Naslovnica Blog Stranica 297

Ovu biljku mnogi smatraju ukrasom, a pravi je spas za kurije oko, opekotine, rane, ekcem…

Vjerovatno ne postoji biljka koja brže liječi promjene na koži, kao što su bubuljice, ekcem, rane od posjekotina ili opekotine, od ranjenika ili šire poznatije debele koke.

Sve što je potrebno je da uzmete jedan list, pritisnete ga sa prednje strane kada će tanka opna početi da se odvaja od lista, a zatim sa te strane koja se nakon što se opna skine, aplicira na kožu. Ova strana koja se postavi na kožu bude vlažna i ljepljiva, a sok koji ispušta izuzetno je ljekovit za kožu, oporavlja i hladi, ima dejstvo hidrolata.

Pročitajte: Žalfija: Prirodni antiseptik i antibiotik

Narodna medicina

Mnogi narodni travari i homeopate preporučuju da u toku dana pojedete dva do tri svježa lista tokom perioda vegetacije. Na taj način ćete osvježiti organizam. Jednostavna upotreba listova debele koke je kada imate problema sa žuljevima, kurijim očima. Dovoljno je da se sa unutrašnje strane lista skine opna, list privije na bolno mjesto i zavije.

Upotrebljava se kao ljekovita biljka protiv mnogih oboljenja i za čišćenje organizma. Na tom spisku su: sportske povrede, psorijaza, čir na želucu, čir na dvanaestopalačnom crijevu, istegnuća, rane, bubuljice na licu, snižava visok holesterol i mnoge druge bolesti.

Za visok nivo masnoća u krvotoku, jetri i čišćenje krvi koristi se preparat sa jogurtom. Samelje se 50g svježih listova i izmiješa sa 100ml jogutra. Ovako pripremljen jogurt konzumira se prije doručka tokom deset dana. U zavisnosti od rezultata, može da se napravi pauza i poslije još deset dana jesti ovaj jogurt.

Čaj kod problema sa čirom na želucu

Za ovaj čaj uzima se mješavina listova ljekovitog bilja. Potrebno je pripremiti: četiri lista debele koke, tri lista ranilista, tri lista čuvarkuće i jednu supenu kašiku vodopije. Smjesa ljekovitih biljaka kuva se u tri decilitra vode od 10 do 15 minuta. Kada se čaj ohladi potrebno ga je procijediti. Konzumira se dva puta dnevno prije obroka.

Pročitajte: Ljekovita, a malo se koristi – “Imela s kruške je najbolja”

Rakija od debele koke

Teglu ispuniti svježim listovima debele koke i preliti ih rakijom lozom. Ostaviti da odstoji. Listovi mogu da stoje u rakiji do sljedeće sezone i upotrebljavamo ovu rakiju kod sportskih povreda, istegnuća, manjih rana. Primjenjuje se na taj način što se listovi iz rakije „nalijepe“ na ozlijeđeno mjesto i zaviju. Ostavi se da djeluju preko noći.

Nepomena:

Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.

Evo kako ulje peršuna djeluje na kožu

Peršun spada među najstarije začine na svijetu. U upotrebi je od davnina, ali ne samo kao dodatak jelima već i kao biljka koja ima mnoge benefite za zdravlje.

Ulje sjemena peršuna ima antimikrobnu aktivnost, usporava razmnožavanje, ali i ubija određene vrste bakterija.

Smatra se da ulje peršuna ima jedinstvene prednosti bilo da imate normalnu, kombinovanu, osjetljivu, suvu ili masnu kožu.

Pročitajte: Savjeti za uspješnu proizvodnju lisnatog peršuna

Prirodno je rješenje za suvu i iritiranu kožu zahvaljujući svojim antiinflamatornim i hidratantnim svojstvima. Takođe je bogat linolnom kiselinom, gama-linolnom kiselinom (GLA) i esencijalnim masnim kiselinama na bazi omega-6.

Ove kiseline mogu da pomognu u jačanju barijere kože, očuvanju vode u epidermisu, sprečavanju kožnih infekcija i regulaciji proizvodnje sebuma. Povrh toga, ulje peršuna ima potencijal da ujednači ton kože, kao i da pomogne kod ožiljaka od akni.

Flamingov cvijet – Nezahtjevna biljka u obliku srca u koju ćete se zaljubiti

Flamingov cvijet (lat. Anthurium) jedna je od sobnih biljaka koja definitivno privlači poglede. Ova tropska biljka je porijeklom iz Srednje i Južne Amerike zato krasi mnoge domove.

Spravljanje smješa za ožiljavanje, sjetvu i njegu usjeva

Spravljanje smješa i priprema zemljišnih smješa – Za sjetvu, ožiljavanje i njegu usjeva koriste se smješe od više komponenata ili gotove fabričke mješavine u zavisnoti od potreba biljke, načina njenog razmnožavanja i mjesta daljeg uzgoja.

Supstrati za ožiljavanje reznica

  • Smješa treseta (pH 3,5-4,5) i perlita ili pijeska u odnosu 1:1
  • Direktno zabadanje reznica u Jiffy-7 saksiju ili Grodan kocke

Zemljišna smješa za sjetvu i sadnju

Bitne karakteristike dobre zemljišne smješe za sjetvu, pikiranje i sadnju: da je slabo kisele rekacije (pH 5,5-6,5), da je bogata hraniljivim materijama u optimalnim količinama, da ima dobre fizičke osobine (propustljivost za vodu, veliki vazdušni kapacitet), da mješavina ima dobra biološka svojstva i da je bogata korisnim mikroorganizmima, da je bez prouzrokovača bolesti i štetočina, kao i bez korova i drugih inertnih materija. Smješa za sjetvu treba da sadrži treset, toplolejsku zemlju, busenjaču, pijesak ili perlit.

Pročitajte: Dezinfekcija supstrata za dobar uspjeh

Sljedeće mješavine pokazale su dobre rezultate:

– 3 dijela treseta, 2 dijela toplolejske zemlje, 1 dio busenjače ili pijeska ili perlita

– 50% treseta, 35% toplolejske zemlje i 15% busenjače ili pijeska ili perlita

– 1-3 treseta, 1/3 toplolejske zemlje i 1-3 busenjače ili pijeska ili perlita

Preporučljivo je da se koristi što bolji treset Sphagnum sa pH 5,5-6,5

Toplolejska zemlja treba da se stoji od dobro pregorelog goveđeg stajnjaka i da je odležala 2-3 godina. Može da se koristi i zreli stajnjak, koji je njegovan prevrtanjem, rešetanjem i dopunskim zalivanjem.

Spravljanje smješa

Busenjača treba da potiče sa nezakorovljenih livada obraslih travama iz familije Poaceae, tj, familja trava kao što su: obična pirevina, rosulja, lisičji repak, mirisavka livadska, pahovka obična, divlji ovas, ovas gajeni, djevojačke suze, klasača maljava, klasača oštra, klasača crvena, čipovina crvena, čipovina obična, zubača obična, ježevica obična, šilj, svraćica obična, obični vijuk, crveni vijuk, popino prase, ječam, pirinač, trska obična, livadarka obična, šećerna trska, raž.

Prije upotrebe treba da odleži 2-3 godine, za to vrijeme se njeguje prevrtanjem, provjetravanje i zalivanjem, a neposredno prije upotrebe se prorešeta na grubom situ. Ukoliko je busenjača ilovačasta onda je potrebno dodati riječni pijesak, prema potrebi. Prosječna težina 1 m3 supstrata iznosi oko 700 kg.

U daljem postupku pripreme smješe potrebno je zemljišnu smješu obogatiti hranljivim mineralnim materijama.

Pročitajte: Organska đubriva za đubrenje voćnjaka

Količina mineralnog đubriva koja se dodaje na 1m3 supstrata su:

– azotno đubrivo: KAN 0,1-0,3%, što je 0,1 do 0,3 kg na 100kg supstrata ili svega 0,7 do 2,1 kg mineralnog đubriva na 1 m3 supstrata

– fosforno đubrivo: superfosfat 0,1-0,5%, što je 0,1 do 0,5 kg na 100 kg supstrata ili 0,7-3,5 kg mineralnog đubriva na 1 m3 supstrata

– kalijumovo đubrivo: kalijum-sulfat 0,1-0,2%, što je 0,1 do 0,2 kg na 100 kg supstrata ili 0,7 do 1,4 kg mineralnog đubriva na 1 m3 supstrata.

Maksimalna količina mineralnog đubriva koja se dodaje za pripremu supstrata je do 7 kg/m3, što čini 1% mase. U mešavinu se može dodati koštano brašno, rogovina, krvno brašno u ukupnoj količini od 4 do 5 kg po 1 m3 čime se postiže ravnomjerno razlaganje hranljivih materija u dužem vremenskom periodu. Ukoliko je zemljište jako kiselo onda treba uticati na pH vrijednost tako što se dodaje 20-30 kg kreča/m3, a ukoliko je zemljište previše alkalno onda se dodaje kiseli treset.

Dobijena smješa zahtijeva njegu koja se sastoji u usitnjavanju, rešetanju i zalivanju po potrebi. Dobro usitnejn supstrat se do upotrebe lageruje i pokriva folijom da bi se spriječila pojava korova i zimsko smrzavanje. Poželjno je prije upotrebe izvršiti dezinfekciju i dezinsekciju vrelom vodenom parom.

Autor: Ivana Trifković

Da li pčele razlikuju boje i kako obojiti košnice?

Kako obojiti košnice – Košnice obojene u vesele boje sve su prisutnije u našim pčelinjacima, ali mnogi ne znaju da pčele razlikuju boje ali ne na isti način kao i čovjek.

pčelarska oprema

Naime, pčele raspoznaju samo tri boje i to bijelu, žutu i plavu, pa ovako obojene košnice pomažu pčelama da se lakše orjentišu i vrate u svoje društvo.

Crvena, koliko god atraktivno izgledala čovjeku, pčelama ništa ne znači jer je one doživljavaju kao crnu, isto kao i tamno zelenu, dok ostale boje u zavisnosti od intenziteta nijansi vide crno-bijelom spektru.

Pročitajte: Kojim tipom košnice da pčelarimo?

Prilikom odabira boje veoma je važno voditi računa da ne budu štetne za same pčele, a obojiti isključivo spoljašnost košnice dok unutrašnjost i okvire nikako ne bojiti, već ih ostaviti takva kakva jeste. Osim toga, košnice se mogu obojiti higijenskim materijalima koji će zaštiti samo zdravlje društva. Najbolja i najsigurnija boja za košnice je spoljna boja na bazi vode, ili potopiti košnica u parafin ili u vosak. Vosak koji se upije u drvo i dugo štiti košnicu od vremenskih uticaja i čini je vrlo atraktivnom. Prilikom bojenja košnice imajte u vidu da treba ostaviti vremena da boja dobro upije u drvo kako bi bila potpuno bezopasna za pčele.

pčelarska oprema bosna i hercegovina

Prema savjetu iskusnih pčelara sve košnice mogu biti ofarbane u istu boju ali iznad leta treba markirati određenu pčelama vidljivu boju u formi kružića ili linije. Bilo da su košnice ofarbane ili samo markiramo pčelama prepoznatljivim bojama neophodno je da budu naizmenično postavljene po pitanju redosleda bijela-žuta-plava radi što bolje orjentacije pčela.

I u prirodi ima tako mnogo boja i oblika u okruženju košnica kao što su izgled terena, drveće i žbunje koje pomažu pčelama da se orijentišu i sa paše vrate precizno u svoju društvo bez naleta u tuđe košnice.

Kako brzo odrediti da li je vrijeme za zalivanje u plasteniku?

Za gajenje povrća u zaštićenom prostom važi osnovno pravilo da biljci stalno treba obezbjeđivati dovoljno vode,i to u sloju zemljišta u kojem se razvija korjenov sistem.

Vrijeme zalivanja u bašti moguće je odrediti tzv. vizuelnom metodom.

Pročitajte: Arpadžik – Najbolje vrijeme za sadnju i način zaštite

Uzme se zemlja sa 15 do 20 cm dubine i zgnječi čvrsto u ruci, pokretima sličnim kao prilikom muže krava. Ako se ne obrazuje grudva, zemljište je veoma suvo i biljke su oštećene od suše. Ako se obrazuje grudva, ali nije čvrsta, vrijeme je za zalivanje, a ako se obrazuje čvrsta grudva, zemljište je dovoljno vlažno (70-75% ). Ako se iz stisnute grudve pojave kapi vode, zemljište je suvišno vlažno tako da zalivanje nije potrebno narednih 7-10 dana.

Autor: Bjelica Radovan

Tri sobne biljke koje vole sunce – Ako ih ovako njegujete, mjesecima će biti okićene gustim cvjetovima

I sobno i baštensko cvijeće dijeli se na ono koje voli sunce i ono kom više prija boravak u sijenci.

S prvim danima proljeća mnoge domaćice će saksije sa sobnim biljem koje nije osjetljivo na niže temperature iznijeti na terase i u dvorište, kako bi ono upilo veću količinu dnevne svjetlosti, a onda i brže raslo i bilo bujnije.

Ukoliko ste nedavno počeli da se bavite uzgajanjem sobnog cvijeća i ne znate koje vrste će dobro prihvatiti boravak na direktnom suncu, na otvorenom, ovaj vodič može da vam bude od koristi.

1. Anturijum

Ova dekorativna tropska biljka traži dosta vlage, svjetlosti i toplote. Dok temperature vazduha ne budu iznad 20 stepeni, saksiju sa anturijumom nemojte iznositi iz doma.

Kada temperature porastu, saksiju sa anturijumom možete da držite u osunčanom dijelu terase ili dvorišta.

Tokom proljeća biljku zalijevajte odstajalom ili destilovanom vodom na svakih sedam dana, a kada dođe ljeto zalijevajte je svakog trećeg dana. Zimi je dovoljno dodati joj malo vode jednom u 10 do 12 dana.

Pročitajte: AMARILIS – Cvijet od kojeg zastaje dah

2. Amarilis

Lukovičasta ukrasna biljka sa prelijepim ljevkastim cvjetovima izvanredno podnosi boravak na sunčevoj svjetlosti. Ukoliko amarilis zasadite tokom februara, već krajem marta ili početkom aprila možete da očekujete prve cvjetove.

Na dno saksije stavite šljunak, pa dopunite dobro propusnom zemljom (najbolje mješavinom humusa i perlita) i zasadite tako da polovina lukovice bude pokrivena zemljom. Odmah je zalijte, držite nedjelju dana na tamnom mjestu, a onda prebacite na toplo mjesto.

U prvoj nedjelji po sadnji amarilisu uskratite vodu; zalijte je tek kada se pojave izbojci dužine 10 centimetara. Tada je potrebno da zalijevate biljku svakog drugog dana.

Iz lukovice amarilisa najprije će se pojaviti stabljika sa cvijetom, a tek onda duguljasti listovi. Čim se pojavi cvjetni izdanak, u vodu za zalijevanje dodajte tečno đubrivo za cvjetnice.

Ne zaboravite da zemlja u kojoj se nalazi lukovica amarilisa nikada ne smije da bude natopljena vodom, jer će biljka istruliti.

Da bi amarilis cvjetao više puta u toku godine, obavezno ga presađujte iz saksijske u baštensku zemlju, i obrnuto. Naime, čim ova lukovica promijeni stanište, ona se ponaša kao mlada biljka, pa iznova rađa cvijet. Zanimljivo je da što češće amarilis cvjeta, to njegova lukovica postaje otpornija i bolje se razvija.

Pročitajte: Sve o prkosu i njegovom gajenju

3. Gloksinija

Iako umije da bude izuzetno osjetljiva zbog temperaturnih razlika, gloksinija je biljka koja cvjeta od marta do septembra i kao rijetko koje drugo sobno cvijeće može da uljepša dom.

Ukoliko ste već uzgajali gloksiniju i ona se tokom zime „ućutala“ ili su joj požutjeli listovi, sada je trenutak da je presadite u dobro dreniranu zemlju bogatu tresetom. Gomolj gloksinije zasadite plitko i dobro zalijte, pa držite saksiju blizu izvora sunčeve svjetlosti.

Na gloksiniji se najprije pojavljuju listovi, pa tek onda pupoljci koji se razvijaju u raskošne cvjetove. Ukoliko pojava pupoljaka izostane, obavezno otkinite jedan list – tako ćete „natjerati“ biljku da nastavi sa razvojem i podari pupoljke.

Biljku bi tokom perioda vegetacije trebalo dva puta presaditi u veću saksiju sa novom zemljom. Zalijevajte gloksiniju dva puta nedjeljno odstajalom vodom i strogo pazite da voda ne kapne na listove, jer će se na njima pojaviti žute fleke.

Mješovita sadnja povrća, cvijeća i ljekovitog bilja u organskom vrtu

Kako bi na vrijeme isplanirali ovogodišnju vrtlarsku sezonu te u svojim povrtnjacima primjenili mješovitu sadnju povrća, cvijeća i ljekovitog bilja.

Mješovitom sadnjom u svojim povrtnjacima možete imati brojne koristi, kao npr. iskoristićete bolje prostor na kojem sadite što je veoma bitno u malim vrtovima, svoje biljke zaštitićete na prirodan način od brojnih bolesti i štetnika, nećete bespotrebno iscrpljivati tlo sadnjom samo jedne vrste povrća i najbitnije postepeno ćete ovakvom sadnjom postići prirodnu ravnotežu i sklad u svome povrtnjaku.

Dobri susjedi u povrtnjaku

Dragoljub je dobro zasaditi oko voćaka, jer na sebe privlači lisne vaši i štiti koru drveća od isušivanja. Takođe zasađen oko kupusnjača štiti ih od leptira kupusara.

Dragoljub, korijander i neven podstiču zdravlje krompira i štite ga od plamenjače lista i gomolja.

Neven je omiljen u svim organskim povrtnjacima utiče dobro na zdravlje tla i okolnih biljaka, a svojim izlučevinama koje luči njegov korijen fitonicidima odbija nematode, pa ga je dobro zasijati svuda po vrtu, a poslije gdje smeta rasaditi ili koristiti kao malč drugim biljkama.

Paradajz, kupus, pasulj, ruže, luk i mrkva uživaju u susjedstvu nevena, a vole ga i voćke imati u svome podnožju.Neven privlači na sebe mnogobrojne korisne insekte kao npr. muve cvjetare, pa ga zaobilaze lisne vaši.

Kadifica pozitivno utiče na zdravlje tla i zaustavlja razvoj nematoda koje sišu korijenje biljaka.

Pročitajte: Obavezno posadite kadifu između paradajza i krompira

Budući da ih puževi rado jedu, sade se između kupusa i salate i privlače puževe na sebe.
Kadifica štiti povrće i od lisnih vaši, a posađena između redova krompira, štiti ga svojim mirisom od napada krompirove zlatice.

Žalfiju je dobro zasaditi na više mjesta uz rubove povrtnjaka jer svojim mirisom odvraća mnoge štetne insekte. Posađena pokraj kupusa štitiće ga od napada kupusnog bijelca i puževa golaća.

Timijan svojim jakim mirisom odvraća vaši, mrkvinu muvu, kupusnog bijelca, buhače, puževe golaće, pa ga je korisno zasaditi na dijelove povrtnjaka gdje će nam biti od koristi, a kako je trajnica iz godine u godinu ga možemo dijeliti i rasađivati po vrtu.
Puževi će izbjegavati salatu ako je okružimo nasjeckanim grančicama timijana.

Nana svojim jakim mirisom tjera lisne vaši, pa ju je dobro saditi u podnožju voćaka.
Osigurava sjenu tlu te olakšava stablu bolje upijanje hraniva, a plodovima poboljšava aromu. Takođe, dobro ju je posaditi u blizin kupusnjača, jer ih štiti od brojnih štetnih insekata.

Kamilica čisti i liječi tlo od svih toksina na metar oko sebe, a dobar je susjed većini povrtnica, pa ju je dobro zasijati po cijelom povrtnjaku.
Povećava otpornost povrća protiv napada gljivica, plodovi su boljeg ukusa ako rastu u njenom susjedstvu.
Njenu blizinu posebno cijene grašak, krompir, salata, blitva, špinat, celer, luk i praziluk.
Štiti i susjedno bilje, te odvraća lukovog moljca.

Stolisnik je koristan u povrtnjacima, jer dobro utiče na rast bilja i cvijeća. Često sam izraste na nekim mjestima u povrtnjaku, stoga ga je dobro ostaviti na istom mjestu.

Bosiljak je dobar susjed krastavcima i paradajzu, jer ih štiti od pepelnice te utiče na obilan rast plodova. Svojim mirisom odbija lisne vaši, grinje i komarce, pa ga je dobro zasaditi na rubove povrtnjaka.

Pročitajte: Prirodni preparati za zaštitu luka od bolesti

Mažuran je dobar susjed luku jer ga štiti od pepelnice i utiče na dužinu skladištenja, mrave drži daleko od gredica.

Čubar, žalfijai majčina dušica štite povrće od napada puževa golaća, a posađene pokraj kupusnjača štite ih od kupusnog bijelca.

Origano djeluje  slično kao mažuran. Voli luk, voćke, bobičasto voće, ako je posađen na suncu.

Suncokret svakom organskom vrtu daje posebnu ljepotu, a svojim sjemenom hrana je brojnim ptičicama koje rado navraćaju u naš vrt.

Matičnjak posađen ispod voćaka jača njihovu otpornost i poboljšava aromu plodova. Posađen ispod breskve, spriječava kovrdžanje lista. Cvijetovi matičnjaka u vrt privlače korisne insekte poput bubamara i pčela.

Pelin svojim mirisom rastjeruje brojne štetne insekte, a posađen ispod grma ribiza, štitiće ga od hrđe.

Mlječika i ricinus mirisom koje izlučuje njihov korijen rastjeruju voluharice, krtice i poljske miševe. Dobro ih je zasaditi posvuda po vrtu, a svakako u blizini krompira i korjenastog povrća.

Boražinu i kopar dobro je saditi u blizini kupusnjača jer će ih štititi od kupusnog bijelca, a povrću posađenom u blizini daje bolju aromu.

Boražina štiti povrće i od napada brojnih drugih štetnih insekata, a svojim cvijetovima privlači brojne pčele u vrt koje će vrijedno odraditi svoj dio posla

Bijeli luk čuvar je našeg povrtnjaka i lijeći naše bilje na nevjerovatan i učinkovit način.
Dobro ga je zasaditi posvuda u vrtu uz biljke kojima je dobar susjed. Štiti bilje od ggljivičnih bolesti, plijesni i truleži.

Njegovu blizinu najviše cijene jagode, koje štiti od grinja, breskva, jer je štiti od kovrdžavosti lista, salata, mrkva, ruža i ljiljan zahvalne su na njegovoj blizini jer ih liječi i čisti tlo od nematoda, a posađen ispod voćaka štiti ih od gljivičnih bolesti i napada voluharica koje ne podnose njegov miris.

Takođe sadnjom različitog vrsta cvijeća oko svoga povrtnjaka privući ćete brojne korisne kukce i oprašivaće u svoj vrt koji će ujedno izgledati privlačno i svima koji se u njemu zateknu.

Kod planiranja sadnje u svome povrtnjaku, svakako posadite neke od ovih biljaka koje ćete odabrati i vjerujte, bićete im itekako zahvalni.

Šta posaditi u voćnjaku za bolji prinos

Udruživanje kukuruza, pasulja i bundeve – Stabljike kukuruza pružaju podršku za penjanje pasulju, koji se ne takmiči sa kukuruzom, već osigurava dodatni azot, dok bundeva stvara gust pokrov koji zasenjuje korov, a koji bi uticao na kukuruzu i pasulj. Ovaj sistem je omogućio uravnoteženu prehranu sve tri kulture i same parcele. Ista stvar može da se uradi i sadnjom biljaka ispod voćaka.

Bijeli luk

Bijeli luk odbija lisne vaši, gusenice, grinje i japansku bubu. Posađen oko stabla breskve, bijeli luk odbija insekte i spriječava kovrdžanje lista. Posađen oko stabla jabuke spriječiće krastavost. Ukoliko je riječ o mladom voćnjaku, bijeli luk se smatra za veoma korisnog drugara jer privlači dobre insekte koji oprašuju voće, omogućavajući im sklonište.

Gavez

Gavez je višegodišnja zeljasta biljka i vrlo korisna u voćnjaku jer služi kao zamka za puževe. Takođe, gavez akumulira fosfor, kalcijum i kalijum i pomaže tlu da zadrži vlagu i bude bogato hranivima.

Lavanda

Lavanda odbija buve, krpelje i miševe. Posađena u blizini i ispod voćaka, lavanda će odbiti napasnike, a privući korisne insekte.

Luk vlašac

Vlašac je dobro saditi ispod jabuke, kao repelent protiv lisnih vaši i nematoda. Zajedno sa bijelim lukom, vlašac je jedan od najpopularnijih repelenata zbog svojih moći da odbija bube i lisne vaši.

Vratić

Vratić je višegodišnja biljka, a posađena oko voćaka odbiće leteće insekte, moljca i mrave. On, takođe, koncentriše kalijum u tlu.

Postoji još niz biljaka koje pomažu voćnim vrstama. Na primjer, ako se djetelina posadi oko jabuka privućiće predatore vunene lisne vaši. Praziluk će da pobošlja rast voćki.

Moderna poljoprivreda uglavnom se oslanja na hemikalije za uzgoj biljaka i kontrolu insekata. Ali, bez obzira da li imate veliki voćnjak ili nekoliko različitih voćki u svom dvorištu možete da iskoristite dobrobit udružene sadnje, kako bi privukli korisne insekte i izbegli ili bar smanjili upotrebu hemikalija na voću.

Proljećna prihrana voćnjaka

Proljećna prihrana voćnjaka – Voćnjaci ulaze u novu vegetaciju sa sačuvanim zalihama hraniva od prethodne vegetacijske godine. Azot iz amida, aminokiselina i proteina služi kao energija za početni rast. Ipak, za kasnije fiziološke i biohemijske procese potrebno je obezbijediti nove količine markoelemenata, sa naglaskom na azot. Upravo je to uloga proljećne prihrane voćnjaka. 

Azot dodat đubrenjem rano u proljeće postići će svoju najvišu koncentraciju u biljci tokom kasnog proljeća i ljeta odnosno tokom najvećih potreba za tim hranivom. Dovoljna snabdijevenost azotom osigurava nesmetan rast zametnutih plodova, spriječava njihovo odbacivanje, a u toku kasnog ljeta potpomaže diferenciranje cvjetnih pupoljaka.

Azot je bitan za sprječavanje prevremenog dozrevanja plodova jer održava fiziološku ravnotežu kvalitativnih komponenti u plodu (odnos kiselina i šećera, sadržaj vitamina, fenola) za vrijeme nepovoljnih klimatskih uslova.

Pročitajte: Ekološko tretiranje protiv kovrdžavosti lista breskve

Prvi korak je izabrati adekvatno đubrivo. Sam izbor zavisi od kiselosti zemljišta i vremena primjene, kao i željenih kvalitativnih sastojaka ploda, odnosno svrhe uzgoja. Proljećnim đubrenjem osiguravamo sva hraniva potrebna za novo vegetacijsko razdoblje.

Ukoliko u jesen fosfor i kalijum nisu unijeti u tlo, obavlja se i osnovno đubrenje, najčešće NPK đubrivima formulacije 7:14:21, 8:16:24 ili sličnog odnosa. Okvirna količina je 450-800 kg/ha. Ako se samo prihranjuje azotom, onda se koriste zasebna azotna đubriva poput UREE ili KAN-a. Osim navedenih azot može da se unese putem NPK đubriva s povećanim sadržajem azota NPK 20:10:10 ili NPK 15:15:15.

Urea predstavlja visoko koncentrovano azotno đubrivo koje sadrži 46% azota u amidnom obliku, a koje se pod povoljnim temperaturnim uslovima lako razgrađuje u amonijumski i nitratni oblik. Stoga je preporuka da se Urea dodaje kada temperatura zemljišta dostigne 10° C.

Pročitajte: Mineralno ulje za voćke – Koje vrste postoje i kako se koristi

KAN predstavlja azotno đubrivo amonijum nitrat kojem je radi poboljšanja fizičkih osobina dodat mljeveni dolomit. Sadrži 27% azota od čega je polovina u amonijumskom, a pola u nitratnom obliku te do 4,8% magnezijuma (MgO) i 6,5%-8,5% kalcijuma (CaO). KAN se proizvodi kao granulisani ili prilirani. Preporučljivo je da se ukupna godišnja količina azotnih đubriva podijeli na više obroka kako bi se efikasno iskoristio azot od strane korijena voćke i kako bi se spriječili veći gubici.

Amonijum sulfonitrat je azotno sumporno đubrivo s brojnim ekološkim, fizikalnim i hemijskim prednostima namijenjeno ishrani voćaka i vinove loze jer povećava sadržaj proteina, šećera, suve materije, ulja te naglašava obojenost plodova. Primjenjuje se u prihrani u količini 150-400 kg/ha godišnje s tim da se navedena količina podeli na više obroka.

Za višegodišnje zasade u rodu preporučuje se 100-120 kg azota po hektaru. Prvu prihranu voćki i vinograda možemo obaviti s 150-160 kg/ha UREE. Drugu prihranu azotnim đubrivom obavljamo krajem aprila ili početkom maja, i to sa 100-150 kg/ha KAN-a.