Naslovnica Blog Stranica 310

Nebeske biljke – Ne sade se, a rastu!

Svi volimo da vidimo lijepo negovanu biljku u stanu. Ljubitelji biljaka će sate posvetiti svojim saksijama, ali ima i onih koji nemaju volje da odvoje vrijeme za njegu cvijeća. Zato bi mogli da pokušaju sa biljkama kojima je za opstanak potreban samo vazduh.

Ne sade se, a rastu, ne zalivaju se, a cvjetaju – biljkama kojima je za opstanak potreban samo vazduh zovu se tilandsije ili vazdušne biljke. Zovu ih još i nebeske biljke zato što žive kao epifite, žive na drugim biljkama, ali nisu parazitske. Korijen im služi isključivo da se pričvrste za podlogu.

Kada se gaje u kućnim uslovima podloga može biti neko dekorativno drvo, žice, kamenje, silikonski konac, ali ono što je važno jeste da ih ne stavljamo na zemlju ili na neku vlažnu površinu.

„To su biljke iz roda tilancija pripadaju porodici ananasa ili porodici promiliacea. Većina ovih biljka, negdje oko 600 vrsta, žive u centralnoj, sjevernoj i južnoj Americi, sem jedne koja živi u Africi. Za ove biljke je karaktristično da nemaju korijen i da se razmnožavaju vegetativno. Dakle, bočni pupoljak izraste u novu biljku. U jednom trenutku ta biljka se otkine od majke biljke i nastavlja da živi svoj život“, objašnjava prof. dr Peđa Janaćković sa Biološkog fakulteta u Beogradu.

Pročitajte: Svemoćni eliksir za biljke: Preporodiće čak i one od kojih ste digli ruke

Na površini ovih biljaka se nalaze specifične ćelije, dodaje profesor, koje osim što služe za prihvatanje vode iz vazduha, odbijaju čak 45 odsto svjetlosti.

„Tako su dizajnirane da podsjećaju na stakliće i reflektuju svijetlsost, tako da u prirodi one jako dobro podnose i sunčevu svjetlost. Ukoliko ih gajite u kući, onda je malo drugačija stvar i neophodno je orošavati ih ujutru i uveče“, napominje prof. Janaćković.

Mogu da se potapaju i u vodu na svakih desetak dana, na dva do tri sata, samo je važno kada se izvade iz vode da se okrenu naopačke da se voda ne zadržava u pazuhu biljke.

Tilandsije su cvijetnice. Cvjetaju od kraja zime do ljeta i tada zavisno do vrste listovi iz zelene boje prelaze u roze, ljubičastu i crvenu, a cvjetići koji se pojavljuju uglavnom su jarkoljubičaste boje. Cvjetaju najčešće samo jednom, a zatim odumiru.

Pročitajte: Biljke koje će oplemeniti svaki dom

Ne mogu da budu na temperaturi manjoj od 15 stepeni, uglavnom vise sa nekog prozora ili se sad u staklene balone. Zahtijevaju puno svjetlosti, ali ne i direktno sunce.

U grupu epitafa spadaju i orhideje koje se lepo kombinuju sa vazdušnim biljkama. One ne vole da im korijen bude u vodi pa ih zato stavljamo u saksije sa produženim dnom ili korijen potapamo u vodu.

„Ideja da se ove biljke gaje sa nekim drugim saksijskim biljkama nije dobra. Zašto? Zato što ove biljke ne podnose previše vlage. Dakle, ako stavite biljku koju ćete zalivati relativno često ili s vremena na vrijeme, ta vlaga će štetiti tilandsijama. Zato je dobro da vise jer tako višak vlage se ne zadržava“, dodaje profesor.

Kada vazdušnu biljku stavljamo na žicu treba voditi računa da ne dođe u kontakt sa rđom jer je toksična za ove biljke. Iako su izdržljive treba ih prihranjivati jednom do dva puta godišnje nekim biološkim đubrivom ili đubrivom za orhideje.

Odredite kiselost tla uz pomoć cvijeta maćuhice

Povrće možemo više-manje uspješno uzgajati na raznim vrstama tla, ali za uzgoj povrća idealna je rahla ilovača.

San svakog baštovana je tlo bogato humusom, rastresite strukture i lako za okopavanje, poput zemlje od krtičnjaka. Rijetko zadržava previše vlage tokom zime te se ne isušuje previše tokom ljeta. Ako u tlu prevladavaju čestice gline, govorimo o glinastom tlu koje je karakteristične smeđe, žute ili sive boje, a pod prstima ljepljivo i glatko.

Ako je najveći udio čestica pijesak, riječ je o pjeskovitom tlu koje je lagano za obradu, ali se brzo isušuje i sadrži manje nutrijenata.

Pročitajte: 4 jednostavna koraka za testiranje pH vrijednosti zemljišta u bašti

ODREĐIVANJE TIPA TLA

Čak i bez laboratorijske analize moguće je odrediti tip tla koristeći se jednim jednostavnim testom. Tip tla u našoj bašri može se odrediti promatrajući uzorak vlažne zemlje tako da uzmemo šaku zemlje i pokušamo oblikovati valjak. Ako valjak ne puca, možemo zaključiti da je tlo bogato glinom, a ako valjak puca, riječ je o pjeskovitom ili tresetnom tlu.

Za plodnost tla vrlo je važna i količina kreča odnosno kalcijuma u tlu, pa redovno treba provjeravati nivo kiselosti ili bazičnosti tla, koja se mjeri u pH jedinicama, a vrijednost ljestvice se kreće od 1 do 14.

Tlo čija se pH vrijednost kreće oko 7 je neutralno, dok su tla koja imaju vrijednosti manje od 7 kisela, a ona s pH vrijednostima većima od 7 alkalna.

Prije svega, pH utiče na topivost minerala tla i time na njihovu dostupnost biljkama. Štaviše, utiče na brojne vrste mikroorganizama u tlu te na štetnike i bolesti. Npr., odsutnost glista može biti znak da je tlo kiselo. Biljke najbolje uspijevaju kada je pH tla između 5,5, i 7,5, ali, naravno, postoje i one koje vole kisela tla, npr. američke borovnice za koje tlo u vrtu treba posebno pripremiti, odnosno zakiseliti ga posebnim supstratima.

Iako je analiza iz laboratorija najpreciznija, pH analizu tla možemo napraviti i u kućnoj radinosti bez upotrebe kompliciranih postupaka.

Pročitajte: Saznajte koju pH VRIJEDNOST ZEMLJIŠTA zahtjeva svaka povrtarska kultura

DOZNAJTE PH VRIJEDNOST KORAK PO KORAK

Prije nego što krenemo s pH analizom tla treba napraviti indikator pomoću kojega će se određivati pH vrijednost tla. Za izradu indikatora potrebni su šaka ljubičasto-plavih cvjetova maćuhice, avan i koncentrovanog alkohol.

1. Skupiti što više latica plavo-ljubičastih maćuhica, a umjesto latica mogu se koristiti i listovi ljubičastog kovrdžavog kelja ili crvenog zelja.

2. U avan se stavi što više plavo-ljubičastih cvjetova maćuhice i alkohol te se sve dobro zdrobi i ostavi da se boja iz latica otopi u alkoholu.

3. Zatim se otopina procijedi i spremi u bočicu (najbolje od tamnog stakla).

4. Indikator se ponaša na sljedeći način: u neutralnoj sredini je iste boje kao cvijet, plav ili plavo-ljubičast, što je sredina kiselija poprima sve crveniju boju, a što je otopina alkalnija zelenije je boje.

5. Promjene u boji indikatora dobijaju se tako da se u tri čašice stavi obična voda iz slavine. U prvu se doda nekoliko kapi sirćeta (kiselina), u drugoj se otopi malo sode bikarbone, koja je slabo alkalna, a u trećoj se ostavi samo čista voda. Zatim se u svaku dodaju dvije kapi indikatora od maćuhica i za nekoliko sekundi doći će do reakcije, odnosno promjene boje u čašicama.

Pročitajte: Upotreba KREČA u prahu za regulaciju pH vrijednosti zemljišta

Kada smo dobili indikator, spremni smo krenuti s analizom tla. Za ovaj postupak treba pripremiti par epruveti, kapaljku, uzorak tla, indikator i teglu s poklopcem.

1. Prvi korak je uzeti uzorak zemlje, i to s dubine od 10 do 15 cm. Zemlju treba dobro osušiti i što više usitniti.

2. Zatim se uzorak zemlje od oko 50 grama stavi u teglu s destilovanom vodom i dobro mućka sljedećih nekoliko minuta. Tegla se zatim odloži da se talog slegne.

3. Kapaljkom pažljivo treba odvojiti dio tečnosti iz tegle  koja se izlije u epruvetu.

4. Nakon što smo stavili 4-5 kapi indikatora, tečnost u epruveti treba snažno promućkati.

5. Na kraju, uspoređujući boju u epruveti s bojom dobijenom u čašicama, možemo zaključiti kakva je zemlja.

Sve o sadnji rezanih krtola – OBAVEZNO SE PRIDRŽAVATI OVIH PRAVILA!

Rezanje krtola krompira se često sprovodi. Nekad se krtole režu bez naročite potrebe, prosto iz navike ili sasvim pogrešnog shvatanja da se raezanjem povećava prinos.

Rezanje je mejera iz nužde, pa se stoga može sprovoditi jedino kada se to mora, odnosno kada nemamo drugog izbora. Na primjer, kada se obrađena površina ne može zasaditi posojećeim sjemenom, a nabavka drugog nije moguća, onda se mogu rezati samo krupniji gomolji od 50 mm srednjeg promjera. U tom slučaju rezanje se obavlja najmanje 3-6 dana prije sadnje i gomolji se čuvaju u prostorijama bez jake promaje, pri većoj relativnoj vlažnosti vazduha.

Pročitajte: Sadnja krompira po Kvartaljnovoj metodi – 10 kg više po m²

Svrha ovoga je u tome da se presječna ploha krtole dobije pokožicu i zaraste. Neikad se ne smije saditi krtola rezana neposredno pred sadnju. Nož za rezanje mora biti oštar i mora se poslije svakog rezanja dzinfikovati. Svrha ove dezinfekcije je sprečavanje prenošenja bolesti.

Loša strana rezanja je u tome da gotovo nikad ne izniknu sve presječene krtole, pa je sklop prorijeđen, a iznikle krtole imaju manji broj stabljika u grmu. Ukoliko se sadnja obavlja u lošim vremenskim uslovima, pojačan je napad raznih bolesti, pa stoga i truljenje krtola može biti vrlo veliko, zbog čega je jako prorijeđen sklop. Da bi se to izbjeglo rezane krtole moraju se saditi u dobro zagrijano i vlažno zemljište.

Pročitajte: Kako obogatiti tlo nakon vađenja krompira?

Samo rezanje obavlja se tako da se krtola siječe po dužini, nastojeći pri tome da svaka polovina ima podjednak broj okaca. Nikada se ne smiju rezati krtole duguljastih sorti po najmanjem promjeru, tj porijeko.

Gustoća sadnje rezanim krtolama mora biti nešto veća od sadnje nerezanim krtolama i kreće se oko 10 %. Sadnja krompira rezanim krtolama namijenjena sjemenskoj proizvodnji posebno je nepovoljna, naročito ako se radi o sorti koja stvara mali broj krtola u grmu. Rezanjem se ovaj broj prepolovi i proizvodnja sejemena pod ovakvim uslovima dovodi se u pitanje.

Ko ne smije da uzima đumbir

Đumbir – Zdravstevni benefiti đumbira su ogromni, međutim, postoje neki slučajevi kada ne bi trebalo da ga konzumiramo.

Budite oprezni, đumbir ne smijete uzimati ako imate jedno od ova 4 stanja:

Trudnoća – Trudnice ne smiju koristiti đumbir jer može dovesti do prevremenih kontrakcija.
Đumbir trebate izbjegavati i ako koristite lijekove protiv zgrušavanja krvi.
Đumbir ne bi trebalo da koriste ni osobe koje imaju žučni kamenac, jer on podstiče izlučivanje.
S obzirom da se u đumbiru nalazi mnogo aktivnih materija, prvenstveno gingerol i gingerdiol, koji imaju antibakterijsko, antivirusno i antigljivično dejstvo, preporučljivo je da čaj od đumbira koristite kako biste ojačali imuni sistem, te samim tim spriječili da vaš organizam napadnu neke bolesti.
Mnogi sastojci koji se nalaze unutar ove biljke posjeduju antiupalno dejstvo, pa ga možete koristiti za liječenje bolesti, ali i kako biste se oslobodili bolova koji se pojavljuju u zglobovima i mišićima.

Razmnožavanje jagode dijeljenjem bokora

Jagoda se može razmnožavati sjemenom, kalemljenjem, dijeljenjem bokora i živićima. U ovom tekstu objasnićemo razmnožavanje jagode dijeljenjem bokora.

Razmnožavanje jagode dijeljenjem bokora

Bokori se dijele kod nekih divljih vrsta, zatim kod sorti s krupnim plodovima i mjesečarki koje ne daju stolone ili ih stvaraju vrlo malo.

U široj praksi dijeljenje se primjenjuje zbog slabog razvijanja korijenovog sistema i opasnosti od prenošenja bolesti i štetočina.

Ako želite da umnožavate neku interesantnu vrstu ili sortu jagode, treba zasnovati matični zasad. Uslovi za podizanje matičnog zasada su isti kao i pri podizanju matičnog zasada jagode za razmnožavanje živićima.

Pročitajte: Priprema živića JAGODE i tehnika sađenja

Biljka posađena krajem ljeta ili početkom jeseni može se već sljedeće godine u jesen dijeti na bokore. Biljka odvojena od bokora treba da ima najmanje 5-10 primarnih korjenova i 2-3 razvijena lista. Matičnim biljkama odsijecati cvjetove i ne dozvoliti da rađaju, jer se iz sjemena mogu razviti biljke s drugim, često negatovnim osobinama, koje ne bi trebalo umnožavati.

Pored toga, zasad treba đubriti, navodnjavati i štititi od bolesti i štetočina, da bi se dobio veći broj lišća u bokoru, a time i razvijeniji korijenov sistem. Od dobro razvijenog bokora (prečnik stabla oko 1,3 cm i više, a dužina najmanje 1,5 cm) može se dobiti, u zavisnosti od vrste i sorte, 5-15 biljaka, a ako se cijeli bokor vadi i dijeli i do 25 biljaka.

Pročitajte: Njega zasada jagode u rodu

Ekološko tretiranje protiv kovrdžavosti lista breskve

Kovrdžavost lista breskve (Taphrina deformans) je najčešća, a time i jedna od najopasnijih bolesti breskve pogotovo na osjetljivim sortama. U pravilu su breskve žutog mesa osjetljivije od onih bijelog ili crvenkastog mesa i nektarina.

Prve se infekcije očekuju u proljeće za vrijeme pucanja ljuskica i bubrenja pupoljaka na temperaturama iznad 8°C i visokoj relativnoj vlažnosti vazduha. Najjače se infekcije odvijaju neposredno prije cvjetanja. Nakon cvjetanja više nema infekcija. Koliki će biti intenzitet napada zavisi od infektivnog potencijalu gljive i osjetljivosti sorte.

U ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji za zaštitu protiv ove bolesti koriste se pripravci na bazi bakra i to u fazi do bubrenja pupoljaka i pucanja ljuskica pupoljaka. Tretirati treba preventivno (prije padavina). Uspjeh zaštite ovog preventivnog tretiranja zavisi od toga da li je tretiranje izvedeno u pravom terminu.

Njega je ponekad vrlo teško odrediti kod promjenjivog vremena sa dosta kišnog razdoblja. U voćnjacima u kojima su se pojavili jači simptomi ove bolesti potrebno je pomoći biljci da lakše stvori novi list primjenom ekoloških đubriva i sredstava za jačanje biljaka.

Pročitajte: Kovrdžavost lista breskve – Kako sprovesti zaštitu

Ulje crnog bibera! Zašto je nevjerovatno korisno

Ulje crnog bibera – Biber je najpopularniji i omiljeni začin u cijelom svijetu koji svakom jelu daje dubinu ukusa i pikantnost. A prstohvat crnog bibera dodat u svako jelo je najbolji običan pojačivač ukusa. On je cijenjen od davnina. A da li znate da ovaj začin nudi mnogo zdravstvenih koristi?

Šta je crni biber?

Crni biber je biljka iz porodice Bibera čiji se plodovi široko koriste kao začin i lijek. Piperin, njegov ključni sastojak je oštar. On nije sezonska biljka što znači da je dostupan tokom cijele godine.

Prema stručnjacima ovaj začin je moćan kao: analgetik, antiseptik, antioksidans, antibakterijsko sredstvo, spazmolitičko, protivupalno, iskašljavajuće, stimuliše curkulaciju, protivgljivično sredstvo, sredstvo koje ima patogeno dejstvo.

Crni biber ima jak hranljivi profil i veliki je izvor bakra, magnezijuma, kalcijuma, fosfora, gvožđa, kalijuma, mangana i vitamina. Bogat je vlaknima, ugljenim hidratima i proteinima.

Poboljšava varenje, pomaže u smanjivanju težine, brine se o koži, ublažava disanje, liječi čir na želucu, spriječava astmu, poboljšava kognitivnu funkciju.

Za dobijanje eteričnog ulja od crnog bibera koriste se sušeni na suncu nesazreli plodovi biljke prema metodi parne destilacije. Njegova aroma je oštra, jako izražena i pikantna, podsjeća na ulje karanfilića. Cvijet može da bude različit – vodenast, žuto-zelen ili ćilibarski.

Ovo ulje tjera bakterije i gljivice, smanjuje upale u tijelu.

Pročitajte: Zašto je dobro da u med dodate biber?

Smatra se da ulje crnog bibera može da spriječi gojaznost ili da pomogne u njegovoj kontroli, s obzirom na to da reguliše nivoe holesterola, krvni pritisak i šećer u krvi. Pomaže u bržem sagorijevanju masnoća, čime i smanjuje težinu.

Možete da koristite ulje crnog bibera kod prehlade i gripa, umora, drhtavice od hladnoće, fizičke iscrpljenosti, bolova u mišićima, reumatizma. Pomaže u skidanju previše visoke temperature.

Ulje crnog bibera ubrzava metabolizam za vrijeme intenzivnog treninga i puni tijelo energijom potrebnom za oboravak za vrijeme i nakon njega.

Pomaže u boljoj cirkulaciji što je blagotvorno kako za kožu, tako i za stanje cijelog organizma.

Osim kao začin u jelima, ulje crnog bibera možete da koristite lokalno i putem inhalacije.

Konzumiranje crnog biber obezbjeđuje telu seskviterpene – antioksidanse koji podstiču preznojavanje i efikasno uklanjaju toksične materije iz tijela; povećava metabolizam i poboljšava varenje, povećavajući oslobađanje probavnih sokova koji pomažu želucu da lakše usvoji hranu.

Za lokalnu primjenu ulje crnog bibera se preporučuje da se kombinuje sa uljem od jojobe, kokosovim uljem ili uljem od avokada. Razrijedite 20 kapi ulja crnog bibera sa 100 ml baznog ulja. Uljana masaža je korisna za opuštanje mišića i sprječavanje grčeva u mišićima. Ova smjesa pomaže u ublažavanju simptoma gihta i artritisa smanjujući nivo mokraćne kiseline u organizmu.

Koristite ulje crnog bibera za čišćenje tijela od toksina

Ono podstiče često uriniranje koje pomaže u izbacivanju štetnih materije i viška vode iz organizma. Možete da uzimate oralno – 1-2 kapi ili da istrljate stopala sa 2-3 kapljice.

Masaža uljem od crnog bibera doprinosi lijepom izgledu kože, s obzirom na to da ima andstrigentno dejstvo. Može da se koristi kod znakova celulita – zaglađuje kožu, čini je elastičnom. Značajno usporava proces starenja.

Koristeći ulje crnog bibera možete da ublažite stres i da umirite svoje misli. Ovo je jedno od najboljih ulja korišćenih za borbu sa stresom i zabrinutošću. Stimuliše misaoni proces što je posebno korisno za ljude koji su upali u depresiju ili emotivni zastoj. Pravi put pozitivnim mislima, poboljšava koncentraciju. Podstiče i balansira skoro sve čakre – čakru trećeg oka, grlenu čakru, srčanu čakru, korensku čakru i čakru solarnog pleksusa. Može da se koristi za jačanje emocija.

Kao dodatni bonus ulje od crnog bibera zaustavlja težnju ka cigaretama i alkoholu, ako ste mnogo zavisni od njih.

Kod problema u spavaćoj sobi povezanih sa niskim libidom, impotencijom ili frigidnošću, raspalite strasti uljem crnog bibera. Koristite difuzor ili aroma lampu.

Za biste ojačali kosu i učinili je mekanom i elastičnom, možete da dodate ovo ulje u svoj šampon – na svakih 100 ml se dodaje po 10-15 kapljica.

Pročitajte: Biberna vodica – Jedno od najboljih pića koje možete konzumirati

Možete da napravite osvježavajuću kupku sa uljem dodavajući 6 kapljica u nju. Ukoliko raspolažete aroma lampama i izabrali ste tačan način liječenja uljem, dodajte 5-6 kapljica u nju.

Možete da uzimate ulje crnog bibera i interno, dodavajući ga u različite biljne čajeve, napitke, u različita jela – pečeno povrće, salate, supe itd. ili sa dodacima ishrani. Dodajte ne više od 1-2 kapljice.

Ulje crnog bibera se veoma dobro kombinuje sa: uljem karanfilića, uljem korijandera, uljem žalfije, uljem zdravića, bergamovim uljem, uljem od mirođije, uljem od đumbira, uljem od zdravca, uljem grejpfruta, uljem limuna, uljem lavande, uljem kleke, uljem mandarine, uljem kanange, uljem sandalovog drveta.

Pažnja: Biber može da izazove kijanje, zato ljudi koji su imali operaciju na stomaku treba da izbjegavaju njegovu konzumciju, s obzirom na to da može da iziritira crijeva. Da se ne upotrebljava za vrijeme trudnoće, dojenja, kao i mala djeca i ljudi sa intolerancijom na crni biber!

Pročitajte: Limun, so i biber! Mješavina koja rješava ovih 5 važnih problema!

Napomena:

Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.

Nove ideje kako iskoristiti ostatke hrane

Ostatke hrane često bacamo, a ušteda novca koji trošimo na nju bi na godišnjem nivou bila zaista značajna. Zašto ne biste stekli naviku da sačuvate ono što ste do sada smatrali otpacima uz pomoć ovih nekoliko trikova?

Ostaci povrća

Najčešće su među otpacima ostaci od povrća i svežeg bilja. Prva pomisao bi vam u tom slučaju trebala biti – supica od povrća. Ne trebate je odmah praviti.
Ako vam ostane tokom sedmice bijelog ili crvenog luka, vrhova brokolija ili karfiola, stabljika začinskih biljaka, celera, mrkve, blitve, praziluka ili uopšte povrća, za kojeg nema mjesta u vašim sedmičnim receptima, onda je vrijeme da ga zamrznete. Sve te komadiće čuvajte u dobro zatvorenim posudicama u zamrzivaču. Nakupljajte “otpad” dok ne prikupite oko 5 šolja i, kada uhvatite prvi slobodan dan, napravite temeljac od njega.

Stavite povrće u šerpu i napunite je hladnom vodom, dodajte bibera i soli. Stavite na šporet i ostavite da prokuva, pa poslije smanjite temperaturu. Smjesu ostavite da krčka bez poklopca oko sat vremena. Ukoliko se pojavi pjena na vrhu, uklonite je. Stavite veliku cjediljku na drugu šerpu pa procijedite tečnost sa povrćem. Dobijeni temeljac zamrznite i koristite po potrebi kada budete pravili supicu.

Pročitajte: Uz ove praktične savjete ubrzajte proces kompostiranja

Od preostalog svježeg bilja možete napraviti pesto koji može stajati do tri dana u frižideru, mada ga možete i zamrznuti.

Za osnovni recept vam treba: 4 šolje bilo kog pogodnog bilja (mladi luk, sremuš, kopriva, spanać i sl.), 1/4 šolje maslinovog ulja, 1/4 šolje oraha, 1/4 šolje parmezana (nije obavezno), 1 čen bijelog luka, so i biber.

Izmiksajte zeleniš, orahe, bijeli luk i parmezan dodajući postepeno maslinovo ulje. Na kraju posolite i pobiberite.

Pročitajte: Ne znate šte ćete sa ostacima hrane: Evo kako ih možete pametno upotrebiti

Evo još ideja:

– Kore od limuna i narandže (ili drugih citrusa, po mogućnosti organskih) narendajte i osušite na 100°C u rerni, pa ih upotrebite za supe i umake.

– Prezrelo voće – napravite hljeb sa bananama ili mafine od voća, šejkove ili sokove.

– Zamrznite ostatke povrća – sigurni smo da ćete im naći primjenu.

– Zasadite ostatke  (Pročitajte kako u tekstu Kako uzgojiti nove biljke od ostataka voća i povrća).

Opuštajući eliksir – Napravite sami piće koje će vas osloboditi stresa

Opuštajući eliksir – Pomozite sebi i svom tijelu da se opusti, osim svih ostalih metoda opuštanja tu su i razni napici koji nam mogu pomoći da se malo opustimo, jedan od njih je ovaj o kome vam danas pišemo.

Ako ste se ikada osjećali kao da ste pod stresom, znate da to nosi danak, i psihički i fizički. Stres pokreće proizvodnju hormona kortizola, koji nas može ostaviti u stalnom stanju pripravnosti.

Pročitajte: Fragolino – Liker od šumskih jagoda

Sastojci za opuštajući eliksir: 

  • 2 l grape ili lozove rakije
  • 250 g šećera
  • 0,25 l vode
  • 25 g kamilice
  • 20 g korice limuna (samo žuti dio)
  • 20 g korice narandže (samo narandžasti dio)
  • 15 g iđirota
  • 10 g borovnice
  • 8 g kima
  • 5 g zvjezdastog anisa

Priprema:

Nasjeckajte svježe biljke i pomiješajte sa ostalim suvim biljem usitnjenim u avanu. Sve stavite u teglu i sipajte rakiju. Macerirajte 15 dana, a sadržaj jednom dnevno protresite. Nakon maceriranja napravite sirup, sve dobro izmiješajte i ostavite da stoji još jedan dan. Ponovo procijedite do bistre tečnosti. Flaširajte i prije upotrebe ostavite da stoji još najmanje mjesec dana.

Pročitajte: LIKER OD BANANE – Recept za sve ljubitelje ovog voća

Kamilica je od davnina poznata kao lijek za mnoga oboljenja i tegobe. Jedna je od najrasprostranjenijih i najstarijih narodnih ljekovitih biljaka. Koristi se kod bolesti respiratornog sistema, poremećaja probave, genitourinarnog i nervnog sistema. Možemo reći da se kamilica preporučuje kod bilo koje bolesti. Doprinosi poboljšanju zaštitnih funkcija leukocita, ubrzavanju procesa oporavka i daje sedativni efekt.

Iđirot se preporučuje posebno kod bolesnika kod kojih su uzroci probavnih tegoba psihičke prirode (zbog djelovanja vegetativnog nervnog sistema ili psihičkih smetnji). Poboljšanje probave za posljedicu ima poboljšanje cjelokupnog zdravija, uvećavanje tjelesne i psihičke snage.

Gipsofila ili sadarka – Kako se gaji prelijepi cvijet koji krasi mnoge bukete

Gipsofila (lat. Gypsophila) – Neke biljke plijene pažnju raskošnim cvjetovima kojima se ne možemo prestati diviti, ali puno je i onih koje su veličinom i izgledom nenametljive, ali opet jednako lijepe. Među njima je i obožavana gipsofila.

Kod nas poznata pod nazivima sadarka i šlajer, gipsofila (lat. Gypsophila) je jednogodišnja trajnica. Ova ljetnica obično cvjeta od aprila do jula, ali u toplijim primorskim krajevima često se sadi početkom ljeta pa tamo cvjeta u septembru ili oktobru.

Pročitajte: Šumarica ili anemona – Cvjeta u rano proljeće i plijeni izgledom

Obožava sunce i dobro osvijetljenu okolinu, ali neće joj previše smetati ni malo sjenovitija područja. Može narasti i do 90 centimetara visine, a same stabljike, na kojima se nalaze sitni ljupki cvjetovi, mogu narasti do 50 centimetara. Jednako dobro uspijeva u vrtovima i u teglama.

Gipsofila se najčešće javlja u bijeloj boji, ali može da ima i cvjetove u nekoliko nijansi ružičaste i ljubičaste boje. Postoje jednogodišnje i višegodišnje sorte gipsofile. Višegodišnje mogu da prezime u bašti ukoliko nema previše vlage u zemljištu, a prije zime tlo bi trebalo da izmiješate s pijeskom i piljevinom.

Cvjetovi gipsofile najčešće su bijeli i upravo je zato ova biljka omiljen gost vjenčanih buketa i svadbenih sala. Ljubitelji tradicije često biraju bukete u potpunosti napravljene od gipsofile, boho mladenke od nje izrađuju vjenčiće, a s obzirom na to da ima vrlo minimalističke cvjetove vole je i dame koje preferiraju moderniji izraz.

Pročitajte: Kleoma ili paukov cvijet – Predivana cvjetnica otporna na štetočine i bolesti

Takođe, svaka biljka, svaki cvijet ima svoje značenje. Gipsofila u rječniku cvijeća označava oprez, plašljivost. U mješovitim sastavima ovaj cvijet ne nosi semantički teret, već je svojevrsni dodatak. Cvjećari i psiholozi tvrde da ovu opciju češće biraju djevojke s finom duhovnom prirodom, skromnog izgleda, s bogatim unutrašnjim svijetom. Povezan s čistoćom, nevinošću, cvijet podrazumijeva čednost u širokom smislu značenja. Pogodniji je za mlade djevojke.

Uzgoj

Za uzgoj gipsofile potrebne su vam sadnice iz rasadnika, a možete da počnete i s reznicama koje ćete uzeti od nekog ko već ima ovo cvijeće. Možete da je uzgojite i iz sjemena ali ako se opredijelite za ovu metodu ne očekujte da će cvjetati prvog ljeta. Sjeme gipsofile posijte u posudu za rasad, koja je napunjena lakom saksijskom zemljom. Prekrijte ga veoma tankim slojem zemlje – oko 15 mm i orosite posudu pomoću flaše s raspršivačem. Posudu pokrijte plastičnom folijom i čuvajte na toplom mjestu. Sjeme najbolje klija kada je temperatura oko 21 stepen.

Gajenje gipsofile će biti uspješnije ako ovo cvijeće posadite na sunčano mjesto. Zemljište mora da bude dobro propusno i da ima pH vrijednost oko sedam. Ako je zemljište kiselo, dodajte malo kreča da biste povećali pH vrijednost. Teško, glinovito tlo obavezno obogatite sa dosta organskih materija, poput komposta, stajnjaka i sfanguma (suve mahovine), pošto će biljka istrunuti tokom duge i vlažne zime.

Pročitajte: Kako se gaji ukrasna žalfija

Zanimljivosti o gipsofili

*Na jeziku cvijeća, Gypsophila Paniculata simboliše nježnost i milost.

*Englesko ime ovog cvijeta je „dječji dah“, koji podsjeća na pokret nježnih cvjetova u dahu vjetra.

*Etimološko značenje Gypsophile je „ljubitelj gipsa“. Botanički naziv mogao bi proizaći iz vrste tla koja je najprikladnija za njegovu obradu –  vapnenasto tlo.