Naslovnica Blog Stranica 288

Fermentisana (tečna) biljna đubriva

Najpopularniji način korišćenja pokošenog biljnog materijala je kompostiranje, ali da bismo dobili kompost potrebno je mnogo vremena. Brži način korišćenja je priprema fermentisanog biljnog đubriva (tečno organsko đubrivo ) koje se može koristiti za zalivanje biljaka ili kao folijarno đubrivo.

To đubrivo sadrži mikro i makroelemente i mnoge druge korisne materije.

Kao biljni materijal mogu se koristiti razne korovske biljke koje rastu u našem dvorištu ili u bašti. Nikako ne bi trebalo koristiti otrovne biljke. Ovakva đubriva se mogu pripremati od pojedinačne biljne vrste. Veoma često se koristi, na primjer, đubrivo od koprive ili gaveza.

Međutim, najčešći slučaj je da u pokošenom biljnom materijalu imamo razne biljne vrste.

Svi se, s vremena na vrijeme, susrećemo sa gomilom trave koju smo pokosili i ne znamo kako da je uklonimo, a upravo ona može da se upotrebi za pripremu organskog đubriva.

Priprema fermentisanog biljnog đubriva

Za pripremu takvog đubriva potrebni su nam: kanta ili bure, pokošena trava (biljke), sijeno, voda. Kanta ili bure trebalo bi da budu plastični jer će metal da reaguje tokom procesa fermentacije.

Biljnu masu je potrebno usitniti na dužinu 10-15 cm kako bi se fermentacija odvijala brže. U kantu možemo dodati i otpad od lisnatog povrća (blitvu, spanać, lišće cvekle, repe ili rotkvice, zaperke paradajza). Ne dodavati korijenje ili neki drugi otpad koji bi uticao na proces fermentacije i kvalitet đubriva.

Pročitajte: Kako da od GAVEZA napravite đubrivo i organski insekticid

Plastčnu ambalažu (kanta, bure) trebalo bi napuniti do ¾ sa usitnjenom biljnom masom. Da bi se proces fermentacije ubrzao dodaje se i rukohvat osušenog sijena. Poslije toga sadržaj u kanti trebalo bi preliti vodom. Biljna masa mora da bude potpuno prekrivena vodom. Zatim se dodaje manja količinu pepela od drveta kako bi se poboljšale karakteristike đubriva.

Ukoliko su dani hladniji, tokom proleća ili jeseni, kanta ili bure mogu se držati u plasteniku. Proces fermentacije traje od 3 do 14 dana u zavisnosti od vremenskih uslova. Što je toplije, fermentacija se odvija brže.

Kvalitet fermentisanog đubriva zavisi od biljnih vrsta koje smo sakupili. Pošto je osnova ovog đubriva zelena biljna masa, u sadržaju hranjivih elemenata preovladava azot. U zavisnosti od toga koje smo biljke stavili da fermentišu možemo uticati na sadržaj hranljivih elemenata. Tako će đubrivo u kome je više gaveza biti bogato kalijumom. Sadržaj kalijuma i fosfora možemo povećati i dodavanjem pepela, ali važno je znati poreklo pepela, odnosno, mora da bude isključivo od drveta.

Da bismo ubrzali proces fermentacije u kantu sa sadržajem možemo dodati džem, šećer, koricu hleba, kvasac.

Primjena fermentisanog đubriva

Fermentisano đubrivo je gotovo kad sadržaj u kanti prestane da se pjeni. Sadržaj bi onda trebalo procijediti i razblažiti vodom u zavisnosti od načina primene.

Ukoliko đubrivo koristimo za zalivanje biljaka, tada je razmjera razblaženja sa vodom 1:10 (litar fermentisanog rastvora sa 10 litara vode), a ukoliko đubrivo koristimo za folijarnu prehranu tada je razmjera 1:30.

Ovo đubrivo osim što sadrži makro i mikroelemente, vitamine i mnoge druge korisne materije djeluje i kao biostimulator. Mnoge štetočine izbjegavaju bašte i cvijeće zalivene tako pripremljenim đubrivom zbog njegovog mirisa. Primjenom đubriva privućićete gliste u baštu i njihov broj će se povećati, a poboljšavaju se imunitet tretiranih biljaka, kao i mikroflora zemljišta. Đubrivo ima i antifungicidno dejstvo jer se na površini tretirane biljke formira film koji je bazan i nepovoljan za razvoj mnogih patogena.

Pri primjeni tečnih organskih đubriva, mora se obratiti pažnja na vremenske uslove. Najvažnije je izbjegavati primjenu tokom dana kad je jako sunce. Pod uticajem sunca brzo ispari tečni deo đubriva, a hranljive soli ostaju po tijelu biljke. Te iste soli su veoma hidroskopne, što znači da upijaju vodu, a najbliži izvor vode im je biljno tijelo pa stoga može da dođe do obrnutog efekta – hranivo može da iscrpljuje biljke. Tečnim organskim đubrivima je najbolje prskati tokom umjereno toplih dana, a u periodu suše rano ujutru ili predveče.

Tečna organska đubriva se koriste kao prihrana i u ključnim periodima kao što su presađivanje, cvjetanje, plodonošenje i tokom suše. U zavisnosti od mogućnosti, tečna organska đubriva se mogu primjenjivati jednom mjesečno ili jednom u dvije nedjelje tokom cijelog vegetacionog perioda.

Fermentisano biljno đubrivo daje najbolje rezultate kod đubrenja povrća, cvijeća i jagodičastog voća. Ne bi ga trebalo koristiti za đubrenje biljnih vrsta koje traže kiselo zemljište zbog osobine đubriva da povećava alkanost.

KAKO SE ČUVA LUK, A KAKO JAJA – Stručnjaci otkrili jedini PRAVI NAČIN čuvanja hrane u frižideru!

Gdje vam u frižideru stoje jaja i mlijeko? Kako čuvate povrće od truljenja? Na ova i mnoga druga pitanja koja se tiču adekvatnog skladištenja hrane, odgovorićemo vam u nastavku teksta.

Gdje je najbolje skladištiti mliječne proizvode?

Ako vam obično i kiselo mlijeko, jogurt i pavlaka stoje na policama vrata frižidera, pravite veliku grešku. Mliječni proizvodi su izrazito kvarljivi, naročito kada se njihova ambalaža jednom otvori, zbog čega im ne prija da stoje na mjestu koje zbog otvaranja i zatvaranja frižidera može imati relativno nestabilnu temperaturu. Pravo mjesto za ove namirnice su police unutar samog frižidera, a ne njegova vrata.

Da li jaja treba da stoje na policama vrata frižidera?

Sve što smo rekli za mliječne proizvode, važi i za jaja. I ona će se sporije kvariti ako su smještena duboko u frižideru, gdje je temperatura najkonstantnija. Iako je ova preporuka već godinama opštepoznata, proizvođači frižidera i dalje svoje plastične posude za jaja stavljaju na police vrata ovog rashladnog uređaja.

Pročitajte: Kako čuvati povrće i voće u frižideru, a sačuvati svježinu i ukus?

A šta raditi sa mesom?

Svim vrstama mesa, uključujući i ribu, potrebna je niska temperatura. U idealnom svijetu, mi bismo meso držali isljučivo u zamrzivaču i uvijek bismo ga pravili za jedan dan, ali ko ima vremena da kuva toliko često?

Ipak i kada odložimo obroke od mesa u frižider da prenoće ili ostanu tu još jedan dan duže, postoji dobar i loš način da to učinimo. Preporuka stručnjaka je da meso stoji u najhladnijem delu frižidera tj. na njegovom dnu, a da na datoj polici ne stoje druge vrste namirnica, kako ne bi došlo do njihove kontaminacije.

Kako čuvati salatu i ostalo povrće?

Kod povrća je izuzetno važno da ono bude pokriveno, bilo u odgovarajućim posudama ili kesama. Dokazano je da se nepokriveno povrće brže suši, tako da ako vam je stalo da što duže zadržite svježinu i ukus ove vrste namirnice, ne zaboravite da svoje povrće, ali i voće, stavite u adekvatnu ambalažu unutar frižidera.

Pročitajte: Ovih 8 namirnica profesionalni kuvari nikad ne stavljaju u frižider: Hladnoća im kvari ukus i teksturu!

Luk u frižideru: DA ili NE?

Čuvanje luka u frižideru ne utiče bitno na njegovu svježinu i ukus. S druge strane, ako vas nervira kada vas svrbe i peku oči dok sjeckate luk, a na kraju vam krenu i suze, bolje bi bilo da on pronađe svoje mjesto u vašem frižideru, a najbolje u njegovoj fioci na dnu, kako ostale namirnice ne bi pokupile njegov miris.

Kako da pravilno posadite i odgajite crveni luk

Jedna od omiljenih vrsta povrća koje gajimo u baštama jeste luk, naročito crveni. Kod ove popularne vrste za kuvanje se najčešće koristi stara glavica, ali ga možete jesti i svježeg. Za koju god opciju da se odlučite, sigurno će vam koristiti da znate kako da pravilno posadite i odgajite ovo povrće.

Diplomirani inženjer Vladimir Milutinović objasnio nam je zašto je crveni luk potrebno gajiti drugačije nego crni ili žuti, kakvo mu zemljište odgovara, da li je zahtjevan kada je riječ o navodnjavanju i koliki je razmak najbolje da napravite između lukovica.

Da biste uspješno odgajili crveni luk, trebalo bi najprije da znate da je on, u poređenju sa crnim, zahtjevniji kada je riječ o kvalitetu i hranljivim vrijednostima zemljišta. Zato je najbolje da u bašti ima posebnu, odgovarajuću poziciju. Zemljište bi na njoj trebalo da bude kvalitetno, dobro obrađeno, usitnjeno i sa mnogo humusa.

Pročitajte: Proizvodnja glavica luka

Ukoliko niste u mogućnosti da dodate stajsko đubrivo prilikom pripreme zemlje, dobro bi bilo da bacite makar mineralno đubrivo. Preporučuje se NPK 3×15.

Kada pripremite leju za crveni luk i iskopate kanale, možete posuti malu količinu mineralnog đubriva. Jedna šaka đubriva ili dvije po cijeloj leji biće sasvim dovoljne. Nakon toga, luk bi trebalo da posadite sa razmakom od bar 10 do 15 centimetara kako bi svaka biljka imala dovoljnu količinu hrane koja će omogućiti pravilan razvoj korjenovog sistema. Osim toga, ovakav razmak omogućava da i kasnije lako okopavate vaš luk.

Za razliku od klasičnog crnog luka, ili pak holandskog žutog, crveni luk je veoma zahtjevan i kada je riječ o količini vlage. To znači da ukoliko ste u mogućnosti da ga redovno zalivate, naročito u sušnijem periodu godine, obavezno to radite. Time ćete dobiti krupnije i ujednačenije glavice.

Pročitajte: Zašto vezivati ​​listove bijelog luka u čvor

Osim zalivanja, važno je i redovno obrađivanje zemljišta. Naime, moguće je da će tokom vegetacije dolaziti do njegovog sabijanja, što će onemogućiti širenje i kvalitetan razvoj korijena. Zato, kada zalivate biljku, poželjno je da okopate vaš luk i dodate malo humusa.

Ako ste pravilno napravili razmak prilikom sađenja crvenog luka, ostaje vam dovoljno prostora između lukovica koji možete da iskoristite. Na njemu možete posijati, na primjer, malo zelene salate, koja će veoma brzo biti spremna za branje. Dok luk poraste, salatu ćete već obrati, a prostor između redova će opet biti prazan i spreman za okopavanje. Na taj način ćete istu parcelu iskoristiti za dva usjeva.

Hidrogel – Omogućava preživaljavanje biljaka u sušnom periodu

Hidrogel je bijeli kristal različite granulacije (sličan šećeru) poznat kao spoj natrijev poliakrilat.

Hidrogel ili aquagel u kontaktu s vlagom povećava 10 puta zapremninu i omogućuje 100 puta veću moć upijanja od prirodne gline iste veličine. Upija površinsku vlagu, kapilarnu vlagu i ne dopušta gubitak vode iz tla. Veću količinu vode propušta u dublje slojeve, a otpušta je toliko koliko je potrebno biljkama. S vodom upija hranjive elemente (soli) koji su nedostupni biljkama. Bitan podatak koji se navodi je taj da ostaje nerazložen četiri godine u tlu. Takva primjena hidrogela omogućuje obilno pohranjivanje vode u zoni korijenja biljaka.

Hidrogel polaganim otpuštanjem vode omogućuje preživljavanje biljaka u dužem sušnom razdoblju. Naravno, kao i sve drugo, ni hidrogelovi nisu postojani na razgradnju u zemlji pa zbog toga njihova moć upijanja vode tokom vremena slabi. Taj je učinak izraženiji tek nakon 4 – 5 godina, što znači da bi ponovno nakon 4-5 godina bilo potrebno unijeti hidrogel u tlo.

Pročitajte: Kako brzo odrediti da li je vrijeme za zalivanje u plasteniku?

Početkom 60-ih godina prošlog vijeka američka Kancelarija za razvoj poljoprivrede počela je razvijati proizvod koji bi zadržavao vlagu u tlu i tako pospješio rast i razvoj biljaka. Tim prvim superupijajućim polimerom počinje doba užurbanog razvoja hidrogelova, koje traje još i danas. Iako se prvi superupijajući polimer pojavio vrlo rano, sve do 80-ih godina prošlog stoljeća i dalje su najviše bili zastupljeni proizvodi za upijanje vode poput celuloze, pamuka ili morske spužve.

Hidrogel se može koristiti na različite načine i kod velikog broja poljoprivrednih kultura. Najviše ga se koristi kod sadnje voćaka i vinove loze, sjetve travnjaka ili kod proizvodnje presdadnica povrća i cvijeća.

Ako se hidrogel koristi kod sadnje voćaka i vinove loze, onda pri sadnji, voćku ili cijep vinove loze postaviti u rupu, te na korijen dodati malo zemlje koja je prethodno pomiješana s hidrogelom. Tom mješavinom prekriti dio u rupi iznad korijenja, pa na sve to dodati ostatak zemlje da se ispuni rupa. Dakle, poželjno je hidrogel deponirati na dubinu od 30-40 cm (odnosno pri dnu pripremljene rupe za sadnju) kako ne bi isušivao gornji sloj tla. Nakon toga obvezno zaliti biljku.

Kod sjetve travnjaka hidrogel se koristi tako da ga se kod pripreme tla za sjetvu raspe po površini tla, a onda se unese na dubinu od 15-20 cm. Kod proizvodnje presadnica povrća i cvijeća hidrogel se miješa sa supstratom/zemljom kojim se pune rupe u kontejnerima. Optimalna preporučena količina za primjenu je 1 – 3 grama hidrogela po Litri supstrata.

Samo za početnike: 9 koraka za isplativ uzgoj kokošaka

Uzgoj čak i nekoliko kokošaka je višestruko isplativ. Osim što ćete uvijek imati svježa jaja i meso, one su jako dobar čistač zemljišta. Postoji nekoliko grešaka koje ljudi prave kada počinju da gaje kokoške. Ukoliko ih ne budete pravili, vaše koke će biti sretne, a vi zadovoljni količinom jaja koje budu snele.

Postavljanje kokošinjca na zemlji

Mnogi početnici prave kokošinjac direktno na zemlji. Razlozi su sasvim razumljivi i praktični. Kokoške će moći da kljucaju crviće, a održavanje djeluje lako. Međutim, predatori poput lisice mogu da iskopaju rupu i vrlo lako da uđu u kokošinjac.

Pročitajte: 6 savjeta kako da zaštitite ŽIVINU od predatora

Ukoliko postoji podzemna rupa za koju ne znate vrlo lako možete da izgubite kokoške i piliće. Zato je bitno da kokošinjac bude podignut iznad zemlje. Mnogi ljudi ugrađuju sprat koji se može skinuti ili rotira kako bi kokošinjac bio lak za čiščenje. To nije ništa komplikovano ni teško, a vama će olakšati održavanje kokošinjca.

Izbor materijala za izgradnju kokošinjca

Većina ljudi koristi recikliranu tesanu građu ali to nije najbolji materijal za gradnju kokošinjca. Naime, grube ploče, sa malim i većim neravninama je jako teško očistiti. Tako se kasnije održavanje kokošinjca pretvara u horor film. Zato je bolje na vrijeme razmišljati o materijalima koji imaju ravnu i glatku površinu jer će vam mnogo lakše biti da ih očistite metlom i operete.

Spoljni pristup kokošinjcu

Neki modeli velikih kokošinjaca imaju mogućnost da uđete u njih kako biste sakupili jaja. Međutim, to može izazvati nekoliko problema. Prvo, ulaskom u kokošinjac ne možete izbjeći kokošiji izmet i možete da ga prenesete u kuću. Drugo, vrlo vjerovatno ćete uznemiriti ptice dok traže slobodan boks za odmor i vrlo lako može nastati pravi haos. Umjesto toga, možete napraviti spoljni boks koji se otvara i preko koga možete pokupiti jaja, a bez uznemiranja ptica dok se šetkaju po kokošinjcu.

Poslastice i hrana

Jako je važno da odredite koju vrstu hrane ćete davati svojim kokama i pilićima. Preporuka je da nabavite hranu koja je namjenski pravljena za kokoške, kao i hranu koja ima dodatak proteina koja će vam trebati tokom zimske sezone. Kokoške takođe vole svježe i sušene crve, bijelo grožđe, sjeme nara ili šipka, maline, čeri paradajz. Kada kokoške počnu da nose jaja, trebaće im više kalcijuma u ishrani. Ukoliko im u ishranu dodate nekoliko ljuski od ostriga to će im takođe pomoći.

Grijanje

U zavisnosti gdje živite, neophodno je održavati određenu temperaturu u kokošinjcu. Ukoliko instalirate grejne lampe, uvjerite se da ste ih postavili dovoljno visoko kako ne bi došlo do pregrijavanja živine. Redovno skupljajte jaja i zimi jer mogu da se smrznu.

Dozer za vodu

Kokoške mogu da izdrže bez hrane i po nekoliko dana, ali ne mogu bez vode. Mnogi početnici u uzgoju kokošaka samo ubace dozer sa vodom u kokošinjac, koji je dovoljno visok da koke mogu da piju vodu i dovoljno težak da ne mogu lako da ga prevrnu.

Međutim, takav dozer motiviše radoznale kokoške da sede na njemu i piju vodu direktno sa vrha, što će dovesti do toga da ga obore poslije nekog vremena. Razmislite odmah o visećem izvoru vode. To će spriječiti ptice da sjede na dozeru i nećete morati da se plašite da nisu neplanirano ostale bez vode.

Odnos broja pijetlova i kokošaka u kokošinjcu

Najbolje bi bilo imati 1 petla na 12 kokošaka, mada to zavisi i od prirode samog pijetla. Nikako nemojte da pravite kokošinjac sa manjim brojem kokošaka. Ukoliko imate manji odnos od ovoga, pijetao može da poste previše agresivan prema njima. U takvim situacijama, primijetićete da koke imaju ogoljene dijelove leđa. Ukoliko je pijetao agresivan, proizvodnja jaja će biti sporadična.

Brojanje živine

Svako veče, pred zatvaranje kokošinjca obavezno izbrojte da li su sve kokoške na broju. Nemojte da vas mrzi. Većina kokošaka će požuriti u kokošinjac sa prvim mrakom. Međutim, neke od njih će probati da naprave gnijezdo izvan kokošinjca. To može biti obližnje žbunje ili neko drugo skrovito mjesto u blizini. Brojanjem živine bićete sigurni da su sve tu i da niste neku pticu ostavili nezaštićenu tokom noći.

Zaštita od drugih ljubimaca

Svi volimo da vidimo sliku kokošaka koje slobodno kljucaju u dvorištu i van njega. Međutim, ukoliko imate psa na lancu u dvorištu ili ste u okruženju gdje ljudi šetaju pse na povodcima, razmislite o dobroj zaštiti koka u dvorištu. Česta je situacija da se pas otme vlasniku sa povodca, da vlasnik ne može da zadrži psa, a da je psu jedini cilj da uhvati vašu koku.

Hrčak – Noćna mora ratara

0

Hrčak (Cricetus cricetus), se hrani  sjemenom, a tokom proljeće i ljeta koristi i vegetativne delove biljaka, pa u poljoprivredi, posebno u ratarskoj proizvodnji, predstavlja značajnu štetočinu.

Naročito oštećuje kukuruz, šećernu repu, suncokret, strna žita, soju, lucerku i druge biljne vrste. Posebno značajne štete nastaju u početnom periodu razvoja usjeva. Uslijed ishrane ovog glodara na parcelama nastaju lako prepoznatljive prazne, donekle kružne oaze bez biljaka, a stepen oštećenja može biti toliko veliki da se mora obaviti ponovna sjetva.

Odrasle individue dugačke su 24-34 cm i dostižu težinu i do 0,5 kg. Obrazi hrčka pretvoreni su u posebne kese, koje služe za prenošenje hrane u jazbinu, ali isto tako, kad ih napuni vazduhom, ispušta karakteristične zvuke kojima plaši neprijatelje. Noge su mu kratke i jake i njima se služi pri kopanju jazbine. Boja krzna je najčešće odozgo žućkasto-riđa, a odozdo crna. Bočno na tijelu i glavi poseduje bijele mrlje.

Pročitajte: Glodari ne miruju zato obiđite vaše usjeve i voćnjake

Hrčak živi u jazbinama koje se nalaze na dubini 0,5 do 1-2 m. Ovaj glodar zimu provodi u jazbini, u zimskom snu. U prekidima sna on se hrani zalihama hrane koju je sakupio tokom ljeta i jeseni. U toku godine hrčak se razmnožava 2-3 puta. Ženke poslije parenja, za 2-3 sedmice, kote 6-12 mladunaca. Oni za oko mjesec dana potpuno odrastu i postaju polno zreli.

Dužina života hrčka kreće se od šest do deset godina. Povremeno se i masovno javlja. Tome naročito doprinosi visok potencijal razmnožavanja, ali i obilje hrane čitave godine i povoljni klimatski uslovi, naročito suva i topla jesen. Tako kod kukuruza, u proljeće hrčak vadi posejano sjeme ili čak i cijelu izniklu biljku i potpuno je uništava. Opasnost traje od sjetve do obrazovanja 4-6 listova. Štete se uočavaju po uništenim biljkama oko jazbina, a gole površine kružnog oblika dostižu i nekoliko ari. U podzemnim komorama samo jednog hrčka može se naći između 10 i 50 kg raznog zrnevlja gajenih i korovskih biljaka. Hranu može da prikuplja sa udaljenosti 350-400 m od jazbina.

Suzbijanje premnožavanja hrčka, kao i njegovo suzbijanje, postiže se agrotehničkim, mehaničkim i hemijskim mjerama.

Od agrotehničkih mjera bitno je brzo i pravovremeno izvođenje žetve, odnosno berbe, smanjivanje osipanja zrna, zaoravanje strnjike i drugih žetvenih ostataka odmah poslije žetve, uništavanje korova… Od mehaničkih mjera, pri manjoj brojnosti štetočine, naročito je efikasno izlivanje sa vodom ili upotreba klopki različitih konstrukcija. Pošto se ova životinja ubraja u zakonom zaštićene vrste, u mnogim zemljama Evrope, pa i u našoj, kad dođe do premnožavanja, te prijeti opasnost od nastanka velikih šteta, za njeno hemijsko suzbijanje se moraju prethodno pribaviti odgovarajuće dozvole od nadležnih organa.

Hemijskom suzbijanju se pristupa kad se utvrde 2-3 nastanjene jazbine po hektaru. U naseljene jazbine ove štetočine ubacuju se 2-3 pelete, poslije čega se ulazni otvori dobro zatvaraju, prvo zgužvanim papirom i potom zemljom. Takođe, mogu se koristiti i svježe spravljeni mamci, koji sadrže 3-5% cinkfosfida, a ostali deo čini različito zrnevlje koje hrčak koristi u ishrani.

Niske temperature u martu – Kako sačuvati posađeno cvijeće

Niske temperature su u martu uobičajene. Postavite folije ili granje, slamu i kompost da sprečite štetu na posađenim cvjetnim lejama koje će u proljeće zablistati i donijeti vam osmeh na lice. Naročito čuvajte begonije, gladiole, dalije.

Kako sačuvati cvijeće u proljeće

Niske temperature u toku zime mogu nanijeti znatnu štetu na posađenom cvijeću. Štete nastaju od veoma niskih temperatura, prilikom velikih oscilacija dnevnih i noćnih u rano proljeće kao i od poznih mrazeva. Na većini lukovica i gomolja rijetko nastaju štete i pri veoma niskim temperaturama jer su otporne. Bez obzira na njihovu otpornost, one potiču iz različitih krajeva pa samim tim neke mogu biti osjetljive za gajenje na našem podneblju tj. na niske temperature.

Pročitajte: Zima u vrtu: Posadite cvijeće i žbunove koji cvjetaju i zimi

Niske temperature u martu

U svrhu preventive treba ih zaštiti od mraza. Sigurna zaštita je prekrivanje debelim slojem organskih materija (5 – 8 cm) poslije jesenje sadnje. Preporuka je da se koristi treset, slama i potpuno zgoreli kompost. Ukoliko postoji mogućnost i jelove grane su odličan izbor jer su u toku zime dobra izolacija, a u rano proljeće se lakše uklanjaju. Stajnjak ili nedovoljno zgoreli kompost treba izbjegavati ili ređe koristiti jer lukovice često istrule u toku zime pa se preporučuje za visoko rastuće sorte.

Znatno veće štete nastaju od poznih proljećnih mrazeva gdje uglavnom strada cvijet dok se biljke normalno razvijaju. Zasađene lukovice i gomolje u rano proljeće za proizvodnju rezanog cvijeta spadaju u grupu koja često strada od poznih mrazeva (gladiole, begonije, dalije…). Najbolji rezultat se postiže prekrivanjem površina plastičnim folijama, gdje debljina folije nije bitna već broj slojeva folije. Jednostruka folija štiti do -2 °C, zbog čega zasađene lukovice i gomolje treba pokriti sa dva ili tri sloja.

Autor: Gavrilović Olivera PSSS Srbija

AMERIČKI LEGHORN – Rasa dobrih nosilja

Ovo je tipičan predstavnik rasa dobrih nosilja. Vodi porijeklo od italijanske kokoške, koji su američki odgajivači ukrštali s nekim španskim i drugim rasama, uz strogu selekciju isključivo na nosivosti. 

U toku ukrštanja, u zavisnosti od boje perija roditelja, stvoreni su razni sojevi: bijeli, crni, jarebičasti, žuti, crveni itd. Međutim, pri selekciji najveća pažnja posvećena je bijelom soju jer se on pokazao kao najbolji materijal kako u pogledu potencijalnih proizvodnih svojstava tako i u pogledu doslijednog prenošenja tih svojstava i bijele boje perija na potomstvo.

Pročitajte: Australorp kokoška

Bijeli soj leghorna danas je najrašireniji i najcjenjeniji. Na bazi američkog bijelog leghorna u nekim zemljama Evrope stvoreni su novi tipovi (engleski, italijanski, njemački i dr.), ali ni jedan od njih nije u pogledu proizvodnih osobina nadmašio američkog leghorna.

Ekonomska svojstva

Leghorn spada u lakše rase: kokoške su teške 1,5 do 2 kg, a pijetlovi 2,5 kg. Prosječna nosivost iznosi 180-200 jaja, dok bolji zapati daju prosječno i po 270 i više jaja, a rekorderke i preko 340 jaja godišnje. Mada u pogledu snesenih jaja leghornu ozbiljno konkurišu neke druge rase (rodajland, plimutrok, crni orpington, bijeli vijandot i njuhempšir), u pogledu ukupne težine snesenih jaja on nema konkurenta (težina jaja 60 – 70 g). Pored visoke nosivosti lenghorn se odlikuje ranostasnošću, jer kokice pronesu u 5. ili 6. mjesecu, i pošto vrlo rijetko ili nikako ne kvocaju, nose tokom cijele godine.

Meso leghorna nije ni obilno ni kvalitetno međutim, pilići ove rase imaju sočno i ukusno meso, a pored toga vrlo brzo rastu. Još jedna osobina povećava ekonomske prednosti ove rase: leghorn odlično iskoršćava pašu.

Prihrana za krasulu od 2 prirodna sastojka – Savršena za rast i cvjetanje!

Krasula ili drvo novca je biljka za koju se u feng šuiju smatra da je magnet za obilje. Ova vrsta sukulenta ima okrugle mesnate listove koji podsjećaju na kovanice, a odatle i naziv drvo novca.

Krasula nije komplikovana za njegu, zahtjeva blagovremeno zalivanje (koje je tokom zimskih mjeseci izuzetno rijetko) i povoljno svjetlo. Prema vjerovanju, što više raste, to više novca privlačite. Malo ko zna da ova biljka može da procvjeta, a njeni cvjetovi su simbol ljepote i obilja. Kako bi vaše drvo novca bilo zdravo, napredno i puno cvjetova, pokušajte da ga prihranite prirodnim sastojcima.

Pročitajte: Krasula – Da li ste znali da ima ova ljekovita svojstva?

Potrebni su joj kalcijum i fosfor koji potzitivno utiču na razvoj korijenja, ali i na formiranje novih izdanaka. Takođe, azot podstiče zelenilo biljke, ali sa njim morate biti oprezni, jer u velikim količinama može nepovoljno uticati na krasulu.

Jedan od najboljih izbora za organsku prihranu krasule jeste od ljuske jajeta koje su izuzetno bogate kalcijumom. Ljuske jajeta sameljite u mlinu za kafu, pa 1 kašiku dobijenog praha pomiješajte sa šećerom i sa 1 kašikom zemlje. Sve dobro izmiješajte, sipajte u saksiju, pa zalijte biljku. Za dodatni efekat možete samljeti koru od banane koja je takođe odličan način da prihranite cvijet.

Pored prihrane, najvažniji sastojak za razvoj biljke je ljubav. Cvijeće osjeća vašu energiju, a ukoliko ga njegujete sa puno ljubavi i osjećanja, moguće je da će stalno rasti i razvijati se.

Kilogram preko 7 evra: Med dostigao rekordnu otkupnu cijenu

Nakon duge i hladne zime, mart mjesec rezervisan je za prve radove kod pčelara.

Uveliko obilaze svoje košnice i pčele radilice pripremaju za prvu proljećnu ispašu.

pčelarska oprema

Svakodnevno obilaze i otvaraju košnice i dodaju neophodnu prihranu.