Naslovnica Blog Stranica 305

Da li su DIVLJE JABUKE zdravije od DOMAĆIH?

Sigurno ste mnogo puta čuli koliko su jabuke zdrave za organizam, rekli su vam i da ne treba da ih ljuštite jer su svi vitamini baš ispod kore. Međutim, divlje jabuke su ubedljivo nešto posebno, ukus je sigurno mnogo drugačiji, ali postoje načini da ih ipak pojedete a da sačuvate njihov kvalitet.

Obične jabuke sigurno mogu da vam pomognu u smanjenju rizika od raka, gojaznosti, bolesti srca, dijabetesa i utiču na poboljšanje brojnih tegoba vezanih za varenje.

Ali, divlje jačaju cijeli organizam, imaju veliki uticaj na ukupan metabolizam, deluju antimikrobno i protivupalno, njena vrednost kalorija je 76 kCal.

Odavno je poznato da konzumacija divlje jabuke pomaže da se zaspi i da je efikasnija kao pomoć u eliminaciji oksalne kiseline u slučaju kamena u bubregu.

Pročitajte: Koja vrsta jabuke je najzdravija

Svakako divlje jabuke imaju prednost u odnosu na kultivisane jer im je hemijski sastav ujednačeniji.

Divlje jabuke sadrže gvožđe, jabučnu kiselinu, pektin, šećere, voćne kiseline, vitamine A, B1 i C, flavonoide i minerale: kalijum, kalcijum, fosfor, gvožđe i mangan, gluten, skrob i mnoge druge materije.

Zbog svoje kiselosti, voće se rijetko jede, ali se može konzumirati osušeno, a dobre su i za pravljenje kompota i jabukovog sirćeta.

Bolesti mrkve, celera i paštrnjaka

Crna trulež korijena i pepelnica najpoznatije su bolesti koje mogu zahvatiti ovo korijenasto povrće.

Crna trulež korijena

Simptomi se vide u klijanju (zaraženo sjeme) i nicanju kada korjenčići i klica pocrne i trunu. Kod jačih zaraza u polju vide se plješine. Na razvijenom lišću i peteljkama vide se izdužene ili ovalne pjege čija se boja mijenja od žućkaste do crne. Na glavi korijena vide se crna plitka (3 mm) udubljenja. Ako je tlo vlažno, može potrunuti cijeli korijen. Zaraza korijena može nastati iz tla (zaraženi ostatci). Suzbija se plodoredom; na manjim površinama treba pokupiti i spaliti bolesno lišće; sijati zdravo i tretirano sjeme.

Pročitajte: Mrkva – Plodored, sjetva, uzgoj i vađenje sa polja

Pepelnica

Na lišću se vidi gusta bjeličasta prevlaka. Starije je lišće jače napadnuto i često se suši. Tada iz korijena potjera novo lišće koje može oboliti, a korijen se iscrpljuje. Zbog zaraženoga lišća cijena je na tržištu niža. Kod mrkve može biti zaraženo i sjeme.

Suzbijanje se vrši zaoravanjem biljnih ostataka; plodored; sjetva zdravoga sjemena.

Sve o uzgoju rasada paprike za dobre rezultate u polju

U našem podneblju paprika se gaji pomoću rasada. Industrijska paprika i feferoni mogu se gajiti i direktnom sjetvom u polju. Za ranu proizvodnju rasad se proizvodi u toplim lejama, a za kasnu u otvorenim lejama. Potrebno je 1-1,2 kg/ha sjemena normalne klijavosti. Veoma je važno da se sjetva obavi pravovremeno. 

Najraniju sjetvu treba obaviti tako da rasad ne preraste do početka rasadjivanja u polju. U klimatskim uslovima kontinentalnog područja sjetvu sjemena za rani rasad treba obaviti u prvoj polovini februara, a u toplim krajevima sredinom januara. Pristigli rasad pikirati na razmaku 8 x 8 cm.

Najbolji rani rasad dobija se pikiranjem u presovane kocke, glinene, plastične ili neke druge saksije. Mladi sijanci pikiraju se 20-30 dana poslije sjetve, kada se na njima pojave prva dva stalna listića. Za srednje rane sorte proizvodi se nepikirani rasad u polutoplim lejama. Sjetva se obavlja od sredine do kraja marta, odnosno 6-8 nedjelja prije nego što će biljke biti rasadjene na stalno mjesto. Po m2 treba posijati 5-6 gr. normalno klijavo sjemena.

Pročitajte: Savjeti za prihranjivanje paprike vodotopivim đubrivima

RASAĐIVANJE

Rani rasad iznosi se u polje kad je vrijeme dovoljno toplo i prestane opasnost od pojave kasnih proljećnih mrazeva.

U kontinentalnom području rani rasad se rasadjuje početkom maja, a u južnim krajevima 2 do 3 nedjelje ranije. Najbolje je da se paprika rasadjuje po tihom i po mogućstvu oblačnom vremenu. Pikirani rasad ne treba čupati već ga lopaticom ili rukom prihvatiti tako da na korijenu ostane što više zemlje. Zbog toga se jedan dan prije rasadjivanja leja sa rasadom dobro zalije.

Nepikirani rasad se čupa i tom prilikom odbacuju se sve slabo razvijene biljčice. Dobro je da se žile podrežu jer to izaziva izrastanje mnogobrojnih novih žilica. Pikirani rasad sadi se ručno u prethodno iskopane jamice ili duž plitko otvorene brazde, a nepikiran pod sadiljku ili mašinama sadilicama. U svim slučajevima važno je da su biljke pravilno postavljene i da je zemljište oko korijena dobro sabijeno. Mašinama se sadnja obavlja znatno brže i utroši se manje ručnog rada, 5-7 puta. Za mašinsku sadnju NE može se upotrijebiti izduženi i prerasli rasad.

U zavisnosti od načina navodnjavanja i priprema različitih načina njege paprika se sadi u tzv. brazde ili na ravnu površinu. Biljke se sade na razmaku 40 x 30 cm ili 30 x 30 cm. Pri takvoj gustini sadnje moguća je samo ručna njega usjeva. Sadnja u brazde je znatno pogodnija kada se paprika gaji na većoj površini.

Sadnja na ravnu površinu primjenjuje se na većim površinama kada se usjev navodnjavanja vještačkom kišom. Sadnja se obavlja mašinama sadilicama ili ručno na razmaku 60 x 15 cm. Uslovi za mehanizovanu negu usjeva veoma su povoljni.

Paprika rasad

NJEGA

Paprika se teže prima od paradajza i izvestan broj rasadjenih biljaka ugine ili nastrada od rovaca, žičnjaka i drugih štetočina. Zato je neophodno odmah rasaditi druge biljke umjesto uginulih. Čim se mlade biljke dobro ukorijene poslije 10-15 dana potrebno je izvršiti prvo okopavanje. U tokom vegetacije paprika se okopava 2-3 puta. Okopavanje se vrši na 3-5 cm dubine da se ne povrede žile koje su razmeštene u površinskom sloju zemljišta.

 NAVODNJAVANJE

U uslovima naše klime paprika se uspješno može odgajiti samo uz navodnjavanje. Prvi put se navodnjava prilikom rasadjivanja, a zatim prema potrebi. U početku nisu potrebna česta navodnjavnja, a kasnije kako biljke rastu i vrijeme postaje toplije i suvlje potreba za vodom je veća, a period izmedju navodnjavanja kraći. Paprika na lakim i pjeskovitim zemljištima navodnjava se češće, a na težim rjedje. Za jedno zalivanje potrebno je 300-400 m3 vode po hektaru.

Pročitajte: Korisna pravila za navodnjavanje paprike

Paprika rasad na vrijeme za dobre rezultate u polju

Sjeme paprike za sjetvu treba da bude ujednačeno po veličini i težini. Tako ujednačeno sjeme obezbijeđuje ujednačenost nicanja i ujednačenost rasta. Ujednačeno iznikao rasad u isto vrijeme prolazi kroz fenološke faze, u isto vrijeme se podudaraju potrebe biljaka prema određenim uslovima.

Preporučljivo je da se sjeme paprike prije sjetve dezinfikuje u 2% rastvoru NaOH. U rastvoru NaOH sjeme koje se stavi u platnenu vrećicu držati 10 minuta, a potom se pod jakim mlazom vode detaljno ispere. Tretmanom dezinfekcije sjemena obezbijeđuje se u velikom procentu zaštita sjemena od virusnih i bakterijskih bolesti. Za dezinfekciju se može upotrijebiti i tiram (TMTD)-8 grama na 1 kg sjemena.

 Zasijavanje

Najviše je rasprostranjena proizvodnja paprike u dvofaznom gajenju: proizvodnja rasada u zaštićenom prostoru i gajenje poslije rasađivanja na otvorenom polju. Paprika se u našim uslovima sije u drugoj dekadi marta. Proces proizvodnje rasada traje 50-60 dana. Za sjetvu 1 metra kvadratnog potrebno je 5-10 grama normalno klijavog sjemena. Za ovu proizvodnju gdje se rasad ne pikira potrebna je nešto rjeđa sjetva. Kompost za zasijavanje paprike predstavlja smješu supstrata treseta, pijeska i pregorelog stajnjaka. Sjeme se pokriva sa 1,5-2 cm komposta. Sjeme paprike niče za 12 dana.

Nicanje

Pojava biljaka je moment nicanja paprike i predstavlja kritičan moment kod proizvodnje rasada. Pojavom kotiledonih listova temperatura vazduha mora se sniziti na 15-16 C dnevna i 12-13 C noćna i smanjiti vlažnost zemljišta. Poslije nedjelju dana temperatura treba da se poveća na 18-20 C dnevna i 14-16 C noćna. U ovom momentu može doći do padanja rasada i dobro bi bilo da se takav rasad zasuši naknadno zalije rastvorom cineba ili još bolje previkurom. U toku proizvodnje rasada neophodno je intenzivno provjetravanje.

Pročitajte: Plamenjača paprike – Kod osjetljivih sorti može prouzrokovati i 100% štete

 Kontejnerska proizvodnja rasada

Za ranu proljećnu proizvodnju paprike rasad se proizvodi u kontejnerima. Koriste se kontejneri od stiropora ili plastike sa različitim prečnikom otvora. Zbog malih zapremina otvora supstrat kojim se kontejneri pune mora biti fine strukture i odgovarajuće plodnosti. Rasad se pikira kada biljka ima razvijene kotiledone listiće i začet prvi pravi list. Pikiranje se obavlja u saksije prečnika 10 cm. Na ovaj način se proizvodi rasad zaštićenog korjenovog sistema.

dipl. ing. polj. Novica Milenković

Vječita dilema: krečiti ili ne krečiti drveće u proljeće?

Naravno, većina voćara već zna: ispravno je krečtiti drveće u jesen . Ali nekvalitetno krečenje može se isprati pod pritiskom jesenjih kiša ili susnježice, a do februara mu neće biti ni traga. Primjećujući to, voćari vjeruju da je moguće obnoviti bjelinu na drveću u aprilu, pa čak i u maju. Nažalost, ova logika je u osnovi pogrešna. 

Glavnim uzrokom bijeljenja drveća smatraju se opekotine od sunca i pukotine od mraza, koje nastaju na kori voćaka i ukrasnog drveća kao posljedica naglih promjena temperature. Tokom dana, deblo se zagrijava, snijeg se na njemu topi, pada u pukotine i nabore, a noću se voda smrzava, trgajući koru. Najčešće se to dešava u drugoj polovini februara ili početkom marta, ali u regijama sa nestabilnim zimskim temperaturama može se desiti i ranije, uključujući i na samom početku zime.

Sloj bijele boje ili krečnog maltera na deblu i skeletnim granama ne samo da odbija sunčevu svjetlost i manje se zagrijava, već i štiti drvo od prodiranja vlage u rupe u kori.

Pročitajte: Kada ponovo zabijeliti (okrečiti) stabla? Ne propustite pravi trenutak!

Da bi se drveće zaštitilo od zimskih ozljeda, bjeli se u kasnu jesen, nakon opadanja lišća, ali prije početka mraza.

Zašto je beskorisno krečiti drveće u proljeće

Kao što ste već shvatili, drveće dobija glavnu korist od krečenja od kraja zime do početka proljeća. U proljeće dolazi vrijeme za druge tretmane namijenjene borbi protiv insekata i bolesti voćaka i ukrasnog drveća.

krečenje stabla
Foto: ogorod.ru

Ako drveće niste bjelili u jesen, ili kreč nije ostao na deblu, ponovno farbanje treba obaviti najkasnije do sredine februara i to samo na temperaturama iznad 5 °C.

Ako to niste uspjeli obaviti u predviđenom roku, a snijeg se otopio i mrazevi se povukli, nema smisla bijeliti drveće. Odgodite krečenje do jeseni.

Prihrana prasadi u dojnom periodu – Kad i kako je započeti?

Prihrana prasadi u periodu dojenja jedna je od najbitnijih stavki, kako sa zdravstvenog aspekta tako i sa proizvodnog posmatrajući konačan proizvod, a to je tovljenik.

Prihrana prasadi u dojnom periodu nema alternativu. Često pitanje koje nas muči je sam ekonomski efekat prihrane prasadi jer zamjene za mlijeko i predstarteri koji se koriste u tom periodu života nisu jeftini. Ako na ovo dodamo skepticizam vlasnika prema učinkovitosti ovih proizvoda, kao i sam način primjene koji je često neadekvatan dolazimo do rezultata koji nisu pouzdani. Takođe ovde se nerijetko nadovezuje i problem vezan za nedostupnost podataka po pitanju težine same prasadi tokom korišćenja predstartera i zamijena za mlijeko, kao i da li dolazi do lakše tranzicije sa starter smješama nakon zalučenja.

Koji su najčešće greške?

Ovde će nam prije svega osvrt biti na predstarter smješama. Svakako prvi problem koji je ovde prisutan kada ih upotrebiti, a misli se prije svega kako zbog broja prasadi u leglu i starosti, tako i njihove kondicije kao i statusa krmače po pitanju kvaliteta i količine lučenja mlijeka.

Često sa prihranom započinjemo „kasno“ odnosno kada primijetimo da krmača nema dovoljno mlijeka ili napravimo drugu grešku naročito ukoliko su manja legla (ispod 10 prasadi), kada zbog „manjka“ prasadi ne radimo uopšte ishranu sa predstarterom jer nam se čini da prasad imaju dovoljno mlijeka. Dešava se da kod takve prasadi češća je pojava proliva i dosta slabija konzumacija hrane u prvim danima nakon zalučenja.

Drugi problem predstavlja produžavanje zamjena za mlijeko i kod prasadi koja nemaju potrebe za zamjenom, koje su nam izuzetno bitne u prvim danima života naročito u leglima gdje ima problema sa smanjenim lučenjem mlijeka. Ukoliko se odlučimo da uz predstarter koristimo i zamjenu imamo problem da prasad više konzumiraju zamjenu nego predstarter, pa samim tim i teže u kasnijem periodu prelaze na brašnastu hranu. Kao i ekonomski aspekt koji ovde nije zanemarljiv.

Pročitajte: Postporođajna neuroza krmača

Treći problem je svakako neadekvatan način na koji koristimo predstarter, jer često se dešava da predugo ostavljanje u hranilici (preko noći) naročito ukoliko je brašnast dolazi do kontaminacije od strane prasadi pa je takav predstarter neupotrebljiv.

Takve hranilice treba oprati i sipati novu hranu u manjim količinama kako bi bila uvijek svježa i dostupna. Bitna stvar je i količina vode koja mora da prati i pojačanu konzumaciju predstartera, gdje nam je neophodno da u tom periodu imamo više dodatnih pojilica. Prasad takođe treba lagano pripremati za predstarter što znači da treba početi sa manjim količinama kako bismo ih što prije privukli, pa u tu svrhu nije loše manje količine posuti po boxu ili grejnoj ploči naročito ukoliko pod nije rešetkast.

Kad i kako primeniti predstarter?

Primjenu treba započeti što ranije još u prvim danima nakon prašenja kako bi se prasad što prije navikla na predstarter, bez obzira da li će ga konzumirati. Bitno nam je da se u toj početnoj fazi naviknu na njega odnosno da bi u kasnijem periodu kada se smanji lučenje mlijeka mogli što lakše konzumirati.

Predstarter bilo da je brašnast ili peletiran trebalo bi da bude što finiji, odnosno skoro kao „puder prah“ ili ako je peletiran da pelete ne budu tvrde već da se bukvalno tope u ustima. Bitan nam je takođe i nivo laktoze gdje u prvih 7 do 10 dana on treba da bude 10-12% dok u kasnijoj fazi taj procenat treba spuštati, da bi se došlo do 5% laktoze u smješi do pred zalučenje.

Važno nam je da se redukcija laktoze ne radi u prvih 15 do 20 dana života i zato nam je bitno da predstarter ima optimalnu koncetraciju laktoze. Upotreba zamjena za mlijeko upravo nije indikovana posle 15. dana života i zbog toga one treba da su nam izbor u početnoj fazi nakon prašenja. Naravno treba dodati da moramo da pratimo konzumaciju i kilažu prasadi kako bismo znali kakav je efekat samog predstartera u ranoj fazi. Bitno nam je da znamo kakva je razlika u prasadima kod kojih smo koristili predstarter, od prasadi kod kojih nismo koristili prihranu do zalučenja već smo se odlučili za starter smješe.

Ono što sigurno znamo da uz kvalitetan predstarter dobijamo bolji imunološki status prasadi a prema određenim podacima broj dana u tovu kod takve prasadi može da se skrati na preko 10 čime imamo ekonomsku opravdanost u upotrebu predstartera. Dodaćemo da pravovremena i pravilna upotreba kvalitetnog predstartera nema alternativu.

Blitva- Biljka izuzetno hranljivog lišća

Blitva (Beta vulgaris) je veoma korisna i zdrava povrtarska biljka i uzgaja se zbog njenog izuzetno hranljivog lišća.

Po listovima, dosta je slična cvekli, jedino što su kod blitve vitamini u listovima, a ne u korjenastom dijelu. Kako se sadi blitva? Može da se sije od februara do juna, sjeme sijemo u redove na dubinu od tri cm. Ako ste je gusto posijali, slobodno možete da je rasadite.

Listove možete da siječete i da berete u toku cijele godine, bez vađenja korijena. Iz korijena će da narastu novi listovi. Kada uberete listove, oni ne mogu dugo da ostanu svježi, i tada je najbolje da primijenite zamrzavanje blitve.

Ona sadrži najmanje 13 različitih antioksidanasa, veoma česta je na menijima dijabetičara, zbog visokog procenta vlakana koji ne uzrokuje velike i nagle poraste šećera u krvi.

Izuzetno je djelotvorna kod podizanja imuniteta, a predstavlja i savršeni diuretik. Predstavlja idealnu namirnicu za održavanje tjelesne težine, i u tom smislu najbolja je blitva s krompirom i limunovim sokom, jer obezbjeđuje našem organizmu velike količine vitamina C. Osim što je bogata vitaminom C, sadrži još i vitamin B, magnezijum, gvožđe, kalijum, kalcijum, i mangan, a posjeduje veliku količinu proteina, celuloze i ugljenih hidrata i biljnih ulja. Celulozna vlakna iz blitve su važna za ishranu jer za sebe vezuje višak vode i sve otrovne sastojke, takođe ubrzavaju prolaz hrane kroz crijeva i otklanjaju tegobe prilikom varenja.

Jača krv djelujući na stvaranje crvenih krvnih zrnaca, a uz dodatak peršuna čisti krv i pospješuje izlučivanje mokraće, štiti sluzokožu tijela i jača naše kosti.

Blitva kao lijek

Ovo zeleno povrće je izuzetni prirodni antibiotik, a kao narodni lijek može da se koristi za obloge rana sa listovima, a za liječenje bešike i bubrega daje se lagana čorba od blitve. Isto tako, dobra je i za oči kao i mrkva, jer sadrži vitamin A i lutein, koji smanjuju rizik od bolesti oka, kao što je mrena.

Opšta preporuka za svaku domaćicu je da se na meniju makar jednom sedmično spremi blitva sa krompirom. Ona sadrži najmanje 13 različitih antioksidanasa, veoma česta je na menijima dijabetičara, zbog visokog procenta vlakana koji ne uzrokuje velike i nagle poraste šećera u krvi. Mnogima je omiljeno povrće jer je niskokalorična i vrijedna namirnica. Veoma je zasitna jer dugo ostaje u organima za varenje, dovoljno je da svakog dana unesete oko 200 grama ovog zelenog lejkovitog povrća.

Recept za blitvu s krompirom

Prije pripreme svježu blitvu dobro operite kako biste uklonili ostatke zemlje. Odsijecite dno stabla sa korjenčićima. Stablo i listovi se vremenski različito kuvaju, pa oštrim nožem odvojite stabljiku od listova i stavite da se kuva nekoliko minuta prije listova. Kod priprema pita, stabljika i listovi se kuvaju istovremeno.

– 1kg blitve

– 4 manja krompira

– od 4 do 5 čena bijelog luka

– 250 ml maslinovog ulja

– so

Priprema:

Očistite bijeli luk i isjeckajte ga sitno, uz dodatak maslinovog ulja, zbog boljeg ukusa uradite to bar sat prije pravljenja jela kakvo je blitva s krompirom. Operite krompir, ogulite ga i isijecite na kocke koje su veličine zalogaja i stavite u posoljenu vodu sa se kuva. Blitvu dobro operite kako je objašnjeno i isijecite stabljiku. Potom isijecite lišće na centimetar-dva širine. Kada je krompir gotov, izvadite ga rešetkastom kašikom, a isječenu blitvu ubacite da se kuva u istoj vodi.

Kuvajte je oko sedam minuta. Kada prođe sedam minuta, procijedite je i prelijte hladnom vodom, boja će tako da ostane izrazito zelena. Stavite tavu na šporet i sipajte bijeli luk s maslinovim uljem koji ste prethodno pripremili. Poslije jednog minuta prženja, dodajte krompir i dobro iscijeđenu blitvu. Pržite uz miješanje oko dva minuta kako bi se arome pomiješale.

Kako da pripremite kokošiji stajnjak za prihranu biljaka

Pri uzgoju živine, veoma važna stvar je naučiti upravljati živinskim otpadom. Pustiti da se otpad gomila u kokošinjcu ili u prostoru gdje kokoške šetaju može dovesti do porasta nivoa amonijaka i imati neželjene posljedice na čitavo gazdinstvo. Redovno čišćenje kokošinca je važno ali, na koji način bi bilo najbolje tretirati stajnjak nakon što se ukloni iz kokošijeg okruženja?

Najjednostavniji odgovor je da je potrebno pretvoriti stajnjak u đubrivo. Iako je živinski stajnjak ključna komponenta organske proizvodnje i đubrenja, ipak ga nije moguće koristiti u izvornom stanju. Budući da on u sebi sadrži štetne kampilobakterije, ešerihiju koli i salmonelu, te da one mogu prouzrokovati bolesti, ukoliko preko hrane dospiju u digestivni trakt, neophodno je da se živinski stajnjak prethodno kompostira.

Pročitajte: Đubrivo od kvasca – Kako se priprema i upotrebljava?

Prije nego što se u to upustite

Dvorišni uzgajivači kokošaka nastoje da uravnoteže boravak živine na otvorenom, i to na terenima gdje ima blata, sa boravkom u kokošinjcu. Stajnjak koje kokoške ostavljaju za sobom, a koje predstavlja mješavinu nepojedene hrane, perja i izmeta, sasvim je pogodno da se dalje iskoristi. Uz upotrebu piljevine od drveta i drugih prirodnih materijala za pravljenje prostirke u kokošincu, ovim se postiže da se neprijatni mirisi bolje apsorbuju kao i da se stajnjak brže razgradi. Kokošiji stajnjak olakšava posao kompostiranja.

Postarajte se da vaše koke imaju prostirku od 25 santimetara debljine na podu kokošinca, kao i na mjestu gdje obavljaju čišćenje tijela kljunom.

Za kokoške je važno da imaju dovoljno prostora u kokošincu, kao i da se prostirka mijenja kvartalno ili makar dvaput godišnje. Iako prostirka može stajati dosta dugo i i dalje biti upotrebljiva, ipak se mora kontrolisati nivo vlage u njoj.  Ukoliko je prostirka previše mokra, to može dovesti do usporavanja procesa razgradnje materije, a previše suva prostirka može doprineti povišenom nivou prašine.

Pročitajte: Pepeo kao đubrivo za povrtnjak – kada i u kojoj količini ga koristiti?

Jednostavan test pokazaće vam da li je nivo vlage u prostirci zadovoljavajući.  Potrebno je da zahvatite komad prostirke i da od nje pokušate da napravite loptu. Prostirka treba da bude dovoljno vlažna da se od nje može formirati oblik lopte, ali i dovoljno prosušena da se lopta lako može rastaviti prstima.

Nakon zamijene, staru prostirku je potrebno ostaviti na mjestu gdje se materija kompostira. Preporučeni odnos prostirke i stajnjaka bi trebalo da bude u razmjeri 3:1, odnosno 75% prostirke i 25% stajnjaka. Boja  biljnih ostataka koji se dodaju kompostnoj smješi bi trebalo da bude braon boje. Ova boja ukazuje na visok sadržaj ugljenika što kompost čini kvalitetnijim.

Priprema prostora u kojem se vrši kompostiranje

Kompost se pravi tako što se biljni ostaci pomiješaju sa kokošijim otpadom. Za početak, potrebno je sav sakupjeni materijal staviti u prostor za kompostiranje. Nakon toga, potrebno je doliti dovoljno vode i kontrolisati temperturu na dnevnom nivou. Pomiješana komponente dostižu temperature između 60-72 stepena kada se razgrađuju. Ova temperatura treba da se održi tokom tri dana u nizu.

Mješavinu je potrebno periodično miješati kako bi se na taj način omogućio priliv kiseonika. Kada je proces razgradnje završen, materijal bi trebalo da ima miris na glinu, a ne bi smio da miriše na trulež ili izmet.

Kompostnu smješu ne bi trebalo držati na zemlji, niti na otvorenom jer to privlači glodare. Takođe, komposter bi trebalo udaljiti od kokošinjca što je moguće više. Idealno bi bilo da komposter bude izdignut i da može da se zatvori, kao i da ima ručicu kojom bi se sadržaj miješao.

Pročitajte: Žetveni ostaci kao organsko đubrivo

Prije nego što iskoristite kompost u vašoj bašti, razmislite o tome šta ćete gajiti. Ukoliko ćete uzgajati biljke koje imaju direktan kontakt sa zemljom, bilo bi dobro da izbjegnete kompost koji se bazira na stajnjaku iz razloga što ovakav kompost i dalje sadrži tragove bakterija. Biljke koje nemaju direktan dodir sa zemljom, poput brokolija ili kukuruza bi u tom slučaju bile bolji izbor jer je teže da budu kontaminirane.

Primijenite kompost na početku sadnje. Napravite sloj od nekoliko santimetara debljine i posadite biljke na njemu ili ga dodajte odmah nakon sadnje u zemlju. Dodavanje u nekoj od kasnijih faza neće dovesti do povećanja prinosa.

Ono što se ne preporučuje prilikom kompostiranja

Nemojte dodavati pseći, mačiji ili ljudski izmet u smješu za kompostiranje. Potencijal za širenje zaraze je mnogo veći nego kod kokošijih ostataka. Baštovani takođe treba da imaju na umu da čak i razgrađena materija u sebi sadrži ostatke bakterija što može biti razlog za preispitivanje izbora vrsta poput salate ili spanaća za uzgoj.

Kada je riječ o prostirci u kokošincu, preporučljivo je izbjegavati slamu kao podlogu jer nema tako dobra upijajuća svojstva kao drugi materijali. Miris amonijaka ne bi trebalo da se osjeća u kokošinjcu, a ukoliko to bude slučaj, potrebno je korigovati uzroke njegovog nastanka.

Šta je u stvari propolis?

Propolis je ljepljiva smolasta materija nastala preradom biljnih skova koje pčele sakupljaju s različitih biljaka.

pčelarska oprema

Pčele proizvode propolis i koriste ga da bi se zaštitile i stvorile najsterilniji proizvod u prirodi.

Hemijski sastav propolisa

Propolis se najvećim dijelom sastoji od ljepljive smole, koja je obično kontaminirana polenom, pčelinjim voskom, prašinom i drugim materijalima, što zavisi od klime, geografskog položaja košnice, preovladavajuće vegetacije, kao i prisutnosti zagađivača okoline.

Zbog svih navedenih razloga, sastav propolisa može jako da varira, pa ne postoje standarna uputstva o doziranju, već se treba pridržavati uputstva proizvođača preparata koji ste nabavili.

Pročitajte: Kako da koristite med i propolis protiv čira na želucu i gastritisa

Iako se za propolis zna već hiljadama godina, znanje o njegovom hemijskom sastavu datira od prije svega neloliko decenija. On je vrlo složen i sasdrži otprilike:

  • 55% smole i balzama
  • 7,5 do 35% voska
  • 10% isparljivih ulja
  • 5% polena
  • 5% masnih kiselina
  • 4,4% raznih nečistoća (ostaci pesticida, tragovi zagađenja okoline)
  • terpene
  • taninske materije, izlučevine pljuvačnih žlijezda i „akcidentalna“ jedinjenja.

pčelarska oprema bosna i hercegovina

Bogat je aminokiselinama i vitaminima, uključujući bioflavonoide, koji imaju antioksidantno djelovanje.

Pročitajte: PROPOLIS: Lijek koji ubija sve što smeta organizmu

Od vitamina su prisutni B1, B2, B6, C, E, nikotinska i pantotenska kiselina. Sadrži i minerale: natrijum, kalijum, magnezijum, kalcijum, barijum, bor u tragovima, stroncijum, cink, kadmijum, slilicijum, olovo, selen u tragovima, nikl, hrom, mangan, titan, srebro, bakar, kobalt, molibden, vanadijum.

 

Proizvodnja arpadžika – Vrijeme i način sjetve

Proizvodnja arpadžika – Za proizvodnju arpadžika potrebno je odabrati nezakorovljeno zemljište dobrih fizičkih osobina i obraditi ga što ranije s jeseni. Veoma je važno odraditi kvalitetno predsjetvenu pripremu i time obezbijediti dobro i ravnomjerno nicanje usjeva. 

Sjetva se mora obaviti što ranije, po mogućnosti krajem februara ili početkom marta. Svako zakašnjenje sjetve dovodi do sniženja prinosa i pogoršanja kvaliteta arpadžika.

Drugi važan element ove proizvodnje je gustina sjetve. Najbolje je da se na 1 m² posije 8-10 g sjemena, klijavosti 80-90 % rijetko posijani usjev daje veliki procenat krupnog arpadžika iznad (27 mm), a suviše gusto posijan mnogo sitnog arpadžika (ispod 8 mm).

Pročitajte: Proizvodnja sjemena CRNOG LUKA

Na malim površinama sije se ručno na redove sa razmakom 8-10 cm. Velike površine siju se sijačicom, na međuredni razmak od 10-15 cm. Poslije svakih 10-12 redova ostavlja se staza od 50 cm.

U posljednje vrijeme primjenjuje se i sjetva u trakaste redove široke 8-10 cm. Između ovih redova i traka ostavlja se razmak 25-30 cm. Sjeme se ulaže u dubinu od oko 2 cm. Moderni sjetveni agregati istovremeno obavljaju i valjanje, dok se površine posijane ručno obično potabaju daskom. U slučaju da vrijeme bude suvo trebalo bi obezbijediti zalivanje, najbolje orošavanjem.

Pročitajte: Crni luk rokambol – Umjesto sjemena donosi arpadžik

Arpadžik se vadi krajem jula ili početkom avgusta u vrijeme kada biljke omekšaju, a listovi počnu da žute. Kasnije izmađen  arpadžik se teže čuva i više tjera u bikove. Povađeni arpadžik se najprije nekoliko dana suši na parceli, a zatim se unosi pod nadstrešnicu ili beka druga promajna mjesta na dosušivanje.

Sortira se u tri frakcije: Sitan (10 mm), srednji (standardni 10 – 12 mm) i krupan (preko 22 mm). Prosječan prinos sa 1 ha se kreće 10-15 tona arpadžika.

Litaratura: Gajenje povrća – Centar za povrtarstvo Smederevska Palanka – Autori: Mr Živomir Miladinović; Dr Milan Damjanović; Dipl.inž.Stevan Brkić; Dr Živoslav Marković; Dr Dušan Stevanović; Mr Tatjana Sretenović – Rajičić; Mr Boguljub Zečević; Mr Radiša Đorđević; Mr Dragoljub Čorokalo; Dipl. inž. Ljiljana Stanković; Mr Milan Zdravković; Mr Jasmina Zdravković; Dr Nebojša Marinković; Dr Mirjana Mijatović; Mr Aleksa obradović; Dipl.inž. Milivoje Starčević; Dipl.inž. Branislav Milić; Dipl.inž. Vesna Todorović.

Saznajte šta vaša mačka pokušava da vam kaže položajem repa

Mačke imaju razne oblike komunikacije. Osim mjaukanja ove simpatične i pametne životinje za pokazivanje osjećaja koriste specifične pokrete cijelim tijelom, a posebno repom. Ako želite da savladate neverbalnu komunikaciju sa svojom macom, donosimo vam 9 položaja repa koji otkrivaju što ona želi da vam kaže.

PODIGNUTI ZAKRIVLJEN NA VRHU

Pozicija u kojoj rep mace stoji u obliku upitnika i podignut je visoko u vazduhu, znači da je vaš ljubimac vrlo zaigran i veseo. Riječ je o prijateljskom položaju repa koji žudi za vašom pažnjom, ali i igrom i zajedničkom zabavom.

NAJEŽENI REP

Rep na kojem je dlaka naježena, zbog čega izgleda dvostruko deblji znak je straha kod mačke. Ako je maca uz to još i zalizala uši i savila leđa u luk riječ je o odbrambenom stavu. Naime, u ovom položaju mačka izgleda veće i opasnije što bi joj u prirodi bilo vrlo važno kako bi se zaštitila od potencijalne opasnosti.

SPUŠTENI REP

Ako je vaša maca spustila rep uz tlo i lagano ga je savila na stranu to može da znači oklijevanje. Takav položaj repa znači da je neko ili nešto zaokupilo njenu pažnju i da se ona zbog toga osjeća nesigurno i postaje oprezna. Ova poza najčešće je vidljiva kada je maca izvan doma i kada osluškuje i ispituje prostor u kojem se nalazi.

Pročitajte: Smanjen rizik od srčanog udara i bolji imunitet – Kako mačke utiču na naše zdravlje?

REP RAVNO U VAZDUHU

Ako vaš kućni ljubimac drži repić ravno i visoko u vazduhu, znajte kako su njegove emocije vrlo pozitivne. Naime, ovaj položaj repa opisuje samopouzdanje, sreću i uzbuđenje. Maca u ovakvoj pozi vam se raduje, pozdravlja i želi vam dobrodošlicu.

OMOTANI REP

Ako maca leži i ima omotan rep oko nogu to opisuje maksimalnu opuštenost, zadovoljstvo i bezbrižnost. Ako pak vaš kućni ljubimac omota rep oko vas ili druge mace to je znak iskrenog prijateljstva. Ova poza opisuje i ljubav i veliko povjerenje. MAHANJE REPOM Za razliku od psa koji mahanjem repom daje do znanja da je veseo i razigran, mace mašu repićem kada su iziritirane. Ova radnja opisuje ljutnju, a u nekim situacijama i strah i nepovjerenje.

POLAKO POMJERANJE REPA

Mace koje pomjeraju rep polako, s jedne strane na drugu, ugledale su nešto što im je zaokupilo pažnju. Ovakvu radnju najčešće ćete vidjeti na svojoj maci kada ugleda pticu, muhu ili pak fiksira igračku. Slijedeći korak nakon mahanja repom najčešće je skok.

Pročitajte: Pet činjenica o mačjim šapicama koje morate znati

REP SPUŠTEN IZMEĐU NOGU

Dok pas maše repom iz potpuno drugog razloga od mace, kada je u pitanju povlačenje repa ispod tijela razlog je isti. Ovaj položaj opisuje strah i pokornost, a mace ga najčešće pokazuju kada su vani ili pak u novoj i još neistraženoj okolini.

PODIGNUT REP KOJI SE TRESE

Ako maca drži rep uspravno i trese ga kao da je na vibraciji, riječ je o govoru tijela koji opisuje uzbuđenje i nestrpljenje, ali i sreću. To može da znači da je maca ulovila plijen, ali i da je jako sretna što vas je ugledala, što vam može biti veliki kompliment, jer mace nikada ne lažu.