Ako visoke leje redovno prekrivamo lišćem, travom, sjeckanom slamom i ostalim organskim otpacima, njena trajnost biće 5-6 godina.
Visoke leje su dobrodošle tamo gdje baštanska zemlja nije dovoljno kvalitetna ili je iscrpljena intezivnom obradom.
Formiranje visoke leje zahtjeva više uloženog rada i vremena, piše dipl. inž. poljoprivrede Zoran Milosavljević. Međutim vrijeme i rad su zanemarivi kada se uzme u obzir da na kvalitetno urađenoj visokoj leji možemo imati i 2-3 puta veći prinos po kvadratnom metru nego gajenjem na ravnoj, klasičnoj leji.
Formiranje visoke leje
Da bismo formirali visoku leju, moramo marljivo i strpljivo skupljati organske otpatke preko godine, pa u kasnu jesen pristupiti njenoj izradi. Leja se postavlja na osunčanom dijelu. Mogu biti u obliku humke, a najčešće su pravougaone, sa okvirom od impregnirane daske, oblica ili blokova. Širina visoke leje može biti 120-180 cm, a dužinu odrediti proizvoljno. Visina neograđene leje može biti najviše 100-120 cm.
Ako se leja podiže na travnjaku, najprije treba isjeći dijelove travnjaka i složiti sa strane. Kasnije ih upotrebiti. Zemljište produbiti ašovom do 25 cm dubine. U iskopani kanal 50 cm širine složiti usitnjene grane, stabljike suncokreta ili kukuruza. Preko tog drenažnog sloja dolazi busenje trave (trava se okreće prema dole) ili pokošena trava, slama i slični biljni otpaci u sloju debljine 15 cm. Preko staviti sloj zemlje 10 cm. Zatim poređati sloj ovlaženog lišća, preko njega sloj zemlje sve vrijeme formirajući, sabijanjem, oblik humke. Nakon ovih slojeva, savjetuje Milosavljević, dolazi sloj grubog komposta debljine 15-20 cm, i na površinu sloj baštanske zemlje pomiješane sa prosijanim zrelim kompostom.
Pročitajte: Šta su TOPLE LEJE i kako se prave?
Pošto se visoka leja pravi u kasnu jesen kada su i vremenski uslovi promjenljivi, dobro je velikim najlonom prekriti mjesto gdje se pravi leja, kao i materijal za njeno formiranje. Čim se zemlja malo prosuši, može se nastaviti sa radovima. Nije nužno da podloga za visoku leju bude baštanska zemlja i mora imati mogućnost za odlivanje viška vode. Takođe, mora se paziti da se materijal u visokoj leji ne osuši, jer će i procesi raspadanja organske materije biti usporeni, ili će potpuno stati. Na dno leje možemo staviti mrežu sitnijih okaca, kroz koju krtice i miševi ne mogu proći.
Prednosti visokih leja
- moguće je uzgajati povrće na zemlji lošijeg kvaliteta,
- raniji početak sjetve i sadnje,
- prihranjivanje povrća vrši se isključivo organskim đubrivom,
- proizvodnja humusa odvija se sama od sebe i dr.
Proces raspadanja organske materije u visokoj leji podići će temperaturu na oko 50 stepeni C, što će omogućiti ranije sijanje i brže klijanje povrća. Prvih godina je temperatura zemljišta u leji za 5-8 stepeni C viša nego u okolnoj baštanskoj zemlji. Savjetodavac Milosavljević kaže da zbog toga te prve godine, po slijganju materijala, na visokoj leji treba sijati i saditi povrće za čiji je rast potrebna toplota i puno hranljivih materija (paradajz, paprika, patliđžan, krastavci…), a sljedeće godine povrće manjih zahtjeva po pitanju toplote i ishrane.
Pročitajte: Uzdignute leje ili direktna sadnja u zemlju – Šta je bolje?
Zbog poštovanja plodoreda dobro je svake godine podizati po jednu visoku leju, jer one moraju biti različite starosti, kako bi zemljište bilo pogodno za različite potrošače. Ako površinu visoke leje redovno prekrivamo lišćem, travom, sjeckanom slamom i ostalim organskim otpacima, njena trajnost biće 5-6 godina. Nakon toga leju treba rasturiti i na njenom mjestu napraviti novu. Kompost koji se pri tom formirao, debljine bar oko 30 cm, iskoristiti za gornji, završni sloj sljedeće leje i za posipanje po bašti. Bitno je da gornji sloj u kome rastu biljke bude bar 30 cm debljine.