Naslovnica Blog Stranica 198

Super trik kako da uvelu salatu vratite u život

Kupili ste na pijaci dvije lijepe glavice zelene salate, jednu ste pripremili odmah za ručak, a drugu gurnuli na dno frižidera i zaboravili. Nekoliko dana kasnije, vaša lijepa i hrskava salata se pretvorila u tužno, uvenulo lišće. U drugom slučaju, došli ste u prodavnicu pred kraj dana i jedina dostupna zelena salata je uvenula i ima smeđe listove na krajevima. Ne brinite, u oba slučaja to se uvenulo lišće može oživiti.

Gubitak vode

Većina povrća se sastoji od osamdeset do devedeset posto vode, ali nakon što je ubrano, više nema otkuda da crpi vodu. Da biste oživili uvelu zelenu salatu, blitvu, kupus ili spanać, potrebno ih je rehidrirati, a nakon što se voda u ćelijama obnovi u procesu poznatom kao osmoza, vaše lisnato povrće opet će biti kao novo (ili barem skoro kao novo).

Pročitajte: Dobra za imunitet, a tek stomak – ZELENA SALATA kraljica zdravlja

Ledena kupka

Lisnato zeleno povrće možete vratiti u život jednostavnim namakanjem uvenulih listova u ledenoj vodi. Trik je u tome da odsiječete ili iskidate sve uvenule delove i i ostavite ih potopljene najmanje dvadeset minuta.

Sječenje ili kidanje listova će stvoriti više puteva za ulazak vode. Nakon kupanja u hladnoj vodi, izvadite zelenu salatu, po želji je dodatno isperite i pripremite za nadolazeći obrok. Neki kažu da je salata oživljena na ovaj način dobra još barem dva dana, ali bolje je odmah je potrošiti jer ko zna hoćete li je opet zaboraviti.

Nisu potrebni dodatni sastojci

Konvencionalna kuhinjska mudrost predlaže dodatak iscjeđenog soka polovine limuna ili kašiku kuhinjskog sirćeta, a neki savjetuju i dodavanje malo šećera. Međutim, Kejtlin M. Braun, profesorka biologije biljaka Državnog univerziteta u Pensilvaniji, kaže da to nije potrebno.

Kako prenosi Vašington Post, prema njenom istraživanju, aditivi zapravo smanjuju razliku u osmotskom potencijalu između povrća i vode i smanjuju stopu rehidracije.

Pročitajte: Salata tokom cijele sezone

Pravilno čuvanje

Prije nego što lisnato povrće u plastičnoj kesi stavite u frižider, zamotajte ga u čistu kuhinjsku krpu ili papirnati ubrus.

Psi lutalice zadavile sedamnaest ovaca kod Prijedora? /VIDEO/

Životinje, za koje se pretpostavlja da su psi lutalice, zadavile su sedamnaest ovaca Dragomira Kneževića iz sela Rakelići kod Prijedora.
Šteta za koju se Dragomir nada da će mu biti nadoknađena, procijenjena je na oko 3.000 KM.

Prije dvije noći, osamdesetjednogodišnji Dragomir Knežević, kao što obično radi, stado je zatvorio i ostavio na livadi u blizini kuće. Kada ga je ujutro obišao, zatekao je strašan prizor. Sedamnaest ovaca bilo je zadavljeno.

I ostali mještani Rakelića potvrđuju da je posljednjih dana u ovom naselju primijećen veliki broj pasa lutalica.

Pročitajte: Priprema ovaca za zimu

Policija je saopštila da u ovom slučaju nema elemenata krivičnog djela. Radnici prijedorskih Komunalnih usluga uklonili su leševe životinja, a na terenu je boravio i nadležni gradski veterinarski inspektor.

Kako ističu iz inspekcije, i ranije je bilo sličnih prijava, zbog čega je na teren izlazila higijeničarska služba, koja je postavljala zamke za pse lutalice. Međutim, nesavjesni građani su ih u većini slučajeva uništavali.

Đubrili ste voćnjak, a prinos nije bio adekvatan – U čemu je problem?

Iako ste đubrili dovoljno voćnjak, prinos nije bio adekvatan. Odgovor leži možda u apsorpciji odnosno upijanju mineralnih materija koje nije optimalno. Ne vrijedi ako “zatrpavate” voćke mineralima ako one nisu u stanju da ih prihvate i ugrade u izgradnju ploda.

Voćke, kao i druge kulture, gaje se prevashodno radi proizvodnje organskih materija (najvažniji ugljeni hidrati, bjelančevine, masti). Međutim, biljke ne mogu stvarati organske materije bez mineralnih materija, koje dodate đubrenjem, a koje učestvuju u formiranju plodova, čija je vrijednost neuporedivo veća od upotrebljenih hraniva.

Đubrenje voćaka predstavlja osnovnu agrotehničku mjeru koja ima za cilj povećanje prinosa i poboljšanje kvaliteta plodova, pružanjem mineralne ishrane voćkama. Njime se popravljaju osobine zemljišta, ali i utiče se i na pripremljenost voćaka da izdrže niske temperature, veću otpornost na sušu, bolesti i štetočine.

Zašto prinos nije adekvatan ulaganjima?

Da bi se ostvarili visoki i stabilni prinosi odličnog kvaliteta, voćkama treba obezbijediti sve hranljive elemente u optimalnim količinama i odnosima. Samo usvajanje mineralnih elemenata mora se posmatrati sa fiziološkog stanovišta, uz aktivnost nadzemnog i podzemnog dijela voćaka. Efikasnost iskorišćavanja hraniva od strane voćaka može se determinisati:

  • sadržajem određenih hraniva u jedinici suve materije voćke;
  • iznošenjem mineralnih elemenata od strane voćaka po jedinici površine;
  • odnosom pojedinih elemenata koji su usvojeni.

Sadržaj humusa i plodnost zemljišta utiču na reagovanje usvajanja unetih mineralnih elemenata. Usvajanje ovih elemenata je bolje na siromašnijem zemljištu. Poznato je da različite vrste voćaka, pa i sorte, imaju specifično ponašanje, koje dolazi do punog izražaja i u njihovoj ishrani. Zato su i navedeni pokazatelji različiti.

Pročitajte: Đubrenje voćaka gvožđem

Temperatura utiče na sve fiziološke, biohemijske i druge procese kod voćaka, a posebno i na usvajanje jona, odnosno na efekat mineralnih đubriva. Svi se joni ne mogu usvajati pri istim temperaturama.

Dokazano je da se pri temperaturi 10° do 12°C prvo usvajaju joni fosfora, zatim kalijuma, pa tek azota i kalcijuma. Sama apsorpcija jona je najintenzivnija između 15° i 25°C.

Pri temperaturi 25°C apsorpcija jona za kalijum je 3 do 4 puta veća u odnosu na temperaturu oko 13°C; za nitratni oblik azota 14 puta veća, dok za fosfor i kalijum 4 puta. (Bulatović, Mratinić 1997).

Na osnovu toga trebalo bi i tražiti objašnjenja za različite efekte od mineralne ishrane voćaka, pošto se tokom godine temperatura zemljišta mijenja, a sa tim i usvajanje jona. Smatra se da je najbolje usvajanje jona pri temperaturi 7°- 21°C stepen, dok usvajanje jona pri temperaturi 32°C prestaje, jer je aktivnost korena minimalna.

Pri optimalnim temperaturama usvajanje jona je brže, jer se ubrzava sinteza bjelančevina i drugih jedinjenja, u čiji sastav ulaze usvojeni joni, koji na taj način oslobađaju mjesto, a na njihova mjesta dolaze novi joni iz spoljne sredine.

Povećavanjem temperature ubrzava se disanje, čime se povećavaju organske kiseline. Njihova zastupljenost iznad određene količine je štetna. Međutim ovaj proces neutralizuje kalcijum, čiji se joni tada brže usvajaju.

Ukoliko je alkalna reakcija zemljišta (pH iznad 7), obično je praćena većim sadržajem kalcijuma i dovodi, vrlo često, do blokiranja usvajanja kalijuma, magnezijuma, bora, cinka i gvožđa.

Pročitajte: Đubrenje maline – Kada i koju vrstu đubriva upotrijebiti!

Prinos nije opravdao ulaganja?

Često se antagonistički ponašaju N:P; N:K; K:Mg; Fe:Mn; Zn:Mg i P:Zn. Kada se poremete povoljni odnosi, dolazi do složenijih poremećaja i teških posljedica u ishrani voćaka.

Veoma je značajan uticaj pH vrijednosti na usvajanje pojedinih elemenata. Najveći broj voćaka zahtjeva optimalnu vrijednost pH između 5,5 i 6,5.

Na usvajanje jona i efikasnost mineralne ishrane najviše utiču:

  • način održavanja zemljišta,
  • mikroflora,
  • obezbijeđenost vodom,
  • aeracija zemljišta i drugi činioci.

Apsorpcija hranljivih elemenata kod voćaka – autor Mr Branko Tanasković PSSS Čačak

Šta da jedete ako vam nedostaje gvožđe – Koja hrana pomaže kod anemije?

Šta da jedete ako vam nedostaje gvožđe – koja hrana pomaže kod anemije i poboljšava krvnu sliku!

Simptomi koji ukazuju na to da vam nedostaje gvožđe su: konstantan osjećaj umora, čak iako smo se naspavali, blijedilo, gubljenje daha, glavobolje i vrtoglavice, jako i ubrzano lupanje srca, suva i oštećena koža i kosa, oticanje i bol u krajnicima i ustima, sindrom nemirne noge (stalno cupkate nogom), udubljenje na noktima (koilonihija), anksioznost, teške menstruacije i hladne šake i stopala.

Osobe koje imaju povišen rizik od anemije su najčešće trudnice, osobe koje pate od Kronove bolesti, žene koje imaju obiln emenstruacije, kao i osobe koje ne konzumiraju namirnice životinjskog porijekla. Nedostatak gvožđa se određuje analizom krvi, a ukoliko se utvrdi, neophodna je konsultacija sa ljekartom koji će vam pripiati određenu terapiju, najčešće siplemente.

Pročitajte: Sirup za sok od koprive

Osim suplemenata neophodno je da obratite pažnju i na ishranu, kao i na namirnice koje podstiču apsorpciju gvožđa u organizmu. Hrana koja najviše ima gvožđa jeste crveno meso, pa konzumiranje dva puta nedjeljno porcije od 100g može povoljno uticati na organizam osobe koja pati od nedostataka gvožđa. Ukoliko jedete meso, važno je da bude prirodno i organskog porijekla, kao i da ne preterujete u konzumiranju.

Istraživanja pokazuju da su sljedeće namirnice pune gvožđa:

Meso i riba – Govedina, jagnjetina, divljač, džigerica, školjke, ostrige, škampi, sardine, tunjevina, losos, bakalar

Voće i povrće – Potočarka, kelj, spanać, zelje, blitva, agrumi, crvena i žuta paprika, brokoli, bobičasto voće, aronija

Orašasti plodovi i sjemenke – Sjemenke bundeve, indijski oraščići, pistaći, sjemenke konoplje, pinjole, sjemenke suncokreta

Pasulj i mahunarke – Pasulj, leblebija, grašak, mahunarke

Pročitajte: Najjači prirodni lijek za anemiju – Podiže gvožđe za 10 dana!

Namirnice koje treba ograničiti

Ukoliko želite da povećate nivo gvožđa u organizmu, smanjite konzumiranje čaja i kafe uz obroke. Takođe, ograničite kombinaciju namirnica koje sadrže gvožđe sa namirnicama koje su bogate kalcijumom. Poželjno je da uz hranu bogatu gvožđem konzumirate i namirnice koje u sebi sadrže vitamin C (kivi, agrumi, bobice, paprika, keleraba…)

BUNDEVA JE ZVIJEZDA JESENJEG JELOVNIKA, ALI NE PREPORUČUJE SE SVIMA – Ko bi trebalo da je izbjegava?

Jesenja namirnica bogata ljekovitim sastojcima ne preporučuje se osobama koje imaju određene zdravstvene tegobe.

Bundeva je nezaobilazna namirnica na jesenjoj trpezi. Ukusna je, a prije svega zdrava. Kako sadrži čak 90 odsto vode, lako je svarljiva, a pored toga sadrži i vlakna. Sadrži beta-karoten koji se pretvara u vitamin A, obiluje kalijumom ali i vitaminom C. Masnoća gotovo da nema, jer se u 100 grama bundeve nalazi samo tridesetak kalorija. Zbog svega ovoga bundevu zovu zvijezdom jesenjeg jelovnika.

Bundeva se može konzumirati sirova, kuvana, pečena ili pržena. Pored mesnatog dijela, koriste se i njene sjemenke koje  sadrže znatno veću energetsku i hranjivu vrijednost od mesnatog jestivog dijela bundeve. Sjemenke sadrže 30 odsto bjelančevina, i od 25 do 38 odsto masnog ulja.

Bundeva je lako svarljiva pa mogu da je jedu čak i bebe. Takođe, preporučuje se trudnicama, dojiljama, osobama sa bolesnom jetrom i  muškarcima sa oboljelom prostatom jer smanjuje tegobe.

Pročitajte: Domaći džem od bundeve, bolji i jeftiniji od kupovnog

Ko ne bi trebalo da konzumira bundevu?

Stručnjaci tvrde da je bundeva veoma korisna i pomaže u detoksikaciji organizma. Sadrži karotenoide korisne za oči i kožu, a sjeme ima antihelmintički efekat. Ipak, nutricionistkinja Olga Perevalova upozorava da se bundeva ne pogoduje osobama sa gastrointestinalnim oboljenjima.

„Ovo voće može da ošteti sluzokožu i izazove dijareju. Ako osoba ima pogoršane gastrointestinalne bolesti, kao što su gastritis, kolitis, čir, pankreatitis i trovanje, onda mu je kontraindikovana ne samo bundeva, već i bilo koje drugo povrće“, tvrdi ona.

Olga ističe da osoba koja nema zdravstvene problema može da jede bundevu svaki dan. Dnevna porcija je 200-300 grama.

Pročitajte: Kako napraviti brašno od bundeve – Vrijedan izvor vitamina i minerala

Recept za pečenu bundevu

Sastojci:

200g bundeve, 1 supena kašika meda

Priprema:

Bundevu operite i isijecite na kriške (ne skidajte koru). Složite u pleh obložen papirom za pečenje i pecite u zagrejanoj rerni (220°C) oko 45 min, ili dok bundeva ne bude srednje meka. Izvadite iz rerne i prelijte medom.

Veoma efikasan prirodni lijek za osteoporozu

Osteoporoza je bolest koštanog sistema koju karakteriše propadanje koštanog tkiva. Zbog gubitka organskih i mineralnih materija smanjuje se koštana masa, što uzrokuje slabost, krhkost i lomljivost kostiju. U nastavku saznajte kako spriječiti ovo stanje i koji je prirodni lijek za jačanje kostiju, tj. najbolji lijek za osteoporozu.

Najbolji lijek za osteoporozu – 4 pomoćnika iz prirode

Biljni lijekovi smatraju se prirodnom alternativom lijekovima za osteoporozu. Ove biljke sadrže spojeve za jačanje kostiju koji mogu poboljšati izgradnju koštane tvari, pa se za svaku od njih može reći da je najbolji prirodni lijek za osteoporozu.

Kurkuma

Kurkuma (lat. Curcuma longa) je žuti korijen koji pripada porodici đumbira (lat. Zingiberaceae) i porijeklom je iz Južne Azije. Njeza protivupalna i antimikrobna svojstva čine je važnim tradicionalnim lijekom kineske i ayurvedske medicine u posljednjih 4.000 godina.

Moderna medicina je potvrdila da kurkumin, aktivni sastojak kurkume, djeluje odlično kao lijek za bolne zglobove i krhke kosti. Uzimanje dodataka kurkumina tokom šest mjeseci jača kosti i povećava njihovu gustoću i fleksibilnost, pa se u prirodnoj medicini preporučuje kao najbolji lijek za osteoporozu.

Pročitajte: Napravite sami kurkumu u prahu

Crvena djetelina

Crvena djetelina (lat. Trifolium pratense) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice mahunarki. U narodnoj medicini se koristi kao dopunski tretman za simptome menopauze, kao što su talasi vrućine i bolovi u kostima. Moderna istraživanja su pokazala da dnevno uzimanje crvene djeteline tokom šest mjeseci povećava mineralnu gustoću kostiju i zdravlje žene u postmenopauzi.

Ova biljka sadrži spojeve slične estrogenu, a brojne su studije pokazale da preparati od crvene djeteline mogu povećati nivo estradiola kod žena u menopauzi. Budući da prirodni estrogen može pomoći u zaštiti kostiju, alternativna medicina preporučuje crvenu djetelinu kao prirodni lijek za osteoporozu.

Preslica

Preslica (lat. Equisetum arvense) je vrlo cijenjena biljka u narodnoj medicini. Kroz istoriju su njenu ljekovitu moć koristili mnogi narodi, pa tako i poznati rimski ljekar Galen. U holističkoj medicini preslica se preporučuje kao prirodni lijek za jačanje kostiju i liječenje osteoporoze. Bogata je antioksidansima kao što su kvercetin, oleanolna kiselina i ursolna kiselina. Ovi spojevi mogu poboljšati nivo kalcijuma i podstaknuti rast kostiju.

Preslica takođe sadrži spoj silicijumov dioksid. Silicijum u preslici pomaže kod gubitka koštane mase stimulirajući regeneraciju kostiju. Preparati napravljeni od silicijumov dioksida povezani su s poboljšanom mineralnom gustoćom i čvrstoćom kostiju.

Pročitajte: Poljska preslica – Ljekovitost i upotreba

Lijek starih Grka protiv osteoporoze

Iako se smatra da je osteoporoza danas jedna od vodećih bolesti modernog čovjeka, za nju su znali i stari Grci. Njihov drevni recept sadrži hranjive namirnice bogate mineralima koji pogoduju zdravlju i gustoći koštanog sistema. Ovaj lijek se koristi kako bi se spriječio ili usporio proces osteoporoze.

Sastojci:
  • 10 supenih kašika sjemenki lana
  • 5 supenih kašika sjemenki suncokreta
  • 5 supenih kašika sjemenki bundeve
  • 5 supenih kašika sjemenki sezama
  • 5 supenih kašika zrna pšenice
  • 3 supene kašike grožđica
  • 1 kg organskog livadskog meda.
Priprema
  1. Sameljite sjemenke, zrna pšenice i grožđice u mlincu za kavu ili blenderu.
  2. Sve sastojke dobro pomiješate sa medom i spremite u čistu teglu.

Uzimajte jednu supenu kašiku ovog lijeka, 2 puta dnevno, ujutru natašte i prije ručka.

Napomena:

Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.

RIBANAC SE SPREMA NAJLAKŠE OD SVIH ZIMNICA – Nema ukusnije salate, a gotova je očas posla

Vrijeme je za spremanje zimskih salata – a ribanac mora biti sastavni dio i vaše trpeze.

Ukoliko pored kiselog kupusa želite da imate i druge varijacije ovog povrća u svojoj zimnici, predlažemo vam da spremite ribanac.

Pročitajte: Kako odabrati kupus za kiseljenje i kako se pravilno kiseli?

Potrebno je:

  • 5 kg kupusa
  • nekoliko većih paprika nasječenih na rezance
  • ili narendane
  • nekoliko većih šargarepa narendanih

Sirup:

  • 3 l vode
  • 700 ml vinskog sirćeta
  • 150 g soli
  • 150 g šećera
  • 10 g vinobrana

Pročitajte: Zašto je bolji KISELI KUPUS nego SIROV!

Priprema:

Narendati kupus, papriku i šargarepu. Sve dobro promiješati u jedan veliki sud. Posebno izmijšati vodu, šećer, so, sirće i vinobran. Miješati drvenom kašikom dok se sastojci ne istope i dobro sjedine. Sirup preliti preko narendanog kupusa, dobro ga izmiješati, ostaviti malo da odstoji, a onda ređati u tegle i dobro zatvoriti.

Zimnica od paradajza: 3 najbolja recepta!

Sezona pripremanja zimnice je u punom jeku, gdje god se okrenemo miriše pečena paprika, pa nije tako teško da nam se dogodi da uživajući u mirisu i ukusu paprike zaboravimo na prelijepu turšiju od paradajza!

Predstavljamo vam 3 najlepša recepta za zimnicu u kojima je glavna zvijezda upravo paradajz.

1. Italijanski paradajz (salata ili sos za testeninu)

Sastojci:

3 kg paradajza, 2 glavice bijelog luka, 4 lista lovora, 1 kašika ruzmarina,1 kašika origana, 2 dl ulja, pola kesice konzervansa, malo soli, biber.

Priprema:

Paradajz oprati, pa ga preliti vrelom vodom (popariti kako bi se lakše ljuštili), oljuštiti ga i isjeći na kockice, bijeli luk takođe isjeći na kockice.

Staviti ulje u šerpu i dinstati paradajz, dodati bijeli luk, lovor, origano, ruzmarin, so i biber, pa i dalje kuvati paradajz.

Kada voda uvri, dodati pola kesice konzervansa. Kada se konzervans otopi, izvaditi listove lovora i sipati u tegle.

2. Južnjački sok od paradajza

Sastojci:

Oko 6 kg paradajza (pre čišćenja), 2 kašike soli, 4 kašike šećera, crni luk i ljute papričice, celer po ukusu.

Priprema:

Paradajz dobro oprati. Očistiti i isjeći na komade.

Samljeti mašinicom za mlevenje paradajza.

Procijediti u specijalnoj cediljki.

Sipati u šerpu, dodati so i šećer i kuvati. Kad provri, kuvati još 10-15 minuta.

Flaše zagrijejati u rerni, 10 minuta na 100 stepeni.

Vruć paradajz sipati u vruće flaše. Na svaku flašu staviti parče celofana potopljeno u alkohol ili rakiju, stegnuti gumicom i staviti zatvarač.

Flaše uviti u peškir i ostaviti 24 sata da se tako ohlade.

Uživajte u zimskim danima sa čašom domaćeg soka od paradajza!

3. Sunčana turšija

Sastojci: 

1 kg zelenog paradajza, 250 g šargarepe, 2 struka celera.

Za marinadu:

3 kašike soli, 4 kašike šećera, 18 kašika sirćeta, 6 aspirina.

Priprema: 

Operite zeleni paradajz, izbušite ga većom iglom i poređajte u trolitarsku teglu zajedno sa očišćenim šargarepama, strukovima celera i čenovima bijelog luka.

Napravite marinadu od soli, šećera i sirćeta i prelijte povrće u tegli. Dodajte aspirine i nalijte vodom do vrha. Zatvorite čvrsto i okrenite poklopcem na dole na jedan dan.

Pročitajte: Zbog čega se aspirin stavlja u turšiju?

Sljedećih dana mućkajte teglu svaki dan dok se aspirin, šećer i so potpuno ne rastvore.

Namirnice koje treba jesti u jesen, a koje čuvaju zdravlje

Kako temperature padaju dolazi do brojnih promjena. Promjene se ne odnose samo na oblačenje deblje garderobe i nošenje kišobrana već i na na našu ishranu.

Bolesti mačaka za koje bi svi vlasnici trebalo da znaju

Mačke vole društvo, a ako vam se čini da vas vaš ljubimac ignoriše i krije se od vas, možda je znak da nešto nije u redu sa njegovim zdravstvenim stanjem.

Postoji mnogo zaraznih bolesti kod mačaka, a u zavistnosti od vrste, ove bolesti mogu da budu nasledne ili pak bazirane na mačjoj DNK, piše Index.hr.

Svaki vlasnik kućnog ljubimca može da prepozna kada je njegova mačka bolesna, a pa ukoliko primijetite da se ponaša čudno i da joj je loše, odmah je odvedite kod veterinara.