Naslovnica Blog Stranica 305

ČEST RAZLOG ZAŠTO BILJKE U BAŠTI NE NIČU ILI SE OSUŠE

PH zemljišta koji je previše alkalan ili previše kiseo može spriječiti biljke da apsorbuju hranljive materije.

Dobro tlo je temelj uspješne bašte. U idealnom slučaju, tlo bi trebalo biti obogaćeno hranjivim sastojcima, imati uravnotežen pH i mrvičastu teksturu koja zadržava vodu, a u isto vrijeme je i provodi kako biljka ne bi počela da truli.

Kako da testirate pH vrednost zemljišta?

PH tla koji je previše alkalan ili previše kiseo može spriječiti biljke da apsorbuju hranljive materije. Generalno, većina biljaka preferira uravnotežen pH između 6 i 7,5. Međutim, nekim sortama je potrebna visoka kiselost (poput borovnica i azaleja), dok je drugim potrebno više osnovnog zemljišta (poput jorgovana i artičoka).

Pročitajte: 4 jednostavna koraka za testiranje pH vrijednosti zemljišta u bašti

Možete izabrati biljke koje će najbolje rasti u pH vrijednosti zemljišta koji imate, ali u međuvremenu možete testirati pH svog zemljišta da biste stekli ideju o tome kako stoje stvari u vašoj bašti.

Da biste testirali alkalnost:

Uzmite jedan uzorak zemlje 10 do 15 cm ispod zemlje, uklonite ostatke, sipajte u staklenu posudu i dodajte dovoljno vode da tlo postane blato. Dodajte ½ šolje bijelog sirćeta u teglu i promiješajte. Ako zapjenuša ili se pojave mjehurići, vaše zemljište je alkalno.

Da biste testirali kiselost:

Sledite iste korake kao gore, ali umesto toga dodajte ½ šolje sode bikarbone u teglu i promiješajte. Ako zapjeni ili se pojave mjehurići, vaše je tlo kiselo.

Neutralno zemljište

Ako ste oba testiranja obavili, a nijedno nije dovelo do reakcije mehurića, pH vašeg tla je u neutralnom opsegu.

Ne služe samo kao ukras: EVO KOJE SU BLAGODATI DRŽANJA BILJAKA U KUĆI

Biljke estetski obogaćuju naš prostor unoseći dio prirode u dom, uz njih se osjećamo pozitivnije i ugodnije, a dokazane su i njihove brojne zdravstvene dobrobiti

Idealan, a ujedno veoma koristan dodatak vašem domu su sobne biljke. Osim što pružaju osjećaj ugode i ukrašavaju vaš prostor, one pružaju mnoštvo zdravstvenih prednosti. Pretvarajući ugljični dioksid u kisik, poboljšavaju kvalitetu zraka, a dokazano je i kako prisutnost biljaka pozitivno utječe na dojam i osjećaj koji se stvara kod ljudi u prostoru u kojem borave.
Smanjuju stres

Biljke provjereno imaju smirujući uticaj na nas. One mogu smanjiti razinu stresa, jer osim što nas vizualno zadovoljavaju, potiču u nama osjećaj mira. Sama briga i radnja oko biljaka, njihovo zalijevanje i presađivanje, smještanje u prostoru nas dodatno relaksiraju. Pogled na njih pokreće našu kreativnost i inspiraciju. Brojna istraživanja su pokazala kako boravak u prostoru koji je okružen zelenilom povećava produktivnost i koncentraciju kod ljudi. Posebno se preporučuju osobama koje su pod stresom, u depresiji ili se bore s tjeskobom.

Pročitajte: Čuvarkuća i kopar – Možda ovo o njima ne znate?

Vazduh je kvalitetniji

Jedan od najvažnijih razloga zašto im posvetiti malo pažnje i truda jeste što one zauzvrat doprinose boljoj kvaliteti vazduha koji udišemo. Također, imaju važnu ulogu u oplemenjivanju prostora negativnim ionima, upijanju elektromagnetskih zračenja i kemijskih spojeva, doprinosu vlažnosti zraka, a listovi određenih biljaka mogu suzbiti i razne alergene i čestice zraka koje uzrokuju alergijske reakcije kod ljudi.

Idealna su dekoracija

Pomoću biljaka možete jeftino oplemeniti i promijeniti izgled vašeg doma. Grci i Rimljani su prvi počeli unositi cvijeće u domove. S biljkama nikada neće pogriješiti, ni kada je u pitanju dekoracija i ukrašavanje vašeg doma jer one su najprirodniji ukras koji vas nikada neće iznevjeriti ako o njima vodite adekvatnu brigu.

Predivan su poklon

Najljepši dar kojim nekome možemo popraviti raspoloženje jeste buket svježeg cvijeća ili biljka u lončanici. Neka vaš poklon zamiriše, zato uvijek birajte cvijet s mirisom koji bi se mogao svidjeti onome kome ga želite darovati. Ako dobro poznajete osobu kojoj želite pokloniti cvijet, potrudite se da on miriše tako da je podsjeti na lijepe uspomene.

Super trik kako dobiti savršeno kuvana jaja i guliti ih bez muke

​Ako vam je cilj napraviti savršeno kuvana jaja koja savršeno izađu iz ljuske svaki put, imamo loše vijesti: Nijedna tehnika na svijetu ne može obećati taj nivo savršenstva.

Ali, podaci iz naučnih istraživanja provedenih s više od 700 kuvanih jaja kažu će da ova tehnika za kuvanje jaja (praktično jaja kuvana na pari jer se kuvaju u samo 2,5 centimetara vode) povećati šanse za to. Svježim jajima će trebati nešto duže da se ogule, ali bi se trebala oguliti jednako dobro kao i starija jaja.

Priprema

Pronađite lonac s poklopcem koji je dovoljno velik da vam jaja stanu na dno u jednom sloju. Dodajte 2,5 cm vode, poklopite i zakuvajte.

Lagano spustite jaja u lonac pomoću rešetke ili rešetke za kuvanje na pari (u redu je ako su jaja djelomično uronjena na dno lonca ili podignuta na rešetki za kuvanje na pari ili uopšte nisu potopljena). Pokrijte posudu i kuvajte jaja, podešavajući vatru tako da održi snažno vrenje, 6 minuta za tekući žumanjak i čvrsti bjelanjak, 8,5 minuta za mekani žumanjak, ili 11 minuta za žumanjak koji je čvrst do kraja.

Ocijedite jaja, zatim ih ogulite i jedite odmah ili ih premjestite na tanjir i ostavite da se sama ohlade prije nego što ih spremite u frižider (možete ih držati do sedam dana ako su u ljusci). Nemojte ih šokirati s ledenom kupkom nakon kuvanja; zbog toga ih je teže oguliti.

Savjet

Na običnom kućnom šporetu možete skuvati onoliko jaja koliko stane u jedan sloj u vaš lonac, do desetak.

Košara za kuvanje na pari nije potrebna, ali vam može pomoći da nježno podignete i spustite jaja, što će spriječiti slučajno pucanje.

Ako imate problema s pucanjem jaja tokom kuvanja, pomoću igle probušite malu rupu kroz ljusku na debljem kraju jaja (ovo takođe može pomoći u smanjenju rupice koja se stvara na kuvanom bjelanjku zbog unutrašnjeg zračnog džepa).

NAPOMENA: Jaja u ovom receptu treba kuvati izravno iz frižidera; smanjite vrijeme kuvanja za 1 minutu ako koristite jaja na sobnoj temperaturi, piše Cooking New York Times, a prenosi 24sata.

Savjeti za njegu lijendera prelijepe ali i otrovne biljke

Lijander je mirisni zimzeleni grm koji cvjeta od proljeća do jeseni. Veoma dekorativno izgleda i zbog toga je čest izbor uz kapije ili kuće, pogotovo na Mediteranu. Izuzetno se lako gaji ali ima jednu manu – veoma je toksičan. Ipak, ako se odlučite za njegov uzgoj u nastavku možete da saznate nešto više o tome.

Cvjetovi lijandera formiraju velike grozdove koji dolaze u nijansama bijele, žute, ružičaste i crvene boje. Svaki cvijet ima 5 latica koje se šire poput lopatica ventilatora. Tanki listovi u obliku koplja su glatki, poput kože, što pravi lijep vizuelni kontrast u odnosu na nježne cvjetove.

Lijander se brzo razvija i može da podnese teške uslove, kao što su suša, loša zemlja ili loši uslovi koji postoje pored pruga, ulica gdje prolaze automobili. U dvorištu može biti predivna živa ograda, a jednako lijepo izgleda i samostalno, gdje god da ga posadite.

Pročitajte: Savjeti uz koje će vaš oleander cvjetati kao na moru

Ono što bi trebalo da znate, to je da je ova biljka otrovna, kako za ljude tako i za kućne ljubimce, i da čak i konzumacija male količine može da bude fatalna. Dodatno, ukoliko se zapali, dim je toksičan, a kontakt sa lišćem i cvjetovima može da izazove alergijske reakcije na koži. Ukoliko već imate lijander, najbolje da nosite duge rukave i zaštitne rukavice kada radite oko njega.

Ukoliko se odlučite za posadite lijander u svom dvorištu, u nastavku možete saznati nešto više o tome kako da negujete ovu veoma lijepu dekorativnu biljku.

Njega lijandera

Iako lijander može da se prilagodi svim tipovima zemljišta, ne bi bilo loše da tokom sadnje u zemlju dodate malo organske materije, kao što je kompost, kako bi poboljšali apsorbciju vode i pomogli biljci da se ukorijeni. Takođe, pomoći ćete joj redovnim zalivanjem, koje je neophodno sve dok ne vidite da je počela da raste i da se korijen „primio“.

Iako dobro podnosi sušu, biljku bi trebalo da zalivate jer će izgledati svježe i zdravo. Ako je držite u saksiji, vodite računa da ne bude konstantno mokra zemlja jer lijander ne trpi prekomjernu vlagu. Ako primijetite da je lišće počelo da žuti, to znači da je korijen bio predugo vlažan. Najbolje bi bilo da joj smjenjujete period vlage i suše jer će onda bujnije da raste.

Iako podnosi i polusijenku, žbun će vas bogato nagraditi sa cvjetovima ako biljci obezbijedite osunčano mjesto. Odgovara joj temperatura iznad 10 stepeni, a može da podnese temperaturu do -5, samo ako je u zemlji u dvorištu. Ukoliko lijander gajite u saksiji, neophodno je da ga unesete u zatvoren prostor kada se napolju temperatura spusti ispod nule.

Pročitajte: Nebeske biljke – Ne sade se, a rastu!

Lijander može da naraste preko pola metra, a svake godine raste po 30 centimetara. Naravno, možete da ga orezujete kako bi kontrolisali visinu. On će cvjetati od proljeća do jeseni, a preporuka je da se odstrani uvelo cvijeće kako bi ga zamijenilo novo, mada se pokazalo da to i nije neophodno.

Lijander raste kao žbun, a ukoliko želite od njega da napravite drvo, neophodno je da uklonite sve izbojke pri zemlji i ostavite da rastu samo dva glavna stabla.

Lijander je veoma otporna biljka, a jedino što ga napada su biljne vaši koje mogu da prouzrokuju čađavicu i, naravno, može se pojaviti truljenje korijena ako je prevelika vlaga.

Biljke brže rastu ako se sa njima priča

Biljke reaguju na ljudski glas i mnogo brže rastu ako se sa njima priča, pokazuje istraživanje koje je obavilo Britanski kraljevsko udruženje za hortikulturu. Biljke kojima je čitano rasle brže od onih koje su ostajale u tišini.

Istraživanje koje je obavilo Britanski kraljevsko udruženje za hortikulturu pokazalo je da biljke reaguju na ljudski glas i da mnogo brže rastu ako se sa njima priča, pogotovo ako „slušaju“ ženski glas.

Eksperiment je započet u aprilu ove godine audicijom čiji je cilj bio pronaći najmelodičnije ženske i muške glasove.

Pročitajte:

Svaki odabrani kandidat dobio je po jednu biljku, tačnije stabljiku paradajza. Njihov zadatak je bio da im čitaju i eksperiment je u globalu pokazao da su biljke kojima je čitano rasle mnogo brže od onih koje su ostajale u tišini. Ogled je takođe pokazao da su ženski glasovi bili najefikasniji.

Kako prenose britanski mediji, interesantno je da su biljke ostavljene da rastu u tišini brže napredovale od biljaka za koje su bili „zaduženi“ pojedini muškarci.

Biljka Sare Darvin, koja je potomak slavnog Čarlsa Darvina, najbrže je porasla. „Prava je čast imati glas koji pomaže paradajzu da raste“, izjavila je Darvinova.

Uticaj zvukova i prije svega ljudskih glasova na razvoj biljaka ne iznenađuje u mjeri u kojoj zvučni talasi čine dio okruženja biljaka isto kao kiša ili svjetlost, istakli su u Britanskom kraljevskom udruženju za hortikulturu.

Nebeske biljke – Ne sade se, a rastu!

Svi volimo da vidimo lijepo negovanu biljku u stanu. Ljubitelji biljaka će sate posvetiti svojim saksijama, ali ima i onih koji nemaju volje da odvoje vrijeme za njegu cvijeća. Zato bi mogli da pokušaju sa biljkama kojima je za opstanak potreban samo vazduh.

Ne sade se, a rastu, ne zalivaju se, a cvjetaju – biljkama kojima je za opstanak potreban samo vazduh zovu se tilandsije ili vazdušne biljke. Zovu ih još i nebeske biljke zato što žive kao epifite, žive na drugim biljkama, ali nisu parazitske. Korijen im služi isključivo da se pričvrste za podlogu.

Kada se gaje u kućnim uslovima podloga može biti neko dekorativno drvo, žice, kamenje, silikonski konac, ali ono što je važno jeste da ih ne stavljamo na zemlju ili na neku vlažnu površinu.

„To su biljke iz roda tilancija pripadaju porodici ananasa ili porodici promiliacea. Većina ovih biljka, negdje oko 600 vrsta, žive u centralnoj, sjevernoj i južnoj Americi, sem jedne koja živi u Africi. Za ove biljke je karaktristično da nemaju korijen i da se razmnožavaju vegetativno. Dakle, bočni pupoljak izraste u novu biljku. U jednom trenutku ta biljka se otkine od majke biljke i nastavlja da živi svoj život“, objašnjava prof. dr Peđa Janaćković sa Biološkog fakulteta u Beogradu.

Pročitajte: Svemoćni eliksir za biljke: Preporodiće čak i one od kojih ste digli ruke

Na površini ovih biljaka se nalaze specifične ćelije, dodaje profesor, koje osim što služe za prihvatanje vode iz vazduha, odbijaju čak 45 odsto svjetlosti.

„Tako su dizajnirane da podsjećaju na stakliće i reflektuju svijetlsost, tako da u prirodi one jako dobro podnose i sunčevu svjetlost. Ukoliko ih gajite u kući, onda je malo drugačija stvar i neophodno je orošavati ih ujutru i uveče“, napominje prof. Janaćković.

Mogu da se potapaju i u vodu na svakih desetak dana, na dva do tri sata, samo je važno kada se izvade iz vode da se okrenu naopačke da se voda ne zadržava u pazuhu biljke.

Tilandsije su cvijetnice. Cvjetaju od kraja zime do ljeta i tada zavisno do vrste listovi iz zelene boje prelaze u roze, ljubičastu i crvenu, a cvjetići koji se pojavljuju uglavnom su jarkoljubičaste boje. Cvjetaju najčešće samo jednom, a zatim odumiru.

Pročitajte: Biljke koje će oplemeniti svaki dom

Ne mogu da budu na temperaturi manjoj od 15 stepeni, uglavnom vise sa nekog prozora ili se sad u staklene balone. Zahtijevaju puno svjetlosti, ali ne i direktno sunce.

U grupu epitafa spadaju i orhideje koje se lepo kombinuju sa vazdušnim biljkama. One ne vole da im korijen bude u vodi pa ih zato stavljamo u saksije sa produženim dnom ili korijen potapamo u vodu.

„Ideja da se ove biljke gaje sa nekim drugim saksijskim biljkama nije dobra. Zašto? Zato što ove biljke ne podnose previše vlage. Dakle, ako stavite biljku koju ćete zalivati relativno često ili s vremena na vrijeme, ta vlaga će štetiti tilandsijama. Zato je dobro da vise jer tako višak vlage se ne zadržava“, dodaje profesor.

Kada vazdušnu biljku stavljamo na žicu treba voditi računa da ne dođe u kontakt sa rđom jer je toksična za ove biljke. Iako su izdržljive treba ih prihranjivati jednom do dva puta godišnje nekim biološkim đubrivom ili đubrivom za orhideje.

Odredite kiselost tla uz pomoć cvijeta maćuhice

Povrće možemo više-manje uspješno uzgajati na raznim vrstama tla, ali za uzgoj povrća idealna je rahla ilovača.

San svakog baštovana je tlo bogato humusom, rastresite strukture i lako za okopavanje, poput zemlje od krtičnjaka. Rijetko zadržava previše vlage tokom zime te se ne isušuje previše tokom ljeta. Ako u tlu prevladavaju čestice gline, govorimo o glinastom tlu koje je karakteristične smeđe, žute ili sive boje, a pod prstima ljepljivo i glatko.

Ako je najveći udio čestica pijesak, riječ je o pjeskovitom tlu koje je lagano za obradu, ali se brzo isušuje i sadrži manje nutrijenata.

Pročitajte: 4 jednostavna koraka za testiranje pH vrijednosti zemljišta u bašti

ODREĐIVANJE TIPA TLA

Čak i bez laboratorijske analize moguće je odrediti tip tla koristeći se jednim jednostavnim testom. Tip tla u našoj bašri može se odrediti promatrajući uzorak vlažne zemlje tako da uzmemo šaku zemlje i pokušamo oblikovati valjak. Ako valjak ne puca, možemo zaključiti da je tlo bogato glinom, a ako valjak puca, riječ je o pjeskovitom ili tresetnom tlu.

Za plodnost tla vrlo je važna i količina kreča odnosno kalcijuma u tlu, pa redovno treba provjeravati nivo kiselosti ili bazičnosti tla, koja se mjeri u pH jedinicama, a vrijednost ljestvice se kreće od 1 do 14.

Tlo čija se pH vrijednost kreće oko 7 je neutralno, dok su tla koja imaju vrijednosti manje od 7 kisela, a ona s pH vrijednostima većima od 7 alkalna.

Prije svega, pH utiče na topivost minerala tla i time na njihovu dostupnost biljkama. Štaviše, utiče na brojne vrste mikroorganizama u tlu te na štetnike i bolesti. Npr., odsutnost glista može biti znak da je tlo kiselo. Biljke najbolje uspijevaju kada je pH tla između 5,5, i 7,5, ali, naravno, postoje i one koje vole kisela tla, npr. američke borovnice za koje tlo u vrtu treba posebno pripremiti, odnosno zakiseliti ga posebnim supstratima.

Iako je analiza iz laboratorija najpreciznija, pH analizu tla možemo napraviti i u kućnoj radinosti bez upotrebe kompliciranih postupaka.

Pročitajte: Saznajte koju pH VRIJEDNOST ZEMLJIŠTA zahtjeva svaka povrtarska kultura

DOZNAJTE PH VRIJEDNOST KORAK PO KORAK

Prije nego što krenemo s pH analizom tla treba napraviti indikator pomoću kojega će se određivati pH vrijednost tla. Za izradu indikatora potrebni su šaka ljubičasto-plavih cvjetova maćuhice, avan i koncentrovanog alkohol.

1. Skupiti što više latica plavo-ljubičastih maćuhica, a umjesto latica mogu se koristiti i listovi ljubičastog kovrdžavog kelja ili crvenog zelja.

2. U avan se stavi što više plavo-ljubičastih cvjetova maćuhice i alkohol te se sve dobro zdrobi i ostavi da se boja iz latica otopi u alkoholu.

3. Zatim se otopina procijedi i spremi u bočicu (najbolje od tamnog stakla).

4. Indikator se ponaša na sljedeći način: u neutralnoj sredini je iste boje kao cvijet, plav ili plavo-ljubičast, što je sredina kiselija poprima sve crveniju boju, a što je otopina alkalnija zelenije je boje.

5. Promjene u boji indikatora dobijaju se tako da se u tri čašice stavi obična voda iz slavine. U prvu se doda nekoliko kapi sirćeta (kiselina), u drugoj se otopi malo sode bikarbone, koja je slabo alkalna, a u trećoj se ostavi samo čista voda. Zatim se u svaku dodaju dvije kapi indikatora od maćuhica i za nekoliko sekundi doći će do reakcije, odnosno promjene boje u čašicama.

Pročitajte: Upotreba KREČA u prahu za regulaciju pH vrijednosti zemljišta

Kada smo dobili indikator, spremni smo krenuti s analizom tla. Za ovaj postupak treba pripremiti par epruveti, kapaljku, uzorak tla, indikator i teglu s poklopcem.

1. Prvi korak je uzeti uzorak zemlje, i to s dubine od 10 do 15 cm. Zemlju treba dobro osušiti i što više usitniti.

2. Zatim se uzorak zemlje od oko 50 grama stavi u teglu s destilovanom vodom i dobro mućka sljedećih nekoliko minuta. Tegla se zatim odloži da se talog slegne.

3. Kapaljkom pažljivo treba odvojiti dio tečnosti iz tegle  koja se izlije u epruvetu.

4. Nakon što smo stavili 4-5 kapi indikatora, tečnost u epruveti treba snažno promućkati.

5. Na kraju, uspoređujući boju u epruveti s bojom dobijenom u čašicama, možemo zaključiti kakva je zemlja.

Sve o sadnji rezanih krtola – OBAVEZNO SE PRIDRŽAVATI OVIH PRAVILA!

Rezanje krtola krompira se često sprovodi. Nekad se krtole režu bez naročite potrebe, prosto iz navike ili sasvim pogrešnog shvatanja da se raezanjem povećava prinos.

Rezanje je mejera iz nužde, pa se stoga može sprovoditi jedino kada se to mora, odnosno kada nemamo drugog izbora. Na primjer, kada se obrađena površina ne može zasaditi posojećeim sjemenom, a nabavka drugog nije moguća, onda se mogu rezati samo krupniji gomolji od 50 mm srednjeg promjera. U tom slučaju rezanje se obavlja najmanje 3-6 dana prije sadnje i gomolji se čuvaju u prostorijama bez jake promaje, pri većoj relativnoj vlažnosti vazduha.

Pročitajte: Sadnja krompira po Kvartaljnovoj metodi – 10 kg više po m²

Svrha ovoga je u tome da se presječna ploha krtole dobije pokožicu i zaraste. Neikad se ne smije saditi krtola rezana neposredno pred sadnju. Nož za rezanje mora biti oštar i mora se poslije svakog rezanja dzinfikovati. Svrha ove dezinfekcije je sprečavanje prenošenja bolesti.

Loša strana rezanja je u tome da gotovo nikad ne izniknu sve presječene krtole, pa je sklop prorijeđen, a iznikle krtole imaju manji broj stabljika u grmu. Ukoliko se sadnja obavlja u lošim vremenskim uslovima, pojačan je napad raznih bolesti, pa stoga i truljenje krtola može biti vrlo veliko, zbog čega je jako prorijeđen sklop. Da bi se to izbjeglo rezane krtole moraju se saditi u dobro zagrijano i vlažno zemljište.

Pročitajte: Kako obogatiti tlo nakon vađenja krompira?

Samo rezanje obavlja se tako da se krtola siječe po dužini, nastojeći pri tome da svaka polovina ima podjednak broj okaca. Nikada se ne smiju rezati krtole duguljastih sorti po najmanjem promjeru, tj porijeko.

Gustoća sadnje rezanim krtolama mora biti nešto veća od sadnje nerezanim krtolama i kreće se oko 10 %. Sadnja krompira rezanim krtolama namijenjena sjemenskoj proizvodnji posebno je nepovoljna, naročito ako se radi o sorti koja stvara mali broj krtola u grmu. Rezanjem se ovaj broj prepolovi i proizvodnja sejemena pod ovakvim uslovima dovodi se u pitanje.

Ko ne smije da uzima đumbir

Đumbir – Zdravstevni benefiti đumbira su ogromni, međutim, postoje neki slučajevi kada ne bi trebalo da ga konzumiramo.

Budite oprezni, đumbir ne smijete uzimati ako imate jedno od ova 4 stanja:

Trudnoća – Trudnice ne smiju koristiti đumbir jer može dovesti do prevremenih kontrakcija.
Đumbir trebate izbjegavati i ako koristite lijekove protiv zgrušavanja krvi.
Đumbir ne bi trebalo da koriste ni osobe koje imaju žučni kamenac, jer on podstiče izlučivanje.
S obzirom da se u đumbiru nalazi mnogo aktivnih materija, prvenstveno gingerol i gingerdiol, koji imaju antibakterijsko, antivirusno i antigljivično dejstvo, preporučljivo je da čaj od đumbira koristite kako biste ojačali imuni sistem, te samim tim spriječili da vaš organizam napadnu neke bolesti.
Mnogi sastojci koji se nalaze unutar ove biljke posjeduju antiupalno dejstvo, pa ga možete koristiti za liječenje bolesti, ali i kako biste se oslobodili bolova koji se pojavljuju u zglobovima i mišićima.

Razmnožavanje jagode dijeljenjem bokora

Jagoda se može razmnožavati sjemenom, kalemljenjem, dijeljenjem bokora i živićima. U ovom tekstu objasnićemo razmnožavanje jagode dijeljenjem bokora.

Razmnožavanje jagode dijeljenjem bokora

Bokori se dijele kod nekih divljih vrsta, zatim kod sorti s krupnim plodovima i mjesečarki koje ne daju stolone ili ih stvaraju vrlo malo.

U široj praksi dijeljenje se primjenjuje zbog slabog razvijanja korijenovog sistema i opasnosti od prenošenja bolesti i štetočina.

Ako želite da umnožavate neku interesantnu vrstu ili sortu jagode, treba zasnovati matični zasad. Uslovi za podizanje matičnog zasada su isti kao i pri podizanju matičnog zasada jagode za razmnožavanje živićima.

Pročitajte: Priprema živića JAGODE i tehnika sađenja

Biljka posađena krajem ljeta ili početkom jeseni može se već sljedeće godine u jesen dijeti na bokore. Biljka odvojena od bokora treba da ima najmanje 5-10 primarnih korjenova i 2-3 razvijena lista. Matičnim biljkama odsijecati cvjetove i ne dozvoliti da rađaju, jer se iz sjemena mogu razviti biljke s drugim, često negatovnim osobinama, koje ne bi trebalo umnožavati.

Pored toga, zasad treba đubriti, navodnjavati i štititi od bolesti i štetočina, da bi se dobio veći broj lišća u bokoru, a time i razvijeniji korijenov sistem. Od dobro razvijenog bokora (prečnik stabla oko 1,3 cm i više, a dužina najmanje 1,5 cm) može se dobiti, u zavisnosti od vrste i sorte, 5-15 biljaka, a ako se cijeli bokor vadi i dijeli i do 25 biljaka.

Pročitajte: Njega zasada jagode u rodu