju drveća.
Želite li izbjeći navedene neželjene posljedice brzopletog oblikovanja vrta, brižljivo izaberite drveće i grmlje primjereno veličini vrta i posadite ih na sigurnoj udaljenosti od kuće, imajući na umu koliki će prostor za nekoliko godina pojedina vrsta zauzeti.
Prefinjena, raskošna, tajanstvena i lijepa. Sve je to orhideja. Nakon što je ova tropska kraljica cvijeća, nerijetko zvana noćni leptir, nekoliko mjeseci svojim cvjetovima krasila vaš stan ili kuću, vrijeme je da je presadite.
Iako su orhideje na glasu kao vrlo osjetljive i teške za uzgoj, samo je presađivanje dosta jednostavno.
SAVJETI PLUS
* Orhideju je važno pravilno održavati. Ako je u cvatu, tada ju je potrebno “zalivati” jednom nedjeljno, najbolje ujutru, te svae druge nedjelje u vodu dodati đubrivo za orhideje. Ako je orhideja u fazi mirovanja “zaliva” se jednom u dvije nedjelje i ne dodaje se đubrivo.
* Biljka iziskuje puno svjetla, ali ne smije biti izložena direktno na suncu, naročito tokom ljetnih mjeseci. Stoga ju je najbolje držati uz prozor, a za vrijeme najvećih vrućina spustiti rolete. Ta im je lokacija stoga draža u hladnijim mjesecima. Iako su najčešće uz prozor, zapamtite, orhideje ne vole promaju.
* Ako je vaša orhideja visoka, teško će se zadržati u uspravnom položaju. Stoga u teglicu, samo pažljivo, zabodite tanji drveni potporanj (debljine kao orhidejina stabljika) i kopčicama za orhideje (koje su nalik na kopčice za kosu, samo nemaju iglice s unutrašnje strane) pričvrstite stabljiku biljke za štapić.
1. Za presađivanje vaše orhideje treba vam mala prozirna plastična posuda s rupicama na dnu, veća, cvjetna ukrasna posuda, supstrat, odnosno vodo-propusna zemlja s korom za orhideje, i makaze za rezanje korijenja. Ako je orhideja u cvatu, trebaće vam i đubrivo za orhideje.
2. Dno prazne plastične posude, koja bi trebala biti prozirna radi kontrole vlage i svjetla za korijenje, a u koju ćete presaditi orhideju, prekrijte supstratom, u debljini nekoliko centimetara. Ne trebate staviti previše zemlje s korom, dovoljno je da se popuni nešto manje od pola posude kako bi korijenje moglo rasti.
3. Sad je vrijeme da svoju orhideju izvadite iz stare posude. Biljku primite za stabljiku i lagano povucite. Dio supstrata pašće samo s korijenja, a ostatak pažljivo odstranite rukom. Po potrebi ispod teglice rasprostrite stari novinski papir kako bi lakše očistili ispalu zemlju.
4. Prije nego orhideju stavite u novu saksiju, uklonite mrtvo korijenje, odnosno makazama odrežite oštećene vrhove, bilo da su osušeni ili polomljeni.
5. Na zemlju,kojom ste prekrili dno nove plastične posude, postavite orhideju, ugurajte korijenje (dio će vam ipak ostati izvan saksije, što je uobičajeno za tu biljku) te sa svih strana u posudu dodajte supstrat. Malo pritisnite zemlju kako bi zadržala ravnotežu biljke i primila se za korijenje te ponovno nadopunite posudu ostatkom supstrata.
6. Prozirnu plastičnu posudu s orhidejom potom stavite u veću, cvjetnu posudu. Pravilo struke je da odgovara boji orhideje. Sad kad se presadili svoju biljku, dajte joj vode. Važno je znati da se orhideje ne zalivaju kao ostale biljke, nego se “namakaju” u vodi. Naime, u tu veću ukrasnu posudu ulijte odstajale vode, kišnice ili uređaja za klimatizaciju (vašoj će orhideji biti draže primiti vodu sa što manje kamenca) te prozirnu plastičnu saksiju s rupicama ostavite u njoj 2 do 3 sata. Tako će se vaša orhideja “napiti” vode, koja bi inače kroz prhki supstrat samo protekla.
7. Nakon nekoliko sati, ocijedite orhideju (dovoljno je da iz zemlje iscuri ostatak vode) te ispraznite cvjetnu ukrasnu posudu. Orhideja ne voli promjenu životnog okruženja pa je najbolje da je vratite na staro mjesto ako je riječ o zatvorenom prostoru nadamo se da je to kod prozora – i uživajte u zimskim mjesecima. Tad orhideje najljepše cvatu.
Svaki iskusni vrtlar će vam reći da kvalitet rasada direktno zavisi od posude u kojoj se uzgaja. Dakle, kako odabrati upravo one posude u kojima će se biljke osjećati najugodnije?
Svaka vrsta kontejnera/posuda ima svoje prednosti i nedostatke. Izbor najpogodnije posude zavisi od toga koje ćete biljke u njoj uzgajati i, zapravo, o načinu uzgoja presadnica – sa ili bez presađivanja.
Kutija za rasad – pogodna, ali nije pogodna za sve usjeve
Obično su kutije za rasad napravljene od plastike ili drveta. Proizvođači nude modele različitih veličina. Stoga neće biti teško odabrati kutiju koja će lako stati na vašu prozorsku dasku. A možete ih napraviti sami. Prednosti domaćih kutija za rasad su niska cijena i mogućnost postavljanja bilo koje veličine.
Ako se odlučite uzgajati rasad u domaćoj drvenoj kutiji, prije nego što nalijete zemlju, iznutra je obložite folijom/najlonom kako voda ne bi prodirala kroz dno i zidove. Takođe neće biti suvišno napraviti stalak ili podlogu za njega, inače možete uništiti prozorsku dasku.
Veoma je zgodno brinuti se o sadnicama u kutijama, jer su sve biljke su u jednom kontejneru. Ako je potrebno, kutije se mogu brzo premjestiti na drugo mjesto ili okrenuti na drugu stranu prema suncu.
Napomena:
Optimalna visina posuda za rasad je 8-10 cm. U njima treba predvidjeti i drenažne rupe. Molimo vas da ovo uzmete u obzir prilikom kupovine ovih proizvoda.
Ali zapamtite da su kutije za rasad samo „privremeni dom“ za biljke, u određenoj fazi, mora će se presaditi zasebne posude. Stoga su kutije za rasad potpuno neprikladne za usjeve sa korijenskim sistemom koji ne podnose presađivanje (paprika, patlidžan).
Sadnice uzgojene u kutijama pravovremeno ronite, inače će im izrasti korijenje, a biljke će biti vrlo teško dobiti bez oštećenja.
Ako su kutije dovoljno velike, u njima se može uzgojiti rasad sve do sadnje u zemlju. Međutim, čak i ovdje mogu nastati poteškoće. Do trenutka sadnje, korijenovi biljaka su toliko isprepleteni da će ih biti gotovo nemoguće razdvojiti bez oštećenja. Kao rezultat toga dobićete slabe biljke koje će neujednačeno nicitati ili se neće ni primiti.
KONTEJNERI ZA RASAD SU DOBRA OPCIJA ALI….
Kontejneri/kasete su male posude promjera od 3,5 do 7 cm, međusobno povezane (u zavisnosti od veličine ćelija u kontejneru, može biti od nekoliko komada do nekoliko desetina).
Prednosti kontejnera:
lagani su i prenosivi, sadnice u njima se lako transportuju;
jeftini su i uz pažljivo rukovanje trajat će 10 ili više godina;
vrlo kompaktan i ne zauzima puno prostora za pohranu;
u svakoj ćeliji postoje rupe za odvod vode, tako da sadnice ne pate od viška vlage;
zbog ograničenog prostora, sadnice ne rastu u njih.
Ali ovi kontejneri imaju i značajne nedostatke :
zbog male veličine posuda, tlo u posudama i kasetama se brzo suši, a ako se biljke ne zalivaju na vrijeme, mogu uvenuti;
zidovi kaseta su vrlo tanki, jedan nezgodan pokret prilikom njege biljaka ili presađivanja i odmah se zgužvaju i lome;
vrlo je teško izvaditi biljku iz posude bez ometanja zemljane kugle.
Ovi kontejneri nisu prikladni za paprike, patlidžane i druge usjeve sa dubokim korijenovim sistemom – njihova visina neće biti dovoljna za potpuni razvoj sadnica čak ni u početnoj fazi razvoja.
Tresetne tablete su odlično rješenje, ali cijena „ujeda“
Ove „čudotvorne posude“ su relativno nove na tržištu i odmah su postale veoma popularne. U stvari, tresetna tableta je kompresovani sitnozrnati treset kojem su dodane hranjive materije. Kako bi „konstrukcija“ zadržala svoj oblik, umotana je u tanak, izdržljiv netkani materijal.
Promjer tresetnih posuda može varirati od 2,5 do 9 cm. Da bi se „aktivirali“, jednostavno ih je potrebno staviti u posudu s vodom. Postupno apsorbirajući vlagu, tresetne tablete će se povećati u visini za 5-7 puta, ali njihov promjer se praktički neće promijeniti. Nakon ovakvih „vodenih postupaka“ tresetne posude su spremne za upotrebu – kada se višak vode ocijedi, sjeme se može posijati u posebno udubljenje u njihovom gornjem dijelu.
Neosporne prednosti ovih kontejnera su:
jednostavnost upotrebe – ne morate ni kupovati zemlju, jer su tresetne posude i čaše i supstrat u isto vrijeme;
dobra propusnost vode i zraka;
mogućnost uzgoja usjeva koji ne podnose presađivanje, jer sadnice se sade na stalno mjesto direktno iz tresetnih posuda.
Prije sadnje u zemlju ili presađivanja rasada u veliku posudu, preporučljivo je ukloniti mrežu s tresetnih posudica – to će korijenovima olakšati savladavanje novog prostora.
Međutim, tresetne tablete imaju i značajne nedostatke :
visoka cijena;
nemogućnost ponovne upotrebe, tj. biljke se sade u zemlju direktno u ove posude;
potreba za stalnim praćenjem sadržaja vlage u supstratu i sprječavanjem njegovog isušivanja, inače će biljke uvenuti.
U tresetnim posudama/tabletama najbolje će rasti sadnice kupusa, luka i cvijeća. U tabletama velikog promjera (7-9 cm) možete uzgajati lubenice, dinje i usjeve bundeve ali i krastavce, tikvice itd. Za sadnice paradajza, paprike i patlidžana ova količina zemlje neće biti dovoljna, već će se u fazi dva prava lista morati prebaciti u velike posude.
Saksije su pogodne za sve kulture
Plastične saksije za sadnice mogu se kupiti u gotovo svakoj specijalizovanoj trgovini. Njihov izbor je jednostavno ogroman – od vrlo malih (ne više od 50 ml) do vrlo velikih (1 litar više).
U prodaji možete pronaći i okrugle i četvrtaste saksije. Svaka vrsta ima svoje karakteristike. Okrugle posude, na primjer, lakše je napuniti zemljom, ali zauzimaju puno prostora na prozorskoj dasci. Kvadratne su kompaktnije, ali je teže izdvojiti biljke iz njih tokom presađivanja.
Saksije za rasad su izrađene od tamne neprozirne plastike. U pravilu, na dnu imaju rupe za odliv viška vlage.
Prednosti plastičnih saksija za sadnice su:
mogućnost uzgoja raznih kultura;
pouzdana zaštita korijena od oštećenja tokom uzgoja;
nema potrebe za čestim zalivanjem;
niska cijena i mogućnost ponovne upotrebe.
Ali postoje i neki nedostaci :
zauzimaju puno prostora (posebno okrugle);
nepažljivo vađenje može oštetiti korijenje biljke.
Tresetne saksije zahtevaju pravilno zalivanje
Na prvi pogled može izgledati da su ove posude napravljene od kartona. Zapravo, ova izjava nije daleko od istine. Tresetne posude su 70-80% treseta i 20-30% papira. Ovi kontejneri su savršeni za uzgoj rasada krastavaca, tikvica, tikvi, bundeva itd. i drugih kultura koje ne podnose presađivanje (na primjer, paprike). A porozni zidovi proizvoda pomažu u održavanju optimalnog režima vode i zraka za biljke.
Uzgoj rasada u tresetnim posudama je vrlo pogodan. Dovoljno je samo da ih stavite na paletu, napunite vlažnim hranjivim supstratom i posijate sjeme. Briga o biljkama sastoji se samo od pravovremenog zalijevanja. Sadnja sadnica u zemlju je takođe vrlo jednostavna – iskopajte rupu potrebne veličine, stavite u nju tresetnu saksiju sa biljkom, pospite je zemljom i zalijte. Vremenom će saksije istrunuti i postati dobro đubrivo za zasađene biljke.
Znajući karakteristike nabrojanih kontejnera i posuda za rasad, lako možete pronaći pravi „dom“ za svoje biljke.
Salvija, latinski naziv Salvia Splendens, je atraktivna dekorativna biljka, poznatija kod nas još i ukrasna žalfija.
Dostiže visinu i do 60 cm. Listovi ove lijepe biljke su jajastog oblika, glatko, pri krajevima zaobljeni, i svijetlo zelene boje. Što se tiče njenih raskošnih cvjetova veoma su brojni, cjevastog su oblika i otvaraju se od početka maja, pa sve do pojave hladnih mrazeva.
Cjevasti cvjetovi najčešće su crvene, ružičaste, ljubičaste ili bijele boje. U jednoj cvasti nalazi se od 30 do 90 cvjetova. Cvjetanje počinje od osnove cvasti ka vrhu, pa se tako samim tim i produžuje period cvjetanja. Veoma su zanimljive leptirima, što je interesantno s obzirom da nemaju nikakav miris. Ova jednogodišnja cvjetnica je zaista bogata cvjetanjem.
Salvia splendanes potiče iz Brazila gdje inače raste kao višegodišnja biljka žbunastog oblika. U našim krajevima gaji se kao jednogodišnja biljka. Postoje mnoge sorte ove biljke. Vista violet je jednogodišnje cvijeće, obično plave ili bijele boje.
Zatim imamo vrstu Sizzler koja je crvene i bijele boje. Fuego sorte spadaju u novije vrste koje su bogate cvjetovima koji su vatreno crvene boje i dosežu do 20 cm. Salvia farinaceae je veoma snažna vrsta koja može da dostigne visinu do 60 cm. Ima mnoštvo cvjetova metličastih oblika, koji su sitni.
Cvjetovi imaju veoma dug vijek i zahvalni su za održavanje. Uzgoj ove biljke veoma je popularan kod ljudi koji žele da osvježe svoja stara dvorišta, da ukrase svoje vikendice da prosto uljepšaju sebi prostor u kome borave.
Sadnja Salvije
Salvijino sjeme niče veoma brzo, u roku od 4 do 5 dana. Sije se u periodu od januarra do marta mjeseca. Kada nam se pojavi prva klica, tada ce i korijen same biljke početi da se formira.
Zemlju u koju sadimo treba pripremiti i održavati njenu vlažnost, kako bismo povećali i broj sadnica, pošto je u prvih sedam dana nakon klijanja vlažnost jako bitna za samo razvijanje sadnica. Zemljište ne treba biti ni previše vlažno, jer u tom slučaju može doći do truljenja samog korijena. Visoke sorte mogu se saditi same ili u grupama. Možemo ih posaditi u leji, kamenjaru u vrtu. Na 1 m2 sadi se od 6 do 9 biljaka, s tim da razmak između njih bude do 20 do 25cm.
Salvije niže vrste trebalo bi posaditi u saksije , na terasi ili u žardinjere. Ova vrsta ukrasne žalfije može se kombinovati sa drugim biljkama kontrasnih boja. U većini slučajeva sadi se sa biljkama koje vole svjetlost.
Često joj društvo prave kadifa, bijeli alisumom ili verbena. Veoma lijep prizor odaje i u kombinaciji sa nekim ukrasnim travama.
Gajenje i njega
Dekorativna biljka Salvija nije pretjerano zahtjevna za održavanje. Salvija je biljka kojoj prija svjetlost, te samim tim treba je postaviti na pozicije koje su poprilično osunčane. Ona će na takvim mjestima uživati i dostići svoj puni sjaj.
Koliko joj prija svjetlost toliko ova biljka voli i toplotu. Ukoliko želimo da se ona pravilno razvija moramo joj obezbijediti temperaturu gajenja između 16 i 24 stepeni. Ukoliko je ostavimo na nižim temperaturama od onih koje joj odgovaraju može doći do pojave žutila po listovima.
Za presađivanje Salvije dobro je u zemlju staviti i treseta. Sadnja u žardinjerama je dekorativno lepog izgleda ali s obzirom da ima jak korijen, često joj taj prostor brzo postane mali i ne izdrži, te se mora presaditi.
Orezivanje joj i nije preko potrebno, tačnije samo treba ukloniti precvjetale cvjetove. Razmnožavanje ove biljke vrši se samo hibridnim sjemenom, koje pospješuje snažno i bujno cvjetanje. Kada se sjeme skine sa hibrida nikad ne može da da pretjerano lijepe biljke. Svako sjeme se primi.
Poprilično brzo cvjetaju već iste godine. Što se tiče zalivanja, ni ono nije komplikovano. Veoma dobro podnosi ljetnje dane i suše, jer ima veoma jak i snažan korijen. Jako je važno da u ranim razvojima ne ostaje bez vode, jer će u tom slučaju i korijen ostati ne razvijen.
Zaključak je prost – Zalivanje treba biti umjereno, ni previše ni premalo. Kada je zalivamo dobro za našu biljku bilo bi da dodamo neko tečno đubrivo, radi njenog bujnog cvjetanja. Dosta tečnog đubriva najpotrebnije joj je u proljeće, jer tada troši dosta svoje energije na cvjetanje, a u ljetnjim danima količinu đubriva koju joj dajemo možemo smanjiti za polovinu.
Razmjeravanje parcele i obilježavanje sadnih mjesta se obavlja nakon završene pripreme zemljišta za sadnju.
Određivanje razmaka sadnje zavisi od voćne vrste , podloge , sorte , uzgojnog oblika , raspoložive mehanizacije a pre svega od intenziteta proizvodnje. Kod većine voćnih vrsta markerima se obeležava svako sadno mesto a kod pojedinih jagodastih voćki koje se sade na manjem rastojanju u redu obeležavaju se redovi.
– u vidu kvadrata (jednako rastojanje voćaka u redu i između redova npr. 5m x 5m, 4m x 4m )
– pravougaonika (razmak između redova veći od razmaka između voćaki u redu 6mx4m, 5mx3m itd.)
– u trougao (voćke se nalaze na ivicama jednakostraničnih ili jednakokrakih trouglova, stabla svakog drugog reda se nalaze u međuprostorima prethodnih redova. Ovom sadnjom se dobija veći broj voćaka po jedinici površine)
– po izohipsama ( primjenjuje se na terenima sa većim nagibom, voćke se u redu nalaze na istoj nadmorskoj visini).
Rastojanje koje izaberemo voćkama mora obezbijediti dovoljno hranidbenog prostora za normalan rast i nesmetano kretanje mehanizacije. Ako je teren ravan ili sa blagim nagibom, najbolje je da pravac redova bude sjever-jug zbog boljeg osvjetljenja.
Ako je nagib veći pravac redova treba da bude u pravcu pada terena zbog lakšeg kretanja mehanizacije. Posebnu pažnju obratiti da rastojanje između granica parcele i početka i kraja reda bude dovoljno udaljeno kako bi se moglo nesmetano okretati sa mehanizacijom.
Na većim kompleksima potrebno je obaviti parcelizaciju na posebne table uz odgovarajuću putnu mrežu, a za određivanje pravca i položaja redova angažuju se geometri.
Na manjim parcelama obilježavanje se može obaviti pomoću dvije pantljike od 50 metara. Prvo je potrebno odrediti osnovni red, koji treba da je na najdužoj strani parcele. Na njegovom početku i kraju postavićemo po jedan kočić, a između njih zategnuti i privezati kanap.
Ostale redove koji se nalaze upravno na osnovni red odredićemo tako što ćemo naći dva prava ugla na oba markera osnovnog reda. Možemo ih odrediti sa dvije pantljike od 50m, tako što od prvog markera izmjerimo 40 m na liniji koja ga spaja sa drugim markerom i tu pobodemo kočić, od markera sada pantljiku držimo na 30 m, a od kočića na liniji (kanapu kojim su spojeni markeri osnovnog reda) pantljiku namjestimo na 50 m i spajamo sa pantljikom od 30 m. Na mjestu gdje se dvije pantljike spoje pobodemo kočić.
Tako smo odredili prav ugao i postupak ponavljamo na drugoj strani. Kada smo odredili prave uglove određujemo redove, a u redovima sadna mjesta obilježavamo kočićima. U praksi proizvođači često umjesto pantljika koriste tri drvene letve spojene u pravougli trougao. Dvije letve izmjere na željenu dužinu međurednog i rastojanja u redu su stranice trougla koje zahvataju prav ugao. Pomjerajući trougao niz obilježen osnovni red markiraju sadna mjesta u njemu kao i u susjednom redu. Postupak ponavljaju do kraja parcele.
Osnovna karakteristika ishrane suprasnih krmača je ravnomjerna ishrana tokom cijelog perioda suprasnosti s nešto povećanim obrocima u zadnjoj trećini suprasnosti.
Razvoj ploda kod krmača intenzivan je u posljednjoj trećini graviditeta, što iziskuje i povećanje potrebe. Suprasna krmača ne smije biti mršava, ali isto tako ne smije biti ni predebela. Debele krmače teže se prase, plodovi se često nedovoljno razviju, a novorođena prasad je nevitelna.
Suprasne krmače treba da se hrane tako da starije povećaju težinu za oko 30 kg a prvopraskinje 45-50 kg. Ukupna količina suve materije ne bi trebalo da pređe 1,5-2% tjelesne težine krmače. U zimskoj ishrani osnovna hraniva čine koncentrovana, žita uz dodatak uljanih sačmi i hraniva animalnog porijekla.
Ljetnja ishrana može da bude bazirana na ishrani većih količina zelene mase, posebno lucerke. Kvalitetnom lucerkom može da se zadovolji 50% potrebe u prvoj poloini suprasnosti, a u posljednjoj trećini lucerkom se može zadovoljiti 30% potreba. Ostatak potreba se zadovoljava ishranom koncentrovanih hraniva.
Gravidne krmače se mogu držati na paši, gdje mogu podmiriti 40% potreba u energiji. Pored toga boravak na paši djeluje povoljno na graviditet. Suprasne krmače po pravilu treba hraniti obročno i do dva puta dnevno. Hrana se daje suva, a može da se vlaži čime se smanjuje rasturanje.
Voda se daje po volji. Visoko gravidnim krmačama ne smije se davati velika količina kabaste hrane kako bi se izbjegao uzajamni pritisak digestivnog trakta i ploda. Da bi se izbjegle posljedice mastitisa preporučuje se na nekoliko dana pred porođaj smanjenje obroka.
Na dan prašenja krmačama se ne daje hrana ili eventualno se daje mlaki napoj od mekinja, koji se takođe daje prvi dan po prašenju. Potrebna količina hrane postiže se obično peti dan po prašenju, kada se prelazi na ishranu krmača u laktaciji.
Evodija (Tetradium Daniellii) je ukrasno i medonosno drvo, ili zbun, u zavisnosti kako se orezuje. Izuzetno je bogata polenom i ubraja se u jednu od najboljih pčelarskih biljaka.
Nije zahtjevno drvo i prilagođava se različitim tipovima zemljišta. Raste u visinu do oko 12 metra, a širinu krošnje zna da ima čak 8 metra. Sadi se na razmak od 5 metara. Ako želite da u svom dvorištu imate evodiju, znajte da nije mnogo zahtjevna i da se prilagođava svim podlogama, mada joj više odgovaraju pješčane i suve podloge. Spada u šumsko i ukrasno drveće, i veoma je otporna na uslove koji vladaju u gradu, poput zagađenog vazduha.
Evodija se još naziva „pčelinje drvo“ ili „korejski bagrem“. Počinje da cvjeta tek poslije četvrte godine i tada prvi put rađa plod. Cvjetovi evodije su bijeli, prijatnog mirisa i nakupljneni su u grozd. Kada procvjeta evodija postaje crvena, a plod joj se vadi iz čaura koje pucaju. Plod joj je veoma sitan tako da gomila od hiljadu sjemenki ima težinu od samo šest grama.
Najniža temperatura koju evodija može da podnese je -18 stepeni.
Pošto joj period cvjetanja traje mjesec dana, i pošto je veoma bogata polenom, evodija spada u medonosne biljke. Sa samo jednog hektara zasađene evodije, pčele prikupe oko hiljadu kilograma meda. Med dobijen od evodije ima specifičan ukus intenzivne arome i za razliku od drugih medova, ne kristališe se.
Evodija se sadi u jesen ili pred samu zimu. Potrebno je da se sjeme dva dana prije sijanja pokvasi vodom. Tegla se napuni zemljom, a sjeme se stavi jedan i i po centimetar u zemlju počev od vrha tegle, koju ćete držati na sobnom prozoru. Kada biljka dostigne do 12 centimetara, presađuje se u veću teglu. Evodija obavezno treba da se zaliva dva puta dnevno, a ako je preko zime iznesete napolje, biće to pogubno po nju.
Predsjednik Saveza udruženja poljoprivrednih proizvođača Republike Srpske Stojan Marinković upozorio je da farmeri ne mogu opstati u otežanim tržišnim uslovima kada su izrazito visoke cijene žitarica i evidentan prekomjeran uvoz mesa.
„Nas muči prekomjerni uvoz. To je gorući problem. Primjetno je poskupljenje mesa u mesarama i tržnim centrima, ali to ne prati i povećanje cijena žive mjere. Tako da je ponovo uvoz onaj koji remeti poljoprivrednu proizvodnju u ovakvim otežanim uslovima“, naveo je Marinković.
On kaže Srni da uzgajivači ne mogu biti optimistični za naredni period uz izrazito visoku cijenu sojine sačme kao osnove za pripremanje stočne hrane.
Marinković kaže da poljoprivredni proizvođači apeluju na nadležne da zaštite domaću proizvodnju i traže da se taj problem konačno stavi na listu prioriteta i riješi.
On napominje da pojedine države u EU i u okruženju već realizuju planove pomoći poljoprivrednim proizvođačima, jer su potpuno svjesni energetske krize u svijetu koja je u direktnoj vezi sa poskupljenjem mineralnog đubriva.
„Vidjeli smo da vodeći proizvođači mineralnih đubriva ne mogu doći ni do sirovina. S obzirom na visoku cijenu gasa koji učestvuje u toj proizvodnji, možemo očekivati da u ovoj godini neće biti pojeftinjenja mineralnih đubriva“, rekao je on.
Marinković smatra da države moraju da nađu mehanizme da subvencionišu komponente koje su neophodne za pravilnu sjetvu i za obezbjeđenje profita za poljoprivredne proizvođače.
