Ukoliko ste ljubitelj turšije obavezno odvojite vrijeme da napravite „najzdraviju salatu na svijetu“. U nastavku vam donosimo recept za turšiju.
Ako ste već savladali kako se kiseli kupus, vrijeme je da to uradite i sa turšijom. Turšija spada u jednu od najzdravijih salata i obavezan je dio zimskog menija.
Krastavčiće potopiti nakratko u vodu, pa ih dobro oprati i odsjeći peteljke. Paprike (najbolje žute i zelene) izbušiti viljuškom na par mjesta, da se lakše napiju tečnosti, karfiol iscjepkati na cvjetiće, očistiti mladu šargarepu..
Svo povrće staviti u bure, pa naliti vodom (nekuvanom) u koju je dodato sirće, šećer, so i vinobran. Začiniti po ukusu, pa dobro pritisnuti povće, da ogrezne u tečnosti. Može se povrće i naknadno dodavati, kao i odgovarajuća količina presolca, važno je da uvijek bude pokriveno tečnošću.
Najezda smrdibuba ovih dana je jedna od glavnih tema.
Taman kad smo pomislili da smo se riješili komaraca, evo, stižu one – dosadne smrdibube. Mnogi od nas imaju problem sa ovim insektom koje koriste svaki otvor na prozoru ili vratima da uđu u kuću ili kancelariju.
Njihov boravak u zatvorenom prostoru može biti veoma neprijatan, zbog mirisa koju ispuštaju iako stručnjaci tvrde da je skroz bezopasan.
Možete da ih izbacite rukom ako ih ima malo, ali ovog puta moramo da se podsjetimo i prirodnog preparata koji je napravio jedan korisnik Tvitera i koji tvrdi da ih u potunosti eliminiše.
Omjer: Bočica ulja na pola litra vode.
Možda najvažniji tvit koji ću napisati – kako se rešiti smrdibuba bez ubijanja! Eterično ulje nane pomešajte sa vodom i isprskajte okove prozora i vrata, komarnike i ostale pukotine kroz koje bi smrdibuba mogla da uđe.
Isprobano, RADI!!! Samo 2 za ceo dan, do prskanja bila krda!
Ovaj marinara sos je odličan uz špagete, ali i kao zamjena za pizza sos. Donosimo recept, uputstva, ali i video tutorijal.
Marinara sos je popularni italijanski sos napravljen od paradajza, luka i začina. Ponekad ga prave sa čili paprikom, ali i bosiljkom i origanom. Popularan je, jer ga je lako napraviti, a odlična je baza za mnoga jela. Može poslužiti i kao umak uz krekere ili sireve, kao preliv, ali i uz pečeno meso.
U grubom prevodu ga označavaju kao “sos mornara”, jer su ga oni često nosili na svoja duga putovanja i obilato koristili kada im nestane povrća, a i nije bio lako kvarljiv. S druge strane, kažu da je taj naziv sos dobio, jer su ga pravile žene mornara.
Bilo kako bilo, marinara sos je vrlo ukusan i vjerujemo da ćete ga i vi pripremiti.
Paradajz srednje veličine – 25 komada (opran, oguljen i presječen na polovine)
1 kašika suvog origana
3 lovorova lista
1 1/3 kašike meda
1 kašika soli
2 kašičice bibera
1/2 šolje ekstra djevičanskog maslinovog ulja
450 gr crvenog luka, sitno isjeckanog
Dodatno: 1 kašičica soli po tegli (oko 10 kašičica) i limunov sok
Paradajz pripremite, presijecite na polovine ili ako je krupniji, na četvrtine. Stavite u šerpu i prelijte vodom. Dodajte origano, lovorov list, med, so i biber. Poklopite i ostavite da krčka na srednjoj temperaturi. Miješajte povremeno (svakih 20 minuta) ili smanjite temperaturu ako je potrebno.
Dok se paradajz kuva, izdinstajte luk na maslinovom ulju. Dinstajte ga oko 10 minuta, dok ne omekani. Možete dodati i 2 čena bijelog luka, sitno isjeckanog).
Paradajz ispasirajte i vratite u šerpu i dodajte izdinstani luk. Kuvajte na srednjoj temperaturi dok se sos ne zgusne i dok se količina ne smanji gotovo za pola. (Sat do sat i po vremena.
Sterilizujte tegle i poklopce. U svaku teglu stavite po jednu kašičicu soli i po 3 kašike limunovog soka. Sipajte topli sos u tegle, pa obrišite ivice i dobro zatvorite poklopcem. Konzervirajte – stavite tegle u kipuću vodu i kuvajte (neka voda lagano krčka) 45 minuta. Ostavite da se ohlade na sobnoj temperaturi i čuvajte na hladnom i mračnom mjestu od 6 mjeseci do godinu dana.
Limunov sok, sirće i začine sipajte u teglicu, a zatim dodajte med tako da dobijete 2 decilitra tečnosti. Dobro promiješajte i spremite u frižider.
U frižideru, tonik može da stoji i do nekoliko nedjelja, a promiješajte ga svaki put prije upotrebe.
Ako vas je prehlada uhvatila i teško dišete uzimajte jednu kašiku tonika na svakih 15 minuta u sat vremena, a zatim na svakih pola sata, pa na svakih sat. Ljutina iz kajenske paprike će pročistiti sinuse i otkloniti začepljenje, đumbir je veoma snažno antiupalno sredstvo, a limunov sok obezbijediće vam vitamin C.
Ljekovite biljke možete gajiti na svojim terasama, baštama ili vrtovima…
Ljekovite biljke se ne pronalaze na pašnjacima, napuštenim livadama ili šumskim proplancima. Ljekovite biljke možete gajiti na svojim terasama, baštama ili vrtovima, a one će izvijesno uljepšati vaš životni prostor i okruženje.
Donosimo vam tri biljke koje će uspjeti i potpunim antitalentima za uzgoj biljaka, a ukoliko imate vrt ili baštu, prverite da li ih već imate.
GAVEZ
Foto: pixabay.com
Gavez je ljekovita biljka koja se od davnina smatra jednom od najdragocenijih biljnih vrsta. Gavez je biljka koja se koristi godinama u službi zdravlja i ljepote. Naši preci koristili su je protiv bolova, za liječenje reume, kostobolje i svih bolesti zglobova, kao i raznih upalnih stanja na koži. Iako je mnogi smatraju korovom, koren i listovi gaveza se u tradicionalnoj medicini od davnina koriste u liječenju povreda ligamenata i preloma kostiju. Druga primjena je u vidu obloga od lista i korijena gaveza za tretiranje artritičnog bola i proširenih vena.
Iako se ranije gavez koristio i za oralnu upotrebu kod obilnih menstrualnih krvarenja, gastrointestinalnih problema i čira na želucu, danas se gavez koristi samo za spoljašnju upotrebu.
Alantoin iz biljke može pomoći u regeneraciji tkiva. Podstiče obnavljanje kože, djeluje protiv grube i ispucale kože, pomaže kod sportskih povreda. Grgljanje rastvora lista gaveza pomaže kod bolnog grla i upaljenih desni. Gavez ima analgetsku aktivnost i sposobnost smanjivanja otoka. Oblozi od gaveza su pravi melem za povrede kao što su nagnječenja, modrice, frakture kostiju i slično. Naučno je dokazano da mast od gaveza uklanja bolove u leđima i druge vrste bolova kod iščašenja zglobova i artritisa.
Biljka gavez voli dosta sunca ili djelimičnu hladovinu. Zbog svog velikog korijena, gavez je veoma tolerantan za sušu. Međutim redovno zalivanje će mu ipak mnogo pomoći da naraste snažan i formira veći korijen. Prija mu nađubreno zemljiste, ali će lijepo napredovati i u bogatom organskom zemljištu.
BOKVICA
Ova biljka u narodu se smatra korovom, ali ima nekoliko ljekovitih dejstava, uključujući antimikrobno, antiupalno i dejstvo na zacjeljivanje rana. Bokvica je univerzalni lijek za ljude. Ona savršeno uklanja upale, odličan je antiseptik, liječi rane i oštećenja na koži. Koristi se kod oboljenja želuca i dvanaestopalačnog crijeva, ali i kod bolesti disajnih organa. Olakšava iskašljavanje šlajma i umiruje nadražaj disajnih puteva, čisti krv i sistem krvotoka, snažno detoksikuje čitav organizam, a ima povoljan učinak na jetru i bubrege. Bokvica sadrži tanine, pektine, gorke materije, minerale, vitamine, naročito vitamin C, alantoin, fitoncide, limunsku kiselinu.
Svježi listovi se izgnječe i priviju kao obloga na rane, ujede od insekata ili čireve na koži da ublaže bol i pospeše zarastaje. Alantoin iz biljke podstiče rast i razvoj ćelija. Još jedna bioaktivna materija aukubin je blagi antibiotik, a visok stepen sluzi umiruje povređenu kožu i olakšava bol. U nekim krajevima svježi list kratko zagreju iznad upaljača i tako pripremljen privijaju na ranjeno mesto. Rane tretirane svježim listovima bokvice brzo zarastaju, a čirevi sazrijevaju i nestaju. Sluzavi sok iscijeđen iz svježeg lišća nakapan na ranu zaustavlja krvarenje, ubrzava zarastanje, sprječava upalu i ublažava bol.
Čaj skuvan od svježeg lista bokvice ima adstrigentno dejstvo i pomaže kod dijareje. Osobe koje pate od gihta mogu pojesti svjež list jer pomenuti aukubin podstiče izlučivanje mokraćne kiseline iz bubrega.
Bokvica će dobro rasti u svakom tlu, osim teške gline ili barskom, ali ne više od 2 do 3 godina na istom mjestu. U prvoj godini života biljaka lišće se bere samo jednom u drugom i trećem dva puta. Sakupljanje lišća preporučuje se izvršiti kada dođu do dužine od 12 centimetara.
DIVIZAMA
Divizima je prirodna pomoć oboljelim disajnim organima, olakšanje kod upala i alergija, a u prirodnoj medicini koriste se cela biljka – cvijet, korijen i listovi. Ukoliko ovu biljku posadite u svojoj ljekovitoj bašti, možete koristiti njeno lišće i cvijeće. Više od 2000 godina je korišćena za liječenje problema respiratornog trakta.
Čaj od lista ili cvijeta divizme je odličan ekpektorant. Koristi se da olakša kašalj vezan sa bronhitisom i astmom. Sluz ove biljke pomaže da se opusti sluz u plućima a saponini pomažu da se izbace. Kada je infekcija zahvatila pluća, listovi divizme mogu da se smotaju i popuše za olakšavanje stezanja u grudima.
Korijen se koristi za tretiranje infekcija kože, uključujući bradavice i atletsko stopalo. Sasušeni prah korijena se utrljava više puta na dan. Čaj od cvijeta divizme je takođe djelotvoran u tretiranju bradavica.
Ova biljka nije zahtjevna u pogledu zemljišta, ali traži suvo i sunčano mjesto. Ako želite da gajite divizmu u bašti, posejte je u jesen u leje, a na proleće iznikle biljčice rasadite na rastojanju od najmanje pola metra. Prilagođena na život na suvim staništima, divizma ne traži dodatno zalivanje. Cvjeta tokom druge godine, a cvjetovi se beru tokom cijelog ljeta, najbolje po suvom i sunčanom vremenu, prije podne, čim rosa spadne, jer se cvijet na stabljici slabo drži i već drugog dana opada.
Domaći liker od kafe oduševiće vas ukusom i aromom, ali i veoma jednostavnom pripremom. Možete i da ga iskoristite kao dodatak za pripremu raznih kolača i poslastica.
Liker od kafe je pravo piće za sve ljubitelje ovog popularnog napitka. Lako se pravi od svega nekoliko sastojaka, a može da iskoristi i kao dodatak za pripremu raznih poslastica i kolača. Bitno je da odaberete najfiniju kafu i da ga ostavite da odstoji tri do četiri nedjelje prije upotrebe, jer što duže stoji to će biti ljepši i ukusniji.
Vodu stavite u šerpicu da proključa, pa dodajte fino mljevenu kafu i zakuvajte. Ostavite da se spusti talog, pa procediti kroz papirni filter. Sipajte kafu u šerpicu dodajte šećer, pa još jednom sve prokuvajte. Povremeno promiješajte da bi se sav šećer rastopio. Kada provri skinite sa šporeta, sipajte alkohol i odmah poklopite. Ostavite tako poklopljeno da se u potpunosti ohladi. Ohlađen liker još jednom procijedite kroz filer, sipajte ga u staklenu flašu i zatvorite poklopac. Ostavite ga da odstoji od tri do četiri nedjelje prije upotrebe, a što duže bude stajalo to će biti ljepši.
Kako bi sadnja lukovičastog povrća bila potpuna, ne smijemo zaboraviti ni na bližeg «rođaka» crvenog luka kojeg prepoznajemo pod nazivom bijeli luk ili češnjak.
Bijeli luk se takođe sadi tokom jeseni na dubinu od 4-5 cm. Kod uzgoja na gredicama razmak između redova iznosi 15-20 cm, a u redu 10 cm. S druge strane, na većim površinama razmak sadnje treba prilagoditi mehanizaciji za međurednu kultivaciju tla. Međutim, treba znati pravilno posaditi češnjak, i to vrhom prema gore. U protivnom, «naglavačke» posađen češnjak teže ili nikako ne niče.
U praksi, po kvadratnom metru sadimo oko 50 češnjeva, ili u prosjeku šest lukovica. To znači da nam je za površinu od 100 kvadratnih metara potrebno oko 15 kg sadnog materijala. Bijeli luk se vadi kada lišće požuti i kada polegne 50 % biljaka te nije
preporučljivo čekati da se zelena masa potpuno osuši.
Kod manje proizvodnje za vlastite potrebe najbolje je češnjak uplesti u vijenac i ostaviti ga na promajnom mjestu da se potpuno osuši. Bijeliu luk se već 5000 godina smatra savršenim lijekom i dokazano ja da pomaže u borbi protiv uzročnika bolesti, normalizira crijevnu floru, čini krvne žile elastičnim, potpomaže prokrvljenost, snižava holesterol te štiti od prehlade, što je dovoljan razlog da ga više koristimo u prehrani, posebno u nadolazećim hladnijim danima.
Ljubitelje i potrošače ove biljke sigurno će oraspoložiti vijest da su u novije vrijeme engleski genetičari uspjeli uzgojiti bijeli luk koji nakon konzumiranja ne ostavlja oštar, dobro poznat i neugodan miris. Japanci su za ovaj češnjak pokazali veliki interes, te su danas oni njegovi najveći potrošači i proizvođači.
Luk i češnjak, posve zreo i suv (vlažan i nezreo odvojite i što prije potrošite) najbolje se zimi čuva u suvom, zračnom i hladnom spremištu. U vlažnim i toplim prostorijama lukovice se brzo kvare, trunu i tjeraju izboje te korijenje. Što je luk zreliji, to je veći udio suve materije, pa se bolje i dulje čuva.
Češnjak, pak, ne smije biti prezreo, jer se tada teže čuva, vanjska se ljuska otkida i puca pa se češnjevi odvajaju. Prije nego što ga spremite najdeblje, najzdravije i zrele češnjeve odvojite za sadnju. Ukoliko ste ostavili stabljike na lukovicama, luk i češnjak spletite u jednoredne ili dvoredne vijence te objesite o grede u spremištu.
Lukovice kojima ste odstranili stabljike čuvajte u plitkim košaricama, vrećama ili gajbicama u tankom sloju, ne debljem od 30 cm. Smjestite li luk i češnjak na police, oko njega struji zrak pa se bolje čuva. Za skladištenja, lukovice redovito pregledavajte i prebirite, osobito ako ih je mnogo.
Najpovoljnija je temperatura za čuvanje lukovičastog povrća -1 do + 2 stepena ºC. Češnjak i luk neće stradati zimi ako temperatura u prostoriji ne bude niža od minus 3 stupnja ºC. Čak i ako se smrznu, ne dirajte ih, već ostavite da se postupno odmrznu i posve obnove svoju kakvoću.
Postoji više razloga zašto baš ovu biljku ne bi trebalo da držite u sobi
Zbog svog autentičnog izgleda, kaktusi su postali jedno od omiljenih kućnih biljaka. Daju originalnu notu prostoru, ali nisu baš ljubitelji feng šui stručnjaka.
Oni pridaju veliku važnost spavaćoj sobi gdje se odmaramo, spavamo i čitamo knjige. Smatraju da u njoj ne treba da se nađe kaktus jer negativno utiče na produktivnost i zdravlje.
Sačuvajte recept, jer ova brza pogača će vam biti omiljena.
Brza pogača bez kvasca se pravi od jednostavnih sastojaka koje imate kod kuće i nije potrebno da budete posebno vješti da biste je napravili.
Ove sastojke vjerovatno imate u kući, pa nećete morati da idete do prodavnice kada poželite da napravite ukusnu pogaču.
Osnovni recept za brzu pogaču
Sastojci:
2 i po šolje brašna
1 kesica praška za pecivo
1 šolja jogurta
3 kašike ulja
pola kašičice šećera
2 kašičice soli
Priprema:
Brašno izmješajte sa praškom za pecivo, dodajte ulje, jogurt, so i šećer. Sve zamiješajte varjačom. Oblikujte tijesto i stavite u nauljen pleh. Stavite da se peče u predhodno zagrejanu rernu na 200 °C.
Pecite oko 30 minuta, ali možete da provjerite čačkalicom kakvo je tijesto unutra.
Ako ništa ne ostaje na čačkalici, brza pogača je gotova.
Ukoliko ste za varijantu klasične pogače potrebno je izdvojiti više vremena.
Pogača sa kvascem
Sastojci:
pola kilograma brašna
300 ml mlake vode
1/2 svježeg kvasca ili 1 kesica suvog
1 kašičica šećera
1 kašičica soli
2 kašika ulja
Priprema:
Kvasac razmutiti u mlakoj vodi u malo šećera. Polako ga dodavati brašnu kome se doda so i počnite da mijesite. Polako dodajte i ulje. Tijesto mjesite da bude glatko. Kad završite, ostavite da nadođe.
Nakon 15 minuta, premijesiti rukom i oblikovati, koju zatim staviti na pleh na koji ste stavili papir za pečenje. Peći oko 35 minuta, a gotova je tada kada se odozdo kucne, čuje se šuplji zvuk koji blago ječi. Ostaviti da se ohladi.
Recept za seljačku pogaču
Sastojci:
150 g pšeničnog brašna
15 g kukuruznog brašna
prstohvat soli
pola kašičica praska za pecivo
300 ml jogurta
3 kašike ulja
Priprema:
U posudi sjednite kukuruzno i pšenično brašno sa praškom sa pecivo. Dodajte so, jogurt, ulje, pa umijesite glatko tijesto. Oblikujte pogaču prečnika, pa pecite u zagrejanoj rerni na 200 ºC oko 40 minuta.
Najbrža pogača sa jogurtom
Sastojci:
250 g brašna
250 g integralnog brašna
400 dl jogurta
1 kašičica soli
1 kašičica sode bikarbone
Priprema:
Pomiješajte brašna, stavite so, sodu bikarbonu i jogurt. Umijesite u kuglu, prebacite u pleh na kom ste stavili papir za pečenje i pecite u predhodno zagrejanoj rerni oko 30 minuta.
Domaća seoska pogača bez kvasca
Sastojci:
600 g brašna
pola litre mlake vode
1 kesica praška za pecivo
so
Priprema:
Uključiti rernu na 220 ºC stepeni da se zagrije. Za to vrijeme dobro izmiješati brašno, prašak za pecivo i so, zamijesiti mlakom vodom, a tijesto ne bi trebalo da bude tvrdo.
U veći pleh sipati ulje, pa staviti tijesto i premazati uljem. Polako razvući.
Viljuškom izbosti tijesto po površini kako bi lijepo strujao topao vazduh za vrijeme pečenja. Peći oko 25 minuta.
Mnogo je više od samo zelenog lišća, endivija, povrće koje svojim izuzetnim nutritivnim vrijednostima i specifičnim ukusom predstavlja pravi užitak za sve ljubitelje ove namirnice. Gorkaste materije u endiviji čine je otpornijom na niže temperature, za razliku od salate puterice i kristalke. Zadnjih nekoliko godina sve više se sadi.
Endivija potiče iz Indije. Ovo povrće pomalo gorkog ukusa kod nas nije pretjerano poznato. Iako može zamijeniti salatu, njena primjena ima znatno šira svojstva. Uzgaja se zbog listova koji formiraju rozetu. Listovi endivije mogu biti glatki, slabo ili jako naborani, ovalni, okrugli, jako nazubljeni, u različitim bojama.
Uglavnom dobro uspijeva na svim tipovima tla, ali bolje na srednje teškim do teškim tlima pod uslovom da su duboko obrađena i još bolje nađubrena, neutralne pH-vrijednosti 6,5 – 7,2. Poželjna su dobro propusna tla neutralne reakcije i obogaćena humusom. Ne podnosi direktno đubrenje organskim đubrivom, a najbolje uspijeva nakon kulture koja je već bila obilno đubrena kao na primjer kupus i paprika.
Plodored za endiviju iznosi 2 godine. Dolazi kao kasna kultura u proizvodnji poslije ranog krompira, ranog kupusa, proljetne salate, graška, paulja mahunara, špinata. Pri đubrenju valja izbjegavati hlor na koji je endivija jako osjetljiva. Endivija kao povrće pripada kaliofilnim vrstama.
Endivija se najčešće sadi poslije kultura koje rano napuštaju tlo (rani krompir, rane kupušnjače, pasulj mahunar i ostalo) i koje su đubrene organskim đubrivom ili pak ostavljaju u tlu zalihu azota i zaoranu organsku masu nakon berbe.
Najčešći uzgoj endivije je iz presadnica. Dobra presadnica mora imati najmanje 5 razvijenih listova. Presadnice s busenom bolje podnose presađivanje u jesenskim uvjetima. Sadi se sredinom septembra na gredice ili na ravnu površinu uz razmak redova 30 – 50 cm te razmak u redu 20 – 30 cm. Manji razmak pospješuje rast.
Pri presađivanju spoljašnje listove prikratite i pazite da endiviju ne posadite preduboko: vegetativni vrh mora biti iznad tla. Odmah nakon sadnje treba navodnjavati zasad. To je potrebno i u vrijeme vegetativnog rasta, kada treba i okopavati gredice, sve dok listovi ne prekriju tlo.
Obično dva mjeseca nakon sadnje, endivija je dovoljno velika za branje. Tada joj glavica ima oko kilogram težine. Bere se tako da se reže rozeta u području vrata korijena. Zimi glavice mogu duže ostati na nasadima i brati se neposredno prije prodaje ili konzumacije.
