Naslovnica Blog Stranica 142

Koje povrće možemo da gajimo u saksijama?

Zbog nedostatka bašte ili prostora u svom dvorištu, mnoge osobe su uskraćene i razočarane, jer nemaju uslov za gajenje povrća i začina. Ako je takav i vaš slučaj, imate malu baštu ili balkon, onda povrće možete gajiti u saksijama i žardinjerama.

Postoji izobilje povrća koje može da raste u saksijama. Dakle, sada možete da ispunite svoj san i uzgajate svoje omiljeno povrće, čak i ako nemate veliku baštu. Hajde da pogledamo koje vrsta povrća mogu da rastu u saksijama na vašem balkonu ili prozoru:

Pasulj

Pasulj je jedna od vrsta povrća koja se najbolje uzgaja u saksijama. Da bi njegovali pasulj u saksiji biće vam potrebna saksija od 30cm dubine. Za bolji razvoj povrća morate provjeriti njihovu dubinu korijena.

Krastavac

Krastavac se može gajiti u saksijama, a sjeme je najbolje posijati u proljeće, kada je temperatura iznad 15 stepeni. Pošto je krastavac puzavica, biljku možete podupreti štapovima ili konopcem. Plodovi su zreli poslije 42 dana.

Zelena salata

Zelena salata je jedna od najboljih vrsta povrća za rast u saksijama. Sve što je potrebno je uzeti malo plodne zemlje i dodati sjeme. Zemlja mora biti vlažna, a prilikom sadnje ostavite 20 cm razmaka između sadnica. Zelena salata izgleda vrlo dekorativno, poput zelenog cvijeta, pa je možete zasaditi u zasebnim saksijama.

Šargarepa

Najbolje sorte šargarepe za sadnju u saksijama su kratke – bejbi šargarepe. Opredijelite se za dublje saksije ako želite da rastu duže biljke. Redovno zalivanje je neophodno.

Cvekla

Cvekla takođe uspijeva u saksijama. Potrebna vam je saksija od najmanje 30cm dubine, tako da vaša biljka može slobodno da raste.

Patlidžan

Za gajenje patlidžana vam nije potrebna mnogo duboka saksija. Potrebna je hranljiva zemlja, a da bi patlidžan održali u saksiji morate da vežete biljku na kolac.

Sorte kupusa

Kupus, karfiol i brokoli su vrste povrća koje rastu najbolje u saksijama.

Grašak

Da bi uzgajali grašak u saksiji, potrebna vam je saksija dubine 30 cm, a možete saditi do 6 biljaka graška u istom loncu.

Krompir

Krompir je jedna od najboljih vrsta korjenastog povrća. Za 3-4 krompira potrebna vam je saksija dubine oko 30cm.

Paradajz

Možete zasaditi neke patuljaste sorte paradajza kao što je „čeri paradajz“. Za ovu vrstu paradajza potrebna vam je saksija do 15 cm dubine, dok su vam za druge vrste paradajza potrebne saksije dubine oko 30 cm.

Rotkvice

Da bi rotkvice lijepo rasle u vašim saksijama potrebno je da, raspršite sjeme rotkvice u malom loncu i pažljivo održavate vlažnost zemljišta.

Sada kada znamo koje to vrste povrća možemo imati na našem balkonu, evo šta je neophodno obezbijediti biljkama kako bi se pravilno razvijale:

Biranje posude

Za svaku vrstu povrća treba odabrati pravu saksiju. Odličan izbor su saksije koje imaju dno sa tacnom u kojoj se sakuplja voda koja je u stalnom dodiru sa zemljom iz saksije i zemlja je upija onda kada je vlaga potrebna biljkama.

Zemlja

Baštenska zemlja u sebi sadrži mješavinu svega, ali sadrži i treset koji zadržavaju vlagu i sprečava da mješavina postane previše zbijena.

Đubrivo i pesticidi

Za normalan razvoj, biljkama je neophodno đubrivo. Svakih mjesec dana možete stavljati đubrivo u granulama u saksije. Ako se pojave štetočine, potrebno je koristiti organske pesticide.

Sunce

Gdje god da gajite povrće, u saksijama, žardinjerama ili na dasci od prozora, neophodno je 5 do 8 sati sunca dnevno.

Kalibrahoja : Postaje novi „BUM“ u vrtlarstvu kao novi „cvjetni prekrivač“

Calibrachoa je vrsta jednogodišnjeg cvijeća koja u 21.stoljeću u vrtlarstvu postaje „bum“ kao novi „cvjetni prekrivač“ za viseće košare, ukrasne posude na prozorima,balkonima i terasama.

Kao pripadnik porodice Solanaceae srodnik je paradajza, krompira i patlidžana, ali i petunije. Po zvonaston cvijetu je nalik petuniji i zovu je mini petunija. Međutim, Calibrachoa je drugi rod, ima sitnije cvjetove (do 2,5 cm) i više cvjetova od bilo koje petunije, a i otpornija je na vrućine, piše Savjetodavna služba.

Calibrachoa proizvodi malo sjemena koje je većinom sterilno. Razmnožava se reznicama koje dobavljači isporučuju većinom neožiljene. Za ožiljavanje treba 20-25 dana. Fitohormon za ožiljavanje se može koristiti, ali ne prevelike koncentracije – 0,1% IBA. Treba i duže zamagljivanje kod ožiljavanja od ostalih cvjetnica –petunije, bacope i verbene.

Presađivanje, potreban prostor i vrijeme do plasmana na tržnice:
– u lončić promjera 10 cm sa 1 biljkom ukorijenjena kalibrahoja dolazi za 5 tjedana – 30-50 lončića/m²
– u lončić promjera 15 cm sa 1 biljkom ukorijenjena kalibrahoja dolazi za 8 nedelja
– u viseću košaru promjera 25 cm sa 3 biljke kalibrahoja dolazi za 8-9 nedelja– objesiti na gornjoj etaži na žicu da se iskoristi prostor

Supstrat: pH=5-5,5 treset za presađivanje za petunije. Ukoliko je voda za zalijevanje bogata kalcijem ili pH viši od 5.8, može doći do žutila biljaka uslijed neusvajanja i manjka željeza.
Đubrenje: Calibrachoa zahtijeva dosta hranjiva. Sa prihranom se počinje 2 tjedna nakon presađivanja. Biljci treba osigurati dovoljno željeza.

1. mjesec uzgoja grijanje na 20⁰C i danju i noću; dalje grijanje na 17⁰C; Kada biljka počne popunjavati rubove posude početi snižavati jutarnju temperaturu od 5-10 sati na 10-12⁰C. Kada se koristi ova metoda ne treba ni jedan retardant rasta.

Osjetljiva je na previše vlage. Višak vode uzrokuje probleme sa gljivičnim bolestima u tlu Pythium i Rhizoctonia koje uništavaju korijen. Zalijeva se kad se primijeti isušivanje na površini. Treba održavati stalnu, ali umjerenu vlažnost tla odnosno supstrata.

Treba mnogo svjetla. Sjena odgađa cvatnju i zaustavlja rast što znači da je svjetlo najbolji regulator rasta. Zasjenjuje se samo kod primjene retardanta rasta ili primjene hemijskih zaštitnih sredstava.Većina novostvorenih Calibrachoa su biljke neutralne na dužinu dana i za uzgoj ne trebaju dopunsko svjetlo.

Pinciranje se radi kod razmnožavanja i nedelju dana nakon sadnje kada grane dosegnu oko 3 cm. Ukoliko Calibrachoa raste u visećim posudama i ne grana se lijepo, pinciranje treba ponoviti još jednom otprilike mjesec dana prije prodaje

Regulatori rasta se mogu koristiti za oblikovanje biljke – pospješivanje grananja, ali većina varijeteta ima prirodno grmolik, kompaktan rast. U svijetu se kao retardanti rasta koji sprečavaju izduživanje koriste daminozide (B-nine) ili paclobutrazol (Bonzi) i ethephon (Ethrel). Retardant rasta smanjuje izduživanje kod prevelike temperaturne razlike dan-noć.
Dovoljno svjetla, metoda „hladnog jutra“, uz više „sušno“ zalijevanje i više koncentracije gnojiva garancija su proizvodnje kvalitetne dobro razgranate Calibrachoa lončanice.

Previše zalijevanja šteti kalibrahoji jer uzrokuje propadanje osjetljivog korijena od uzročnika bolesti u tlu, biljka žuti. Problem može biti i napad lisnih uši i tripsa.

POSTOJI 8 NAČINA DA UKLONITE BILJNE VAŠI BEZ OTROVA: Sasvim prirodan rastvor koji uništava napasnike

Postoje efikasni načini za ubijanje biljnih vaših bez grama otrova.

Nakon kišnog perioda svi smo primijetili pojačano prisustvo biljnih vaši na cvijeću, začinskom bilju i ostalim usjevima. Ono što možete da uradite sa ovim napasnicima je sljedeće:

1. Fizičko uklanjanje biljnih vaši

Ovo se radi na samom početku, ako ste primijetili mali broj zaraženih listova biljke. Uzmite rukavice i četku i sa njom skinite štetočine sa biljke. Ako otkinete par zaraženih listova, obavezno ih stavite u kantu sa sapunicom kako biste sasvim uništili biljne vaši.

Otkrijte moć divlje nane – Višestruko korisna za organizam

Divlja nana je višegodišnji začin jake i upečatljive arome – veoma koristan za naše tijelo.

Njena upotreba danas je dobro zastupljena. Njome se začinjavaju razna jela kao što su supe, čorbe, janije, različita jela sa mesom, nadjevi i drugo. Njena jaka aroma čini je teškom za kombinovanje sa ostalim začinima, obzirom na to da postoji opasnost da ih potisne i da se ne osjeti njihov ukus.

Divlja nana se koristi u svježem i suvom obliku. Za sušenje se siječe početkom i za vrijeme cvjetanja, tokom jula-avgusta. Ovo treba da se uradi kada je mirno i sunčano vrijeme, ujutru, nakon što se rosa podigla. Može da se bere i kasno tokom jeseni. Odsiječe se dno – do korijena sa drškama.

Pročitajte: Ulje divlje nane – Koje su njegove prednosti?

Postoji nekoliko načina za sušenjedivlje nane. Jedan je da se osuše samo listovi biljke. Da biste to učinili, nakon što odsiječete biljke sa stabljika pažljivo odsijecite sve listiće. Oni se suše u sijenci ili u sušaonici do 30 stepeni. Dobro osušeni listovi su tamnozeleni odozgo i malo svjetliji odozdo. Odlikuju se prijatnim mirisom i oštrim i osvježavajućim ukusom.

Druga varijanta sušenja jeste u cijelim stručkovima. Isječene biljke se dobro operu i iscijede. Vezuju se u male snopove koncem ili konopcem i zakače se ispod nastrešnice. Mjesto treba da bude otvoreno i sjenovito. Nakon njihovog potpunog sušenja, listovi se mrve. Čuvaju se u staklenim teglama ili plastičnim kutijama, postavljenim na suvo mjesto.

Suvi listovi divlje nane, kao i svježi se koriste kao začin za jela ili salate. Oni daju osvježavajući ukus i prijatnu aromu prije svega zbog eteričnog ulja sadržanog u njima.

Pročitajte: Čaj od nane za lice – Jednostavan, a dobar trik!

Pored kvaliteta ukusa, divlja nana donosi i mnogobrojne koristi za organizam. Ona smanjuje formiranje gasova u crijevima, pomaže u oslobađanju želudačno-crijevnih sokova i poboljšava apetit, ima protivupalna i antibakterijska svojstva. Malo poznata činjenica je da divlja nana uspješno čuva sirovo sveže mlijeko da ne prokisne kada se stavi u njega.

Sušenje divlje nane nije težak zadatak. Začin je potreban u svakoj kući u svako vrijeme. Na identičan način se suše i čuvaju još i čubar, peršun, bosiljak, mirođija, selen, celer i origano.

Kako prepoznati domaće jagode

Sezona jagoda je počela, a trgovci se koriste svim sredstvima da bi imali što bolju prodaju. Ali kako da razlikujete domaće jagode od onih uvoznih?

Sezonsko i domaće voće uvijek je bolja opcija od uvoznog, ali ponekad je zaista teško prepoznati domaću jagodu, jabuku ili drugo voće.

Postoje i mnoge prevare da bi se jagode bolje prodale što je više nego dobar razlog znati kako prepoznati domaću jagodu od uvozne.

Kako prepoznati domaću jagodu?

Jagode koje su uzgajane u domaćim plastenicima ili poljima takođe mogu biti tretirane pesticidima, a to što su domaće ne isključuje tu opciju.

Ali s domaćim jagodama barem znate da nisu prošle nekoliko granica, više pakovanja, vožnju i ko zna kakvo tretiranje. Uz to, kupovinom domaćih proizvoda podržavamo lokalne proizvođače, a time i cjelokupnu ekonomiju. I ono, najvažnije, domaće jagode su ukusnije od uvoznih.

Razlika kupljene i domaće jagode je u par karakteristika – ukusu, boji, mirisu i izgledu.

Pročitajte: Kako osigurati sočne i slatke jagode – Tajne uspješnog đubrenja otkrivene!

Ukus domaćih jagoda

Glavna razlika domaće i kupljene jagode je u ukusu. Kao i razlika kod uvoznog i domaćeg paradajza, jagode proizvedene lokalno imaće puno intenzivniji ukus. Neće se imati utisak kao da su plastične ili kao da bi trebalo da im dodate šećera da bi imale barem neki ukus. Domaće jagode imaju jak, sladak i ukusan ukus koji ostaje u ustima i nakon konzumiranja. Takođe, kad se koriste u kolačima, daju snažnu aromu.

Miris domaće jagode

Kupljene uvozne jagode vrlo često nemaju nikakav miris ili je on vrlo slab. Kao i kod ukusa, on će biti polovičan i jedva će podsećati na jagodu. Razlog za to je što se uvozne jagode često beru dok nisu zrele i crvene. Boju i miris daje sunčeva svjetlost koja u ovom slučaju izostaje, prenosi City Magazine.

Oblik domaćih jagoda

Za razliku od uvoznih jagoda, domaća jagoda će biti nepravilnog oblika, s deformacijama i pukotinama. U posljednje vrijeme se kod uvoznih jagoda primjećuju vrlo veliki plodovi. Kod domaćih jagoda je to rijetkost te će većina biti srednje veličine i pune nepravilnosti u obliku. Uz to, uvozne jagode su jako tvrde na dodir i dok se jedu, dok su domaće puno mekše.

Pročitajte: Jagode u saksijama – Uz ovakvu njegu do najboljih prinosa

Boja domaćih jagoda

Dok je uvozna jagoda intenzivno crvene boje, domaća ne mora biti takva. Svakako, to zavisi od sorte, ali domaće jagode variraju od svjetlocrvene do tamnocrvene boje. Boja domaćih jagoda unutra može biti puno svjetlija od spoljašnjeg dijela, dok će uvozne jagode biti jarko crvene iznutra i spolja.

Peteljka kod domaće i uvozne jagode

Jedan od elemenata po kojem možete prepoznati domaću jagodu je i njena peteljka. Naime, kod domaćih jagoda je peteljka blijedo zelena, a razlog za to je to što su nedavno ubrane. Ako je peteljka tamnija, znači da je prošlo više vremena od berbe. Razlika je i u sjemenkama; domaća jagoda će imati puno više sjemenki od uvozne.

Tri stare sorte paradajza: Vraćanje ukusa i zdravlja

Od prvobitnog korova do cenjene namirnice paradajz je prešao dug put. Stvorene su mnoge sorte i hibridi širom svijeta, a danas se kod nas vodi prava borba za očuvanje starih sorti, za koje važi pravilo da rađaju neponovljivo ukusne i nutritivno dragocene plodove.

Povratak starih sorti nije samo nostalgična emocija, već i očuvanje biološkog nasleđa i zdravlja ljudi i prirode, jer su otporne i gaje se bez upotrebe pesticida i deherbicida.

Jabučar

Kažu da je bez premca, ne samo zato što je domaći, već i zbog odličnog ukusa i arome i zato što ima idealan odnos šećera i kiselina. Ima dosta suve materije, sladak je i lako se ljušti, te je dobar za zimnicu. Džinovski jabučar rodi oko 12 kilograma po struku. Rađa u grozdovima, a jedan plod u prosjeku je težak oko 150 grama. Cijena mu je za 30 do 50 posto viša od cijene hibridnog paradajza i pogodan je za organski uzgoj.

Šljivar

Ovo je naša vrsta čerija, danas veoma rijetka, imaju je tek pojedinci. Šljivar je ukusan i pikantan, veoma je rodan i odličan za pripremanje sosa i za flaširanje. Prije jednog vijeka i više na našim prostorima nije postojao drugi paradajz, jer su se jabučar, pomoravac i ostale krupnije sorte, pojavili tek kasnije. Plod mu je jajast, u obliku šljive, dužine 4 do 6 centimetara, crvene boje. Izuzetno je sladak, nije zahtjevan što se tiče zemljišta, prilično je otporan na bolesti, obilno rađa i biljka je prepuna plodova koji su u grozdovima kao kod čeri paradajza. Rađa sve do prvih mrazeva. U Italiji gaje sličnu sortu Roma, koja potiče iz Amerike, i plodove koriste uglavnom za pravljenje pelata.

Volovsko srce

Nazivaju ga još i biftek paradajz. U pitanju je rana sorta, koja sazrijeva za 80 dana od sjetve. Volovsko srce važi za našu staru sortu, ali je poznat u cijelom svijetu. Ovaj paradajz srcolikog je izgleda, sočan, intenzivnog mirisa, mesnat je, sa puno komora unutar ploda i nabijenog je mesa. Ima relativno malo soka i umjerenu kiselost. Plod može da dostigne težinu od jednog kilograma.

Pročitajte: Kako se čuva sjeme paradajza volovsko srce?

Zrenje počinje iznutra, tako da je plod zreo i ukusan, dok spolja izgleda pomalo zeleno. Kada je spolja potpuno crven, već je prezreo. Ako je ubran u pravom trenutku, na hladnom mjestu, ali ne u i frižideru jer se tako zaustavlja proces zrenja, može trajati oko nedelju dana. Osim za salatu, odličan je i za punjena jela. Ova se sorta rijetko uzgaja u komercijalne svrhe, jer nije pogodna za mehaničku berbu i za transport.

8 PRIRODNIH DIURETIKA koji izbacuju višak tečnosti iz tijela

Za razliku od industrijski prerađene hrane (pre)pune masnoća, soli i šećera koji podstiču zadržavanje tečnosti i otpadnih materija u organizmu, povrće i voće idealni su diuretici koji na prirodan način tijelo oslobađaju viška tečnosti.

1.Zeleno lisnato povrće poput salate, matovilca, špinata i kupusa sadrži visok udio vode te je bogato najraznovrsnijim mineralima, počevši od magnezijuma, kalijuma i kalcijuma koji su ključni za pravilnu raspodjelu tečnosti u tijelu. Sadrži i vitamine B skupine koji uravnotežuju rad nervnog sistema i metabolizam, a time potpomažu i detoksikaciju.

2. Među najboljim izvorima kalija je samoniklo povrće – kopriva, maslačak, šparoga i cikorija (vodopija). Ove biljke obiluju kalcijumom i magnezijumom te gvožđem i vitaminom C, važnim za dobru krvnu sliku i opskrbljenost tijela kisikom, kao i flavonoidima koji snažno podstiču rad jetre, žuči i organa mokraćnog sistema, pa se stoga preporučuju za veliko čišćenje organizma.

3. Prvorazredan prirodni diuretik je korjenasto povrće poput rotkve, peršuna, mrkve i celera koji imaju višestruk učinak jer razgrađuju i suvišne masnoće – zahvaljujući jedinstvenim kombinacijama vitamina, minerala, eteričnih ulja i flavonoida.

Pročitajte: 10 namirnica za detoksikaciju jetre

4. Štetne materije odlično eliminiše i hrskavo povrće koje postaje sve popularnije u savremenoj kuhinji – koromač i rabarbara. Koromač je moćan energizirajući spoj kalijuma, mangana i vitamina C, a rabarbara se bori protiv toksina zahvaljujući brojnim mineralima, vitaminom B i blagotvornim kiselinama koje sadrži.

5. Pomoć protiv zadržavanja tečnosti u tijelu skriva se u povrću ljutog ukusa. Hren je bogat glukozinatima, a bijeli luk alicinom – ljekovitim sumpornim spojevima koji poboljšavaju funkciju mokraćnog i probavnog sistema te su poznati kao eliminatori štetnih materija.

6. Među najsočnijim diureticima je osvježavajuće „bundevasto“ povrće poput krastavca, lubenice, dinje, tikvice. U ovim plodovima ima mnogo vode i minerala – među njima je silicij koji na sebe veže toksine te ih izvlači iz organizma.

Pročitajte: Tri neobične LJEKOVITE BILJKE koje gajite, a da toga niste ni svjesni (FOTO)

7. Poznato je da bobičasto voće (jagoda, malina, ribiz, borovnica, brusnica) i koštunjičavo voće, poput trešanja i višanja, podstiče mokrenje. Uz vitamine i minerale, značajnu ulogu ima antocijanin (crveni pigment koji voću daje boju, a ujedno je snažan antioksidans) te organske kiseline i vlakna.

8. Velika količina kalija nalazi se u egzotičnim plodovima što su se udomaćili i kod nas – banani i ananasu, koji u svježem obliku sadrži i bromelain – enzim koji u organizmu pospješuje razgradnju nutrijenata, a time i detoksikaciju.

Kako da božuri u vazi dugo ostanu svježi?

Božuri su posljednjih godina postali pravi dekorativni vladari prostora. Ovaj cvjetni motiv je jednostavno „must have“! Nalaze se na tapetama, zavjesama na prozorima, ali i tuš-kabini, posterima i umjetničkim fotografijama, šoljicama i ukrasnim jastučićima. No, najpoželjniji su ipak u prirodnom obliku, kao rezano cvijeće u vazi.

Buket velikih, predivnih božura uljepšaće svaku prostoriju i unijeti ugođaj proljeća. Bez obzira na to jeste li božure ubrali u svome vrtu ili ih kupili, ovaj proljetni ljepotan u vazi može dugo ostati svjež i predivan – naravno, uz pravilnu brigu. Sadite li svoj grm božura, imajte na umu da božurima treba nekoliko godina da se potpuno razviju, te imaju puno stabljika i cvjetova za orezivanje. Rezanje cvjetova na jednogodišnjoj biljci ne preporučuje se, ali ako ih morate rezati, režite kratke stabljike i ostavite što je više listova moguće.

Pročitajte: Savjet uz koji će vam božuri ove godine biti nikad raskošniji

Kupite ili izrežite božure s pupoljcima

Božuri će najduže trajati kada ih u vazu stavite dok još imaju pupoljke. Ne bojte se nježno dodirnuti pupoljke prije nego što kupite cvijeće – ako su mekani, to znači da će se ubrzo otvoriti. Izbjegnite one koji su na dodir tvrdi poput mramora jer možda nisu dovoljno sazreli da se otvore nakon što su bili izrezani.

Pupoljci božura nisu uvijek lijepi, a male nepravilnosti, poput sitnih smeđih mrlja su normalne. Ako berete božure u vlastitom vrtu, učinite to ujutro dok su pupoljci zatvoreni.

Napravite sami hranu za cvijeće

Vodi u kojoj je cvijeće dodajte kašičicu običnog granuliranog šećera, što će produžiti vijek trajanja. Taj šećer djelovaće poput „naleta“ šećera do kojeg dolazi tokom fotosinteze kako bi cvijeće ostalo svježe. Vodu u vazi mijenjajte svaka dva dana jer dodavanje šećera vodi može podstaknuti razvoj bakterija.

U cvjetnim aranžmanima preporučuje se korištenje kupovne prihrane za cvijeće, koja sadrži šećer koji hrani cvijet, te bakterijski inhibitor za održavanje svježine vode. Kako bi cvijeće duže trajalo, vodi u vazi možete dodati i mrvicu bjelila ili gazirane vode.

Držite božure hladnima

Poput većine svježeg cvijeća, držanje božura u frižideru preko noći zagarantovan je način da traju duže. Pupoljci se neće otvoriti u frižideru, ali možete ih sačuvati dodatni dan ili dva ako vam trebaju za vrtnu zabavu ili druženje.

Pročitajte: Tajni govor cvijeća – Koja je simbolika božura

Uronite božure u vodu kako biste se riješili mrava

Ako berete božure iz vrta, pripazite na neželjene nametnike koji se mogu nastaniti na cvjetovima. Mravi naročito vole zaposjesti božure. Ove insekte privlači nektar koji ispuštaju pupoljci dok se otvaraju. Stabljike božura stavite u vodu i ostavite napolju od 20 do 30 minuta prije nego što ih unesete unutra kako bi mravi imali dovoljno vremena da odu s biljke.

Sve ste probali, ali ljubičice vam ne cvjetaju? Evo i zašto

Ljubičice su jedno od omiljenih kućnih biljaka. Izbjegavanjem ovih grešaka i pružanjem ljubičicama pravih uslova za rast, možete im pomoći da lijepo cvjetaju.

Važno je obratiti pažnju na posebne potrebe vaših ljubičastih biljaka kako bi bile srećne i zdrave. Uvjerite se da imaju dovoljno sunčeve svjetlosti, zalijte ih pravilno, koristite dobro kvalitetno zemljište i zaštitite ih od štetočina. Redovno đubrenje takođe može podstaći zdrav rast i cvjetanje.

Takođe, budite sigurni da ljubičicama date dovoljno prostora za rast i širenje, jer gužva može dovesti do lošeg rasta i manje cvjetova. Prateći ove savjete i obraćajući pažnju na svoje biljke, možete im pomoći da lijepo cvjetaju.

Pročitajte: Ljubičice su omiljeni proljećni ukras – Zalivajte ih ovako i cvjetaće bez prestanka

Zašto ljubičice ne cvjetaju?

Nedostatak sunčeve svjetlosti

Ljubičicama je potrebno najmanje nekoliko sati indirektne sunčeve svjetlosti svakog dana da bi cvjetale. Ako ne dobiju dovoljno svjetlosti, možda neće cvjetati.

Prekomjerno zalivanje

Ljubičice su sklone truleži korijena ako se prekomjerno zalivaju, pa je važno pustiti da se zemlja osuši između zalivanja.

Loš kvalitet zemljišta

Ljubičice preferiraju dobro drenirano zemljište bogato hranljivim materijama. Ako je zemljište lošeg kvaliteta, biljke možda neće dobiti hranljive materije koje su im potrebne za cvjetanje.

Pročitajte: Kako se njeguju AFRIČKE LJUBIČICE? Cvjetaju tokom cijele godine i jedne su od najpopularnijih biljaka na svijetu

Invazija štetočina

Štetočine kao što su lisne uši mogu oštetiti biljke ljubičice i spriječiti ih da cvjetaju.

Nedostatak đubrenja

Ljubičice imaju koristi od redovnog đubrenja, posebno kada aktivno rastu i proizvode cvijeće. Bez dovoljno hranljivih materija, možda neće cvjetati.

Kako spriječiti mačku da obavlja nuždu u bašti?

Kako spriječiti mačku da obavlja nuždu u bašti? To je često pitanje koje postavljaju vlasnici kućnih vrtova koji se suočavaju s problemom mačjeg urina i izmeta u svojim cvjetnjacima i drugim dijelovima bašte.

Srećom, postoji nekoliko jednostavnih metoda koje možete primijeniti kako biste spriječili mačke da koriste vaš vrt kao mjesto za vršenje nužde. U ovom tekstu ćemo razmotriti neke od najučinkovitijih metoda, uključujući upotrebu prepreka, biljaka koje odbijaju mačke, sprejeva i drugih prirodnih repelenata. Slijedeći ove savjete, možete zaštititi svoj vrt i uživati ​​u svom ljepotom bez brige o neželjenim posjetiteljima.

Pročitajte: Zašto mačke toliko mrze vodu?

Kako spriječiti mačku da obavlja nuždu u bašti?

  • Postavite mrežu oko bašte kako bi mačke bile spriječene da uđu u vašu baštu.
  • Posipajte kamenčiće ili koru drveta oko biljaka, jer mačke ne vole hodati po neugodnim površinama.
  • Posadite biljke koje odbijaju mačke, kao što su: ruta, lavanda, ruzmarin, menta, geranije, eukaliptus i majčina dušica.
  • Postavite jedan ili više mačjih WC-a na vašem dvorištu kako bi mačka imala mjesto za obavljanje nužde.
  • Koristite sprejeve od sirćeta i vode: Ovaj sprej može odbiti mačke i druge životinje jer ne vole miris sirćeta. Pomiješajte jedan dio sirćeta i tri dijela vode i raspršite ga po mjestima gdje mačke obično obavljaju nuždu.
  • Napravite barijeru od narandžine kore: Mačke ne vole miris citrusa pa možete rasporediti komade narandžine ili limunove kore po mjestima gdje želite spriječiti mačke da obavljaju nuždu.

Važno je napomenuti da je potrebno biti strpljiv i dosljedan u primjeni ovih metoda kako bi se postigao željeni učinak.