Naslovnica Blog Stranica 324

5 uobičajenih zabluda o zaštiti i prezimljavanju ruža

Prilikom uzgoja ruža potrebna je posebna priprema za zimu. Ali neki uzgajivači cvijeća to čine pogrešno.

Postoji veliki broj zabluda o gajenju ruža. Vrijeme je da razotkrijemo mitove koji postoje među neiskusnim uzgajivačima ruža!

Zabluda 1: sve ruže treba orezati prije uzimljavanja

orezivanje ruža
Foto: Shutterstock

Često možete pronaći savjet da apsolutno sve ruže, u pripremi za zimovanje, treba rezati na visinu od 20-30 cm. Nemojte žuriti da to učinite. Prvo odredite kojoj vrtnoj grupi pripada vaša ruža.

Ovako kratko orezivanje  za zimu prikladno je samo za hibridne ruže čajevke i predstavnike grupe floribunda ruža. Ako isto toliko orezujete ruže  penjačice, one će sporo rasti sljedeće godine i rizikujete da neće procvjetati.

Osim toga, za zimu se ne preporučuje rezanje tankih izdanaka koji su izrasli tokom toplijih jesenjih dana. S početkom mraza, oni će odumrijeti, ali u proljeće se skraćuju i time se bude pupoljci koji se nalaze na donjem dijelu biljke. Iz njih će izrasti najmoćniji izdanci, dajući velike cvjetove.

Zabluda 2: ako hranite ruže samo fosforom i kalijumom, grmovi će dobro prezimiti

Da, ružama je potrebno jesenja prihrana, ali za povećanje imuniteta ne trebaju samo kalijum i fosfor, već i magnezijum, kalcijum i drugi mikroelementi. Međutim azota u jesenskom đubrenju ruža ne bi trebalo biti.

Ishrana biljaka je neophodna ali ne poništava potrebu za izgradnju visokokvalitetnog skloništa za ruže. Sorte koje vole toplinu neće preživjeti bez nje zimi.

Zabluda 3: ruže imaju vrlo elastične izdanke koji se lako savijaju do tla

Grmlje s debelim granama prilično je teško saviti do zemlje. Stoga ne odgađajte ovu stvar do kasne jeseni. Od kraja septembra postepeno spuštajte i fiksirajte grane sve niže i niže, tako da do vremena zimske zaštite stabljike stignu do tla.

I imajte na umu: izdanci biljaka su najelastičniji tokom dana po toplom vremenu. U tom trenutku se mogu sigurno nagnuti na tlo – tada se neće slomiti.

Zabluda 4: za zimu, sve ruže treba ogrtati

ogrtanje ruža

Ruže se obično prodaju u rasadnicima kalmljene na divlje ruže. Takve biljke bolje podnose hladnoću, pa se ne moraju ogrtati. Ali imajte na umu: ako ruža nije zasađena dovoljno duboko, a mjesto kalemljenja je iznad površine tla, tada je ogrtanje neophodno. Da biste to učinili, koristite suvu podlogu: treset, vrtnu zemlju ili pijesak. Ako je mjesto kalemljenja dublje od 4 cm, tada nećete primijetiti prednosti ogrtanja.

Zabluda 5: grane smreke su najbolji materijal za zaštitu ruža

Grane smreke je prilično teško nabaviti u pravoj količini, pogotovo ako imate veliki ružičnjak. Da ne biste dobili kaznu, morat ćete otići u šumu, saznati o planiranoj sječi šuma i tražiti da pokupite nepotrebne ostatke smreke (grane smreke).

Da biste izbjegli ovu nevolju, lakše je pokriti ruže nekim vještačkim materijalom kao što je agril. Izbjegavajte koršćenje plastične folije: ona ometa protok vlage i vazduha.

 

 

Zalivanje sobnih biljaka – Na ovaj način ih nećete uništiti!

​Smatra se da većina sobnih biljaka propada usljed nepravilnog zalivanja.

Nekada nismo ni svjesni da nešto radimo pogrešno, a to ponavljamo i griješimo.

Razvijanje dobrih navika za zalivanje nije teško, ali zahtijeva nekoliko obrazaca koje bi trebalo da poštujemo.

Biljke koje venu govore vam da im treba više vode, dok biljke koje žute i izgledaju isprano dobijaju previše vode.

Kako zalivati biljke?

Postoji nekoliko koraka koje možete da preduzmete kako biste zalivanje učinili lakšim i efikasnijim.

Za početak kada presađujete biljke, nemojte da punite saksiju po obodu.

Ovo znatno otežava zalivanje jer ćete morati da sipate vodu preko zemlje. Ostavite dovoljno prostora da sipate malo vode i pustite da se sama upije. Važno je da nikada ne dozvolite da vaše biljke budu u vodi!

Izaberite pravu lokaciju

Osim izbora prave lokacije za vašu biljku na osnovu svjetlosti, možete i to da uradite i na osnovu zalivanja. Trebalo bi da slične biljke, ukoliko je to moguće, držite jedne pored drugih. Na ovaj način biće vam lakše da ih zalivate.

Vrijeme za zalivanje

Zalivanje noću podstiče vlagu, što je preduslov za napad gljivica.

Umjesto toga, zalivajte biljke tokom dana, kada su stope isparavanja i transpiracije najbolje, prenosi Magazin.

Po receptu čuvenog travara Vase PELAGIĆA: Ovo je najbolji prirodni lijek za SUVI KAŠALJ, a kupuje se na PIJACI

Naše bake su dobro znale za ljekovita svojstva crne rotkve

Vasa Pelagić, ljekar i narodni prosvetitelj u svojom knjizi „Pelagićev narodni učitelj“ posebno izdvaja rotkvu i ističe njene mnogobrojne prenosti.

Pelagić je smatrao da ova biljka liječi zatvor, pokvaren želudac, bolesti crijeva, razne pjege, bolesti bubrega, dušnika, slezine, pijeska i kamena u mokraćnoj bešici, teškog mokrenja, protivu bolova u prsima, stomaku i vratu. Smatrao je i da djeluje protiv bolesti pluća i kašljanja sa primjesama krvi, zatim protiv svraba i raznih čirića na koži i crvića u crijevima. Njegov savjet je bio jasan, pa je rotkvu bilo neophodno uzimati prije ručka i nešto prije večere.

Naše bake su takođe znale da rotkva može biti ljekovita i učinkovita kod određenih stanja.

Tako su za kašalj pripremale starinski sirup od samo dva sastojka.

Prirodni sirup bio je sjajno sredstvo za iskašljavanje, kod bolesti gornjeg respiratornog trakta, a sirup se pripremao dan ranije.

Sastojci:

  • veća rotkva
  • 2 pune kašike meda

Priprema:

Rotkvu lijepo operite i osušite. Isjecite i malo gornjeg dijela koji će vam poslužiti kao poklopac. Napravite udubljenje i neka vam zidovi ostanu debljine 2 cm, slično kao kad dubite tikvicu.

Sok od crne rotkve i meda

U rotkvu sipajte med, trebalo bi da napunite više od pola. Poklopite je vrhom koji ste isjekli i ostavite preko noći. Ujutru će se u rotkvi formirati sirup koji vam pomaže u borbi sa suvim, ali i produktivnim kašljem.

Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.

Zasušivanje vimena krava

Ako se vime ne zasuši na vrijeme u slijedećoj laktaciji će doći do smanjenog lučenja mlijeka, počevši od lučenja kolostruma ,koji je prijeko potreban za normalan rast u prvim danima starosti teleta.

Zbog smanjenog lučenja kolostruma tele bi moglo ostati bez primarne zaštite od patogenih mikroorganizama. Mliječna žlijezda se neće dovoljno regenerisati za slijedeću laktaciju, pa može dovesti do smanjene količine mlijeka. Prihodi gospodarstva će se smanjiti zbog manje proizvodnje mlijeka, zbog slabijeg prirasta teladi te i troškova liječenja teladi.

Mnogi mljekari imaju problema sa zasušivanjem krava koje daju više mlijeka. Samo zasušivanje se ne može izdvojiti kao samostalna radnja i mora joj se pristupiti planski prema svakoj kravi i prema njezinoj proizvodnji mlijeka.

Postupci planskog zasušivanja provode se na osnovi dva principa: postupnim izlaskom iz laktacije smanjenjem broja mužnji na dan i principom naglog prekida mužnje. Svaka od tih radnji mora biti popraćena posebnim režimom ishrane i stalnim pregledom same mliječne žlijezde (mastitis testom), da ne dođe do upala. Ako se sumnja na upalu treba ju sanirati prije samog zasušivanja vimena krave. Svaka metoda ima svojih prednosti i nedostatke pa svaki stočar mora sam odlučiti o samoj metodi zasušenja.

Metoda postupnog zasušenja vimena tj. smanjenja broja mužnji, provodi se kod krava koje u 7. mjesecu laktacije daju više od 10 kg mlijeka na dan. Kod smanjenog broja mužnji u vimenu dolazi do smanjene sekrecije epitelnih alveolarnih stanica u cjelokupnom žljezdanom tkivu vimena da bi potom sekrecija mlijeka u alveolama potpuno prestala.

Postupak se provodi tako da se potkraj sedmog mjeseca postupno prelazi s dvokratne na jednokratnu mužnju. Nakon nekoliko dana se prelazi na mužnju svaki drugi dan, a zatim se potpuno prestaje musti. Bitno je napomenuti da se kod planskog zasušenja krava mora voditi računa i o „režimu“ ishrane krava. Iz obroka je potrebno potpuno izbaciti koncentriranu hranu (gotove smjese, prekrupu kukuruza, ječma, zobi, sojinu sačmu, stočno brašno i sl.) i to najmanje pet dana prije planiranog zasušenja. Potrebno je smanjiti i količinu voluminozne hrane, sijena, na pola hranjene količine. Kod visokomliječnih krava poželjno je davanje smanjenih količina sjena lošije kvalitete (sjeno prirodnih livada, otave) ili ih čak hraniti sa pšeničnom slamom do potpunog prestanka lučenja mlijeka. Takav način ishrane se provodi 5 do 6 dana uzastopce dok ne prestane lučenje mlijeka. Važno je napomenuti da se u tom razdoblju kravama ne smije uskraćivati voda. Posebno je potrebno voditi računa o izdvajanju krava unutar stada, tj. grupiranje u skupine prema njihovoj proizvodnji i stadijima laktacije, kako ne bi dolazilo do „krađe“ tuđeg obroka.

U vrijeme zasušivanja također je vrlo važna higijena ruku muzača i vimena. Nakon posljednje mužnje sise treba uroniti u blagu otopinu dezinficijensa za vime ili premazati antiseptičnom mašću. Vime je potrebno još 14 dana svakodnevno kontrolirati kako ne bi došlo do otoka, crvenila ili bolnosti u bilo kojoj četvrti. Nastankom takvih promjena kravu treba pomusti i pribjeći liječenju vimena i poslije toga zasušiti.

Metoda naglog zasušenja vimena provodi se kod krava koje krajem 7. mjeseca laktacije daju manje od 10 kg mlijeka. Produženjem vremena između mužnji ili naglim prestankom mužnje u alveolama, mliječnom kanalu i cisterni nastaje permanentni povećani tlak viši od 4 k Pa. Porastom tlaka iz krvnih žila u mlijeko alveola i mliječnih kanala odmah prodiru mikrofagi i makrofagi. Kad je tlak u šupljinama vimena veći od sekrecionog tlaka epitelne sekretorne stanice u alveolama prestaju proizvoditi i izlučivati mlijeko.

Metodu naglog zasušenja provodimo tako da ćemo kravama davati smanjenu količinu voluminozne krme za pola od prijašnjeg obroka i uskratiti im koncentriranu hranu. Takav način ishrane provodimo nekoliko dana, a mužnju obavljamo jednom dnevno. Nakon 5-6 dana takve prehrane i jednodnevne mužnje potpuno prestanemo sa mužnjom, a vime premažemo antiseptičkom mašću ili uronimo u blagu otopinu dezinficijensa za vime. Vime krava treba promatrati i kontrolirati još 14 dana nakon prestanka zadnje mužnje.

Neobična ideja sprovedena u djelo: Semberac proizvodi agropelet od žetvenih ostataka

Dobra i kreativna ideja, preduslov je svakog uspješnog posla. A kada se udruže volja i znanje, rezultat ne može izostati. Neobičnu ideju u djelo sprovodi Simo Laketić iz sela Brodac kod Bijeljine.

U saradnji sa partnerom iz Holandije, eksperimentalno je pokrenuo proizvodnju agropeleta od žetvenih ostataka. Sirovinu je, kaže, lako obezbijediti u Semberiji, a dobija se energent koji ne zagađuje životnu sredinu.

Prvi uzorci već daju rezultate, a ako ideja zaživi, realizovaće, najavljuje, još niz planova. Probna proizvodnja agropeleta počela je preradom žetvenih ostataka uljane repice, soje, kukuruza i pšenice.

Partner iz Holandije obezbijedio je mašine, a Simo Laketić sirovinu. Prioritet je dobijanje kvalitetnog proizvoda, nakon čega će zajedno raditi na obezbjeđivanju tržišta.

“Namjeravali smo da prilagodimo peći koje se lože na ugalj i kao novi, ekološki energent ponudimo pelet od žetvenih ostataka. Vođeni tom idejom otišli smo korak dalje pa smo obavili nekoliko razgovora sa jednom proizvodnom firmom iz Srbije koja se bavi proizvodnjom kotlova. Nadamo se se da ćemo tu firmu koja se bavi proizvodnjom kotlova za agropelet, ali i kotlova koji lože direktno žetvene ostatke, dovesti na tržište BiH. Bijeljina je vrlo često na listi najzagađenijih gradova u regionu upravo zbog uglja sa visokim stepenom sumpora. Ovim proizvodom, riješili bi taj problem”, kaže Laketić za InfoBijeljina.

On smatra da ova proizvodnja ima budućnost jer je sirovina na dohvat ruke. Sa jednog hektara pšenice dobije se 4-5 tona slame, a sa hektara kukuruza 7-8 tona sa podzemnim žetvenim ostacima.

Najveću energetsku vrijednost ima konoplja, čija je proizvodnja u Semberiji još u povoju.

“Na prvom mjestu tu su uljana repica, soja, žetveni ostaci od pšenične ječmene slame i otpaci od žetve kukuruza. Vjerujemo da bi našu ideju prepoznali brojni ratari u Semberiji”, kaže Laketić.

Proizvedene prve količine agropeleta već su upotrijebljene u nekoliko domaćinstava umjesto uglja. Efekti  su pozitivni.

“Mnogo lakše je unošenje ovog energenta, brže postiže željenu temperaturu, a najvažniji je ekološki efekat. Sigurni smo da će se naći i ekonomska računica. Uz malo razumijevanja i podrške nadležnih, ova priča bi mogla itekako da zaživi”, smatra Laketić.

Agropelet bi se u upotrebi mogao naći  u prodaji već tokom ove sezone grijanja.

 

PRAVILNO OREZIVANJE GRANA – Slikovit prikaz koji će vam pomoći da sami orežete voće

Za dobre prinose i prozračne krošnje voćaka potrebno je redovno vršiti rezidbu grana.

Ključ uspijeha za bolji prinos voća po stablu jeste  redovna ali i pravilna rezidba.

Počećemo od jedne grane. Jedno od ključnih pravila za rezidbu je da uvijek orezujete grane neposredno iznad pupoljaka, koje će se naknadno transformirati u nove izdanke. Stoga je vrlo važno paziti u kojem smjeru pupoljci “gledaju”, jer će u budućnosti u istom smjeru rasti novi izbojci. Prikraćivanje ljetorasta treba izvršiti neposredno iznad pupoljka, 2-3 mm, sa blago zakošenim rezom prema sredini pupoljka. Na primjer, ako želite oblikovati krunu samostojećeg grma, grane treba podrezati blizu pupova, koji su orjentisani prema van kako bi otvorili središte. Pogledajte skicu ⇓

pravilno orezivanja grana

Nepravilan rez nad pupoljkom
Pravilan rez nad pupoljkom
Prikraćivanje ljetorasta na gornji pupoljak
Prikraćivanje ljetorasta na gornji pupoljak (ima vertikalan rast što dovodi do zatvaranja krošnje)
Prikraćivanje ljetorasta na donji pupoljak
Prikraćivanje ljetorasta na donji pupoljak (omogućava otvaranje koršnje u širinu)

Sada kada ste vidjeli kako pravilno orezati granu, pogledajte šta sve treba odstraniti rezidbom:

  1. Vertikalne grane koje konkurišu provodnici
  2. Grane koje rastu ka tlu
  3. Bočne grane koje su blizu jedna drugoj
  4. Vodopije koje rastu iz stabla
  5. Uspravni prirast “jahači” na bočnim granama
  6. Niske grane
  7. Izdanci
Skica krošnje sa granama obilježenim brojevima (1-7) koje treba orezati

Mast od jedne životinje, provjereno pomaže kod upale pluća, astme, bronhitisa…

U prirodi su se godinama unazad pronalazili lijekovi za razna oboljenja, mnogi melemi, čajevi, tinkture proizvodi su iz prirode dok se neke životinjske masnoće mogu koristiti kao obloge ili masti.

Riječ je o masti od jazavca. O ljekovitosti ove masti, najbolje svedoče lovci koji jazavčevu mast i spravljaju. Oni objašnjavaju da se jazavac hrani korenjem biljaka, pa je iz tog razloga ova mast toliko ljekovita.

„Dugogodišnji sam lovac i tako sam počeo da pripremam mast od jazavca, prvenstveno jer sam ja imamo bolove u kolenu i ta mast me je spasila. Od dobro podgojenog jazavca može da se dobije oko jedan litar masti, a priprema se kao i mast od svinje. Jazavci se hrane korenjem biljaka, među kojima ima i lekovitih, tokom hibernacije u koju ulazi svake zime skladišti sve hranljive materije upravo u svom salu, to je vjerovatno tajna zašto je ova mast ljekovita i može da pomogne kod raznih oboljenja“, kaže za RINU, jedan od lovaca iz sela Jarmenovci kod Topole.

On objašnjava da mast može da se pije, a može da se koristi i kao melem.

„Ukoliko mast treba da se pije ako je unutrašnje oboljenje, onda se to čini ujutru, na prazan želudac i to jedna kafena kašika pomešana sa malo čaja. Ukoliko se koristi kao melem, namaže se bolesno mesto i prekrije belom pamučnom krpom, pomaže i kod bronhitisa i zapaljenja pluća“, pričaju poznavaoci ovog melema. Upravo ova mast pomogla je mnogima u doba korone, kada su se u potrazi za spasom uplašeni građani okretali ka prirodi i leku koji dolazi iz nje.

Pročitajte: Mast od propolisa – Napravite prirodni antibiotik za psorijazu, kurje oči, akne i opekotine

Naime, jazavčeva mast pomaže kod liječenja tuberkuloze, astme, bronhitisa, kašlja, bolesti pankreasa, išijasa, reume, hemoroida, „kurjeg oka“ i rana.

„Najpre sam imala bronhitis da bi nekoliko mjeseci nakon toga došlo i do zapaljenja pluća i to oba plućna krila. Pila sam antibiotike koji naravno mnogo pomažu, ali sam i pored toga koristila lijekove iz prirode kako bi ojačala imuni sistem i pomogla sebi. Mast od jazavca samo je jedan od tih ljekovitih proizvoda koji mi je mnogo pomogao. Koristila sam ga kako je i preporučeno i vrlo brzo sam se osećala bolje“, kaže Mirjana Radovanović iz Topole.

Ono što je bitno naglasiti je da se jazavčeva mast ne preporučuje kod liječenje raka i leukemije, bolesti nerava, srca i krvnih sudova jer ne postoje podaci da pomaže u takvim slučajevima.

Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.

Asmina ili indijska banana – Otporna na niske zimske temperature (- 30 ºC)

Asimina (Asimina triloba) je višegodišnja biljka porijeklom iz Sjeverne Amerike koja je poznata i kao indijanska banana. 

Asimina je uopšte rijetka vrsta. Spada u listodapadne vrste sa velikim listovima. Zahtijeva bogata humusna zemljišta, ali raste i na drugim tipovima zemljišta (izuzev na kiselim). Poželjno je dodati prilikom sadnje što više organskog đubriva i hraniva kako bi mogla da nesmetano raste.

Prvih nekoliko godina asimina raste sporo, a s vremenom, kako joj raste korijen, srazmjerno raste i sadnica. U početku je potrebno da ima i neki vid potpore da se stablo ne bi lomilo. Jako je bitno da bude posađena na mjestu gdje nema jakog popodnevnog sunca. Ukoliko je izložena cjelodnevnom suncu, može doći do pojave ožegotina.

Oblik uzgoja sami određujete – kao žbun može rasti 2,5-3 metra, a kao drvo čak i do 5 m. Poznato je da je otporna na niske zimske temperature (do -30°C), ali u prvim godinama rasta preporučljivo je da se pred zimu osigura adekvatnim agrotekstilom, malčom, lišćem ili slamom.

Biljka cvjeta u aprilu, tamnim ljubičastim cvjetovima. Rađa minimum tri godine poslije sadnje.

Pročitajte: GUAVA – Malo tropsko drvo

Nakon oprašivanja rastu grozdaste cvasti, a zatim se razvija plod koje se kreće u prečniku od 7 do 15 cm. Plodovi su kao kod manga, sa zelenom kožom koja pri zrenju prelazi u žutu, obično do kraja semptembra.

Plodovi mogu težiti do 0,5 kg. Meso ima sladak ukus i podsjeća na mješavinu banane, manga i ananasa.

Voće može da se bere direktno sa drveta ili možete sačekati da samo padne na zemlju.

Plodovi asimine su bogati ugljenim hidratima, vitaminima i mineralima. Asimina za sada ni kod nas ni u regionu nema poznatih štetočina i bolesti.

Listovi su poznati kao prirodni insekticid. Natopljeni u vodi deluju protiv krompirove zlatice, nematoda i drugih štetočina.

Kako da napravite sprej od lišća asimine?

Pokupite lišće u jesen, žute i pred opadanje. Lišće se potpuno osuši – na primjer, u kartonskoj kutiji. Dvije pune kašike suvog, smrvljenog lišća sipati u 2 litra tople vode. Sve zajedno ostaviti da se natopi nekoliko dana (idealno 7-10) kako bi se dobila braon suspenzija. Procediti i čuvati na tamnom i hladnom mjestu do proleća. Na proljeće samo sipajte u prskalice i primenite. Tokom natapanja iz listova se izlučuje asimicin, koji je prirodni insekticid. Čak su i Indijanci to sredstvo koristili protiv krompirove zlatice, da zaštite svoje konje protiv komaraca i slično.

Kako da se reznica ukorijeni svaki put?

Ne želite plaćati skupe sadnice ili vam je jednostavno lakše ukorijeniti dio grane i uzgojiti voćku, vinovu lozu ili neki  grm. Pojedini uspiju da ukorijene reznicu dok većini to ne pođe za rukom. Brojni su razlozi za neuspijeh ali jedan je ključan! Evo zašto?

Reznica je dio odrasle biljke i ima sve iste sortne karakteristike kao i matični primjerak. Postoji mnogo opcija za ukorjenjivanje, ali razmotrit ćemo jednu – direktno ukorjenjivanje u tlu.

Postoje biljke koje se bez problema ukorijenjavaju. Na primjer topola se lako ukorijenjava u tegli. Za par nedelja dala je i korenje i lišće, a ima dosta grmlja i drveća koje ne ukorijenjava tako lako. U čemu je problem?

Pročitajte: Kako ožiliti reznice tokom zime?

Prilikom postavljanja reznice u zemlju ona koristi hranljive materije koje se nalaze u toj zemlji za stvaranje korijenovog sistema i izdanaka. Međutim, prilikom sadnje u zemlju, prvo se probude pupoljci i počinju da izbacuju izdanke sa lišćem. Često se to može vidjeti pri razmnožavanju ruža – sve se lijepo razvija, pojavljuju se listovi i odjednom, za samo nekoliko dana, osuši se, a stabljika odumire. To se jednostavno objašnjava: stabljika je iscrpila svu hranu koju je imala u početku, ali nije imala vremena da formira korijenov sistem, iscrpljena je i takva reznica odumire.

reznice u vodi

Nakon što smo utvrdili uzrok odumiranja reznica, potrebno je formirati ispravnu taktiku za njihovu sadnju, u kojoj će biljka imati dovoljno snage i za korijenje i za lišće.

Dakle, morate pratiti sljedeće korake za ukorjenjivanje reznica u zemljištu:

  1. Odrežite stabljiku odnosno reznicu.
  2. Pripremite posude i zemlju u koju ćete postaviti reznice
  3. Namočite reznicu jedan dan (jače drvo, kao što je grožđe, može i dva dana).
  4. Ubacite reznice u posude sa zemljom. Važno je spriječiti razvoj lisnih pupoljaka i ići u korist razvoja korijena. Stoga je poželjno da donji dio drške bude u toplijem okruženju, na primjer, korijenje je u blizini radijatora ili nekog izvora toplote, a vrhovi blizu hladnog prozora.

VAŽNO:

Stabljika ima ograničenu zalihu hrane, što znači da razvoj pupoljaka mora biti ograničen, jer ga oni najaktivnije troše.

Naravno, listovi su neophodni prilikom ukorjenjivanja reznica ali u početku će biti dovoljan jedan par, a većini biljaka za početak će biti dovoljan jedan list.

reznice

Da biste dobili takvu reznicu, morate ostaviti samo 2 pupoljka, identifikovati najaktivniji od njih (onaj koji prvi izraste) i ukloniti ga. Tada će se zalihe hrane gotovo u potpunosti potrošiti na razvoj korijena, a listovi će se pojaviti kasnije, na već ukorijenjenoj, ojačanoj biljci.

Kada se na ovaj način održi ravnoteža između podzemnih i nadzemnih dijelova biljke, možemo biti sigurni da su reznice bile uspješne i da ćemo naše mlade biljke dobiti na vrijeme.

Četka, ašov i vreća umjesto pesticida u voćarstvu

Kada se spomene zaštita voćaka, prva asocijacija su hemijski preparati, prskalica, zaštitna oprema. Ali, zaštita voćaka nije samo hemija i prskanje. Zaštitne mjere su i one nepesticidnog karaktera.

U nepesticidne mjere zaštite voćaka ubrajaju se agrotehničke, pomotehničke i mehaničke. One u značajnoj mjeri snižavaju brojnost većeg broja štetočina ispod tolerantnog nivoa. Nepesticidne mjere se primjenjuju, koriste, u razvučenom periodu, od kraja ljeta do proljeća, i omogućavaju upravljanje populacijama štetočina, odnosno, kontrolu brojnosti štetnih insekata, bez pretjerane upotrebe pesticda. To je izuzetno značajno u konceptu proizvodnje zdrave hrane i očuvanja životne sredine.

Pročitajte: Sibirska borovnica – gajenje, rasprostranjenost i ljekovitost

Voćne ose pod opalim lišćem

Da bi od nepesticidnih mjera bilo vajde, valja poznavati razvojne cikluse i „ćudi“ štetnih insekata. Koje su to štetočine čija brojnost može da se smanji primjenom ovih, nepesticidnih mjera?

Jedna od mnogih je stjenica kruške (Stephanitis pyri). Ona prezimljava kao imago (odrastao insekt) na raznim zaklonjenim mjestima: u pukotinama kore, pod starom naljuštenom korom, opalim lišćem… te se raznim agrotehničkim zahvatima može lako smanjiti broj koji će prezimiti. Mirnih i blagih januarskih dana valja se prošetati kroz voćnjake pod kruškom i obavezno ponijeti žičanu četku, grabljice, ašov, vreću… Četkom se sastruže stara kora, sve skupi u vreću, iznese iz zasada i spali. Opalo lišće, u kojem stjenica često pronalazi prijatan zimovnik, valja sakupiti na sredinu međureda i, ako se neće odmah orati, ašovom nagrnuti na gomile malo zemlje, da vjetar lišće ne bi ponovo razvejao po voćnjaku.

Autor: Svetlana Mujanović