Naslovnica Blog Stranica 204

Ljuske od oraha – Niste ni svejsni za šta su sve dobre, evo kako ih možete koristiti kod ovih problema

Agrosavjet
-
0
Ljuske od oraha – Niste ni svejsni za šta su sve dobre, evo kako ih možete koristiti kod ovih problema

Ljuske od oraha mogu služiti za upalu desni, odstranjivanja kamenca i naslaga. Mogu se koristiti za mršavljenje i jačanje kose

Orah se koristi za brojne zdravstvene tegobe, a daje i ogromnu količinu energije. Grci su orahe zvali „Jupiterov plod“ jer su orahe smatrali pogodnim za bogove, a od davnina se orasi pominju u vezi sa intelektualnošću. Naime, sam orah ima oblik ljudskog mozga.

Orasi sadrže dvostruko više antioksidanata od drugih orašastih plodova. Iako su svi orasi dobri za zdravlje, orasi sadrže dvostruko više antioksidanata od drugih orašastih plodova. Stoga ne čudi što redovna konzumacija oraha smanjuje rizik od srčanih oboljenja.

Naime, orah sadrže velike količine alfa-linolenske kiseline, koja je vrsta omega 3 masne kiseline koja se nalazi samo u biljkama i veoma je važna u održavanju zdravlja srca. Ova kiselina iz oraha štiti nas od upale i kalcifikacije krvnih sudova, a takođe smanjuje rizik od srčanog udara i normalizuje krvni pritisak. Veoma je bitan za kognitivne sposobnosti i normalan razvoj organizma, dok konzumacija oraha smanjuje i holesterol.

Pročitajte: ČAJ OD ORAHOVIH PREGRADA – Neočekivano je dobar za vaše zdravlje

Orah spriječava rak, depresiju, a djeluje kao prirodni afrodizijak

Velike količine antioksidanata i antiinflamatornih supstanci u orasima mogu spriječiti rak dojke, a orasi utiču i na rak prostate. Orasi takođe pomažu u održavanju normalnog nivoa insulina u krvi i pomažu kod nesanice, stresa, depresije, hiperaktivnosti i Alchajmerove bolesti.

Ulje oraha takođe štiti kožu i vraća joj mladalački izgled i koristi se u mnogim proizvodima za njegu lica i kože, a može se koristiti i kao ulje za masažu, dok orah može djelovati i kao prirodni afrodizijak. Ako se kombinuje sa medom, orah postaje još efikasniji. Ova kombinacija je posebno dobra za reproduktivno zdravlje muškaraca.

Magični napitak napravljen od ljuske oraha

Čaj od ljuske oraha će za tren oka riješiti probleme sa bubrezima i urinarne infekcije, dok će bolne zglobove učiniti znatno elastičnijim. Možete da potopite dvije do tri ljuske oraha u dva decilitra vode i ostavite preko noći, a zatim ujutru probajte ovaj napitak. Naime, ovaj napitak razgrađuje loš, neorganski kalcijum koji izaziva kalcifikaciju – prekomjerno nakupljanje kalcijuma u ​​našem tijelu, što dovodi do bolova u predjelu vrata i ramena, ali i u drugim dijelovima tijela.

Još nekoliko recepata sa ljuskom oraha

Čaj od ljuske oraha

Čaj od ljuske oraha je veoma zdrav, posebno kao prevencija srčanog udara. Često se preporučuje osobama koje puše, jer su izložene povećanom riziku od srčanog udara. Priprema čaja od ljuske oraha takođe nije komplikovana. Uveče, prije spavanja, potopite 4-5 zdrobljenih ljuski oraha u vodu i ostavite do jutra. Kada ustanete iz kreveta, stavite vodu sa školjkama da proključa. Kada voda provri, sklonite je sa ringle i ostavite da se malo ohladi. Čaj procijediti i piti na prazan stomak u malim gutljajima. Pijte čaj dugo vremena bez prekida.

Pročitajte: MLADI ORAH: Ljekovita svojstva

Priprema ljuske oraha za zube

Skuvajte dvije šake ljuski u loncu vode. Poslije petnaest minuta sklonite sa vatre i ostavite da se malo ohladi. Zatim umočite četkicu za zube u dobijenu smjesu na nekoliko minuta. Njime nježno protrljajte zube i desni. Potopite ga u smjesu nekoliko puta tokom pranja. Ponovite postupak tri puta tokom dana, najbolje poslije obroka. Ovako napravljenu mješavinu ljuske oraha možete koristiti najviše 48 sati. Nakon toga, bacite ga i napravite novu. Ljuske oraha za zube će raditi na nekoliko načina. Osim što će ukloniti bakterije, očistiće kamenac, neutralisati loš zadah i spriječiti krvarenje desni. Takođe je odlična pomoć za parodontalnu bolest.

Tinktura ljuske oraha za bolju funkciju štitne žlijezde

U staklenu bocu stavite zdrobljene ljuske oraha do trećine njene visine. Preliti preko toga preliti dobro zagrijanu šljivovicu i što bolje zatvoriti. Stavite flašu na tamno mjesto i ostavite da odstoji tri nedjelje. Zatim procijedite, i konzumirajte po jednu supenu kašiku prije jela, tri puta dnevno.

Priprema ljuske oraha za normalizaciju metabolizma

Dodajte pola šake ljuske oraha u šerpu sa dvije šolje vode. Kada provri skloniti sa vatre i ostaviti poklopljeno da se ohladi. Procijediti i piti jednu punu šolju prije jela.

Pročitajte: LJUSKA OD ORAHA – Kako je korstiti za brži rast kose i jačanje korijena?

Priprema ljuske oraha za kosu

Ljuska oraha ubrzava rast kose, jača je, spriječava opadanje i lomljenje, ističe boju i sjaj, potiskuje proizvodnju sebuma, omekšava suvu kosu i eliminiše sijedu kosu. Zbog toga zgnječite nekoliko ljuski oraha. Zatim napunite šerpu vodom, dodajte ljuske oraha i kuvajte ih pola sata. Ostavite smjesu da se ohladi, pa je nanesite po cijeloj dužini kose i ostavite na glavi još sat vremena. Isperite kosu mlakom vodom, a zatim je operite kao i obično blagim šamponom.

Tretman s ljuskama oraha za umorne oči

Sameljite pola šolje ljuske oraha i prelijte šoljom vode. Nakon što smjesa provri, sklonite sa ringle i ostavite da se ohladi. Procijedite kroz gazu i nanesite na kapke nekoliko puta dnevno.

Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.

Sjetva i uzgoj proljetnog/jesenskog graška u organskoj bašti

Agrosavjet
-
0
Sjetva i uzgoj proljetnog/jesenskog graška u organskoj bašti

Grašak (Pisum sativum) je jednogodišnja biljka koja pripada porodici mahunarki. Pogodan je za uzgoj u hladnijim mjesecima u godini.

Uzgojem različitih sorti grašak se može brati od maja pa sve do septembra. Razlikujemo tri različite sorte graška visoki, srednje visoki i niski te onaj rani (60 dana do berbe), srednje rani i kasni (90 dana do berbe).

Kod viših temperatura grašku prijeti opasnost od pojave pepelnice (lišće i mahune graška izgledaju kao da su posuti pepelom) i plamenjače koja se pojavljuje za vrijeme čestih ljetnih pljuskova, stoga se preporučuje za dobar urod grašak uzgajati u jesenskoj ili rano proljetnoj sjetvi kako bi se izbjegle navedene bolesti.

Grašak je dobrodošao u svakom povrtnjaku jer osim što je izgledom privlačan, ukusan je i jako zdrav za jelo, a u vrtu je poželjna biljna kultura koja pomoću svog korijena fiksira dušik iz zraka te na taj način obogaćuje tlo potrebnim azotom koje će koristiti biljke koje dođu na njegovo mjesto u bašti.

Pročitajte: 10 zlatnih pravila za jesenju sjetvu GRAŠKA

Iako se grašak sije uglavnom u rano proljeće, dok su temperature zraka niže, a tlo dovoljno vlažno, moguće ga je sijati i u jesen, krajem oktobra pa sve do polovine novenmbra ako vrijeme to dozvoljava.

U jesenskoj sjetvi najbolje uspijevaju niske rane sorte, dok u proljetnoj sve sorte mogu biti jednako uspješno uzgojen.

Grašak pripada grupi „samonepodnošljivih“ biljnih kultura pa je primjena širokog plodoreda obavezna kako bi se izbjegle mogućnosti zaraze od bolesti i nepoželjnih štetnika u tlu. Stoga ćemo grašak, ali i sve mahunarke koje sijemo u bašti svake godine posijati na drugo mjesto, najbolje iza „gladnih“ biljnih kultura te ćemo na taj način omogućiti tlu besplatno đubrenje azotom.

Kako grašak ima kratku vegetaciju, nakon njega možemo zasijati još jednu biljnu kulturu u istoj kalendarskoj godini. Idealna sadnja nakon ranog graška je sadnja kupusnjača na istome mjestu jer one zahtijevaju velike količine azota koje je grašak na svome korijenju vezao iz zraka.

Želimo li iskoristiti sav taj azot koji se vezao u obliku kvržičastih bakterija na korijenu graška cimu nakon ubiranja plodova nikako ne smijemo počupati iz tla, već posjeći iznad samog tla te istom malčirati tlo kako se ne bi isušivalo kada nastupe ljetne vrućine.

Dobri susjedi grašku u bašti su mrkva, krastavac, zelena salata, kopar, kamilica, rotkva, špinat, kupus, celer, rotkvica i kukuruz.

Loši susjedi su pasulj, grašak, paradajz, luk, praziluk i krompir.

Priprema tla za sjetvu graška

Grašak zahtijeva srednje plodna i duboka tla, a najbolje uspijeva na slabo kiselim do neutralnim tlima pH 6.5 – 7.5 pa ako je tlo kiselije dovoljno je prije sjetve unijeti drvenog pepela u tlo (oko 1 kg na 10 kvadrata) te će se ono lijepo rasporediti u dubini i biti dostupno u području korijena biljke pa će se na taj način alkalizovati tlo, a kako je drveni pepeo i odlično kalijumovo đubrivo koje je grašku itekako potrebno postiže se dvostruki učinak. Kako korijen graška ima vretenast oblik te prodire duboko u tlo i pripremu tla je stoga dobro obaviti na dubinu od 20–tak cm. Kako sjeme u rano proljetnoj, ili jesenskoj sjetvi ne bi trunulo dobro je napraviti i povišene gredice kako bi tlo bilo dovoljno ocjedito i ne bi se zadržavao višak vode na površini tla.

Pročitajte: Jesenja sjetva MRKVE – Savjeti za uzgoj bez greške

Sjetva graška

Grašak se sije u redove 2 cm zrno od zrna ili u kućice 6–10 zrna ako je tlo zbijenije pa postoji mogućnost slabog nicanja. Koristimo se pravilom da zasijemo gušće pa ako bude pregusto kada biljke niknu lagano ih povaditi pomoću uske vrtne lopatice i presaditi na mjesta gdje je podbacilo nicanje, ili presaditi na dodatno mjesto u bašti. Nakon sadnje tlo prekrijemo slojem slame kako bi biljke kada niknu bile zaštićene od mogućih vrlo niskih temperatura.

Njega usjeva graška

U proljeće kako temperatura zraka raste, tlo se zagrijava i kreće nagli razvoj i rast vegetativnih dijelova biljke, stoga je grašku potrebno osigurati potpornje. Grašak ima vitice koje se hvataju na mrežu, granje ili kolce te je to spas od polijeganja biljke i truljenja uslijed češćih proljetnih kiša.

Za niske sorte takođe se preporučuje staviti oslonac, a za tu svrhu koristim razgranato granje od jesenskog ili proljetnog orezivanja, a to je ujedeno i zaštita od ptica koje često mogu uništiti zasad, dok za visoke sorte koristimo mreže za krastavce ili pravimo indijske šatore od kolaca pa to izgleda jako dekorativno.

Kada grašak naraste na visinu od 15 – tak cm potrebno ga je ogrnuti da bi se zadržala vlaga u području korijena biljke. Umjesto zgrtanja zemljom nasad redovno malčirati slamom u sve debljim slojevima kako raste biljka pa je tlo oko korijena uvijek dovoljno vlažno pa nije potrebno zalijevanje, osim u nekim ekstremnim sušnim uslovima.

Pročitajte: Oktobar je pravo vrijeme za SJETVU GRAŠKA!

Krajem maja, sadnjom ranih kultivara moguća je prva berba graška te još dvije u roku nekoliko sedmica nakon prve berbe. Grašak koji želimo sačuvati za sjeme ostavlja se na stabljici sve dok se mahune ne osuše, nakon čega se ubiru, vadi se iz njih sjeme te još dobro prosuši i pakuje u najlonske vrećice i stavlja u zamrzivač na nekoliko sati kako bi se zrno zaštitilo od napada žiška koji ga može izbušiti. Nakon toga sjeme se prosuši i sprema u staklene teglice na tamno, suvo i hladno mjesto.

Čišćenje sistema za navodnjavanje

Agrosavjet
-
0
Čišćenje sistema za navodnjavanje

Navodnjavanje predstavlja hidrotehničku mjeru za poboljšanje fizičkih osobina zemljišta dodavanjem vode, kako bi se postigla optimalna vlaga za vrijeme vegetacije i tako postigao optimalan prinos.

Navodnjavanje se sprovodi tokom jednog dijela vegetacije ili tokom cijelog vegetacijskog perioda. Voda se koristi iz vodenih tokova, vještačkih jezera, izvora ili iz prečišćenih otpadnih voda. Prema načinu pretvaranja toka vode u kapilarnu vodu u zemljištu, postoje tri metode navodnjavanja:

• površinsko,
• podzemno
• kišenje (orošavanje).

Navodnjavanje zemljišta pruža usjevima najbolje uslove za rast i olakšano je usvajanje hranljivih materija iz zemlje. Međutim, sistem za navodnjavanje zahtjeva i redovno održavanje. Postoji veliki broj različitih sistema za navodnjavanje i biraju se u zavisnosti od tipa zemljišta, kvaliteta vode, kapaciteta izvorišta, i drugih faktora.

Bez obzira koji sistem za navodnjavanje se koristi, kroz cijevi i crijeva ne protiče čista voda, kroz sistem se dodaju vodotopiva đubriva, a i bez njih, voda može biti puna kamenca, koji se vremenom taloži i može dovesti do toga da se protok vode prekine usled začepljenja.
Kako je sistem za navodnjavanje značajna investicija, potrebno je uložiti vrijeme i trud u njegovo održavanje kako bi efikasno radio što duže.

Da biste sprečiti prijevremena oštećenja i propadanje cijevi i filtera, potrebno je upoznati se sa načinima čišćenja sistema za navodnjavanje.

Temeljno čišćenje sistema uz upotrebu odgovarajućih sredstava za uklanjanje organskog i veštačkog otpada koji se gomila u cijevima potrebno je vršiti jednom u toku sezone – najbolje na kraju, u jesen.

Tako ćete osigurati efikasnost sistema i kvalitetno navodnjavanje za usjeve i za naredne sezone i spriječiti stvaranje čepova koje filteri ne mogu da riješe.

Ovo se možete primenjivati i redovno u toku sezone kako biste isprali zemlju iz cijevi i obezbjedili čistu vodu za biljke.

Idealno rješenje za čišćenje sistema za navodnjavanje bi bilo sledeće:

• redovno (bar dva puta u toku sezone)i to ispiranje vodom
• na kraju sezone: detaljno čišćenje hemikalijama

Još jedan benefit detaljnog čišćenja cijevi i crijeva na kraju sezone jeste to što može bolje da se pripremi sistem za naredni vegetacioni period, a ukoliko se pri čišćenju primeti rđa ili bijele naslage na cijevima, trebalo bi da provjeriti koja je pH vrijednost vode koja se koristi za navodnjavanje.

Ove bijele naslage su često posledica povećane koncentracije gvožđa i kalcijuma, što može biti znak za provjeru kvalitet vode koju koristimo za navodnjavanje.

Osim ispiranja vodom, čišćenje sistema za navodnjavanje podrazumijeva i korišćenje hemikalija.

Da biste spriječili njihov loš uticaj na životnu sredinu, treba preduzeti sledeće korake prije samog čišćenja:

• provjeriti sa proizvođačem sistema da li su cijevi predviđene za čišćenje jakim kiselinama ili hlorom.
• obezbjediti sredstva za zaštitu (zaštitne rukavice, naočare i masku) kako ne biste direktno udisali isparenja i da hemikalije slučajno ne bi došle u dodir sa kožom ili očima.
• pažljivo pročitajte uputstva na pakovanjima sredstava za čišćenje za slučaj da ne smiju da dolaze u dodir jedno sa drugim.
• ako za čišćenje koristite kiseline, obavezno se strogo pridržavati uputstva proizvođača pri pripremi rastvora sa vodom da ne bi negativno djelovale na biljke i zemljište.

Čišćenje sistema za navodnjavanje kiselinama

Redovno ispiranje cijevi i crijeva može umanjiti potrebu za korišćenjem veće količine kiseline da biste efikasno očistili sistem za navodnjavanje. Najčešće se u ove svrhe koriste fosforna, azotna, limunska i sumporna kiselina, a one su ujedno i najdostupnije.

Iako je najviše u upotrebi, sumporna kiselina je veoma opasna, pa se savjetuje da se njom rukuje izuzetno pažljivo. Prije nego što se odabere kiselina kojom se čisti sistema za navodnjavanje, provjerite da li su svi dijelovi sistema otporni na nju.

Pročitajte: Sistem za NAVODNJAVANJE biljaka pomoću PLASTIČNIH FLAŠA

Limunska kiselina je odlična za održavanje i sprečavanje nagomilavanja naslaga gvožđa u cijevima za navodnjavanje, mada je manje efikasna od nekih drugih tipova kiselina.
Prednost čišćenja sistema za navodnjavanje kiselinama je u tome što uspješno otklanja začepljenja, a istovremeno uklanja i bakterije koje se često nagomilavaju u ovim sistemima i negativo utiču na usijeve do kojih dospjevaju kroz vodu.

Čišćenje sistema za navodnjavanje hlorom

Kao vrlo efikasna pokazuje se kombinacija hlora i azotne kiseline, posebno kada su u pitanju alge i slični živi organizmi. Prije dodavanja ovih supstanci treba isprati cijevi čistom vodom, pa zatim dodati rastvor hlora koji ostaje u cijevima 24 sata.

Nakon toga, potrebno je dobro isprati hlor zatim uključiti sistem da radi neko vrijeme, potom dodati azotnu kiselinu i na svaka tri sata uključujete sistem da kaplje kako bi se isprale naslage iz cijevi.

Tek kada su cijevi potpuno čiste, navodnjavanje smije da radi svojim punim kapacitetom. Nakon upotrebe ovih hemikalija, potrebno je još jednom temeljno isprati sve čistom vodom.

Navedeni savjeti odnose se na čišćenje cijevi i crijeva kojima navodnjavate zemljište. Međutim, ne treba zaboraviti da se i na drugim komponentama sistema mogu zadržati prljavština, bakterije, alge i druge neželjene materije, pa je potrebno očistiti i njih, a to se radi tako što se pipetom uzima kiselina ili drugi rastvor koji se koristi za čišćenje i nakapa na emitere ili filtere.

Ukoliko se kombinuje čišćenje sa hlorom i kiselinom treba voditi računa da hlor i kiselina nikako ne dođu u dodir jedno s drugim jer može doći do ozbiljne hemijske reakcije.

Upotreba kvalitetnih filtera

Prevencija je najbolja opcija – ukoliko ne dozvolimo da se otpadne materije i prljavština previše nagomilaju u sistema za navodnjavaje, proces čišćenja će biti jednostavan i brz.
I iz tog razloga treba koristiti kvalitetan sistem za filtriranje vode. Različite vrste kvalitetnih filtera, koji takođe zahtevaju redovno čišćenje, mogu da obezbjede da sve nečistoće ostanu u filterima i na taj način obezbjede optimalni protok vode.

Valja imati u vidu i da danas postoje moderni sistemi za filtriranje koji se automatski čiste kada se na njima nalazi previše otpadnih materija.

I svega navedenog dolazi se do zaključka da redovnim čišćenjem sistema za navodnjavanje produžavamo životni vijek investicije, kao i kvalitet navodnjavanja zemljišta.

Znate li šta bubamare jedu?

Agrosavjet
-
0
Znate li šta bubamare jedu?

Malene bubamare toliko su slatke kada slete na naš dlan da im se ne možemo prestati diviti i sigurno se niste u tom trenutnu zapitali što bubamare jedu.

U trenutcima nježnosti kada bubamara sleti na naš dlan, osjećamo se sretni i sigurno nismo razmislili o tome što bubamare jedu. Stoga vam u nastavku donosimo nekoliko informacija upravo o tome što bubamare jedu.

Ako ste se zapitali što bubamare jedu reći ćemo vam da se bubamare uglavnom hrane lisnim vašima.

Lisne vaši su mali insekti koji uništavaju vrtno bilje i voćke, pa su stoga i bubamare koje se njima hrane dobar i poželjan susjed u našem vrtu.

Neke bubamare jedu i grinje crvenog pauka.

Larve bubamare, čiji razvoj traje 3 do 5 sedmica, dnevno pojedu čak 20 do 30 lisnih vaši, stoga su bubamare jako korisne u suzbijanju ovih štetnih insekata.

Kako da rasadite bokvicu? DAR PRIRODE koji svaka kuća mora da ima

Agrosavjet
-
0
Kako da rasadite bokvicu? DAR PRIRODE koji svaka kuća mora da ima

Kada razmišljamo o jestivim vrstama biljaka uglavnom se koncentrišemo na one koje možemo sami da posijemo u bašti. Međutim, priroda nam poklanja mnogo korisnih biljaka koje samo treba da uberemo, a jedna od njih je i bokvica.

Bokvica je samonikla lisnata biljka koja je prije svega ljekovita, a može se naći i na našem meniju jer je jako zdrava za ishranu.

Najčešća vrsta bokvice koju možete naći je širokolisna bokvica ili Plantago major. Vjerovatno vrlo često prolazite pored nje, a da je zapravo i ne primjetite. Možete je pronaći u svojoj bašti, na livadi, pored puta, kod usjeva…Ako obratite pažnu vrlo lako ćete da je primijetite jer ona voli da raste u niskim travama, a ne u visokom korovu.

Bokvica se može koristiti kao dodatak različitim vrstama jela, a mogu se lako pripremiti i ljekovite smješe sa medom, koje imaju niz pozitivnih dejstva na naš organizam.

Plantago major ili širokolisna bokvica se primenjivala od davnina za liječenje širokog spektra bolesti. Vjeruje se da upotreba bokvice u zdravstvene svrhe datira skoro 4.000 godina. Ona sadrži nekoliko aktivnih materija kao što su flavonoidi, polisaharidi, terpenoidi, lipidi, iridoidni glikozidi i derivati kofeinske kiseline, a koji mogu liječiti stanja poput zatvora, kašlja, rana, infekcija, groznica, krvarenja i upala.

Ono što je interesantno je da bokvica raste tokom cijele godine, čak i po hladnom vremenu. Tokom jeseni biljka razvija sjeme. To je idealna prilika koju treba iskoristiti da bokvicu rasadite po bašti, gdje god imate mjesta, a možete je posaditi i u saksiji.

Naravno, preporuka je da birate bokvice iz nezagađenog područja, udaljenog od puteva. Ukoliko ne možete da je prepoznate uvijek možete da kupite sjeme i da se upoznate sa njom, kako bi je kasnije prepoznali u prirodi.

Ako se odlučite da je posadite u saksiju dovoljno je da sipate najobičniji supstrat i da okrunite grančice sa semenkama ili sipate kupljeno sjeme. Sjemenke je potrebno zatrpati sa slojem zemlje od 4-5 cm i zaliti. I to je sve. Biljke će vrlo brzo da rastu, a ne zahtijevaju posebnu njegu jer je ipak riječ o korovskoj biljci koja je dosta otporna. Kasnije ih možete presaditi u svoju baštu.

Bokvica je vrlo izdržljiva biljka, a neka istraživanja su pokazala da može da izdrži vrlo prometna mjesta, poput staza, te je vrlo važna komponenta prilikom obnavljanja istrošenih travnjaka.

Možete je posaditi i u sijenci jer je vrlo tolerantna. Ima nešto veću potrebu za vlagom, a jedino što teško podnosi su kisela tresetna zemljišta i teško ćete je naći na planinskim travnjacima.

Gdje i kako se pravilno čuva med!

Agrosavjet
-
0
Gdje i kako se pravilno čuva med!

Prostorija za čuvanje meda mora biti suva, čista i prozračna. U njoj ne smije biti ništa što izlučuje neugodne i oštre mirise: petrolej, benzin, katran, kiseli kupus ili repa.

Osobito se mora paziti da prostorija za čuvanje meda ne bude vlažna, jer i najzreliji med u vlažnoj prostoriji navlači vlagu iz zraka pa se pokvari, provri i ukiseli se.

Posuđe napunjeno medom mora biti dobro zatvoreno. Preporučuje se najprije staviti čist pergamentni papir, pa onda poklopac, jer med mora biti dobro zatvoren bez pristupa zraka. Osim toga med ne smije biti izložen neposrednim sunčanim zrakama jer se time uništavaju njegove dobre sastojke.

Med se kvari najviše zbog suvišne vlage u prostoriji u kojoj se med čuva. Vrenje meda uzrokuju razne vrste gljivica koje dolaze u med na različite načine: ili s polenom koji pčele unose u košnice, ili gljivice padaju u med neposredno iz zraka, ili se prenose posuđem, kašikom ili nekim drugim priborom. Vrenju meda pogoduje suvišan postotak vode u medu, zbog čuvanja meda u vlažnoj prostoriji, i previsoka temperatura u prostoriji u kojoj se med čuva.

Najpovoljnija temperatura za vrenje meda smatra se između 15° i 19°C, dok se med pri temperaturi ispod 10 C° može čuvati dugo vremena da ne dođe do vrenja i kvarenja. Smatra se da je najpovoljnija temperatura za čuvanje meda, pri kojoj uopšte ne dolazi do vrenja, od plus 5 °C. Ni preniske temperature za čuvanje meda nisu dobre jer se često dešava da staklenke u kojima se čuva med popucaju.

Isto tako i med u saću može se ukiseliti ako ga držimo u vlažnim prostorijama. U tom slučaju popucaju poklopci na stanicama saća, nastaju mjehurići iznad meda te med curi po saću i dobiva kiseo okus. Takav se med ne bi smio dodavati pčelama, jer bi im oboljeli probavni organi pa bi i uginule.

Početak vrenja meda može se zaustaviti tako da ga grijemo 30 minuta na temperaturi od oko 70°C, a zatim ga što brže ohladimo. Posuda s medom ne smije biti neposredno iznad vatre, nego se mora staviti u drugu veću posudu s vodom. Iznad označene temperature med se ne smije grijati jer mu se kvaliteta znatno pogoršava, uništava se ferment dijastaza, a mijenja mu se i okus i prirodna boja. No iako grijanjem zaustavljamo daljnje vrenje meda, ipak se kvaliteta ne može popraviti, nije više za prodaju, nego se mora upotrijebiti u kućanstvu za preradu.

Opšte je poznato da se svaki prirodni med ranije ili kasnije kristalizuje, skrutne ili ušećeri. To je njegova prirodna osobina po kojoj se pravi med razlikuje od falsifikovanog. Njome se kvaliteta meda ne pogoršava, ali ona mijenja izgled i konzistenciju meda.

Bilo bi dobro kad bi se na bocama s pakovanim medom na etiketi istakla ta osobina pravog meda i kako se med može vratiti na najlakši način u tekuće stanje. O uzrocima kristalizacije i o pojavama u vezi s njom bit će govora u poglavlju o upotrebi meda, a ovdje ćemo donijeti samo neke savjete o čuvanju meda a tiču se kristalizacije.

Kristalizaciju meda teško je spriječiti i to se obično i ne radi. Kristalizovan med podložniji je vrenju i kvarenju od tekućeg. Zato se naročita pažnja mora obratiti kristalizovanom medu. Vrenje počinje odozgo, s površine, pa ga je, prema tome, lako spaziti i spriječiti. Daljnje vrenje najlakše ćemo spriječiti otapanjem. Poznato je da mnoga poduzeća koja se bave prometom meda imaju specijalne uređaje za otapanje krutog meda. Da bi se takav med mogao lakše puniti u staklenke za malaprodaju, potrebno ga je otopiti, pazeći pri tom da temperatura ne prijeđe 40°C. To su uređaji na struju koji se mogu regulisati na poželjnu temperaturu preko koje se ne smije med grijati.

Pregrijani med nije više nikad tako dobar kao što je bio prije grijanja. Zbog toga upućeniji potrošači radije kupuju kristalizovan med. Manje količine kristaliziranog meda mogu se povratiti u tekuće stanje i na jednostavniji način.

U veću posudu uspe se voda da se malo ugrije na tihoj vatri. Na dno ove posude treba staviti komad daske ili višeslojni komad tkanine, pa na to posudu napunjenu kristalizovanim medom. Vrijeme potrebno za otapanje meda zavisi o količini meda u posudi i o temperaturi vode u kojoj se med otapa. U svakom slučaju bolje je da se vrijeme otapanja meda i produži nego da se pregrije. Temperatura i na ovaj način otapanja ne bi smjela prijeći 40°C jer, kao što je već spomenuto, pregrijan med gubi prirodnu aromu i hranljivu i ljekovitu vrijednost.

Lijena pita sa jabukama po receptu naših baka

Agrosavjet
-
0
Lijena pita sa jabukama po receptu naših baka

Napravite lijenu pitu s jabukama po receptu naših baka.

Sastojci:

  • 4 jaja
  • 4 kašike šećera
  • korica opranog limuna
  • 50 ml ulja maslinovog
  • 30 ml mlijeka
  • 2 šolje brašna
  • 1 prašak za pecivo
  • 1 vanilin šećer
  • šećer u prahu
  • 700 g rendanih jabuka
  • cimet
  • 1 kašika griza
  • šećer za jabuke

Priprema:

Umutiti jaja sa šećerom, dodati ulje, mlijeko, brašno sa praškom za pecivo i sve dobro izjednačiti.

U podmazan pleh sipati pola tijesta i izravnati. Rasporediti odozgo jaguke sa cimetom i grizom. Sipati ostatak testa, prekriti jabuke i peći na 200 stepeni ºC oko 45-50 minuta. Sjeći ohlađen.

 

Domaći džem od bundeve, bolji i jeftiniji od kupovnog

Agrosavjet
-
0
Domaći džem od bundeve, bolji i jeftiniji od kupovnog

Kupovni džem košta oko 3-5 maraka po kilogramu, zato vam nudimo i jeftiniju i bolju opciju. O ukusu i kvalitetu, nadamo se da je suvišno govoriti.

Za pravljenje džema od budneve, potrebni su vam sljedeći sastojci:

800 grama očišćene bundeve 600 grama šećera pola manjeg limuna vanilin-šećer prstohvat cimeta

Priprema:

Bundevu isjeći na kockice, pa u adekvatnoj šerpi ređati sloj bundeve, sloj šećera, dok se ne potroši sav materijal. Ostaviti da odstoji dva sata.

Potom kuvati na umjerenoj vatri uz povremeno miješanje i skidanje pjene sa površine, dok ne proključa.

Smanjiti vatru, dodati limun isječen na tanke kolutove, vanilin-šećer i malo cimeta, pa lagano krčkati dok se džem ne zgusne.

Visoke leje – Kako ih formirati da traju i do 6 godina?

Agrosavjet
-
0
Visoke leje – Kako ih formirati da traju i do 6 godina?

Ako visoke leje redovno prekrivamo lišćem, travom, sjeckanom slamom i ostalim organskim otpacima, njena trajnost biće 5-6 godina.

Visoke leje su dobrodošle tamo gdje baštanska zemlja nije dovoljno kvalitetna ili je iscrpljena intezivnom obradom.

Formiranje visoke leje zahtjeva više uloženog rada i vremena, piše dipl. inž. poljoprivrede Zoran Milosavljević. Međutim vrijeme i rad su zanemarivi kada se uzme u obzir da na kvalitetno urađenoj visokoj leji možemo imati i 2-3 puta veći prinos po kvadratnom metru nego gajenjem na ravnoj, klasičnoj leji.

Formiranje visoke leje

Da bismo formirali visoku leju, moramo marljivo i strpljivo skupljati organske otpatke preko godine, pa u kasnu jesen pristupiti njenoj izradi. Leja se postavlja na osunčanom dijelu. Mogu biti u obliku humke, a najčešće su pravougaone, sa okvirom od impregnirane daske, oblica ili blokova. Širina visoke leje može biti 120-180 cm, a dužinu odrediti proizvoljno. Visina neograđene leje može biti najviše 100-120 cm.

Ako se leja podiže na travnjaku, najprije treba isjeći dijelove travnjaka i složiti sa strane. Kasnije ih upotrebiti. Zemljište produbiti ašovom do 25 cm dubine. U iskopani kanal 50 cm širine složiti usitnjene grane, stabljike suncokreta ili kukuruza. Preko tog drenažnog sloja dolazi busenje trave (trava se okreće prema dole) ili pokošena trava, slama i slični biljni otpaci u sloju debljine 15 cm. Preko staviti sloj zemlje 10 cm. Zatim poređati sloj ovlaženog lišća, preko njega sloj zemlje sve vrijeme formirajući, sabijanjem, oblik humke. Nakon ovih slojeva, savjetuje Milosavljević, dolazi sloj grubog komposta debljine 15-20 cm, i na površinu sloj baštanske zemlje pomiješane sa prosijanim zrelim kompostom.

Pročitajte: Šta su TOPLE LEJE i kako se prave?

Pošto se visoka leja pravi u kasnu jesen kada su i vremenski uslovi promjenljivi, dobro je velikim najlonom prekriti mjesto gdje se pravi leja, kao i materijal za njeno formiranje. Čim se zemlja malo prosuši, može se nastaviti sa radovima. Nije nužno da podloga za visoku leju bude baštanska zemlja i mora imati mogućnost za odlivanje viška vode. Takođe, mora se paziti da se materijal u visokoj leji ne osuši, jer će i procesi raspadanja organske materije biti usporeni, ili će potpuno stati. Na dno leje možemo staviti mrežu sitnijih okaca, kroz koju krtice i miševi ne mogu proći.

Prednosti visokih leja

  • moguće je uzgajati povrće na zemlji lošijeg kvaliteta,
  • raniji početak sjetve i sadnje,
  • prihranjivanje povrća vrši se isključivo organskim đubrivom,
  • proizvodnja humusa odvija se sama od sebe i dr.

Proces raspadanja organske materije u visokoj leji podići će temperaturu na oko 50 stepeni C, što će omogućiti ranije sijanje i brže klijanje povrća. Prvih godina je temperatura zemljišta u leji za 5-8 stepeni C viša nego u okolnoj baštanskoj zemlji. Savjetodavac Milosavljević kaže da zbog toga te prve godine, po slijganju materijala, na visokoj leji treba sijati i saditi povrće za čiji je rast potrebna toplota i puno hranljivih materija (paradajz, paprika, patliđžan, krastavci…), a sljedeće godine povrće manjih zahtjeva po pitanju toplote i ishrane.

Pročitajte: Uzdignute leje ili direktna sadnja u zemlju – Šta je bolje?

Zbog poštovanja plodoreda dobro je svake godine podizati po jednu visoku leju, jer one moraju biti različite starosti, kako bi zemljište bilo pogodno za različite potrošače. Ako površinu visoke leje redovno prekrivamo lišćem, travom, sjeckanom slamom i ostalim organskim otpacima, njena trajnost biće 5-6 godina. Nakon toga leju treba rasturiti i na njenom mjestu napraviti novu. Kompost koji se pri tom formirao, debljine bar oko 30 cm, iskoristiti za gornji, završni sloj sljedeće leje i za posipanje po bašti. Bitno je da gornji sloj u kome rastu biljke bude bar 30 cm debljine.

Kada se obavlja berba cvekle i kako je čuvati?

Agrosavjet
-
0
Kada se obavlja berba cvekle i kako je čuvati?

Cvekla je povrtna vrsta koja se odlikuje izuzetnim kvalitetom i ljekovitošću. Njen uzgoj nije komplikovan i može da se uzgaja i u njamanjim baštama, pa čak i na balkonima u saksijama ili raznim posudama. Kada se obavlja berba cvekle i kako je čuvati pročitajte u nastavku.

Po obliku cvekle mogu biti okrugle, spljoštene i cilindrične. Sjetva cvekle treba da se obavlja sukcesivno tokom godine kako bi se obezbjedila kontinuirana berba i upotreba svježe cvekle. Berba se obavlja od proljeća do kasne jeseni u zavisnosti kada smo cveklu posijali. Vegetacija cvekle traje 60 do 90 dana.

Najbolji kvalitet ima kada je veličine loptice za golf, a kada se koristi za pripremu zimnice kada ima promjer 5cm. Cvekla može biti i većeg promjera, ali je treba obrati dok nije odrvenila. Pravi trenutak berbe je kada lišće polegne prema tlu. Dvije ili tri sedmice prije berbe treba prestati sa zalijevanjem.

Pročitajte: Cvekla se deformisala ili je suviše mala – Evo zbog čega se to dešava

Prilikom berbe treba obratiti pažnju da se bere mlada cvekla bez oštećenja. Oštećenja dovode do gubitka soka i predstavljaju ulazna vrata za mnoge mikroorganizme koje izazivaju propadanje cvekle.

Berbu obavljati po suvom vremenu. Vlažno vrijeme otežava berbu i čišćene. Ciklu dobro očistiti, korijen se ne smije prekidati, a lisne drške prikratiti na 1 do 1,5cm. Optimalna temperatura čuvanja cikle kreće se između 0 i 10ºC. Cvekla može da se čuva do 20 dana u frižideru u perforiranim najlon vrećicama.

Cvekla se najbolje očuva pri temperaturi od 0 do 2ºC i pri vlažnosti od 90 do 95%.

Oblik utiče na mogućnost čuvanja cvekle. Spljoštene cvekle se čuvaju slabije od okruglih i cilindričnih sorti.

Na mogućnost čuvanja cvekle utiče i poštovanje plodoreda. Dobri predusjevi za cveklu su kupus, krastavac, pasulj. Loši predusjevi za cveklu su krompir, paradajz i luk. Paradajz i krompir utiču na pojavu nekroze i samim tim na mogućnost čuvanja.

Pročitajte: Bolesti i štetočine cvekle – Mjere zaštite

U domaćinstvu se cvekla i drugo korjenasto povrće mogu čuvati zajedno sa krompirom. Cvekla može da se čuva u rasutom stanju, u drvenim gajbama, kutijama, kontejnerima. Cvekla ne smije da se čuva u sloju koji je deblji od 1m. Na debljinu sloja utiče kvalitet vazduha u prostoriji (podrumu) i njegova cirkulacija. Može da se čuva u perforiranim kesama, tresetu, pijesku ili piljevini.

Cvekla može da se čuva i u bašti, bez vađenja iz zemlje. Ovakvo čuvanje se preporučuje za područja sa blažom klimom. Ciklu treba prekriti slojem slame ili sijena koji je štiti od izmrzavanja.

1...203204205...1.015Stranica 204 of 1.015

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia