Naslovnica Blog Stranica 308

Divljač i sitni glodari zimi opasni po mlade voćnjake i strna žita

Divljač i sitni glodari zimi nanose najviše štete voćnjacima i na usjevima ozimih žita, gdje je prilikom pregleda uočeno prisustvo aktivnih rupa od glodara, naveli su agrometeorolozi.

Najveću štetu mladim voćnjacima nanose sitni glodari miševi i voluharice, zečevi i srne, navedeno je u sedmičnom Agrometeorološkom biltenu Republičkog hidrometeorološkog zavoda, u kojem se ističe da je razlog tome nedostatak hrane.

Pročitajte: Psi lutalice poklali živinu

„Glodari zimi nanose štete i strnim žitima – hrane se posijanim sjemenom, nastavljaju ishranu na izniklim biljkama, praveći na žitnim poljima prazna mjesta“, ukazali su agrometeorolozi. Poslije jučerašnjeg dana sa kišom, susnježicom i snijegom, danas se, prema prognozi meteorologa, očekuje suvo vrijeme, samo su u istočnim krajevima moguće padavine koje će u drugom dijelu dana prestati.

Srijedu, četvrtak i petak, 9, 10. i 11. februar, obilježiće sunčano vrijeme uz promjenljivu oblačnost i toplo za ovo doba godine, dok se u dane vikenda očekuje novo naoblačenje sa kišom, susnježicom i snijegom. Jutarnja temperatura vazduha biće od minus 10 do nula u višim, u nižim od minus dva do pet, a maksimalna dnevna od minus dva do sedam u višim krajevima, u nižim od devet do 15 stepeni Celzijusovih.

Napravite liker od suvih šljiva /RECEPT/

Šljive se više prerađuju u rakiju, džem ili se suše, a da li ste probali liker od suvih šljiva?

Suve šljive su prava riznica hranjivih materija, neodoljivog ukusa i velikih zdravstvenih vrijednosti. Oni koji su upoznati s njihovim nutritivnim sastavom ne mare za neobičan smežurani izgled.

Iako se sastav šljiva razlikuje u zavisnosti od sorte, uslova i mjesta na kojima rastu i uzgajaju se, one ipak u svakom svom obliku predstavljaju bogatu riznicu vitamina i minerala. U svom sastavu šljive najviše sadrže vlakana i fenola.

Kako da napravite liker od suvih šljiva pročitajte u nastavku teksta.

Sastojci za liker od suvih šljiva:

  • 0,8 l alkohola
  • dovoljno vode da prekrije suve šljive (oko 0,2 l)
  • 300 ml vode za sirup
  • 500 g šećera
  • 300 g suvih šljiva sa košticama
  • 2 štapića vanile

Pročitajte: Evo zašto bi trebalo da jedete suve šljive svaki dan

Priprema:

Namočite suve šljive u posudu prekrivši ih vodom dok ne postanu vlažne, očistite od koštica, nasjeckajte na kockice, a koštice zdrobite u avanu te sve stavite u teglu zajedno sa nasjeckanim štapićima vanile.

Prelijte alkoholom, dobro protresite teglu i ostavite na tamno mjesto da odleži 20 dana. Svaki dan jednom protresite. Nakon maceracije procijedite macerirani sadržaj prvo pomoću cjedila, a zatim kroz druge filtere dok tečnost ne postane bistra.

Dodajte prokuvani i rashlađeni šećerni sirup. Flaširajte. Ostavite da stoji još najmanje mjesec dana.

Pročitajte: Recept za napitak koji čisti crijeva

 

Da li su sjemenke jabuke otrovne

Često jedemo jabuke, no pitanje je koliko često pojedemo i njihove koštice.
Postoje oni koji smatraju koštice otrovnima, dok drugi drže da su zdrava grickalica. Šta je istina pročitajte u nastavku članka.

Cijanid u košticama

Koštice jabuka sadrže biljni spoj zvan amigdalin. Osim jabuka, sadrže ga bademi, koštice breskve, trešnje i marelice. Spoj služi u hemijskoj obrani sjemenke, a netaknut je bezopasan.

Ako je sjemenka zdrobljena, oštećena, prožvakana ili u probavnom traktu, amigdalin se raspada u hidrogen cijanid. Ovaj je spoj otrovan, pa čak i smrtonosan u većim dozama.

Cijanid je istorijski poznat otrov, koji remeti dolazak kiseonika u ćelije, te može dovesti do smrti u kratkom roku, pri konzumiranju veće doze.

Pročitajte: SAVJET DOKTORA – Nisu sve vrste jabuka zdrave, neke dižu šećer i goje

Koja je granica unosa cijanida?

Unos 0.5-3.5 mg po kilogramu tjelesne težine može uzrokovati trovanje, komu, paralizu, otkazivanje srca i pluća, pa i smrt. Za odraslu osobu težine 81 kg to iznosi 41-286 mg cijanida.

Manje količine cijanida mogu uzrokovati glavobolje, mučnine, povraćanje, slabost i zbunjenost.

Zbog manje težine, djeca su pod većim rizikom da se otruju cijanidom iz koštica.

Koliko grama sjemenki nam može naštetiti?

1 gram zdrobljenih i prožvakanih sjemenki jabuke može ispustiti 0.06-0.24 mg cijanida. Da bi posljedice njihove konzumacije bile fatalne ili barem izazvale negativnu reakciju našeg organizma, trebali bismo pojesti 2 šolje mljevenih sjemenki.

Doza koja bi bila smrtonosna zavisi od težine osobe, osobnoj toleranciji te sorte jabuke. Zapamtite da i manje doze mogu uzrokovati mučninu!

Ako progutate sjemenke jabuke u komadu, neće vam se ništa dogoditi! Naime, sjemenke su zaštićene spoljapnjim slojem od probavnih sokova, te zato mogu proći želucem bez uzrokovanja štete.

1 jabuka sadrži 0-20 sjemenki. Bez obzira, bilo bi dobro ukloniti sjemenke kod jedenja jabuke.

Pročitajte: Ovo je najzdravija sorta jabuka

Savjet uz ukusnu jabuku

Kora i meso jabuke njeni su zdravi dijelovi. Osim u slučaju korištenja pesticida – tada preporučujeo da jabuke stavite u mlaku vodu tokom noći te ih sljedeći dan isperete.

Žvakane ili zdrobljene sjemenke jabuke ispuštaju malu dozu cijanida, što je jako toksično za organizam.

Da biste iskusili bilo koje simptome trovanja košticama, morali biste ih pojesti minimalno 150. Dakle, možete bez brige uživajti u jabukama!

Bubamare – superoružje u zaštiti biljaka

Njegovati i održavati biljke traži posvećenost. I one govore i obraćaju nam se preko lista. U našoj rubrici „Ritam vrta“ naučićemo kako nam se biljke obraćaju kada im nešto nedostaje.

Uređivati dvoriše jeste trošak, jer nikad vam ne treba samo jedna biljka, nego po jedna od svake vrste. Međutim, ako imate strpljenja da gajite biljke iz sjemena ili pelcera i ne mora da bude tako.

Jedan od najsigurnijih načina uzimanja pelcera su položenice. Kada biljku položimo u zemlju da uzmemo reznicu, iz uspavanih pupoljaka razviće se korijenov sistem, a gornji dio biljke ne odsijecamo. Za šest mjeseci će se ova saksija napuniti, tada ćemo je odsjeći i presaditi u dvorište.

Možemo da uzmemo i biljku sa korijenom, ali da vodimo računa o tome da nadzemni i podzemni dijelovi budu jednaki, da bi bilo dovoljno hrane i za gornji dio biljke.

Biljne vaši prave veliki problem biljkama, piju njene sokove što utiče na njihovo cvjetanje i njihov rast. Možemo ih se riješiti na više načina, odsijecanjem grana, korišćenjem bubamara ili korišćenjem prirodnih insekticida.

Pročitajte: Naučnici dokazali – Bubamare su rješenje za lisne vaši

One uglavnom napadaju mlade izdanke, a njihovo odsijecanje uopšte ne škodi biljkama, ali pomažemo time ako ih uklanjamo i na ovaj način odsijecanjem mladih grančica ne ugrožavamo rast biljke, ali fizički sprječavamo širenje.

Jedan od vidljivih simptoma pojave vaši je kovrdžanje listova, oni unutra postavljaju svoja jaja i onda se tako dalje šire i razmnožavaju. Jedna od odličnih mjera borbe protiv biljnih vaši je korišćenje larvi bubamara. Gdje ih vidite, uzmete ih i samo ih prenesete i stavite na biljku koja je zahvaćena biljnim vašima.

Larva bubamare
Foto AgroSavjet: Larva bubamare

Da imate lisne vaši to će vam pokazati i mravi koji su njihovi čuvari i štite ih od predatora i parazita jer se hrane njihovim izlučevinama. U stanju su da ih prenosu sa jedne na drugu biljku da bi ih zaštitili.

Sve biljke traže pažnju i negu – i one koje njegujemo od sjemena i pelcera i one koje kupimo. Da bi nam odgovorile mirisnim cvjetovima i zdravim zelenim listovima, moramo da budemo dobri posmatrači.

„Kada biljkama nešto nedostaje, uslovi sredine, hranljiva materija u zemlji one to ispoljavaju preko listova ili svojih cvjetova. Ako nedostaje azota biljka blijedi list postaje svijetlo zelen do žut, nervi su zeleni, a između nerava su te žute fleke. Ako se nalaze flekice između nerava i nije ujednačeno tih dijelova koji su žuti nego su u nekim flekama to znači da nedostaje magnezijuma“, objašnjava Ljiljana Sudar, pejzažni arhitekta JKP „Zelenilo Beograd“.

Dodaje i da kada nedostaje kalcijuma biljka se po obodu suši i između nerava se javljaju sitne male tačkice, nedostatak fosfora crvenilo na biljkama, ako imamo ovakvo truljenje po sredini i obodu znači da je biljka bila preterano zalivana.

„Ukoliko nedostaje azota biljki dodajemo soc od kafe, ukoliko nedostaje kalijuma magnezijum – koru od banane, kalcijum – ljuske od jajeta, a sve ovo zajedno može da bude organsko tečno đubrivo od šest mjeseci do godinu dana.

Da li ste znali

Bubamare jedu biljne vaši, kupusne sovice, voćne muve, tripse, grinje i druge insekte koji oštećuju biljke. Za svog života, a to znači za 4 do 7 nedelja, bubamara pojede oko 5.000 biljnih vaši.

Kao prirodni insekticid koristi se rastvor od koprive koji možemo sami napraviti.

Nadzemni deo biljke iseckamo i prelijemo mlakom vodom. Kopriva u vodi treba da stoji oko 12 sati, a da se iskoriti u roku od 24 časa od momenta potapanja, jer poslije toga gubi svoje žareće dejstvo.

Treba biti uporan, jer ovo sredstvo ubija samo vaši, ali ne i jajašca koja ostavljaju, stoga postupak treba ponavljati.

Opasna bolest pčela, može biti kobna za društvo

Pčela kao jedinka ne može živjeti sama pa je za njen opstanak neophodna kompletna zajednica koja je strogo hijerarhijski podeljena. Kako žive u biološki veoma složenoj zajednici gdje na manjem prostoru obitava veliki broj jedinki pojava zarazne bolesti može da izazove ozbiljne probleme u društvu. Poznavanje osnovnih znakova koji upućuju na bolesti koje ugrožavaju pčelinju zajednicu omogućava pčelaru da u ranijoj fazi uoči promjene i preduzme mjere sanacije.

pčelarska oprema

Paratifus medonosnih pčela je oboljenje crijevnog kanala odraslih pčela koju izaziva bakterija Salmonella paratyphi alvei.  U pitanju je pokretna, gram negativna, fakultativno anaerobna bakterija štapićastog oblika koja ne stvara spore. Košnice, ramovi sa saćem, hrana, pojilice i voda kontaminirani izmetom bolesnih pčela predstavljaju najčešći izvor infekcije.

Bolest se može javiti u jednom ili više društava jednog pčelinjaka, brzo se širi unutar košnice i može nanijeti ozbiljne probleme posebno oslabljenom pčelinjem društvu. Infekciju iz košnice u košnicu mogu da prenose bumbari, zaražene medonosne pčele ili pčelar ukoliko prebacuje ramove iz jedne u drugu košnicu. Izvor zaraze mogu biti pojilice i sama voda zagađena izmetom bolesnih pčela. Interesantno je da su pčelarski stručnjaci ovu bakteriju pronalazili u organima za varanje naizgled potpuno zdravih pčela. Bolest se aktivira uslijed netipičnih faktora kao što su loši vremenski uslovi tokom prezimljavanja društva, nedostatak zdrave i pitke vode i slično.

Pročitajte: Kojim tipom košnice da pčelarimo?

Uzročnik oboljenja najčešće izaziva oštećenje peritrofne membrane koja oblaže i štiti epitel srednjeg crva medonosne pčele. Bolest ima akutni tok, što znači da počinje i završava se naglo bez obzira na krajni ishod po oboljelu jedinku. Oboljele pčele prvo slabe i gube sposobnost za let, uznemirene su, imaju dijareju, skupljaju se oko leta i na poletaljci na kojima se uočavaju mrlje od tečnog izmeta svetlo-smeđe boje.

Abdomen bolesnih pčela je naduven, a iz njega se blagim pritiskom lako istiskuje tečan sadržaj odakle mogu da se izoluju uzročnici zaraze. Bolest može da traje jedan ili više dana, nekad i između 10 do 15 dana, a završava uginućem velikog broja oboljelih medonosnih pčela. Međutim, ovo oboljenje ne mora uvijek da se završi fatalno po pčele, jer zaraza može nestati spontano u slučaju poboljšanja vremenskih uslova i uz primjenu adekvatnih higijenskih mjera.

Dijagnoza se postavlja izolovanjem uzročnika iz hemolimfe, ili digestivnog trakta živih bolesnih pčela posmatranjem izolovanih uzročnika pod mikroskopom, kao i biohemijskim i serološkim analizama. Zbog sličnosti kliničkih simptoma paratifus se često može pomešati sa nozemozom ili amebijazom, kod kojih su prisutne spore koje se uočavaju prilikom mikroskopskog pregleda uzoraka, kao i sa dizenterijom pčela za koju je karakteristično prisustvom nesvarenih zrnaca polena u izmetu.

Zato je veoma važno odnijeti uzorke pčela na ispitivanje kako bi tačno utvrdilo od čega boluju. Paratifus kod medonosnih pčela najčešće se javlja u periodu ranog proljeća, ali i od aprila do septembra, u vrijeme najveće aktivnosti društva.

Kako suzbiti bolest?

U cilju suzbijanja paratifusa potrebno je sprovoditi apitehničke mjere, kao što su dezinfekcija pčelarskog pribora i opreme. Iskusni pčelari preporučuju da se čišćenje sprovodi sa troprocentnim rastvorom natrijum hidroksida, ili četvoroprocentnim rastvorom formalina.

pčelarska oprema bosna i hercegovina

Neophodno je uklanjanje zaprljanih ramova sa saćem i prenošenje pčela u nove, odnosno temeljno dezinfikovane košnice. Kada su u pitanju mjere za sprečavanje nastanka ove bolesti ključno je uništavanje insekata i drugih štetočina u pčelinjaku koje prenose uzročnike infekcije, sprečavanje grabeži, adekvatna ishrana, odnosno koristiti isključivo med dobrog kvaliteta i šećerni sirup, pojačati higijenu pojilišta kao i redovna dezinfekcija pribora koji se koristi, najbolje pre rada u svakoj košnici. Takođe, potrudite se da vaše pčele pored dobre i kvalitetne hrane uvijek imaju na raspolaganju čistu vodu.

Ako nemate dovoljno sunca u domu, ovih OSAM biljaka RASTE U MRAKU

Kućne biljke mogu donijeti toliko radosti u naše živote. Pružaju nam kiseonik, ljepotu, nešto o čemu treba da brinemo i hranimo dušu.

Problem je u tome kako možete uzgajati biljku u zatvorenom prostoru ako imate slabo osvjetljenje ili nemate sunčevu svjetlost? Na kraju krajeva, vaš učitelj iz trećem razreda vam je rekao da je biljkama potrebna sunčeva svjetlost da bi rasle. Dobra vijest je da i dalje možete uzgajati kućnu biljku, čak i pri slabom osvjetljenju ili bez prirodnog svjetla. Samo treba da izaberete pravu vrstu biljaka.

Biljke koje se snalaze i u mraku

Dakle, hajde da počnemo sa našom listom sobnih biljaka kojima odgovara slabo osvjetljenje za rast, čak i u najmračnijim kancelarijskim prostorima.

1. „Djevojačka kosa“ – Adiantum

Ova paprat ima prilično mekane listove (koji pomalo liče na kosu… otuda i ime!) i izgleda divno kod kuće ili u kancelariji. Ova taktilna biljka je takođe odlična za ublažavanje stresa. Takođe je veoma lako uzgajati!

2. Bromelija

Bromelije su mala tropska čuda koje su savršene za uzgoj u kancelariji sa samo vještačkim svjetlom. Dolaze u raznim bojama da uljepšaju vaš kancelarijski prostor ili dnevni boravak.

3. „Svekrvin jezik“ – Sabljica

Kućna biljka sa veoma niskim prohtjevima za održavanje. Izdržljiva je i može da toleriše veoma slabo osvjetljenje.

4. „Pauk biljka“ – Zeleni ljiljan

Biljka pauk je jedna od mojih omiljenih biljaka za sobe sa slabim osvjetljenjem. Tako ih je lako uzgajati, brzo rastu i proizvode slatke male lijanice. Kao i zeleni ljiljan, i ova biljka je odlična u filtriranju vazduha.

5. „Djevojačka sreća“ – Spatifilum

Spatifilum je biljka sa niskim zahtjevima prilikom održavanja. Ako zaboravite da ih zalijete, listovi će početi da padaju i podsjećaju vas. Kada im date malo vode, listovi se ponovo vraćaju u zdrav oblik.

6. Begonija

Begonije su male biljke koje dolaze u nekoliko boja i oblika. Imaju otmjeno cvijeće i lišće koje ih čini pravim centralnim dekorativnim dijelovima. Oni su odličan dodatak svakom kućnom dekoru.

7. Zamija

Zamija je odlična kućna biljka za slabo osvjetljenje, nije zahtjevna za održavanje. Prekrasno zeleno, sjajno lišće uljepšava svaki prostor. Po feng shui tradiciji, za ovu biljku važi da privlači novac.

8. Maranta

Biljka maranta ima jedinstven izgled sa jarko crvenim venama na sjajnim tamnozelenim listovima. Donja strana listova je takođe prelijepe crvene boje, tako da svakoj prostoriji dodaju divnu boju.

Analiza rodnih pupoljaka prije rezidbe voćaka

Rezidba voća – analiza rodnih pupoljaka. Voćnjaci iscrpljeni rodom, sa prevremeno izgubljenom lisnom površinom i nesazrelim ljetorastima mogu stradati od mrazeva, makar se oni dogodili i tokom dubokog zimskog mirovanja, kada voćke najbolje podnose niske temperature.

Rezidba voća – analiza potencijalne rodnosti pupoljaka izvodi se prije rezidbe, u cilju određivanja njenog intenziteta, zatim radi procjene izmrzlosti pupoljaka, radi procjene prinosa i s tim u vezi planiranja izvođenja proređivanja plodova, kao i definisanja potrebnih sredstava za rezače, nabavku pesticida, ambalaže i skladišnog prostora, itd.

Biološka kontrola rodnosti trebala bi da bude osnovni preduslov za sortnu rezidbu i planiranje prinosa, čak i kod sorti koje su sklone alternativnoj rodnosti, s obzirom da je u voćnjacima česta pojava dardova ili rodnih pupoljaka koji su na oko potencijalno rodni, a u proleće ne daju cv,etove, ili ne daju normalno razvijene cv,etove sposobne za oplodnju. Do ove pojave dolazi zbog njihove izmrzlosti ili uslijed nekompletiranja/nepravilnosti u procesima diferenciranja cvijetnih elemenata u pupoljku.

Pročitajte: Zimska rezidba voćaka za budući rod i rast

Broj pupoljaka sa diferenciranim cvjetnim začecima treba analizirati za svaku sortu i svaki tip rodne grančice. Uzorci (200-300 pupoljaka/parceli) se uzimaju sa stabala raspoređenih dijagonalno ili na različitim ali reprezentativnim mjestima po voćnjaku, zatim iz različitih dijelova krune, za svaku sortu na različitim podlogama, tablama i godinama sadnje. Žiletom se na pupoljcima prave uzdužni presjeci pupoljaka i tu se putem binokulara ili lupe uočavaju diferencirani cvjetni začeci.

Rezidba voća – analiza rodnih pupoljaka za svaku sortu

Na osnovu broja pupoljaka sa zdravim i potpuno diferenciranim cvjetnim začecima, izračunava se njihov udio u masi uzorka i time procentualno definiše potencijalna rodnost zasada. Na osnovu analize potencijalne rodnosti pupoljaka određuje se intenzitet rezidbe na sljedeći način:

– U zasadima sa velikom potencijalnom rodnošću (50-70 %) i brojnim rodnim pupoljcima u kruni, a pri normalnom vegetativnom porastu, potrebno je izvršiti oštru rezidbu, pri čemu se odstranjuju sve izrođene grane i značajno se smanjuje broj rodnih pupoljaka na mladom i starijem rodnom drvetu;

– Ako je broj pupoljaka sa obrazovanim cvijetnim začecima umjeren (30-40%), treba skraćivati ili samo prorediti trogodišnje i starije rodne grančice;

– Ako je rodnih pupoljaka manje, neophodno je sačuvati što više rodnih grančica tj. primijeniti slabu (blagu) rezidbu. Kod stabala sa potencijalnom rodnošću manjom od 20 % ostavljaju se svi rodni pupoljci ali i izrođene grane. Ova rezidba primijenjuje se i za voćke koje imaju zadovoljavajući broj rodnih pupoljaka s diferenciranim cvijetnim začecima, ali je njihov broj u kruni mali;

– Ako su oba faktora visoka, a porast mali, neophodna je oštra rezidba da bi voćke ojačale;

– Kod osetljivih vrsta voćaka, kao i u lokalitetima gde postoji opasnost od pojave mrazeva do početka vegetacije, ostavlja se 5-10 % više ljetorasta/stablu kao rezervni rodni potencijal u slučaju naknadnog izmrzavanja rodnih pupoljaka.

Zašto dolazi do naglih uginuća u tovu svinja

Prvo što moramo da znamo je jasan vakcinalni status životinja na farmi gdje smo kupili prasad kao i same karakteristike farme gde se vrši tov prasadi.

Ukoliko smo ispoštovali sve aspekte po pitanju pripreme, odmora i dezinfekcija objekta kao i jasne bio-sigurnosne protokole, životinjama treba obezbijediti optimalne mikro-klimtaske uslove sa konstatnom temperaturom (variranje ne veća od 2 do 3 stepena tokom dana i večeri), kao i dobru provjetrenost objekta 24h. Bitna stavka je svakako da li se životinje hrane ručno (lakše pratiti potrošnju) ili automatski što nam je važno da u svakom momentu pratimo potrošnju hrane, jer je potrošnja hrane jedan od indikatora kako da predupredimo pojavu uginuća i na vrijeme da reagujemo.

Najčešći modus za ovu pojavu su variranju u temperaturi gdje su dnevne temperature često između 20-30 stepeni i uslijed čega tokom dana moramo uz ventilatore upotrijebiti i prirodnu ventilaciju (otvaranje prozora i vrata).

Noć i jutro karakterišu niske temperature najčešće ispod 10 stepeni gdje je neophodno opet izvršiti korekciju mikro-klimata kako bismo unutar objekta imali što manja temperaturna variranja. Često se dešava da se ne uradi korekcija ventilacije u večernjim satima pa dolazi do naglog pada temperature unutar objekta, naročito na farmama gde se ne vrši automatsko regulisanje ventilacije. Ovo je jedan od razloga nastanka problema, svakako možda i najbitniji.

Pročitajte: Kanibalizam i nervoza svinja, razlozi i posljedice

Dalje razloge treba tražiti u samom zdravstvenom statusu prasadi kao i redovnom praćenju istog tokom dana. Nerijetko se pokazalo da nakon određenog perioda naročita ukoliko se uradi preventivna terapija putem hrane ili vode na početku tova, često dolazi do „opuštanja“ naročito ukoliko na farmi ne postoji veterinarski nadzor tokom dana. To znači da nam je neophodno da pratimo svaku promjenu kako u kliničkoj slici životinja, tako i u drugim parametrima (potrošnja hrane, dostupnost i potrošnja vode).

Kako prepoznati problem?

Definitivno kada dobijemo određeno anamnestičke podatke čest odgovor „Sve je bilo u redu samo imamo pojačana uginuća u proteklih 24h“. Ovo je jedan od najčešćih odgovora uz kašalj koji je najčešće sporadičan. E upravo ovde je glavni problem jer imamo kasnu reakciju.

Kada malo dublje uđemo u analizu prije pojave uginuća imali smo obično pad konzumacije hrane koji se u nekim slučajevima kretao i do 70% u 2 do 3 dana pred pojavu uginuća, navodi portal prase.org

Nerijetko to je bilo povezano sa naglom promjenom vremena koja je bila u tom periodu prisutna, gde je najčešće temperaturno variranje u tim danima bilo između 10 – 15 stepeni. Terapiju treba započeti upravo kada primijetimo masovno smanjenje konzumacije hrane i to najbolje putem vode u prva 2 do 3 dana pa kada primetimo pojačanu konzumaciju hrane, možemo nastaviti terapiju i putem hrane. Masovna terapija treba da traje najmanje 7, a neretko i 10 dana.

Pročitajte: Postporođajna neuroza krmača

Najbolje je da osim masovne uradimo i injekcionu terapiju svih životinja kod kojih vidimo izraženu respiratornu kliničku sliku, što podrazumijeva i pojavu kašlja kod životinja koje su „na oko“ kondiciono dobre. Terapija treba da bude što šira antibiotska uz primjenu analgetika kako bi se prvo riješio problem upale kod oboljelih tovljenika. Svakako najbolje je terapiju započeti uz veterinarski nadzor i konstatno praćenje situacije.

Ukoliko imamo uginuća jedan od najboljih načina je da se uradi obdukcija na osnovu koje veterinar određuje terapiju ili uraditi brzu laboratorijsku analizu gdje bi na osnovu biogrma odabrali antibiotik sa kojim bi započeli terapiju. Odabir antibiotika često može biti krucijalan u brzom oporavku oboljelih tovljenika. Pravovremenom reakcijom svakako ćemo riješiti problem i u ovim slučajevima što prije treba kontaktirati veterinara jer često je slučaj da zbog upotrebe nekoliko različitih lijekova ne dobijemo pun terapijski efekat, gdje su česti recidivi u narednih par nedelja.

Dodali bi da je česta greška koju pravimo u tovu tzv. opuštanje gdje smatramo da nakon određene kilaže koju tovljenici dostignu, možemo da gotovo kompletno prekinemo liječenje što se često ispostavi kao pogrešno. Ovde treba uzeti rezervu naročito na farmama koje imaju konstatan veterinarski nadzor koji podrazumijeva i lečenje. Isto moramo da shvatimo da je tradicionalni (neadekvatni objekti) način držanja svinja prevaziđen jer nerijetko ukoliko kupujemo prasad na farmama koje imaju jasan zdravstveni i bio-sigurnoni status, takva prasad zahtevaju i optimalne uslove, jer genetika se u proteklih 20 do 30 godina na našem podnevlju dosta promijenila i zahtijeva optimalne uslove.

KISELI KUPUS: Efikasan kod smanjivanja hormona stresa i nije jedini

Ne postoji magična hrana koja će trenutno smanjiti nivo kortizola (hormon sresa), ali određene namirnice mogu smanjiti upale u tijelu i pomoći u regulisanju oslobađanja hormona stresa.

Ako ste se ikada osećali kao da ste pod stresom, znate da to nosi danak, i psihički i fizički. Stres pokreće proizvodnju hormona kortizola, koji nas može ostaviti u stalnom stanju pripravnosti.

U odgovarajućim količinama, kortizol reguliše skoro svaki sistem u našem tijelu ako nivoi ostanu povišeni tokom dužeg vremena.

Jedan od neželjenih efekata dugotrajnog visokog nivoa kortizola jeste povećanje tjelesne težine, posebno visceralne masti. To je mast koja okružuje organe, crijeva i jetru.

To dovodi do insulinske rezistencije, visokog krvnog pritiska, koronarne bolesti srca i dijabetesa tipa 2.

Pored toga, kortizol može oslabiti aktivnost ćelija povezanih sa imunitetom. Ovo smanjuje proizvodnju antitijela i s vremenom može oslabiti imuni odgovor tijela.

Ne postoji magična hrana koja će trenutno smanjiti nivo kortizola, ali određene namirnice mogu smanjiti upale u tijelu i pomoći u regulisanju oslobađanja hormona stresa.

Zeleni čaj

Jedno naučno istraživanje pokazalo je da sastojak zelenog čaja može inhibirati enzime koji proizvode kortizol, što može smanjiti nivo hormona stresa.

Pročitajte: Kako se pije zeleni čaj?

Crvena paprika, kivi, citrusi i jagode

Sve ove namirnice su bogate vitaminom C, koji igra veliku ulogu u stabilizaciji nivoa kortizola.

Istraživanja su pokazala da nadbubrežne žlezde imaju visoku koncentraciju vitamina C, a ako jedete ove namirnice, one mogu blagotvorno da utiču na nadbubrežne žlijezde i održavaju nivo kortizola u ravnoteži.

Banane, pomorandže, dinje, spanać, brokoli, slatki krompir i suve šljive

Višak kortizola može prouzrokovati da bubrezi izluče previše kalijuma, tako da ovi izvori hrane bogati kalijumom mogu da vrate te nivoe i smanje neželjene efekte koje dolazi sa stresom.

Kiseli kupus

Lactobacillus reuteri je probiotički mikrob koji se prirodno nalazi u gastrointestinalnom traktu ljudi, ali ga mnogi gube tokom vremena zbog lijekova ili izlaganja određenim faktorima životne sredine.

Jedan od mnogih efekata ovog mikroba jeste i njegov uticaj na mozak da oslobađa oksitocin. Pomaže u smanjenju percipiranog stresa i smanjuje kortizol.

Lactobacillus reuteri se može naći u fermentisanoj hrani kao što je kiseli kupus.

Dijeta igra važnu ulogu u upravljanju simptomima stresa, ali je samo jedan dio slagalice. Glavni zadatak u smanjenju stresa je rad na svakodnevnim navikama kako bismo promijenili odgovor tijela na stresore oko nas.

Zato treba da odvojite trenutak za preispitivanje svojih misli i emocija u vezi sa stresnim događajem, umjesto da odmah reagujete. Ovo će uključivati parasimpatički ili smirujući odgovor mozga, a ne iniciranje impulsivnog odgovora.

Odlazak u krevet i buđenje u otprilike isto vrijeme svakog dana, pored osam sati sna, ključno je za smanjenje stresa. Ovo će regulisati ciklus melatonina i kortizola, koji su veoma važni za zdravlje.

Šta prvo sijati/saditi u bašti

Mogućnost sjetve ili sadnje na otvorenom određena je klimatskim uslovima određenog područja. Prije svega temperaturnim i zahtjevima povrtne vrste prema ovom klimatskom činiocu.

U negrijanim zaštićenim prostorima sjetva ili sadnja moguća je 15 do 20 dana ranije nego na otvoreno. Zavisno od lokacije, početak ili sredina februara vrijeme je sjetve najranijeg povrća u zaštićene prostore i na otvoreno.

Prije same sjetve ili sadnje, povrtnjak je potrebno pripremiti čim to vremenske prilike dopuste. Kraj januara i početak februara pravo je vrijeme za prvu pripremu vrta.

Pročitajte: Fizički postupci pripreme sjemena za sjetvu – KVAŠENJE I SUŠENJE

Već sad počinju pripreme!

Ako nije obavljeno u jesen, obavlja se obrada tla, oranje ili štihanje i prema potrebi organsko đubrenje. Na 10 m2 razbacuje se i unosi u tlo oko 30 kg stajskog đubriva ili 50 do 60 L komposta. Mogu se koristiti i peletirana organska đubriva, čija je primjena vrlo jednostavna. U ovo vrijeme može se početi s kupovinom potrebnog alata, đubriva i na kraju sjemena.

Krajem januara može se za proizvodnju presadnica početi sijati: brokulu, karfiol, kelj, kupus, salatu i slanutak. U predjelima gdje nema snijega i tlo se ne smrzava, na otvoreno se može posijati/posaditi: bob, grašak, bijeli luk i luk.

U februaru, pogotovo ako je toplija i bez snijega, može se u bašti postaviti plastenik kako bi se biljkama osigurali bolji uslovi rasta. U grijanom plasteniku se može obaviti pikiranje vrsta koje to zahtijevaju (plodovito povrće i celer), a sjetva je obavljena rano u januaru.

Takođe, u grijanom zaštićenom prostoru se obavlja sjetva sjemena za proizvodnju presadnica sljedećih povrtnih vrsta: celera, korabice, paprike, patlidžana, peršuna i paradajza.

U toplijim krajevima na otvoreno se može posijati: blitvu, bob, cveklu, grašak, luk, mrkvu, peršun, rabarbaru, radič, rotkvicu, rukolu, slanutak i špinat. Na otvoreno se mogu posaditi presadnice: artičoke, kelja, ranog kupusa i salate, ali i posaditi bijeli luk i lučice luka.

Porast prinosa na uzdignutoj gredici

Sjetvu ili sadnju na otvorenom najbolje je obaviti na uzdignutu gredicu. Uzdignuta gredica predstavlja osnovni dio kućnih vrtova, koji je moguće obraditi bez gaženja tj. sa staza koje je okružuju.

Na uzdignutim gredicama lakše se postižu optimalni uslovi u tlu, što dovodi do porasta prinosa po jedinici površine. Tlo na gredicama se brže zagrijava, što ih čini pogodnima za ranu proljetnu sjetvu.

Takođe, lako se održava dobra struktura tla te kapacitet za vodu i zrak jer nema gaženja po gredicama. Prilikom formiranja gredica, u tlo se može unijeti kompost ili neko drugo organsko đubrivo. Time će se popraviti struktura tla, poboljšati procjeđivanje suvišne vode i povećati kapacitet zadržavanja biljnih hraniva.

Dobra struktura tla osigurava brzo procjeđivanje viška vode, zbog čega nije potrebno odgađati potrebne radove u vrtu. Navedeno olakšava planiranje datuma sjetve ili sadnje i berbe, čime se postiže bolje iskorišćavanje površine i produžava sezona uzgoja.

Uzdignuta gredica povišena je za 15 do 25 cm u odnosu na okolno tlo. Gredica ne bi trebala biti šira od 120 cm, kako bi se svi radovi mogli obaviti sa staze. Ako se gredici može pristupiti samo s jedne strane, ne preporučuje se širina veća od 90 cm.

Dužina gredica je određena prostornim mogućnostima ili potrebama za pojedinu uzgajanu vrstu. Na uzdignutu gredicu se vrlo lako s ciljem zaštite od niskih temperatura postavlja niski tunel ili se prekrivaju agrotekstilom. Ovom zaštitom se temperatura podiže za 2 do 3°C.

Korjenasto povrće klija na niskim temperaturama

Korjenasto povrće (mrkva, peršin, celer, pastrnjak, cvekla) spada u grupu povrća kojem za rast i razvoj pogoduju umjereno topla i vlažna područja. Sjeme klija pri relativno niskim temperaturama, već na 3 do 4 °C, a samo cikla na 6 do 8 °C.

Mlade biljčice relativno su otpornena kasne proljetne mrazeve, što omogućuje sjetvu korjenastog povrća relativno rano u proljeće, pogotovo uz primjenu direktnog prekrivanja.

Kupusnjače

Kupusnjače (kupus, kelj, kelj pupčar, karfiol, korabica, rotkvica) su prilagođene različitim klimatskim i zemljišnim uslovima, ali su za njihov uzgoj najpovoljnija prohladna i vlažna područja. Minimalna temperatura klijanja korabice je 3 do 5 °C, a temperature oko 0 °C u kasnijim fazama rasta izazivaju staklavost lišća i zadebljale stabljike. Klijanje i nicanje rotkvice započinju pri temperaturi od 2 do 3 °C. Minimalna temperatura rasta iznosi 5 °C. Mlade biljke mogu podnijeti niske temperature do -4 °C, a u tehnološkoj zrelosti do -10 °C.

Pročitajte: Pridržavajte se ovih pravila u plodoredu da biste imali što veći prinos

Lisnato povrće

Lisnato povrće (salata, špinat, blitva) su kulture blage ili umjerene klime. Minimalne temperature klijanja sjemena salate su od 2 do 5 °C, a optimalne 15 do 20 °C, kad niče za 3 do 5 dana. Mlada biljka salate može podnijeti temperature do -5 °C, a dobro ukorijenjene biljke sa 5 do 7 listova ozimih kultivara mogu podnijeti kontinentalnu zimu. Međutim, što je salata bliže tehnološkoj zrelosti, osjetljivija je na niske temperature. Klijanje špinata započinje već malo iznad 0 °C, ali je vrlo sporo. Na temperaturi od 5 do 10 °C nicanje je već dobro. Na temperaturi nižoj od 10 °C rast je usporen.

Niske temperature tokom rasta utiču na kvalitet lišća, listovi su sitniji, deblji i više naborani. Pojedini kultivari mogu podnijeti do – 10 °C bez posebne zaštite. Minimalna temperatura klijanja blitve je 5 °C. Pri nižim temperaturama između 5 i 10 °C biljka sporo raste, a optimalna temperatura rasta je 16 do 20 °C, a mlada i potpuno razvijena biljka može podnijeti blage mrazeve. Mlada biljka s nekoliko listova može se vernalizirati na temperaturi od 4 do 15 °C, ako takve temperature potraju 20 do 30 dana, što može biti problem pri ranoj proljetnoj sjetvi i izazvati prijevremenu cvatnju.

Zbog temperaturnih zahtjeva i dužine vegetacije, u grijanim zaštićenim prostorima se tokom zimskog i ranoproljetnog razdoblja proizvode presadnice plodovitog povrća: vrlo su osjetljive na niske temperature i većina ih ugiba kod niskih pozitivnih temperatura. Stoga se sadnja u negrijane zaštićene prostore obavlja tek u aprilu, a na otvoreno u maju.

Pročitajte: PRIJATELJSKA SADNJA – Koje biljke mogu zajedno, a koje se ne podnose

Lukovičasto povrće

Lukovičasto povrće (luk, bijeli luk, praziluk) vrlo dobro podnosi niske temperature pa se uspješno uzgaja jesenskom sadnjom. Dobro ukorijenjene mlade biljke mogu bez oštećenja podnijeti temperature i do -15 °C. Lučice luka i proljetni ekotipovi bijelog luka sade se u rano proljeće čim vremenske prilike dopuste jer su osjetljivi na visoke temperature (> 25-30 °C), koje utječu na jače oblikovanje nadzemne lisne mase, a lukovice ostaju nerazvijene.

Za mahunarke su najpovoljnija područja s umjereno vlažnim, svježim proljećem i početkom ljeta. Najniža temperatura za rast graška je 4,5 °C, pri kojoj sjeme većine sorti klija, zbog čega se sjetva može obaviti vrlo rano u proljeće. Minimalna temperatura klijanja boba je 1 do 3 °C, ali je najsigurnije klijanje pri 5 do 6 °C, dok je optimalna temperatura 20 °C. Bob može podnijeti temperature do -6 °C.