Naslovnica Blog Stranica 284

Sastrica ili hercegovački grah – Zaboravljena kultura koju je svaka kuća proizvodila u davnim vremenima

Agrosavjet
-
0
Sastrica ili hercegovački grah – Zaboravljena kultura koju je svaka kuća proizvodila u davnim vremenima

Sastrica (Lathyrus sativus) je jednogodišnja biljna vrsta iz familije leguminoza (Fabaceae). U narodnu je poznata i pod imenima kao što su grahor, cič, čičarica, sekiric, sekirče, plavi grašak i indijski grašak.

Širok spektar narodnih naziva za ovu kulturu zapravo svjedoče o raširenosti ove vrste u ishrani lokalnog stanovništva u davnim vremenima. Prema arheobotaničkim nalazima, ova biljna vrsta je prvo počela da uzgaja na Balkanskom poluostrvu odakle se kasnije raširila po Evropi, Indiji, Aziji i Bliskom Istoku. Međutim, ovaj usjev je skoro zaboravljen. U posljednje vrijeme sastrica se ponovo uvodi u plodored, uglavnom za potrebe organske proizvodnje.

Takođe, našla je svoje mjesto u ishrani pacijenata koji boluju od dijabetesa.

Sjeme sastrice po svom hemijskom sastavu slično je sjemenu sočiva. Prosječan sadržaj bjelančevina iznosi 23-35%, 41-49% bezazotnih ekstraktivnih materija, 0,5-1,9% ulja, 4-5% celuloze i 2-3% mineralnih materija. Ovakav sastav sjemena svrstava sastricu u kategoriju dobrih variva u ljudskoj ishrani. Sjeme sastrice može se koristiti i kao koncentrovano stočno hranivo, osim kod konja, pošto kod njih izaziva poremećaje u organima za varenje. Treba naglasiti da se u ljudskoj i životinjskoj ishrani koriste jedino forme bijelog sjemena. Zelena masa i sijeno su kvalitetna kabasta stočna hrana.

Pročitajte: Kako se gaji SOČIVO mahunarka koja ima dobru perspektivu

Sastrica je jednogodišnja zeljasta biljka. Stablo je polegljivo, ili polupolegljivo, okruglo, razgranato i dostiže visinu do jednog metra. List je parno perast. Cvjetovi su veoma slični cvjetovima graška, izbijaju 1-2 u pazuhu listova. Boje su bijele ili plave sa sivom ili rozom nervaturom. Mahune su kratke sa 2-5 sjemenki. Sjeme je poluovalno, sjemenjača glatka, mat bijele blijedožute ili mrke boje. Masa 1.000 sjemena je 50-600 g. Primjenu imaju sorte srednje krupnog sjemena bijele ili blijedožute boje, mase 1.000 sjemena 150-200 g.

Što se tiče uslova uspijevanja, ova kultura je veoma skromna. Minimalna temperatura za klijanje iznosi 3 stepena, a mlade biljke izdrže mrazeve do -6 stepeni. Vegetacija traje 80-110 dana. Potrebe u vlazi su manje u odnosu na grašak, međutim sastrica dobro podnosi sušu, naročito u prvom dijelu vegetacije, što svakako pruža mogućnosti uvođenja ove kulture kao značajnu alternativnu kulturu u uslovima klimatskih promjena.

Sastrica u plodoredu dolazi poslije okopavina, a predhodi strnjinama.

Ova kultura ima relativno velike potrebe u hranljivim materijama, ali ih dosta dobro koristi iz rezervi zemljišta. Đubrenjem se unosi oko 20-40 kg/ha azota i to predsjetveno, a sa osnovnom obradom se unosi 60-90 kg/ha P2O5 i 40-60 kg /ha K2O.

Osnovna obrada zemljišta izvodi se u jesen do dubine 30 cm, ukoliko postoji mogućnost u jesenjem periodu, neophodno je odraditi i dopunsku obradu zemljišta, zbog što manjeg gaženja u proljetnjem dijelu vegetacije s obzirom da sjetva sastrice obavlja u rano proljeće kad i jara prava žita. U proizvodnji mase za sijeno može se sijati i kasnije. Za proizvodnju sjemena i zelene mase sije se uskoredo (12-15 cm) ili nešto šire redove (20-25 cm). Poželjan sklop je 70-120 biljaka/m2. Optimalna količina sjemena za sjetvu iznosi 130-150 kg/ha. Dubina sjetve je 5-8 cm. Da bi se spriječilo polijeganje moguća je združena sjetva sa strnim žitima.

Pročitajte: Nepravedno zapostavljene sorte mahunarki

U mjere njege spada valjanje poslije sjetve prije nicanja, a u ponekim situacija neophodna je primjena drljače radi razbijanja pokorice. Poslije nicanja može se obaviti drljanje poprijeko na redove radi razbijanja pokorice. U prvom dijelu vegetacije sporo raste, te ukoliko postoji potreba mogu se primijeniti isti herbicidi koji se primjenjuju kod graška.

Iako je tolerantna na sušu, dobro reaguje na navodnjavanje, naročito u fazi cvjetanja i nalivanja sjemena.

Dosta neravnomjerno sazrijeva, međutim manje je sklona pucanju mahuna, a dobro naknadno sazrijeva. Povoljan momenat za žetvu je kad su mahune u donjoj polovini stable zrele. Usjev se kosi, dosušuje u otkosima 5-7 dana, a poslije toga se vrši. Prinos sjemena se kreće od 600 kg/ha do 1.500 kg/ha.

Za proizvodnju sijena ili silaže, žetva se obavlja kada je formirano sjeme u mahunama na donjem dijelu stabla.

Da vam muškatle cvjetaju kao nikad prije, uz ivicu saksije dodajte ovo

Agrosavjet
-
0
Da vam muškatle cvjetaju kao nikad prije, uz ivicu saksije dodajte ovo

Muškatle su jedna od najpopularnijih vrsta cvijeća na našim prostorima. Toliku popularnost duguju lakom održavanju i jeftinoj cijeni, a prije svega raskošnoj ljepoti cvijeta muškatle. Skoro da nema kuće koja ih nema na svojoj terasi.

Saksije sa muškatlama najljepši su ukras svake bašte ili balkona, tokom ljeta, a da li ste znali da mogu da cvjetaju do kasne jeseni? Evo kako da vam to uspije.

Ukoliko biljka nema dovoljno joda, razvijaće se usporeno i biti podložnija bolestima. Takođe, jod u biljkama reguliše protok vode i razmjenu kiseonika i čini ih otpornijim. Kod biljaka koje cvjetaju produžava vrijeme cvjetanja, ali ga možete koristiti i kod drugih biljaka, kao i za zalivanje povrća u bašti.

Pročitajte: Kakvu simboliku nose muškatle? Crvena, bijela ili roze?

Takođe, od proljeća do jeseni muškatle je dobro dva puta mjesečno zalivati vodom u kojoj se nalazi prihrana za biljke na bazi fosfora, i to je dobro za podsticanje cvjetanja.

Obezbijediti muškatlama dovoljno joda veoma je lako – stavite kap farmaceutskog joda u litar vode, a potom sipajte 50 ml te vode s jodom uz unutrašnje ivice svake saksije. Pazite da ne pretjerate jer možete da oštetite korijen i pripazite da ga ne koristite sa proizvodima za biljke u kojima već ima joda jer će doza biti prevelika.

Posadite ovu biljku u dvorištu ili na terasi i otjeraćete dosadne bube

Agrosavjet
-
0
Posadite ovu biljku u dvorištu ili na terasi i otjeraćete dosadne bube

Proljeće je stiglo, a to je godišnje doba kada vrata našeg doma želimo da držimo širom otvorena kako bismo imali što jači kontakt sa prirodom i uživali u vremenu. Ipak, to sa sobom nosi i neke neprijatnosti kao što su pauci i razne druge bube koje ulaze u kuću.

Kao biste ovo spriječili dovoljno je da zasadite u svom domu ili u dvorištu nanu ili mentu.

Biljka menta poznata i kao nana, ima jaku aromu, predivnu za nas – groznu za insekte. Ona će vaš dom zaštititi, ne samo od paukova, nego i od različitih buba, insekata i voćnih mušica.

Pročitajte: Nana je jedna od najkorisnijih biljaka koju možete imati u svojoj bašti

Možete takođe pomiješati manju količinu eteričnog ulja nane s vodom (10-ak kapi na pola litre vode) i sipati u raspršivač.

Ovom mješavinom možete poprskati sve mračne kutke vašeg stana, terase, ostave u dvorištu, kao i sva mjesta gdje su pauci i insekti viđeni. Ugodan miris ovog spreja poslužiće vam i kao prirodni osvježivač zraka koji je potpuno neškodljiv za ljude.

Napravite domaću prihranu od kvasca za bujno cvijeće

Agrosavjet
-
0
Napravite domaću prihranu od kvasca za bujno cvijeće

Bilo koje saksijsko cvijeće povremeno treba prihranjivati, naročito u vegetativnom periodu i periodu cvjetanja.

Izazvati povećani rast i cvjetanje i najbeznadežnije biljke, pomoći će vam obični kvasac.

Prihrana biljaka sa kvascem pozitivno utiče na njihovu ljepotu. U kvascu se nalaze bakterije, koje nemaju samo moć da daju fine i ukusne poslastice, već i povoljno utiču na rast i razvoj biljke.

Za bujnije listove

Kvasac u sebi sadrži niz fitohormona i auksina (biljni hormoni za rast i razvoj) i vitamine iz B grupe. Kvasac ima moć bubrenja tj. dijeljenja ćelija i tako tijesta narastu.

Ista situacija je i kod biljaka. Kvasac podstiče razvijanje ćelija i rast biljke.

Hormoni koji se nalaze u kvascu djeluju na niz mikroorganizama u zemljištu i podstiču njihov rad, a vitamin B utiče na to da listovi budu bujniji, postaju zeleniji, krajevi se ne suše.

Cijela biljka je vitalnija i jača. Da bi se to postiglo prihranjuje se dva do tri puta mjesečno.

Koliko često treba prihranjivati biljku

Preporučuje se u ljetnjim mjesecima svake nedjelje, a preko zime dva puta mjesečno. Važno je da vremenski razmak između dvije prihrane bude isti, pošto se onda tako biljke naviknu i mogu sebi da odrede kada i koliko mogu da potroše hranjiva do druge prihrane.

Način pripreme

Za pravljenje ove prihrane je potrebno jedno malo pakovanje kvasca od 50 g, 5 kafenih kašika šećera i 5 l mlake vode. (Na 10 g kvasca ide 1 kafena kašika šećera i 1 l vode). Sve to pomiješati i ostaviti da odmori dva do tri sata.

Poslije opet promiješati i rastvor je spreman za zalivanje.

Preporučuje se da se napravi onoliko litara koliko je potrebno za zalivanje.

Ostavljanje prihrane za kasnije podstiče razvijanje štetnih organizama. Sa ovim rastvorom se takođe može zalivati baštensko cvijeće.

Mini ruže – Savjetujemo kako ih njegovati da bujno cvjetaju

Agrosavjet
-
0
Mini ruže – Savjetujemo kako ih njegovati da bujno cvjetaju

Uzgoj mini ruža u posudama lakši je od uzgoja na otvorenom, iako se i one mogu posaditi u vrtu. Treba ih tretirati isto kao i ostale ruže, ali s malo više pažnje, zbog njihove veličine.

Najvažnije im je osigurati odgovarajuću drenažu. Zapravo bi ih valjalo odmah presaditi u veće posude koje su duboke najmanje 30 cm i u specijalni supstrat za ruže ili univerzalni za lončanice, pomiješan sa šakom peletiranog stajskog đubriva.

Cvjetove im treba uklanjati čim se počnu sušiti ili kada ocvjetaju.

Škarama treba odrezati ne samo cvijet, već i dva lista s drškom, kako bi se izazvalo bočno grananje. Ono će stvoriti nove cvjetne izdanke i održati zaobljen, kompaktan izgled grma. Starije grane bez cvjetnih pupoljaka i s malo listova treba skratiti nisko. U oktobru biljku treba nisko orezati za trećinu.

Pročitajte: Ranunkula – Kako se gaji mješanac ruže i božura

Mini ruže su hibridne ruže uzgojene da ostanu male. Narastu najčešće do 50 cm, ali ima i vrsta koje mogu narasti do 1 metar. I cvjetovi su im manji od običnih ruža, ali zato ih imaju mnogo više. Otporne su na hladnoću i mrazove, a cvjetaju tokom cijele sezone.

Radi postizanja dobre drenaže, prilikom presađivanja na dno, prethodno dobro očišćene lončanice stavite malo šljunka jer bi inače zbog viška vode mogle početi truliti. Osigurajte im i dovoljno svjetlosti i vode po potrebi, najbolje kišnice ili odstajale vode… Ako nemaju dovoljno svjetla, odnosno barem 5 sati dnevno, neće cvjetati.

Najbolje je da imaju direktno sunce samo nekoliko sati ujutru ili predveče, a da u najtoplije doba dana budu zaštićene kakvom polusjenom. Takođe neće cvjetati ni ako im korijenje preraste posudu.

Obavezno ih presadite i to tako da s korijenja uklonite što više zemlje. Za rezidbu uvijek koristite oštre makaze i režite pod uglom od 45 stepeni.

Pročitajte: Kako uzgajati ruže na balkonu – Nekoliko savjeta za zagarantovan uspijeh

Osjetljive su na mraz, pa ih zimi treba zaštititi unošenjem u zatvoreni prostor ili ih omotati agrotekstilom. Idealne su za uzgoj u posudama na balkonima, ali se mogu saditi i u vrtovima uz rubove ili u samostalnim kompaktnim grupama na travnjacima, kada razmak između posađenih biljaka treba biti tek 20- 30 cm. Mogu se uzgajati i kao sobne biljke, na prozorskoj dasci.

I mini ruže mogu napasti razne bolesti i štetnici, pa je bitna prevencija. Biljne vaši mogu čak i razornije djelovati na minijaturno grmlje jer je manje i može lakše oslabiti. Ako ne želite koristiti hemijska sredstva zaštite, možete ih prskati otopinom od bijelog luka ili čili paprike. Za borbu protiv pepelnice, crne pjegavosti i rđe koriste se fungicidi. Ako se reguje na vrijeme, jedno prskanje može biti dovoljno da zaštiti biljku.

Riješite tri zdravstvena problema pomoću mladog luka

Agrosavjet
-
0
Riješite tri zdravstvena problema pomoću mladog luka

Mladi luk može da pomogne kod regulisanja krvnog pritiska, a ima i protivupalna svojstva.

Takođe djeluje protiv stresa, gljivica i umora.

Ipak, ovo su tri zdravstvena problema koja mladi luk rješava najbrže.

1. Upala grla – Izrežite struk zelenog dijela na komadiće, dodajte mu malo narendanog đumbira i soli, pa sve zajedno stavite u platnenu vrećicu ili krpu te zagrijte. Toplu kompresu umotajte u još jednu krpu i stavite na upaljeno područje.

2. Natečene noge – Struk mladog luka kuvajte nekoliko minuta. Blenderom ga izmiksajte (ako treba dodajte vrlo malo vode), dok se smjesa ne pretvori u pastu. Tom pastom namažite natečene dijelove nogu, piše Najžena.

3. Začepljen nos – Zgnječite malo zelenog dijela mladog luka i njegovim sokom natopite komad vate ili dvije vatice. Takvu mokru kompresu stavite na nos i područje sinusa. Luk će aktivirati sluznicu i otpušiti disajne kanale.

Naučite kako da odgajite sočne jagode

Agrosavjet
-
0
Naučite kako da odgajite sočne jagode

Slatki crveni voćni zalogaj – jagoda, može se gajiti baš svuda. I u bašti i na terasi i u plasteniku, važno je samo da poslušate savjete koje daje diplomirani inženjer Vladimir Milutinović.

Većina nas u svom dvorištu kao omiljeno smatra gajenje jagodičastog voća. Pored toga što se u našem dvorištu mogu gajiti maline, kupine, ogrozdi, ribizle i druge vrste bobičastog voća, jagoda predstavlja jednu od omiljenih vrsta za gajenje, koja se gaji kako u hobi varijanti tako i u profesionalnoj.

Koje od različitih sorti jagoda koje se kod nas mogu naći mogu da se gaje na terasi?

Jagoda prije svega spada u vrste koje se mogu gajiti napolju u bašti, u lejama, u različitim vrstama zasada na gredicama, u plastenicima, pa su u bilo kojoj varijanti veoma pogodne za gajenje. Naravno iz toga proizlazi da se jagode mogu gajiti i u saksijama, odnosno u različitim posudama.

U novije vrijeme, selekcionisanjem, dobijene su sorte stalnorađajućih jagoda, takozvanih mjesečarki, sorte koje se mogu gajiti tako da cijele godine imamo po neki plod.

Govorićemo o dva osnovna tipa jagoda. To su klasične hibridne jagode, stalnorađajuće, koje se poznaju po izuzetno krupnim listovima, po kvalitetnim cvjetovima i plodovima. To su jagode o kojim se najčešće govori kao o tržišnim jagodama.

Pročitajte: Vrijeme je za rezidbu jagode i primjenu preparata na bazi bakra

Postoje i sorte jagoda, to su standardne domaće jagode, koje su jednorodne, koje tokom godine, samo jednom u proljeće, u aprilu i maju mjesecu, daju obilje plodova. Nakon toga one puštaju svoje lastare i nema više plodova.

U novije vrijeme, selekcionisanjem, dobijene su sorte stalnorađajućih jagoda, takozvanih mjesečarki, sorte koje se mogu gajiti tako da cijele godine imamo po neki plod. A postoje i šumske jagode.

Postoje one prave, divlje, šumske jagode koje se kod nas nalaze na proplancima, u šumama ili u parkovima i koje su vrlo kvalitetne i vrlo ukusne, poznate po svojoj aromi, ali postoje i sorte kao što je kultivisana šumska jagoda pa se mogu gajiti poput običnih sorti. Baš ta šumska jagoda može biti veoma pogodna za saksiju.

Da li je prvo potrebno nabaviti sadnice jagode pa zatim razmišljati o veličini saksija ili je obrnuto?

Vrlo je jednostavno. Jagoda je veoma mala biljka, a za njen korijen su dovoljne 2 ili 3 šake zemlje, što znači da se mogu koristiti različiti tipovi saksija. Sve saksije, od najveće do najmanje, veoma su pogodne za gajenje, ali postoje i specijalne saksije za gajenje jagoda.

To su najčešće terakot saksije koje na samim bokovima imaju po nekoliko rupa u koje se mogu utisnuti jagode, tada dobijamo simulaciju jednog velikog zasada jagode.

Šumske jagode nisu pretjerani ljubitelji osunčanih mjesta. Ukoliko je terasa veoma sunčana, onda je potrebno saksiju staviti u neki unutrašnji dio u kojem nema mnogo sunca.

Takve biljke korijen u toj saksiji razvijaju, dobijaju hranu, a onda slapovito padaju iz posude. Čak i na najmanjoj terasi, na kojoj nema mnogo mjesta, može se gajiti jagoda koja će obilno da rađa.

Sorte šumske jagode spadaju u stalnorađajuće. Ukoliko se redovno održavaju, zalivaju, prihranjuju i sve ostalo šta je potrebno, mogu davati cvjetove i plodove tokom cijele godine.

Samo je potrebno znati jednu stvar. To su prije svega šumske jagode, što znači da nisu pretjerani ljubitelji osunčanih mjesta. Ukoliko je terasa do pola osunčana ili eventualno da ima jednim dijelom dana sunca to je savršeno mjesto, a ukoliko je terasa veoma sunčana, onda je potrebno saksiju staviti u neki unutrašnji deo u kojem nema mnogo sunca. Opet moramo znati da biljka, kada se gaji u saksiji, nema tako puno izvora hrane, kao u zemlji.

A šta se sa jagodama događa zimi?

Sorta stalnorađajuća odnosi se na to da ona tokom cijelog toplijeg dijela godine formira cvjetove i nove plodove. Međutim jagoda spada u višegodišnje biljke.

Saksiju sa jagodama potrebno je tokom zime pomjeriti da ne bude baš na samom ledu, kako ne bi došlo do promrzavanja ili nakupljanja previše vode.

Izuzetno su otporne na mraz i na hladnoću pa prilikom gajenja na terasi nema potrebe da ih unosimo, niti da ih ušuškavamo ili da ih na neki način čuvamo od hladnoće.

Potrebno je samo biljku, odnosno saksiju, pomjeriti negdje sa strane, da nije baš direktno na samom ledu, kako ne bi došlo do promrzavanja ili nakupljanja previše vode. Takva biljka će prezimiti bez listova, bez zelene mase, a onda će u proleće ponovo izrasti i ponovo formirati plodove.

Pročitajte: Razmnožavanje jagode dijeljenjem bokora

Koliko često je jagode potrebno zalivati?

Postoji razlika između zalivanja jagode tokom godine kada je veoma toplo i perioda kada nije. Prilikom mjeseci kada su temperature visoke, preko 40 stepeni, čak i svakodnevno zalivanje nije previše.

Jagode vole orošavanje klasičnim fajtanjem biljke, a prilikom zalivanja potrebno je koristiti i hranjiva za dohranu biljaka. Hranjiva mogu biti organska ili neorganska.

Prilikom dodavanja hranjiva, klasično se mogu rastvarati u vodi i koristiti jednom u desetak ili jednom u petnaestak dana za prihranu same biljke, na primjer zalivanjem preko lista, a shodno tome, biljka će cvetati i davati nove plodove.

Da li je oko jagoda potrebno ostaviti mjesta kako bi se dalje širile?

Za razliku od običnih gajenih jagoda koje se šire tako što puštaju stolone, odnosno izbojke iz same biljke i zahtevaju mnogo više mjesta, šumska jagoda raste u jednom jedinom bokoru, pa je potrebno ostaviti dovoljno mjesta za jednu takvu biljku.

Međutim, pošto je ona mala biljka, u jednoj saksiji određene veličine može biti 2 ili 3 godine. Nakon toga, kada biljka vidno napuni saksiju, može se izdijeliti na više dijelova i na taj način dobijamo nove biljke.

A koliko malih saksija je potrebno da bi bilo dovoljno jagoda kako bi se napravilo slatko?

Što se toga tiče i sa desetak saksija može da se prikupi dovoljno plodova da se napravi veoma mala količina slatkog.

Šta je zdravije – kefir ili jogurt

Agrosavjet
-
0
Šta je zdravije – kefir ili jogurt

Jogurt pijemo prije svega zbog njegovog predivnog ukusa i činjenice da stvara pravu magiju u kombinaciji s pecivom ili sjemenkama i voćem u zdravom doručku. Međutim, on je poznat i kao pravi melem za gastrointestinalni trakt, zahvaljujući svom probiotičkom dejstvu.

Proteklih godina, kefir prijeti da mu ukrade popularnost, kako zbog ukusa, tako i zbog činjenice da je hvaljen na svakom koraku. Da li je jogurt to zaslužio? Da li je kefir stvarno zdraviji od njega ili smo se samo toliko navikli na jogurt da ga više ne hvalimo kao nekad?

U čemu je razlika između kefira i jogurta?

Oba ova pića nastaju prirodnim procesom fermentacije mlijeka uz pomoć bakterija, odnosno prelaska laktoze u mliječnu kiselinu. Dok se kefir dobija iz mezofilnih kultura, odnosno na sobnoj temperaturi, jogurt može da se napravi od dvije vrsta kultura: i mezofilnih i termofilnih. Ove prve su, dakle fermentisane u normalnim temperaturnim uslovima, dok su termofilne one za koje je potrebno posebno zagrijevanje, odnosno temperatura od 42 do 45 stepeni.

Kako se prave?

Kefir se pravi od samoobnavljajućih kultura: kefirnih zrnaca i kefirnih zrna u prahu. U pitanju je želatinasta masa koja se sastoji od mnogo vrsta bakterjia i gljivica i kefir nastaje samo spuštanjem kefirnih zrnaca i zrna u prahu u mlijeko, a potrebno je da na svaka 24 sata zrna vade i stavljaju u svježe mlijeko, koje se kasnije fermentiše.

Jogurt se pravi na dva načina — ili tako što se s mlijekom pomiješa već postojeći jogurt i ostavi da odstoji ili uz pomoć termofilnih starter bakterija u obliku praha.
Što se tiče ukusa, kefir je nešto kiseliji, a oba su vrlo, vrlo zdrava.

Zašto ih treba piti?

Fermentisana hrana i piće obiluju probioticima, bakterijama koje poboljšavaju stanje normalne bakterijske flore i utiču pozitivno na opšte zdravlje na bezbroj načina. Zbog toga je poželjno piti i jogurt i kefir, koji nastaju fermentacijom.

Šta je zdravije — kefir ili jogurt?

Ipak, istraživanja su pokazala da je kefir korisniji jer sadrži više mikroorganizama koji blagotvorno utiču na zdravlje crijeva. Uz to, ove bakterije i sojevi bakterija su raznovrsniji — studija objavljena 2016. godine u naučnom magazinu Frontiers in Microbiology pokazala je da kefirna zrna imaju 61 soj bakterija i gljivica.

S druge strane, tipična kultura koja se koristi za pravljenje jogurta ima od četiri do šest soja bakterija, ali mnogi proizvođači dodaju neke vrste bakterija poput Lactobacillus acidophilus, Bifidus regularis i Lactobacillus casei.

Razlog za to je što se kefir fermentiše znatno duže nego jogurt, pa ima više vremena da razvije bujniju populaciju bakterija.

Bijela, roze, purpurna: Magnolija – kraljica proljećnog cvijeća

Agrosavjet
-
0
Bijela, roze, purpurna: Magnolija – kraljica proljećnog cvijeća

Zbog izuzetno bogatih i raskošnih cvjetova magnoliju opravdano nazivaju kraljicom proljećnog cvijeća, a najčešće cvjeta u bijeloj, roze i purpurnoj boji. Svakog proljeća magnolije preplave vrtove, a u zavisnosti od sorte gospodare u velikim, ali i malim vrtovima, na javnim površinama, a u posljednjih godina i u drvoredima.

U rod magnolija spada više od 200 vrsta cvjetajućih listopadnih i zimzelenih grmova i stabala koji porijeklo vuku iz Azije i Sjeverne Amerike, odakle su se proširile širom svijeta. Prema pronađenim fosilnim nalazima, magnolija je postojala prije nekoliko miliona godina, a današnje je ime dobila po francuskom botaničaru Pjeru Magnolu.

U kontinentalnom su dijelu češće listopadne magnolije, poput one zvjezdastog oblika cvijeta – Magnolia stellata ili Magnolia liliflora, koje mogu da porastu od dva do pet metara, dok je u priobalju najčešća velikocvjetna Magnolija grandiflora, koja može da naraste i više od 20 metara.

Uslovi uzgoja

Iako je moguća sadnja magnolija u grupama s drugim drvećem, njihova ljepota, naročito u vrijeme cvjetanja, dolazi do izražaja ako su posađene samostalno.

Uspijevaju na punom suncu ili na blago zasjenjenim područjima, a iako se mogu saditi u većem dijelu godine, preporučljiva je proljećna sadnja. Kako magnolija ima plitak korijen, biljke se ne smiju saditi preduboko, budući da duboko posađene najčešće brzo uginu ili u najboljem slučaju preživljavaju određeno vrijeme, a takođe treba biti oprezan i kod kasnijeg okopavanja.

Magnolije treba orezivati što je moguće manje, budući se nakon reza teško ponovo razrastu pa gube lijep oblik krošnje. Zato je preporučljivo orezati samo osušene grane, kao i one koje smetaju, a ukoliko se ipak provodi drastičan rez treba to činiti odmah nakon cvjetanja. Najjednostavniji način razmnožavanja je povaljenicama ili margotiranjem u rano ljeto ili kasnu jesen, a moguć je uzgoj i reznicama, ali i sjemenom, što je dugotrajniji i manje uspješan postupak.

Razmnožavanje povaljenicama

Neke je vrste ukrasnog grmlja vrlo teško ili gotovo nemoguće razmnožiti sjemenom ili reznicama. Stoga se u takvim slučajevima pribjegava nekim drugim tehnikama. Jedna od njih je grebeničanje. Idealno vrijeme je jesen ili rano proljeće, a na ovaj način možete razmnožiti magnoliju, rododendron, kameliju, jorgovan, ali i brojne druge vrste.

Pri dnu grma odaberite jednu mlađu, dobro savitljivu granu. Pored grma iskopajte mali jarak i u njega položite granu. Pričvrstite je kočićima u zemljište na dubinu oko 15 cm. Rupu ispunite mješavinom vrtnog zemljišta i treseta. Za otprilike šest do 12 mjeseci razviće se korijenje na mladici, koju zatim rezom valja odvojiti od matičnog grma, te presaditi ili u teglu ili direktno u vrt.

Za radove u polju dnevnica i do 100 KM

Agrosavjet
-
0
Za radove u polju dnevnica i do 100 KM

Sezonski poslovi na njivama i u voćnjacima u Srpskoj polako počinju, ali brojni poljoprivrednici, uprkos dnevnici koja nikad nije bila viša, i dalje kubure s nedostatkom radne snage.

Dnevnica koja se u prosjeku kreće od 40 do 100 maraka, obrok, piće i prevoz, dodaju, izgleda nisu dovoljan motiv.

Dragoja Dojčinović, predsjednik Udruženja voćara RS, kazao je da je sada sezona orezivanja voća, te da imaju veliki problem s nedostatkom kvalifikovane radne snage, koja treba da zna da radi taj posao.

„Mi za ovaj posao moramo uvoziti radnike iz Srbije i dnevnice plaćemo između 80 i 100 KM, plus hrana i smještaj“, kazao je Dojčinović i ističe da bi, da nemaju radnike iz susjedne države, teško na vrijeme stigli odraditi taj dio posla, koji je najbitiniji u voćarstvu.

Pojasnio je da u voćarstvu tokom čitave godine imaju potrebu za sezonskim radnicima, ali isto tako imaju problem i s manjkom radnika.

„Za mjesec dana krećemo s ukidanjem viška plodova, jer svako stablo mora da ima između 80 i 120 plodova, i tada imamo potrebu za velikim brojem radnika, ali ih je jako teško naći i pored dnevnice od 50 KM“, ističe Dojčinović i dodaje da moraju čak i 50 kilometara da idu po radnika koji bi došao da radi u voćnjaku.

Pojasnio je da je prošle godine u svom voćnjaku imao čak i radnike iz Turske te da će i ove godine biti prinuđeni da uvoze radnike iz trećih zemlja.

Da je godinama unazad povrtarima jedan od najvećih problema manjak radne snage, kaže Branko Mastalo, predsjednik Udruženja povrtara u RS.

„Mi nemamo potrebe za radnicima u velikom broju kao voćari, ali imamo u kontinuitetu tokom cijele godine, gdje nam je potrebno po nekoliko radnika. Dnevnice budu 40 do 50 KM za fizički rad, od sedam ujutru do sedam naveče, a uključeni su dva obroka i dvije kafe“, rekao je Mastalo.

Istakao da je do mlade radne snage teško doći i da oni masovno odlaze vani te da su radnici u povrtarstvu obično stariji ljudi.

„Mi povrtari se opredjeljujemo da nabavljamo mašine koje bi mogle zamijeniti radnike, tražimo polovne mašine u inostranstvu, jer nemamo mogućnosti nabaviti nove“, rekao je Mastalo.

Ocjenjuju da proizvodnju ne bi smiju proširivati, jer stalno muče muku s radnom snagom, ali nastoje da sačuvaju ljude koji na istim gazdinstvima rade već godinama.

Stojan Marinković, predsjednik Saveza udruženja poljoprivrednih proizvođača Republike Srpske, kazao je da RS godinama muku muči s manjkom sezonskih radnika, ali da je to posebno izraženo u voćarstvu i povrtarstvu.

„Upravo će poljoprivrednici biti prinuđeni da smanjuju proizvodnju zato što nema ko da radi na njivama i u voćnjacima“, kazao je Marinković. Da je svake godine sve manje radnika koji bi radili na njivi, kaže i Boško Radić, poljoprivednik iz Bijeljine.

„Ma i pored dobre dnevnice koju dajemo sezoncima, ne možemo ih naći, neće niko više da radi za 50 KM cijeli dan“, kazao je Radić.

1...283284285...1.011Stranica 284 of 1.011

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia