U ishrani svinja surutka se upotrebljava za kategorije od 18 kg do kraja tova. Za mlađu i lakšu prasad nije pogodna zbog malog kapaciteta organa za varenje, dok je velike svinje mogu popiti u velikim količinama. S obzirom da je siromašna energijom (podmiruje oko 25 % potreba) mora se miješati s kukuruzom ili koncentratima.
Da bi se osigurao maksimalni prirast, svinje moraju dobijati surutku stalno, bez prekida u ishrani, kako bi se izbjegao period ponovnog privikavanja.
Obzirom da svinje više vole mokru hranu nego suvu, najbolje je koristiti mješavinu surutke sa koncentratom za tov. Time se eliminišu disajne smetnje zbog brašnaste hrane, iako se može odvojeno ponuditi koncentrat i surutka za piće. Značajna ušteda postiže se na uštedi vode, jer tokom čitavog tova voda se uopše ne koristi, već je životinja konzumira preko surutke.
Važna je takođe i temperatura surutke. Tokom zimskog tova bitno je da je njena temperatura oko 40 stepeni kako bi svinje što manje hrane trošile na vlastito zagrijavanje.
Svinje mogu popiti dvostruko veće količine surutke nego vode te izlučuju veliku količinu mokraće, stolica je mekana, proizvodi se dva puta više izmeta pa je potrebno održavati
primjerenu higijenu i pojačati ventilaciju, naročito ljeti.
Prielazi s tople na hladnu surutku i obrnuto moraju biti postepeni, jer dolazi do prežderavanja svinja, pa time i do povećanih uginuća uslijed preobilne proizvodnje gasova zbog razvoja bakterija iz roda Clostridiae.
Upotrebom surutke u ishrani svinja postižu se značajnje uštede smjese za tov, kao i smanjenje dužine tova. Prema tome, nema neki značajan razlog da se ne primjenjuje ovakav način ishrane svinja, bilo u manjim seoskim domaćinstvima ili u industrijskom uzgoju ukoliko nam je dostupna surutka.
