Naslovnica Blog Stranica 147

Najbolje sorte paprike

Paprika je jedna od najpopularnijih vrsta povrća koja se uzgaja širom svijeta zbog svog raznolikog ukusa i visoke nutritivne vrijednosti. Međutim, kako bi se postigao optimalan prinos i kvaliteta paprike, važno je odabrati pravu sortu ovisno o klimatskim uslovima, namjeni uzgoja te preferencijama ukusa. Sve veći broj sorti paprike na tržištu može zbuniti uzgajivače i vrtlare, ali pravilan odabir može doprinijeti uspješnim i produktivnim uzgojem. U nastavku ćemo razmotriti neke od najpopularnijih sorti paprike i njihove karakteristike kako bi vam pomogli donijeti pravu odluku o izboru.

NS PRVA

Slatka sorta paprike. Plodovi su u tipu polubabure, visećeg položaja na biljci. U tehnološkoj zrelosti plod je svijetložute boje, a u fiziološkoj intenzivno crvene boje. Prosječna masa ploda je oko 150 g, a pojedini plodovi mogu dostići masu do 250 g. Plodovi su debelog perikarpa, na uzdužnom presjeku srcolikog oblika, a na poprečnom presjeku kružnog. Preporučuje se za gajenje u zaštićenom prostoru, a i na otvorenom polju. Plodovi nove sorte paprike NS Prva mogu se konzumirati u svježem stanju u svim fazama zrelosti i odlikuju se dobrom sposobnošću čuvanja nakon branja.

ANITA

Srednje rana sorta u tipu babure. Plod je mase 100-150 g, debljine perikarpa do 8 mm. Boja ploda u tehnološkoj zrelosti je svijetložuta, a u fiziološkoj crvena. Plodove donosi ravnomjerno i oni su ujednačeni po berbama. Visokog je prinosa. Odlična je za upotrebu u svježem stanju i preradu. Ima visok sadržaj vitamina C.

ATINA

Srednje kasna sorta, čiji je plod u tipu babure, mase 120-160 g, debljine perikarpa do 7 mm. Krupnoća ploda je ujednačena u svim berbama. Boja ploda u tehnološkoj zrelosti je svijetložuta, a u fiziološkoj crvena. Ima lijep ukus i izgled. Namenjena je potrošnji u svježem stanju i preradi.

Feferone i ljute paprike sorte

NS LJUTICA

Srednje kasna sorta, u tipu feferone, ali s krupnijim plodovima. U tehnološkoj zrelosti plod je zelenkastobijele boje, a u fiziološkoj crvene boje. Plodovi su lijepog izgleda, pravilno izduženog oblika i visećeg položaja. Dužina ploda je 11 do 13 cm, masa ploda 15 do 20 g i intenzivno ljutog je ukusa. Biljke obilno zameću i plodonose. Može se gajiti na otvorenom polju i u zaštićenom prostoru. Plodovi NS Ljutice se mogu koristiti u svježem stanju, pečeni, a posebno se preporučuju za industrijsku preradu ukiseljeni.

FEFERONA CRVENA

Rana sorta, s plodom u tipu feferone. U tehnološkoj zrelosti plod je tamnozelen, a u fiziološkoj zrelosti crvene boje. Plod je tanak, gladak ili malo naboran pri osnovi. Sadrži alkaloid kapsaicin i umjerene je ljutine. Pogodna je za potrošnju u svježem stanju i za industrijsku preradu.

FEFERONA ŽUTA

Rana sorta, s plodom u tipu feferone. U tehnološkoj zrelosti plod je zelen, a u fiziološkoj intenzivno žute boje. Plod je tanak i gladak. Dužina ploda oko 6 do 7 cm, sadrži alkaloid kapsaicin, intenzivno ljutog je ukusa. Pogodna je za potrošnju u svježem stanju i za industrijsku preradu.

NS VATRENA

Rana sorta, u tipu feferone. U tehnološkoj zrelosti plod je zelene, a u fiziološkoj intenzivno narandžaste boje. Plod je glatke površine. Dužina ploda je oko 6 do 8 cm, intenzivno ljutog je ukusa. Pogodna je za potrošnju u svježem stanju i za industrijsku preradu.

PLAMENA

Rana sorta, plod je u tipu šipke, blago ljutog ukusa. Dužina ploda je oko 15 cm, širina oko 2,5 cm i mase oko 40 g. Boja ploda u tehnološkoj zrelosti je žuto do svijetlozelena, a u fiziološkoj intenzivno crvena. Pogodna je za ranu proizvodnju na otvorenom polju, a tokom zime i proljeća u zaštićenom prostoru. Može se koristiti svježa, kao i za kiseljenje.

SOMBORKA

Srednje rana, blago ljuta polubabura. Plod je s jednim vrhom, težine 60 do 90 g, svijetložute boje u tehnološkoj, a intenzivno crvene u biološkoj zrelosti. Zbog blago ljutog ukusa ima raznovrsnu upotrebu.

Neke od paprika za preradu i konzumaciju u svežem stanju

KURTOVSKA KAPIJA

Kasna sorta u tipu kapije. Plodovi su dužine 12 do 16 cm i debljine perikarpa 3 do 4 mm. U tehnološkoj zrelosti plod je tamnozelene, a u fiziološkoj intenzivno crvene boje. Koristi se u svježem stanju i za preradu. U domaćinstvu veoma je pogodna za pečenje i zamrzavanje.

MATICA

Srednje kasna sorta. Plod je kupastog oblika s jednim vrhom, podseća na domaću sortu Somborku, ali je slatka paprika. Masa ploda je 70 do 100 g i debljine perikarpa 5 do 6 mm. U tehnološkoj zrelosti plod je svijetlozelene do žute boje, a u fiziološkoj intenzivno crvene boje. Kod pečene paprike lako se odvaja pokožica od mesa ploda i zato je omiljena kod domaćica.

NOVOSAĐANKA

Srednje rana sorta, u tipu paradajz paprike. Plod je gotovo okrugao, mase 80 do 120 g, debljine perikarpa i do 10 mm. Boja ploda u tehnološkoj zrelosti je svijetložuta, a u fiziološkoj intenzivno crvena. Ima lijep izgled i dobar ukus. Pogodna je za preradu, kiseljenjem.

ŠOROKŠARI

Srednje kasna sorta. Plod je u tipu babure, mase 90 do 130 g, a perikarp je debljine 5 do 6 mm. U tehnološkoj zrelosti plodovi su svijetložute boje, a u fiziološkoj crvene boje. Koristi se za potrošnju u svježem stanju i za preradu.

UNA

Srednje rana sorta, s plodom u tipu kapije. Dužina ploda je 14 do 18 cm, širina oko 4 cm, masa od 80 do 120 g, a debljina perikarpa oko 5 mm. Plod je žutozelene u tehnološkoj, a intenzivno crvene boje u fiziološkoj zrelosti. Plod je pogodan za potrošnju u svježem stanju, kao i za kiseljenje, pečenje, zamrzavanje i za druge oblike industrijske prerade. Ostvaruje visok i stabilan prinos uz povećan sadržaj suve materije.

AMFORA

Amfora je srednje rana sorta. Paprike su tip kapije, pljosnate su i velike, a vrh im je blago zakrivljen. Dužina plodova je do 15 cm, a širina oko 5 cm. Meso Amfore je debelo oko 5 mm. Težina paprika je 100 g u prosjeku, iako ima primeraka koji mogu dostići 200 g. U fiziološkoj zrelosti plodovi ove paprike su crvene boje. Paprika Amfora uzgaja se direktnom sjetvom ili iz rasada, može na otvorenom polju, a može i u plasteniku. Amfora je izuzetna za pečenje, a naročito za ajvar. Krupni i lijepi plodovi mogu se jesti svježi kao salata. Isto tako može se uspješno kiseliti.

DUKAT

Dukat paprika je specifična stara sorta, dobro pozicionirana na tržištu, zapravo jedna od vodećih sorti kod nas. To je i jedna od najboljih sorti za jelo u svježem stanju. Meso je tanko, crveno kada je potpuno zrelo, zatim čvrsto i hrskavo. Idealna je za salatu, a može se koristiti i za turšiju, ajvar ili prženje. Zahvalna je za uzgoj, a veoma je rodna sorta. Kod Dukat paprike prinos po jednoj biljci je 2 kg. Pogodna je za uzgoj u plasteniku, kao i na otvorenom. Može se brati od tehnološke do fiziološke zrelosti, sukcesivno i ako se tako bere, prinosi mogu ići čak do 65 t/ha.

DELFINA

Delfina se ubraja u kvalitetne sorte roga paprike. U tehnološkoj zrelosti plodovi su svijetlozeleni, a u fiziološkoj zrelosti su crveni. Plodovi Delfina paprika mogu porasti do 20 cm dužine. U plasteničkoj proizvodnji meso Delfina paprika može biti debljine 1 cm, a na otvorenom nešto manje. Spada u mesnate i krupne sorte, a i rodna je sorta u pitanju. Kod paprika Delfina prinos ide do čak 50 t/ha.

BIJELO UVO

Bijelo uvo paprika odlikuje se krupnim plodovima svijetlije boje. Boja je zapravo zelenkasta. Ova paprika nije adekvatna za preradu, već se koristi u svježem stanju, znači, salatna je paprika. Sve je više tražena sorta. Prinos joj je do 2 kg po stabljici. Sorta je bujna i ima jaku stabljiku koja može da ponese parike težine do 300 g. Sorta bijelo uvo je prilično otporna i isplati se uzgajati je.

MORAVSKA KAPIJA

Moravska kapija je ajvaruša, odnosno, idealna sorta paprika za ajvar. Ova sorta ima visok procenat suve materije, a po tome je nadmašila sorte kao što su kurtovska kapija,ljubov dlan i slonovo uvo. Zato se preporučuje kao najbolja paprika za ajvar. Paprika moravska kapija je veoma rodna. Dostiže prinos 50 t/ha. Plodovi su atraktivni, krupni i u fiziološkoj zrelosti crveni. Teški su do 180 g. Dužina ploda je do 18 cm, a širina do 9 cm. Od nicanja do zrelosti potrebno je 145 dana.

KAMELEON PAPRIKA

Takođe hibridna sorta, koja sazrijeva veoma rano. Paprika je izduženog oblika i poprilično slatkog ukusa. Kameleon spada u nove hibride, ali se kvalitetima već izdigao na jedno od vodećih mjesta kod nas. Njegove biljke su dosta snažne, sa snažnim granama koje se granaju jako bujno. Plod je težak oko 120 g, a dugačak oko 15 cm. Kada ova sorta dostigne zrelost, njena boja je crvena. Veoma je otporna vrsta roge i uvek će nas obradovati dobrim prinosom.

AMI PAPRIKA

Ami je špicasta babura, koju nazivaju i nekrunisanom kraljicom svoje vrste. U početku sazrijevanja ona je svijetle boje, a nakon što dostigne potpunu zrelost, postaje jarko crvena. Ovo je vrsta koja je veoma zdrava, zahvaljujući otpornosti na razne bolesti. Isto tako dobra je u borbi s ledom i mrazom. Pored hladnih zima i mrazeva Ami će nas obradovati dobrim prinosom. Nije zahtjevna, laka je za održavanje, jedino što joj moramo obezbijediti dosta vode.

SLONOVO UVO

Veoma slatka paprika, od koje se pravi nenadmašni ajvar. Plodovi su joj veoma krupni i mogu se pohvaliti mesnatošću. Oni su jako teški, pa zato i vise na biljci. Zelena boja njenog ploda, prelazi u crvenu u vrijeme njenog punog sazrijevanja. Ukoliko izmjerimo jedan plod Slonovog uva, videćemo da je težak između 150 i 250 g, što je veoma zavidna gramaža. Ne treba da se brinemo zbog raznih bolesti koje je mogu napasti, jer je veoma otporna i sama će se izboriti s tim. Redovno će nam pružiti zaista sjajne prinose od 60 tona po hektaru zemljišta.

AMANDA PAPRIKA

Ovo je sorta koja se ubraja u polubabure, čiji je vrh zašiljen. Njeni plodovi su poprilično teški i vise na stabljici, koja je veoma izdržljiva. Dok sasvim ne sazru, one su bijele boje, a kasnije poprimaju crvenu boju. Odlično se pokazala u svežoj primeni u čovekovoj ishrani. Vrijeme sazrevanja je dosta rano. Za Amanda sortu veruje se da se paprika budućnosti, mnogo se nade polaže u ovu sortu. Ukoliko joj obezbedimo povoljnije uslove, daje veoma visoke prinose, koji budu oko 50 tona po hektaru.

PINČIR F1

Hibrid paprike koji se ubraja u holandske sorte. Odlikuje se dosta ranim sazrijevanjem i jako ljutim plodovima. Najidealniji uslovi za njegov uzgoj su zimi u zatvorenim prostorima. Plodovi ove sorte su žute boje i možemo ih imati u neograničenim količinama. Veličina ploda Pinčira varira od 25 do 30 cm. Prinos je zagarantovano dobar.

VEZANKA

Sorta paprike, takođe veoma ljutog ukusa. Vodi se kao makedonska sorta, ali stručnjaci tvrde da je to stara srpska vrsta paprike. Bilo kako bilo, ovo je jako kvalitetna biljka, koja je naziv dobila po tome što joj je kora kao izvezena po površini. Ne uzgaja se mnogo, nije hibridna vrsta i najčešće se koristi kako bi od nje pravili vijenac, s plodovima dužine oko 20 cm. Samo je njen površinski sloj ispucan, ispod toga krije se lijepa, jarko crvena boja.

ROMANA

Ovo je domaća sorta, koju karakteriše veoma visok rasti njeni tanki viseći plodovi. Ona je prvo žutozelene boje, a kasnije u svojoj zrelosti postaje crvena. Pripada jako ranoj sorti i veoma se dobro pokazala u gajenju i na otvorenom i u plastenicima. Romana je jako snažna biljka i veoma otporna na rrazne bolesti i štetočine.

 

Đubrenje krompira: Savjeti za maksimalne rezultate

Đubrenje krompira je ključni faktor za postizanje visokih prinosa. Nema poljoprivredne kulture čiji prinos toliko zavisi od đubrenja stajskim đubrivom kao što je krompir koji je neobično zahvalan za đubrenje stajnjakom. Pored toga što udvostručuje prinos, krompir ostavlja toliko obogaćeno zemljište hranivima da je proizvodnja naredne kulture gotovo osigurana.

Posebno je ječam idealna kultura koja dolazi iza krompira đubrenog stajnjakom. Ječam u ovom slučaju daje veće prinose nego kada se direktno đubri istom količinom stajskog đubriva. Otuda i uzrečica da ječam traži staru snagu zemljišta, kao i još neke druge kulture. Krompir je takođe dobar predusjev.

Međutim, i pored toga valja znati da se izrazito visoki prinosi krompira mogu postići jedino kombinovano upotrebom stajskog i mineralnog đubriva pri osnovnom đubrenju. To znači da se dobri prinosi ne mogu postići samo đubrenjem stajskim đubrivom iz razloga što krompir postavlja velike zahtjeve u pogledu količina hranivih materija u lako topivom obliku, u obliku mineralnih gnojiva.

Kako vidimo, najveći prinosi postižu se zajedničkom upotrebom organskih i mineralnih đubriva. Stajsko đubrivo, pored hranljivih sastojaka koje predaje kulturi (nakon razgradnje), povoljno djeluje na fiziološke osobine zemljišta. Truneći u zemljištu, razrahljuje ga i čini lakšim, povećava sadržaj humusa, sorptivnu moć i kapacitet za vodu. Komponente NPK iz mineralnih đubriva lako su pristupačne, pa ih biljka odmah nakon nicanja preuzima, ugrađuje i koristi za razvoj.

Odrediti način đubrenja koji će u praksi postići najveći ekonomski efekat uz ekonomičnu upotrebu đubriva, prije svega mineralnih, predstavlja primaran zadatak svakog proizvođača, a naročito poljoprivrednog stručnjaka. Ovaj je zadatak još teži, jer nema univerzalnog recepta po kojem bi mogli na jednostavan način određivati potrebne količine gnojiva za postizanje određenih prinosa.

Također, važno je napomenuti da prekomjerno đubrenje može dovesti do problema kao što su zagađenje podzemnih voda, otpuštanje dušika u atmosferu, te povećana emisija stakleničkih plinova. Stoga je važno pridržavati se preporuka stručnjaka i koristiti đubriva u optimalnim količinama, kako bi se postigao maksimalan prinos uz minimalan negativni uticaj na okoliš.

U zaključku, gnojidba krompira je ključna za postizanje visokih prinosa, a najbolji rezultati se postižu kombinovanom upotrebom stajskog i mineralnog gnojiva. Prilikom određivanja optimalne količine đubriva, važno je uzeti u obzir brojne faktore kao što su vrsta kulture, tip zemljišta, visina prinosa i raspored padavina. Analiza zemljišta omogućava precizno određivanje količine đubriva i smanjuje negativan uticaj na okoliš, što je od velike važnosti za održivu poljoprivrednu proizvodnju.

Bočno i duboko sađenje PARADAJZA povećava PRINOS: Savjeti stručnih BAŠTOVANA

Pravi baštovani znaju da se paradajz sadi duboko, te da samo tako može odoliti bolestima i vremenskim neprilikama.

Bočno sađenje

Ovo možda izgleda bizarno, ali postoji dobar razlog za to.

Paradajz mora da se sadi duboko, jer kada je riječ o njemu – sve je u korijenu!

Paradajz pušta korenje gdje god mu je stabljika zakopana. Čim stabljika paradajza dodirne zemlju, ona će pusiti bijelo sitno korenje. Paradajz preko korijenja (kao i svaka biljka) uzima iz zemlje ono neophodno za rast i razvoj.

Što dublje zakopate sadnicu paradajza, ona će razviti veći, jači koren. Što više korijena ima, paradajz će moći da apsorbuje više hranljivih materija i vode. Dodatni korijeni će pomoći biljci da ostane uspravno pod pritiskom vjetra.

Ako rano posadite paradajz duboko u zemlju, on će ostati netaknut jer će ga zemlja zaštititi od hladnog vremena i prolećnog mraza.

Koliko duboko treba saditi sadnicu paradajza?

Baštovani kažu do dvije trećine biljke paradajza, stavite u zemlju da biste u potpunosti omogućili biljki da razvije jak koren.

Prvo izmjerite biljku kako biste bili sigurni da ćete napraviti rupu dovoljno veliku pre sadnje – vjerovatno će biti dublja nego što mislite. Najbolje vrijeme za sadnju sadnice paradajza je kada ona naraste na oko 15 do 30 centimetara.

Uklanjanje donjih listova i stabljika nije važno – oni se jednostavno mogu zakopati sa ostatkom biljke. Međutim, možete ih ukloniti ako će to olakšati sadnju.

Priprema tla

Uvjerite se da tlo nije tvrdo ili zbijeno. Novi korijenov sistem neće moći da raste i da prodre kroz zbijeno tlo, zbog čega je proces duboke sadnje uzaludan.

Prvo prekopajte zemljište dok ne postane rastresito, a zatim možete da dodate i kompost.

Sadnja

Postoje dvije metode pri dubokoj sadnji paradajza: metoda rupe i metoda rovova za sadnju bočno.

Metoda dubokih rupa

Metoda dubokih rupa je najčešća, ali može biti teška na zbijenom tlu. Rupa treba da bude dovoljno duboka da se veći dio stabljike, do malo ispod gornjeg skupa listova, zakopa.

Metoda rova – sadnja bočno

Metoda rova je idealna ako je vaše tlo malo zbijeno ili ako ne možete iskopati dovoljno duboku rupu da primi pune dvije trećine biljke paradajza.

Jarak treba da bude dubok oko 15 centimetara, sa dužinom koja odgovara dvije trećine visine biljke paradajza. Položite biljku paradajza na stranu pod blagim uglom tako da su gornji listovi izloženi, ispunjavajući zemljom oko stabljike.

Biljka će vremenom da se ispravi rastući prema suncu. Nosači, poput greda ili drške, pomoći će paradajzu da raste uspravno.

Kada koristite metodu sadnje u rovovima, ili sačekajte da biljka poraste uspravno prije nego što postavite nosače poput kaveza, ili postavite kolac pored horizontalne stabljike i sačekajte da se ispravi pre nego što ga vežete za kolac.

Zalivanje

Kad posadite paradajz na vama je da ga lijepo zalijete. Dobro zalivanje podstiče korenje da raste i širi se prema dole – upravo to želite da iskoristite prednosti dubokog sađenja paradajza. Pobrinite se da dobro zalivate tokom vegetacije kako biste održali snažan, zdrav korijenov sistem.

Uskoro kreće sezona omiljenih petunija, otkrivamo kako da budu još raskošnije

Najbolja stvar koju možete napraviti za svoj cvjetnjak, u vrtu ili na balkonu, sadnja je cvjetnih vrsta koje se tokom proljeća i ljeta izmijenjuju sve do kasne jeseni. Jedna od najomiljenijih i najprisutnijih biljaka u našim vrtovima, na prozorima, balkonima i terasama je petunija.

Možete ih uzgajati iz sjemena, ali je sa sadnicama to puno jednostavnije i uz to garantuje veći uspjeh. Ako želite da njihovi cvjetovi ne idu toliko u visinu nego širinu, režite ih slobodno i oblikujte makazama.

Jednogodišnjih je to biljaka zeljastih, razgranatih stabljika na kojima se nalaze naizmjenični ovalni listovi zelene boje. Često je njihov miris okarakterisan kao neugodan. Uprkos tome atraktivnosti petunije pridonosi široka paleta boja ljevkastih cvjetova koji osim jedne boje mogu biti i u više boja.

Pročitajte: Unesite život na balkon ovim prekrasnim cvjetovima i započnite proljetnu sezonu

Osim toga, njenoj popularnosti pogoduje i dugo razdoblje cvjetanja od kraja proljeća, ljeti i sve do jeseni. Biljka se razmnožava sjemenom te brzo naraste do visine 25 do 40 cm. Kako bi se razvili razgranati primjerci, mladim se biljkama režu vrhovi. Cvjetanje možemo produžiti do prvih mrazova redovnim uklanjanjem ocvalih cvjetova.

Petunije je za vrijeme ljetnih vrućina potrebno zalijevati i dva puta dnevno. Odlično se slažu s tamjanom pa ih zajedno posadite na sunčano mjesto. Ako želite cvijeće koje će cvjetati (i to obilno) cijelo ljeto, onda su petunije, jednogodišnje ljetnice, idealno rješenje. Mnogima je ona najljepša cvjetna vrsta – ponajprije zbog prekrasnih oblika njenih latica kao i očaravajućih boja. Naročito je omiljena viseća petunija zbog raskošnog izgleda i to surfinija, hibridna vrsta petunija s velikim cvjetovima koji cvjetaju od maja do oktobra.

Pročitajte: DA BI SURFINIJE CVJETALE DO OKTOBRA, POTREBNO JE DA IH ZALIVATE NA POSEBAN NAČIN

Osim različite vrste cvjetova, petunije se razlikuju u po obliku cvjetova – od ljevkastih, zvonkolikih pa do posve otvorenih; jednostrukih i višestrukih te po mirisu – neke vrste ga uopće nemaju, dok neke vrlo intenzivno mirišu. Postoji cvijet vrlo sličan petunijama, calibrahoa ili Million Bells, no to je posve druga vrsta. Nisu zahtjevne za uzgoj, no morate se pridržavati nekoliko pravila da bi izdržale cijelo ljeto i neprestano cvale. Možete ih uzgajati iz sjemena, ali je sa sadnicama to puno jednostavnije i usto garantuje veći uspjeh.

Najvažniji savjeti za bujno i dugo cvjetanje petunija

Petunije vole sunce, ali će jednako dobro uspijevati ako je stavite na polusjenovito mjesto. Idealno mjesto za nju je zapad ili istok, dok je sjever ono što svakako trebate izbjegavati. Redovno odstranjujte uvenule i osušene dijelove, kako bi mogli izrasti novi cvjetovi. Bitno je redovno i obilno zalijevanje i to rano ujutro. Najbolja je kišnica ili odstajala voda, no svakako izbjegavajte polijevanje cvijeta, jer može požutjeti.

I na kraju, prihranjujte ih đubrivima na bazi fosfora i kalcijuma i to jednom u dvije sedmice te pazite da saksije imaju odvod suvišne tečnosti tj. da budu dobro drenirane. Petuniju često, više nego neke druge cvjetne vrste, znaju napadati biljne vaši. Stoga nabavite tekuće ili sredstvo u prahu kojom ćete preventivno tretirati cvijet.

Kako koristiti koru od banane za bolji rast i razvoj biljaka – Izbjegnite moguće greške!

U današnje vrijeme sve veći broj ljudi okreće se organskom baštovanstvu i uzgoju biljaka kod kuće. Osim što je zdraviji izbor za okolinu i naše zdravlje, organsko baštovanstvo također može biti ekonomičnije i jednostavnije za održavanje. U ovom tekstu ćemo se fokusirati na načine na koje možete koristiti koru od banane kao đubrivo za vaše biljke i cvijeće. Također ćemo vam dati savjete o tome kako koristiti koru od banane na najbolji način i kako izbjeći moguće greške koje se mogu dogoditi prilikom korištenja kore od banane kao đubriva.

Jedan od važnih aspekata organskog baštovanstva je korištenje prirodnih materijala kao đubriva, a kora od banane je izvrsna opcija. Kora od banane sadrži visoke količine kalijuma, magnezija i fosfora, što je idealno za rast i razvoj biljaka.

Pročitajte: Za bujno cvijeće i povrće – Napravite tečno đubrivo od kore banane i ljuske od jajeta

Kako koristiti koru od banane za bolji rast i razvoj biljaka

Kompostiranje

Kora od banane se može dodati u kompostnu hrpu zajedno sa drugim organskim otpadom, kao što su lišće i ostaci voća i povrća. Kompostiranje će razgraditi kora od banane, oslobađajući hranjive sastojke koji će poboljšati kvalitet tla i podstaknuti rast biljaka.

Direktna primjena

Kora od banane se može staviti direktno u zemlju u bašti ili u saksije sa biljkama. Kora se mora prvo usitniti na manje komade kako bi se olakšala razgradnja. Kora će postepeno otpuštati hranjive sastojke u tlo, što će pomoći u poboljšanju plodnosti tla i rastu biljaka.

Pročitajte: Napravite jednostavnu smjesu od banane i vratite svoje orhideje u život

Čaj od bananine kore

Kora od banane se može staviti u vodu i prokuvati nekoliko minuta kako bi se stvorio čaj od bananine kore. Nakon toga, čaj se može koristiti kao đubrivo zalijevanjem biljaka i cvijeća. Kora banane sadrži kalijum koji će pomoći u jačanju biljaka i poboljšanju njihovog rasta.

Važno je napomenuti da kora od banane treba biti prirodna, bez hemijskih dodataka i da se ne koristi kao jedino đubrivo, već u kombinaciji s drugim organskim đubrivima. Takođe, treba izbjegavati dodavanje prevelikih količina kore od banane jer to može dovesti do prekomjerne koncentracije kalijuma u tlu što može štetiti biljkama.

Reagujete na vrijeme – Najčešće gljivične bolesti krompira i njihovo suzbijanje

Najznačajnije i najčešće gljivične bolesti krompira kod nas su: plamenjača  i alternarija, odnosno crna pjegavost, koje značajno utiču na prinos i kvalitet krtola, zatim suva fuzariozna trulež krompira, obična i prašna krastavost krtola.

Krompir (Solanum tuberosum) kao  važan prehrambeni proizvod za ishranu stanovništva kod nas i u svijetu zauzima i najveće površine od svih povrtarskih kultura. Imamo povoljne agroekološke uslove za uzgoj ove kulture, ali ipak se trebamo pridržavati svih agrotehničkih mjera u procesu proizvodnje, kao i mjere zaštite od bolesti i štetočina.

Najčešće gljivične bolesti krompira

Plamenjača krompira (Phitophtora infestans)

Prvi simptomi se javljaju pred cvjetanje, što zavisi od temperature, broja kišnih dana i količine padavina. Temperatura od 16-24°S i veća količina padavina pogoduje razvoju ove gljivice. Prvi simptomi se uočavaju na listovima u vidu sivo smeđih pjega, koji kasnije nekrotira i izgleda kao spaljen. Sa naličja listova uočavaju se bjeličaste preavlake u vidu plijesni, što ustvari predstavlja miceliju gljive. Zaraza se prvo ostvaruje na vrhu lista i šire se u obliku slova „V“ . Spore gljive se veoma brzo šire, naročito ukoliko je vrijeme vlažno.

Pročitajte: Od sadnje do berbe krompira: Važnost upravljanja svim fazama rasta za visok prinos i kvalitet

Suzbijanje se obavlja preventivno kombinovanjem agrotehničkih, mehaničkih i bioloških mjera i hemijskim putem, primjenom registrovanih fungicida na bazi bakra (bakar-oksihlorid, bakar-hidroksid, bakar sulfat), preparatima na bazi metalaksila, dimetomorfa, i drugih. Primjena hemijskih sredstava obavlja se u skladu sa uputstvom za upotrebu i uz poštovanje karence.

Crna pjegavost (Alternaria solani)

Simptomi se uočavaju se na listu i krtolama. Prvi sismptomi se uočavaju na donjem najstarijem lišću u vidu sitnih, okruglih sivo-mrkih pjega koje se šire u vidu koncentričnih krugova, oko kojih se javlja hloroza. Kod veće zaraze list nekrotira i suši se. Pjege na krolama su tamne boje, kružnog ili nepravilnog oblika, a krtola je udubljena na mjestu pjege. Razvoju ove gljivice pogoduju više temperature i visoka vlažnost vazduha.

Pored agrotehničkih, mehaničkih i bioloških mjera, za suzbijanje ove bolesti koriste se fungicidi na bazi bakra,  difekonazola, azoksistrobina, metirama, boksalida i dr.

Suva fuzariozna trulež krompira (Fusarium srr)

Javlja se na krtolama, a kod nas je i najštetnija bolest uskladištenih krtola. Simptomi su u vidu sitnih mrkih nekrotičnih pjega, koje kasnije povećavaju svoj obim i zahvataju veći dio ili čak cijelu krtolu. Pokožica oboljele krtole je smrežurana i naborana, a tkivo se suši. Na površini zaraženog tkiva formiraju se bjeličaste naslage micelije i reproduktivnih organa gljive, a u sredini krtole se pojavljuju šupljine.

Infekcija gljivicama roda Fusarium se ostvaruju preko oštećenih mjesta na krtolama nastalim tokom vegetacije, vađenja, trasporta i skladištenja krompira.

Suzbijanje se obavlja preventivno, izbjegavati oštećenje krtola, krtole čuvati u prohladnim, suvim skladištima, u toku vegetacije krtole moraju biti dobro pokrivene zemljom, naročito pred kraj vegetacije, redovnom zaštitom od plamenjače i alternarije.

Pročitajte: Koraci za uspješan uzgoj krompira: Kako pripremiti zemljište i povećati prinos uz pomoć organskog đubriva

Obična krastavost krompira (Streptomyces scabies)

Početni simptomi se uočavaju na pokožici krtole u vidu crvenkasto-mrkih pjega, nakon čega se formitraju kraste, bez praškaste mase. Zaraza je najjača ako su u fazi cvjetanja visoke temperature i tada su krtole najosjetljivije. Intenzitet krastavosti zavisi od osjetljivosti sorte i ekoloških uslova proizvodnje. Krtole zaražene ovim parazitom lošeg su kvaliteta i gube tržišnu vrijednost. Prenosi se zaraženim sadnim materijalom.

Suzbijanje se sprovodi preventivno, primjenom višegodišnjeg plodoreda sa travama i leguminozama, upotrebom zdravog sadnog materijala, gajenjem otpornih sorti u uslovima navodnjavanja i na neutralnim zemljištima.

Prašna krastavost krompira (Spongospora subterranea)

Simptomi se javljaju na podzemnim dijelovima biljke, a najviše na krupnijim krtolama, te su kao takve lošeg kvaliteta  i gube tržišnu vrijednost. Prvi simptomi su u vidu purpurnih mrkih plikova. Pokožica na napadnutom mjestu se suši i puca u obliku zvijezde, a pukotina je ipunjena praškastom masom koju čine spore gljive po čemi i nosi naziv.

Za razliku od obične krastavosti, kojoj odgovaraju suva, laka i pjeskovita zemljišta alkalne pH vrijednosti, prašnoj krastavosti odgovaraju kisela, teža i vlažnija zemljišta.

S obzirom da se prenosi zaraženim biljnim ostacima i zemljištem, potrebno je vršiti uklanjanje zaraženih krtola, sadnju zdravih krtola na dreniranom zemljištu, poštovanje plodoreda i ne pretjerivati s navodnjavanjem u fazi razvoja krtola.

Koristi li se zemlja za saksije ponovo i KAKO je iskoristiti?

Bez obzira da li uređujete terasu i sijete svoje proliećno cvijeće, zemlja za saksije je neophodna da biste obezbijedili to da vaše biljke dobiju hranljive materije koje su im potrebne za napredovanje. Zemlja za saksije sadrži samim tim prljavštinu, baš kakvu biste našli i u svom dvorištu. Ima mineralne elemente, uključujući pijesak, glinu i ilovaču, ali je često obogaćena organskim proizvodima kako bi se povećala njena hranljiva vrijednost.

Zemlja za saksije se obično koristi za sađenje biljaka u zemlji, što vas može dovesti u iskušenje da je ponovo koristite iz godine u godinu, ali morate dobro znati kako.

Dodati hranljivi sastojci su od ključne važnosti da biste bili sigurni da ćete izvući maksimum iz svog zemljišta za saksiju, a ti hranljivi sastojci će se iscrpljivati kako vrijeme odmiče.

Svake sezone MOŽETE ponovo koristiti zemlju za saksije, što vam može uštedeti novac i vrijeme potrebno za odlazak u kupovinu baštenski centar. Ali postoji nekoliko stvari koje treba da imate na umu kada ponovo koristite zemlju za saksije.

Zemlja za saksije – kako je koristiti ponovo?

Većina zemlje za saksije je najbolja tokom prve dvije godine, pa je preporuka da vodite računa o tome koliko je vremena prošlo od kada ste je kupili. Nije sve izgubljeno ni ako ste zasejali cvijeće u stariju zemlju. Ako je vaša zemlja za saksije prešla dvogodišnju granicu, još uvek možete da je iskoristite tako što ćete je izmijeniti ili dodati u uzdignute gredice za podršku ili posipati po cvijetnim gredicama.

Kako ponovo da maksimalno iskoristite zemlju za saksije?

Pošto zemlja za saksije gubi hranljive materije dok se koristi, preporučuje se mešanje starog zemljišta sa novim kako bi ga osvježila pre ponovne upotrebe.

Jedan od najlakših načina za ponovnu upotrebu zemlje za saksije je dodavanje iste u postojeće cvijetne gredice i kante za kompost. Miješanje sa novom, spoljašnjom zemljom pomoći će da se osvježi.

Međutim, treba biti oprezan i primijetiti ako se zemlja za saksije osušila između upotreba. Ako planirate da koristite zemlju od jednog ljeta do sljedećeg proljeća, ostavite zemlju za saksiju napolju – nemojte je stavljati u vreću i unositi u šupu ili garažu.

Kada nije zasađeno u njoj nešto, držite zemlju u saksiji vlažnom. Ostavljajte zemlju u saksiji napolju preko zime kako bi mogla da padne kiša i snijeg na nju da bi se osvježila.

Kada se sade ruže stablašice i kako ih njegovati za najbolje rezultate

Ruže stablašice su prekrasan dodatak svakom vrtu. Visoke su i imaju izuzetno velike cvjetove koji privlače poglede. No, kako bi ove prekrasne biljke rasle i cvjetale u svoj svojoj raskoši, važno je znati kako ih pravilno saditi i njegovati.

Period sadnje ruža stablašica

Period sadnje ruža stablašica traje od početka marta pa do kraja novembra. Najbolje vrijeme za sadnju je u jesen, nakon što su se listovi počeli opadati. Tada je tlo još uvijek toplo, što potiče korijenje da se brže razvija i omogućuje biljci da se što prije ukorijeni prije zime. No, ako propustite jesenju sadnju, možete ih posaditi i u proljeće. Bitno je samo da se izbjegava sadnja tokom vrlo hladnih i vrućih mjeseci.

Mjesto sadnje

Ruže stablašice vole sunce, pa ih je najbolje saditi na osunčanim mjestima. Ipak, nije uslov da cijeli dan budu izložene suncu. Takođe, važno je izbjegavati mjesta gdje je vjetrovito, jer vjetar može oštetiti stabljike.

Priprema tla

Prije sadnje, tlo je potrebno pripremiti. Zemljište mora biti bogato humusom sa dobrom drenažom, jer ruže ne vole stajaću vodu. Ako imate teško tlo, dodajte malo pijeska ili komposta kako bi se poboljšala drenaža. Također, važno je ukloniti korov i ostatke prethodnih biljaka, jer oni mogu privlačiti štetočine i bolesti.

Njega ruža stablašica

Održavanje ruža stablašica nije komplokovano, no zahtijeva redovnu brigu. Redovno okopavanje i prihrana su bitni za zdrav rast biljaka. Ruže stablašice zahtijevaju puno vode, posebno tokom ljetnih mjeseci. Ako nisu dobile dovoljno vode, listovi će se osušiti i biljka će izgubiti svoj sjaj.

Pročitajte: Maj je idealan za sadnju ruža, evo kako se koja vrsta sadi

Pravilno orezivanje je ključno za zdrav rast i oblikovanje biljke. Orežite stare i bolesne grane, te one koje rastu prema sredini biljke kako bi se omogućio zdrav rast i dobra cirkulacija zraka. Ruže stablašice su osjetljive na bolesti i štetočine, pa ih je potrebno redovno pregledavati i prskati kako bi se smanjio rizik od infekcija i oštećenja. Prskanje se može obaviti prirodnim sredstvima ili hemijskim sredstvima, ovisno o osobnim preferencijama i situaciji u vrtu. Najbolje vrijeme za prskanje je u ranim jutarnjim satima ili kasnim poslijepodnevnim satima, kada sunce nije jako.

Jedna od najvećih prijetnji za ruže stablašice su divlji izdanci. Ovi izdanci rastu iz korijena ispod podloge, te ako se ne uklone, mogu oslabiti glavnu biljku i uzrokovati manji cvjetni prinos. Stoga, redovito provjeravajte biljke i uklanjajte divlje izdanke čim ih primijetite.

Sadnja paprike – Razmak, zemljište i navodnjavanje, tri ključna faktora za visoke prinose

Paprika je jedna od najpopularnijih vrsta povrća u vrtlarstvu i uzgoj ove biljke je vrlo jednostavan. Međutim, postoji nekoliko faktora koje treba uzeti u obzir prilikom sadnje paprike, kako bi se postigao najbolji mogući urod.

Prva stvar koju treba uzeti u obzir je razmak među biljkama. U jednom redu, razmak između biljaka treba ostaviti na oko 60 cm, dok je razmak između biljaka u redu obično na 40 cm. Ovaj razmak je posebno važan kada se uzgajaju hibridne sorte koje su bujnije i imaju tendenciju da se šire. U tom slučaju, veći razmak će omogućiti biljkama da se razviju bez gušenja i da se osigura optimalna osunčanost plodova.

Osim toga, pravilan razmak omogućava bolju ventilaciju između biljaka što može spriječiti pojavu bolesti paprike. Vrlo je važno osigurati da svaka biljka ima dovoljno prostora za rast i razvoj, kako bi se postigao najbolji mogući urod.

Kada se sade paprike, treba uzeti u obzir i kvalitet tla. Paprike preferiraju tlo koje je dobro drenirano, lagano i plodno. Prije sadnje, tlo treba pripremiti korištenjem komposta i gnojiva. Važno je osigurati da tlo ima pH vrijednost između 6,0 i 6,8, što je optimalna pH vrijednost za uzgoj paprike.

Pročitajte: Zdravstvene prednosti paprika

Kada se paprike sade, treba ih zalijevati redovno, posebno tokom vrućih ljetnih dana. Paprike se zalijevaju izravno u korijen, izbjegavajući da se lišće ili plodovi mokre. Preporučuje se zalijevanje rano ujutro ili kasno naveče kako bi se izbjeglo isušivanje tla tokom vrućih dana.

Uz pravilan razmak, kvalitetno tlo i redovno zalijevanje, paprike će se razviti zdravo i snažno. Važno je također imati na umu da paprike vole sunčanu poziciju, tako da se trebaju saditi na otvorenom mjestu gdje će dobiti dovoljno sunca.

Uzgoj paprike je vrlo zanimljiv i pristupačan za bilo kojeg vrtlara. Pravilna sadnja i briga o paprikama omogućit će vam da uživate u ukusnom i zdravom povrću tokom cijele sezone.

Proljećno đubrenje voćnjaka: Odabir đubriva i količina za optimalan rast i razvoj

Početkom proljeća, pred cvjetanje, voćkama je potreban azot. Nakon cvjetanja potrebno je još jednom im dati azot, zbog dobrog porasta, većeg broja i krupnijih plodova.

Prije nego se odlučite na đubrenje voćnjaka, dobro je da uradite analizu zemljišta, osnovne pojmove pročitajte u članku „analize zemljišta„. Svaki savjet bez analize je okviran i može biti čak i kontraproduktivan, pa se ograđujem od konkretnih savjeta.

Bitna je i PH vrijednost, odnosno kiselost vaše zemlje da bi se pravilno odabrala formulacija đubriva kao i količina.

Obično se od hemijskih đubriva kod nas koriste đubriva sa oznakom KAN, AN, SAN, UREA itd. KAN je skoro pa neutralan što se tiče PH vrijednosti pa se uglavnom on koristi i preporučuje, dok je UREA poznata po tome da zakišeljava zemljište, što nije dobro, osim ako nemate jako bazno zemljište pa želite da ga zakiselite. KAN ima 27% azota a UREA 46% pa vodite računa i o količini. UREA može biti i opasna jer može da spali fine žilice od korijena.

Na proljeće se ne koriste đubriva NPK formulacije. Tri petnaestice i slično zaboravite. Koristite đubrivo sa uglavnom oko 27% azota.

Što se tiče OKVIRNIH količina đubriva, oko sadnica starih jednu i dvije godine se „baca“ oko jedna do dvije šake, tj 50-100 grama đubriva. Oko voća koje je u rodu se baca od 300 do 500 grama, tačnije zemljište se ravnomjerno „posoli“ u širini kolika je krošnja, tačno ispod krošnje, za stare i velike trešnje na primjer to znači nekad i 10 šaka odnosno pola kilograma vještačkog đubriva.

Đubrivo treba baciti pred kišu i pred cvjetanje, ako nam djeluje da kiša neće pasti par dana, onda je dobro i unijeti ga u zemlju okopavanjem ili freziranjem, u suprotnom dobar dio azota iz đubriva će ispariti u vazduh pa ništa nismo uradili a dali smo novac i odvojili vrijeme i rad, a nismo ni obezbedili voćkama azot.

U nastavku pogledajte i video o pravilnom raspoređivanju đubriva oko stabla, okopavanju i malčiranju.