I najgorih proljeća pradajz se rasađuje prvih dana maja. Ali, prije nego što se počne s rasađivanjem valja prvo odabrati pravu parcelu. Ovom povrću prijaju plodna zemljišta s oraničnim plodnim slojem dubine 20-25 cm. Zemljište u pravcu pružanja reda, ako će se navodnjavati vještačkom kišom, ne smije da ima nagib veći od pet procenata. Ako postoji sistem kap po kap onda nagib može iznositi i 10 procenata.
Kao i svo povrće i paradajz traži određenu pH vrijednost zemljšta. Optimalna je 6,5 – 7,5. Na parceli namijenjenoj proizvodnji paradajza sadržaj kreče ne bi smio da premaši pet procenata. Ako ga ima više tada biljke ne mogu da usvajaju mikroelemente. Ujdno ga ne bi valjalo gajiti ni na parcelama na kojima kreča ima manje od jednog procenta. Ograničavajući može da bude i sadržaj humusa.
Ako je on ispod dva posto mora se u zemljište unijeti velika količina organskih đubriva (stajnjak). Kod planiranja proizvodnje paradajza, treba da se povede računa i da zemljište nije zaslanjeno jer, s povećanjem zaslanjenosti zemljišta opada prinos. Kod paradajza to konkretno znači da je sporije ukorijenjavanje, sitni su plodovi, a na njima se javljaju oštećenja (nekroze). Pored zaslanjenosti zemljišta mora se kontrolisati salinitet vode za navodnjavanje.
Sve soli uzorkuju zaslanjenje zemljišta, čak i one male koncentracije. Višegodišnjim navodnjavanjem dovodi se do pogoršanja strukturezemljišta, pogoršavaju se vodnofizička svojstva, koja kasnije nije ni jednostavno ni jeftino popraviti.
Najbolji rezultati u proizvodnji postižu se tamo, gdje se paradajz gaji na dubokim, rastresitim, dreniranim (vodo-propustljivim), toplim zemljištima, blago okrenutim jugu, dobre strukture i bogatim u hranivima, koja se nalaze u lako pristupačnom obliku.
Povrće kojem treba ugađati
Da podsjetimo. Paradajz je jednogodišnja biljka iz porodice Solonaceae, gaji se u plastenicima, staklenicima i na otvorenom polju što je i najčešće na malom posjedu i okućnici.
Dijeli se na rane, srednje rane i kasne sorte, niske, srednje visoke i visoke. Ima dobro razvijen vretenast korijen s puno bočnih žila, a glavni korijen prodire u dubinu do 1,5 m. Ipak, najveća masa korijenovog sistema razvija se do dubine od 40-50 cm što zavisi od kvaliteta zemljišta. Biljka stvara i adventivno korijenje koje ga dodatno hrani, obezbjeđuje vodom i pričvršćuje za zamnjište. Stablo je zeljasto, razgranato, a visina se kreće od pola do tri metra što zavisi od selekcije i načina gajenja.
Paradajz je toploljubiva biljka, traži dosta svjetlosti, a svrstava se u usjeve sa srednjim zahtjevima za vodom. Kritično razdoblje za vlagu je vrijeme cvjetanja i zametanja plodova, što traje jedan do dva mjeseca. Za normalan rast i razvoj traži umjerenu vlažnost zemljišta i vazduha (60-70 % PVK i 50-60 % relativne vlažnosti vazduha). U plodoredu, paradajz za prethodnu kulturu zahtijeva salatu, spanać, mladi luk, rotkvicu i sl., a nikada ga ne treba uzgajati iza biljaka iz porodica Solanaceae poput paprike, patlidžana, krompira.
Zemljište za paradajz treba u jesen duboko preorati, obično na 30-35 cm, a pred sadnju se u jednom ili dva navrata obradi frezom. Posljednjih godina sve češće se gaji na crnoj foliji, a ispod folije se montira sistem za navodnjavanje kap po kap, pa se na taj način izbjegava primjena herbicida.
Zbog velikih potreba za kalijumom za vrijeme rasta i sazrijevanja ploda paradajz je uglavnom osjetljiv na manjak K. Tada plodovi prema peteljci ostaju zeleni, tamo ne sazrijevaju, a uočljiva je i žuto-ljubičasta pigmentacija na donjim listovima. Za preporuku je da se u vegetaciji pod paradajz rasturaju đubriva u kojima je odnos hraniva N:P:K 1:2,5:3.
Stajsko đubrivo se dodaje u količini 40-60 t/ha, i to zrelo koje se odmah čim se raspe unese u zemljište, obično pred oranje. Za đubrenje paradajza koriste se razne kombinacije NPK mineralnih hraniva (s odnosom hraniva 7:14:21 ili 10:30:20) u količini 300-400 kg/ha. Za prihranjivanje se najčešće koristi KAN, u količini 200-300 kg/ha, ali je najbolje za prihranjivanje koristiti NPK đubriva u obliku kristalonske formulacije koja je pristupačna biljci. Prihranjivanje se obavlja dva-tri puta, i to u vrijeme cvjetanja i zametanja prvih plodova kao i tokom zrenja prvih paradajza
Sjetva ili sadnja
Paradajz se proizvodi iz rasada i direktnom sjetvom. Povrtari s dugogodišnjim iskustvom koji imaju veliku proizvodnju ga siju za rasad pa ga, kada dođe vrijeme, rasađuju. Oni manje vični, kojima treba desetak strukova, rasad kupe na pijaci. Ako imaju uslova kasnije ga posiju direktno u zemlju i imaju sopstveni paradajz za zimnicu.
Za ranu poljsku proizvodnju sjetva sjemena za proizvodnju rasada počinje u južnim toplijim područjima oko 10. januara, a za srednje ranu oko 15. februara. U sjevernim područjima sjetva za ranu proizvodnju počinje oko 20. februara, a za kasniju početkom marta pa sve do 10. aprila, što zavisi i od sorte koju sijemo. Direktna sjetva na otvorenom, za proizvodnju industrijskog paradajza, počinje polovinom aprila i traje do 10. maja i obavlja se na gredicama (lejama).
Veliki proizvođači rasada obično poslije sjetve i zalivanja, pokriju leju prozirnom plastikom ili novinama da bi se održala povoljna vlažnost. Taj se pokrivač drži do pojave prvih znakova nicanja. Tako se štedi u radnoj snazi potrebnoj za obavljanje zalivanja, a omogućuje se ravnomjerna vlažnost u rasadu.
Takve biljke treba da se pikiraju, čim oforme dva prava lista presađuju se u veće saksije i kada dobiju pet-šest listova, pa sve dok se na njima ne pojave začeci prvih cvjetnih grančica (što se dešava za 40-60 dana od nicanja) se rasađuju na stalno mjesto. Ako rasad nije pikiran tada se pred iznošenje na stalno mjesto obilno zalije dok se pikirani posljednja se dva-tri dana ne zaliva, da bi se lakše vadio i da zemlja s žila ne bi ispadala. Pred iznošenje, rasad se oprska jednim od fungicida na bazi bakra.
Kao potpora za gajenje paradajza na okućnicama se najčešće koristi drveno kolje. Vrijeme sadnje zavisi od regije proizvodnje. Tako u toplijim južnijim krajevima sadnja počinje već krajem marta za ranu proizvodnju na otvorenom, a u hladnijim krajevima sredinom aprila do početka maja. Industrijska paradajz sadi se od 10-15 maja.
Rani paradajz sadi se na razmak 70 x 35 cm, srednje rani i kasni 80 x 40 cm. Što se tiče navodnjavanja, od formiranja plodova, pa sve do berbe i tokom berbe, paradajzu je dovoljno 25-30 l/m kvadratnom ili 3 l/min po jednoj dužini, ako se zaliva kišenjem. Idealni sistem za navodnjavanje je je sistem kap po kap ili primena perforiranih plastičnih cevi koje već prema određenom pritisku pumpe doziraju vodu pokraj biljke. Idealno zalivanje je ono u ranim jutarnjim satima jer su biljke i zemljište u to vrijeme najhladniji, što je posebno važno u ljetnjim mjesecima. Ovo je jednako važno i za proizvodnju paradajza u zaštićenom prostoru.
Brojni poslovi kada biljke porastu
Čim se dobro ukorijeni paradajz počinje da raste „kao iz vode“. E tada oko njega počinju svakodnevni poslovi. Jedan od neizbježnih je pinciranje (zakidanje zaperaka). Zaperci se pojavljuju u pazusima listova i ako se ne bi pinsirali, zalamali, biljka bi se pretvorila u žbun, formirala bi malo sitnih plodova što nije cilj ni jednom baštovanu.
Zbog slabije provjetrenosti porasla bi opasnost od razvoja gljivičnih bolesti, a i plodovi bi bili slabijeg kvaliteta jer bi kroz gustiš izdanaka i listova sunce bi do njih teže prodiralo pa bi oni neravnomjerno dozrijevali. Da bi se spriječilo da do toga dođe zaperci se otkidaju dok su još mali, tj. ne veći od 5 do 8 cm i to najmanje jednom nedjeljno. Ako vam je neki zaperak promakne i naraste pažljivo ga otkinite i iskoristite kao rasad za novu biljku.
Kada se paradajz razvije do željene visine, formira najviše do 14 cvjetnih etaža, zakine mu se vrh, dekaptira se i tako onemogući obrazivanje novih cvjetova i plodova, a već formiranim pruža se šansa da potpuno sazru. Donji listovi, koji stare i uvijaju se treba redovno da se uklanjaju, a s ovim poslom se počinje kada se uberu prvi zreli plodovi. Ovo je važno i zbog boljeg provjetravanja usjeva. Valja napomenuti da se ti stari listovi skidaju postepeno, jedan do dva prilikom svakog prohoda kroz usjev.
Možda niste znali da je oplodnja produktivnija kada je vrijeme oblačno. Ali i tada valja paradajzu pomoći da oslobodi što više polena, a to se radi protresanjem cvasti, raznim četkicama… Ovaj postupak izvodi se u prijepodnevnim satima kada je relativna vlažnost niža. Hemijska sredstva, fitohormoni ili stimulatori rasta takođe pomažu oplodnju ali to su priručna sredstva za velike proizvođače.
Od rasađivanja pa sve do pred kraj vegetacije paradajz treba redovno štititi od parazitnih gljiva prouzrokovača plamenjače, crne pjegavosti, lisnih vašiju, smrdibuba, tute…
I na kraju berba. Ona je gotovo uvek 90-120 dana od sadnje. Kod rane i srednje rane proizvodnje berba traje od početka mjeseca jula pa do novembra. U početku se bere rijetko, svakih 6-7 dana, a kasnije češće, svaka dva-tri dana. Berba industrijskog paradajza iz direktne sjetve počinje kad je oko 70-75 % plodova zrelo, a kasnije se zrelost povećava za oko 5 % za svaki dan pri normalnim temperaturama.
Paradajz može naknadno dozrijevati, pa se zeleni plodovi, ubrani prije mraza i neoštećeni, koriste za turšiju, a oni koji su počeli da mijenjaju boju, stave u čistu gajbicu i drže pored jabuka. Paradajz se pakuje u drvene gajbice, holandeze i u kartonske kutije čije su stranice obložene parafinom da sačuvaju svježinu i tako se transportuje.
