Naslovnica Blog Stranica 115

Rashalite se uz ledeni koktel od sangrije, lubenice i šumskog voća

Lubenica je odličan dodatak sangriji, tradicionalnom španskom koktelu koji uključuje kvalitetno vino i svježe voće.

Lubenica je omiljeno ljetno povrće u kojem često tražimo spas od nesnosnih vrućina. Volimo je hladnu i prvi nam je izbor nakon plaže ili napornog radnog dana. Osim svježu, možemo je konzumirati u raznim osvježavajućim pićima.

Gastro istorija piše da su Rimljani u sangriji uživali još 200 godina prije Hrista, a Španci su je nešto kasnije prisvojili i počeli joj dodavati razno voće kako bi stvorili nove kombinacije ukusa. U tome su i uspjeli pa danas ovaj ukusni koktel promatramo kao tradicionalno špansko piće.

Ako ste raspoloženi za pripremu sangrije na malo drugačiji način, sve što vam treba je omiljeno šumsko voće i dobro vino, prenosi Punkufer.

Pročitajte: Tradicionalni recept za ukusan liker od višanja /VEDEO/

Kako bi sangrija osvježila što bolje voće prethodno zamrznite, a osim vina možete dodati i tekile ili votke, kao i malo meda za punoću okusa. Lubenicu veče prije pripreme narežite na kocke pa je ostavite preko noći da se smrzne, a šumsko voće možete i kupiti zamrznuto. Ako budete slijedili korake u nastavku, pripremićete osvježavajući koktel savršen za večernja druženja koja vrele ljetne noći čine još ljepšima.

Sastojci za sangriju s lubenicom:

  • 750 ml roséa,
  • 250 g zaleđenog šumskog voća,
  • 300 g zaleđene lubenice,
  • 120 ml votke ili tekile,
  • 2 kašike soka limuna,
  • 3 velike kašike meda

Priprema sangrije s lubenicom:

Zaleđeno voće stavite u blender. Voću dodajte limunov sok, med i tekilu pa dobro promiješajte. Na kraju ulijte butelju vina. Prema potrebi dodajte još leda i izmiksajte. Ukrasite šumskim voćem.

Mogu li psi da jedu začinjenu hranu?

Vlasnici pasa, ljubitelji začinjene hrane, vjerovatno se pitaju da li bi i njihov ljubimac uživao u slanim ili ljutim zalogajima.

Kada je u pitanju začinjena hrana, psi mogu da je probaju. Ipak, neka se sve završi na degustaciji.

Nije dobro da psi jedu začinjenu hranu, a evo i zašto, objašnjava Thesprucepets.

Mogu li psi probati začinjenu hranu?

Iako psi mogu da probaju hranu sa začinima, oni neće osjetiti te ukuse kao ljudi. Kod njih će se javiti osećaj vreline i peckanja, kao reakcija na jedinjenje kapsaicin koje se nalazi u čili papričicama i aktivni je sastojak začina za hranu.

Ljudi mogu osjetiti 5 osnovnih ukusa – slano, slatko, kiselo, gorko i umami, ali su životinje manje osjetljive na slatko i gorko.

Da li psi mogu da jedu začinjenu hranu?

Iako psi mogu da probaju hranu sa začinima, u većini slučajeva ne treba da nastave da je konzumiraju.

Naši ljubimci ne uživaju u osjećaju peckanja na jeziku i suzama koje liju zbog ljutine, a u mnogim slučajevima će se pojaviti dodatni zdravstveni problemi koji prate konzumiranje začinjene hrane.

Zašto je začinjena hrana loša za pse?

Začinjenu hranu psu ne treba davati iz više razloga.

Bol je reakcija koja se javlja poslije konzumacije nekih začina. Jak osjećaj topline i peckanja mogu dovesti do averzije, pa će pas izbjegavati da jede ako poveže neprijatno iskustvo sa namirnicama koje su bile začinjene. To dalje dovodi do smanjenja apetita i gubitka težine.

Začinjena hrana može da izazove poremećaje gastrointestinalnog trakta, u vidu bolova u stomaku, povraćanja i dijareje, a neki sastojci začina su štetni za pse.

Šta da uradite ako je pas pojeo nešto ljuto?

Ako je pas uzeo mali zalogaj začinjene hrane ili lizao ljutu papriku, to može biti neprijatno za njega, ali neće izazvati ozbiljne probleme. Ljudi koji preteraju sa ljutim ili začinjenim jelima uzimaju mlečne proizvode, poput mleka ili jogurta, kako bi ublažili reakciju. Psi ne smeju da jedu velike količine mlečnih proizvoda, jer imaju probleme sa stomakom.

Mala kašika jogurta sa niskim sadržajem masti će pomoći, ali u većini slučajeva, osjećaj pečenja će se povući za nekoliko minuta i vaš pas će biti ponovo onaj stari.

Ako je pas pojeo neki začin za koji niste sigurni da li mu i koliko može naškoditi, obratite se veterinaru, prenosi Telegraf.

Jednostavni trikovi za uspješno sazrijevanje zelenog paradajza

Paradajz, omiljeni sastojak mnogih jela, često nas iznenadi svojom raznolikošću i mogućnostima. Među njima se ističe zeleni paradajz, čiji se dozrijevanje može podesiti i poboljšati raznim tehnikama.

Postoji nekoliko metoda sazrijevanja zelenih plodova paradajza, a najvažniji faktor koji utiče na njihovo dozrijevanje je temperatura. Iako plodovi trebaju minimalno svjetlosti za sazrijevanje, ono što zaista igra ključnu ulogu je toplota. Plodovi koji su izloženi odgovarajućoj temperaturi brže dozrijevaju.

Nažalost, ostavljanje zelenih plodova paradajza na prozorskim klupicama nije najbolji način za dozrijevanje. Često se događa da plodovi počinju sazrijevati samo s jedne strane, onoj koja je okrenuta prema suncu, dok druga strana ostaje zelena.

Zeleni plodovi koji su ostavljeni na biljci u isto vrijeme mogu biti različitog stepena zrelosti, od potpuno zelenih do potpuno zrelih. Zato je važno pažljivo pristupiti dozrijevanju kako bi se postigli ujednačeni i ukusni plodovi.

Jedan od korisnih trikova za ubrzanje dozrijevanja je postavljanje zrele jabuke pored zelenih paradajza. Zrele jabuke ispuštaju etilen, prirodni plin koji ubrzava sazrijevanje. Osim jabuka, možete koristiti i zrele plodove paradajza ili banane za isti učinak.

Kada organizujete prostor za dozrijevanje plodova, pobrinite se da plodovi ne dolaze u direktni kontakt jedni s drugima. Preporučuje se smještaj plodova na mjesto s dobrim protokom zraka, optimalnom vlagom od 80% i temperaturom od 20 do 25ºC. Možete koristiti police, košare, letvarice ili kutije za ovu svrhu. Ako koristite slojeve, obavezno stavite papir između njih kako biste spriječili međusobno trljanje plodova.

Pročitajte: Kiseli zeleni paradajz – Jednostavan recept

Redovno provjeravajte stanje zelenih paradajza tijekom procesa dozrijevanja. Uklonite plodove koji su se pokvarili i berite one koji su dosegli željenu zrelost.

Ako želite produžiti proces dozrijevanja, možete smanjiti temperaturu na 12 do 15ºC, što će produžiti cijeli postupak na otprilike mjesec dana. Naravno, kontrolisanjem temperature možete i ubrzati dozrijevanje, ali ne dopustite da padne ispod 10 ºC jer će to negativno uticati na kvalitet i ukus plodova paradajza.

Jedna zanimljiva tehnika koja može dati odlične rezultate je ostavljanje plodova na biljci, ali ne na uobičajen način. Iskopajte cijelu biljku s korijenom i prenesite je na suvo i dobro ventilirano mjesto. Ovako će hranjive tvari iz korijena i biljke preći u plod, što će mu pružiti dodatnu hranu za rast i sazrijevanje.

Za kraj, kako biste izbjegli pojavu plamenjače na plodovima tokom procesa dozrijevanja, možete plodove potopiti u vodu zagrijanu na 60ºC na jednu do dvije minute. Ovo će inaktivirati spore plamenjače i osigurati da vaši plodovi ostaju zdravi i ukusni.

Uz malo pažnje, brige i isprobavanja različitih tehnika, možete uživati u sočnim, zrelim plodovima paradajza, čak i onima koji su počeli kao zeleni plodovi. Iskoristite ove savjete i uživajte u bogatim okusima koje vam pruža priroda.

Uzgoj krastavaca kornišona

U savremenom povrtarstvu, gajenje kornišona uz potporu na špaliru pokazalo se kao jedno od najuspješnijih dostignuća. Holanđani i Mađari su među glavnim zagovornicima ove tehnike uzgoja kornišona u zatvorenom prostoru. Dosadašnje iskustvo ukazuje na to da je optimalna visina konstrukcije za ovu metodu 1,8-2 metra, koja mora biti čvrsta i otporna na vjetar i težinu biljaka i plodova.

Najbolji rezultati postignuti su uz upotrebu konstrukcije sa dva reda biljaka, s razmakom od 1,4 m između špalira. Ovaj razmak omogućava lakši pristup radovima i transportu. Manji razmak otežava manipulaciju, dok veći razmak smanjuje broj biljaka po površini i prinos. Takođe, važan je razmak između biljaka unutar redova u konstrukciji špalira, koji bi trebalo da bude 30-40 cm.

Pri uzgoju kornišona uz potporu, preferiraju se hibridi sa što više ženskih cvjetova, dok klasične sorte zbog malih prinosa nisu preporučljive. Postoje hibridi sa potpuno ženskim cvjetovima koji se oplođuju bez potrebe za oprašivanjem. Među popularnim hibridima je „Regal“, koji ima bradavičaste, tamnozelene plodove, bez gorčine, i veoma je cijenjen među povrtarima.

Pročitajte: Armatura za uzgoj krastavaca za kiseljenje ili „kornišona“

Izbor odgovarajućeg zemljišta igra ključnu ulogu u uspješnom uzgoju kornišona. Preporučuju se lakša, plodnija, prozračnija i bogatija hranjivima zemljišta. U slučaju manjeg sadržaja humusa, potrebno je obilnije đubrenje stajskim đubrivom.

Količina đubriva zavisi od tehnologije proizvodnje i načina gajenja. Preporučuje se primjena đubriva prije sjetve (rasađivanja) i tokom vegetacije. Za gajenje kornišona na njivi, potrebno je 5-7 kg đubriva po kvadratnom metru, dok je u plasteniku potrebno dvostruko više.

Uz navodnjavanje, biljke treba prihranjivati tečnim đubrivom. Takođe, važno je primijeniti insekticide i fungicide kako bi se zaštitile biljke od bolesti poput antraknoze, pepelnice, bakterioza i virusnih oboljenja. Noviji hibridi kornišona su otporni na pepelnicu i antraknozu.

Gajenje kornišona na špaliru omogućava značajno veći prinos, čak dva puta više u odnosu na klasičan način bez potpore. Na njivi, može se ubrati 5-7 kg plodova po kvadratnom metru, dok je prinos u plasteniku sa špalirima još veći, između 10 i 15 kilograma po kvadratnom metru. Osim toga, špalir omogućava veći broj plodova veličine od 6 do 9 cm, što je kvalitet koji je cenjen na tržištu.

Kornišone možemo gajiti iz sjemena ili rasada. U postrnoj sjetvi, predusjevi poput graška, grahorice, ranog krompira i strnih žita su važni kako bi se omogućila blagovremena priprema zemljišta za setvu kornišona. Važno je osigurati dovoljno vlage u zemljištu i zraku za pravilan rast i razvoj biljaka.

Sjeme se sije na dubinu od 2-4 cm na lakšim i 2-3 cm na težim zemljištima. Idealna temperatura za rast kornišona je iznad 15 stepeni Celzijusa, dok je optimalna temperatura za cvjetanje 18-21 stepen. Od zametanja plodova do berbe, prođe 30-40 dana.

Kornišoni se odlikuju visokim zahtjevima prema kvalitetu zemljišta, temperaturi, vlazi i đubrenju. Međutim, uz adekvatnu brigu i korištenje špalira kao potpore, uzgajanje ovog povrća može donijeti izuzetno uspješne rezultate povrtarima.

Zašto je paradajz zdrav?

Paradajz je jedna od najomiljenijih voćki u svijetu, i ne samo zbog svog ukusa već i zbog zdravstvenih benefita koje pruža. Ova sočna crvena biljka bogata je vitaminima, mineralima i antioksidansima, čineći je izvrsnom dodatkom uravnoteženoj ishrani. Evo zašto biste trebali uvrstiti paradajz u svoj jelovnik i kako možete iskoristiti sve njegove prednosti.

Bogatstvo vitamina i minerala

vitamini u paradajzu
Foto: pixabay.com/dizajn agrosavjet.com

Paradajz je pravo blago vitamina i minerala. U njemu se mogu naći vitamini B, K, E i PP, ali je posebno značajno što je izuzetno bogat vitaminom C. Na 100 grama paradajza može se naći oko 200 mg vitamina C, što zadovoljava značajan dio čovjekove dnevne potrebe za ovim vitaminom. Količina vitamina C u žutom paradajzu čak nadmašuje limun i narandžu.

Niskokalorična namirnica

Uz sve zdrave hranljive tvari koje pruža, paradajz je iznenađujuće niskokalorična voćka. S obzirom na njegov hemijski sastav, koji uključuje 94% vode, oko 4,7% ugljenih hidrata, 0,9-1,1% bjelančevina i 0,23% ulja, paradajz je idealan izbor za one koji paze na unos kalorija, ali žele održavati nutritivno bogatu ishranu.

Likopen i druge antioksidativne supstance

Crvene sorte paradajza sadrže likopen, crveni karotenoid odgovoran za boju sazrelih plodova. Likopen je moćan antioksidans koji pomaže u neutralizaciji slobodnih radikala u tijelu, čime se smanjuje oksidativni stres i rizik od raznih bolesti, uključujući srčane bolesti i neke vrste karcinoma.

Minerali za zdravlje srca i cirkulaciju

Paradajz sadrži različite minerale koji su važni za zdravlje srca i cirkulaciju. Oko 8% suve materije paradajza čine minerali, a među njima su kalijum, natrijum, magnezijum, kalcijum i gvožđe. Kalijum, posebno, ima ključnu ulogu u regulaciji krvnog pritiska i srčanog ritma, što je od vitalnog značaja za zdrav rad srca.

Pomoć kod različitih oboljenja

Iako paradajz nije ptiznat kao ljekovita biljka vrlo povoljno utiče kod raznih oboljenja. Tako na primjer povećava izlučivanje vode iz organizma, snižava količinu uree, dobro djeluje na srce i krvotok, snižava krvni pritisak, reguliš stolicu. Preporučuje se dijabetičarima jer podstiče rad gušternjače.

Da biste iskoristili ljekovita svojstva paradajza, možete ga jesti sirovog ili skuvanog u različitim jelima.

Kako iskoristiti sve prednosti paradajza

Postoji mnogo načina da uživate u prednostima paradajza. Možete ga jesti sirovog u salatama, uključiti ga u razna jela kao sastojak, ili ga koristiti za pripremu umaka i sosova. Kuhanje paradajza takođe može povećati dostupnost likopena i drugih hranjivih sastojaka.

S obzirom na njegove brojne zdravstvene benefite, paradajz je zaista čuvar našeg zdravlja. Uvrstite ga redovno u svoju ishranu kako biste iskoristili sve njegove prednosti i unapredili svoje opšte zdravlje.

Ne bacajte vodu od kuvanih jaja, može da učini čudo u vašoj bašti

Svaki vrtlar ima neki svoj trik koji čini čuda za njegove biljke.

Bilo da se radi o usavršavanju recepta za gnojivo ili korišćenju bibera za uklanjanje štetočina, svako ima svoj tajni recept.

Jedan jednostavan i vrlo dostupan trik je zalivanje biljaka vodom u kojoj su se kuvala jaja, prenosi Home Digest.

Ljuske jaja prirodno sadrže puno kalcijuma, koji održava pH tla neutralnim, od 6,0 do 6,5. Takva pH vrijednost omogućuje biljkama lakšu apsorpciju hranjivih materija, izgradnju biljnog tkiva i podsticanje njihovog rasta.

Budući da su ljuske jajeta bogat izvor kalcijuma, trebalo bi da ih dodate direktno u tlo. Međutim, nije dovoljno samo posuti slomljene ljuske jaja po tlu jer se one ne razgrađuju brzo. To znači da vaše biljke neće imati dok se ne razgrade, što može trajati nedjeljama ako ne i mjesecima. Kako biste ubrzali taj proces, preskočite ljuske i umjesto toga zalivajte svoje biljke vodom kojom ste kuvali jaja.

Pročitajte: Kako da lakše ogulite kuvana jaja?

Kalcijum iz ljuske iscuri u vodu dok je kuvate, čineći je dovoljno bogatom kalcijumom. Sve što treba da uradite je da skuvate nekoliko jaja u velikoj šerpi vode. Što ih duže kuvate, to će voda biti bogatija kalcijumom. Kada završite, ostavite vodu da se ohladi na sobnu temperaturu kako ne biste opekli biljke i uništili im korijenje.

Zatim jednostavno zalijte biljke kao što biste i s običnom vodom, prenosi Krstarica.

Tlu može prirodno nedostajati kalcijum ili ga može iscrpiti zbog dodavanja gnojiva s visokim sadržajem kalijuma, magnezijuma ili natrijuma. Osim profesionalnim ispitivanjem tla, to možete provjeriti i po kvalitetu svoje biljke. Ako vam je biljka zdrava i iznenada joj lišće posmeđi ili požuti, plodovi trule, cvjetaju i koštice su gorke, vjerovatno je da joj treba više kalcijuma.

Kako spriječiti kvarenje plodova šljive nakon berbe

Plodovi šljive su veoma osjetljivi na nepovoljne promjene nakon berbe, kao što su omekšavanje, dehidratacija i pojava truleži. Zbog toga, ubrane plodove treba što prije transportovati iz voćnjaka u pakirnicu, skladište ili fabriku za preradu.

Da bi se sprečilo kvarenje plodova, potrebno je da se oni posle berbe što prije rashlade. Time se odstranjuje najveća količina toplote koju su plodovi primili iz spoljašnje sredine i koja vrlo nepovoljno utiče na njihovu trajašnost i kvalitet.

Pored spoljašnje toplote, disanjem plodova se takođe oslobađa toplota koja dodatno povećava temperaturu ubranih plodova. Rashlađivanje ubranih plodova je obavezna mjera ako se planira čuvanje plodova u hladnjači ili njihov transport na udaljena tržišta duži od 24 časa. Postoji nekoliko načina za rashlađivanje plodova. Najjednostavniji način je držanje plodova u hlađenom skladištu na temperaturi 0-1°C. U cilju smanjenja transpiracije plodova, potrebno je da se u komorama obezbijedi visoka relativna vlažnost vazduha.

Pročitajte: Koje su otporne sorte šljive

Drugi način rashlađivanja je pomoću forsiranog vazduha veće brzine kretanja. Pomoću ventilatora hladan vazduh se potiskuje da protiče između i oko bokseva sa plodovima. Brzina hlađenja je proporcionalna brzini kretanja vazduha, koja obično iznosi 1-6 m/s. Hlađenje plodova šljive pomoću forsiranog vazduha je 2-5 puta brže u odnosu na obično hlađeno skladište.

Kod sorte šljive Santa Rosa utvrđeno je da je vrijeme potrebno za rashlađivanje plodova čija je temperatura bila 25° C na temperaturu od 3° C iznosilo oko 65 minuta. Najefikasniji način rashlađivanja plodova je tzv. hidrohlađenje (hlađenje vodom). Plodovi se potapaju u hladnu vodu, koja je hlorisana da bi se smanjila pojava gljivičnih bolesti. Nedostatak hidrohlađenja je što utiče na veću pojavu truleži ploda u toku čuvanja.

Literatura: Korišćena literatura Šljiva Prof.dr Dragan Milatović

Izvor: PSSS Smederevo Biljana Nikolić

Ovo ne smijete raditi s maslinovim uljem na vrućinama

Maslinovo ulje treba pravilno čuvati kako bi zadržalo kvalitet, bez obzira na temperaturne uslove.

Evo nekoliko savjeta koji vam mogu pomoći da sačuvate maslinovo ulje od oštećenja kada su temperature ovako visoke:

1. Držite ga na tamnom mjestu

Sunčeva svjetlost može uzrokovati oksidaciju maslinovog ulja i smanjiti njegovu svježinu. Stoga, čuvajte ga na tamnom mjestu poput ormara ili ostave.

2. Izbjegavajte izloženost toplini

Maslinovo ulje treba čuvati na temperaturi između 15°C i 25°C. Izbjegavajte držanje boce ulja blizu izvora topline poput štednjaka, pećnice ili izravne sunčeve svjetlosti.

3. Zatvorite bocu čvrsto

Prilikom spremanja maslinovog ulja uvijek provjerite je li boca čvrsto zatvorena. To će spriječiti ulazak zraka i oksidaciju ulja.

4. Koristite tamne staklene boce

Ako je moguće, birajte maslinovo ulje koje je upakirano u tamne staklene boce. Tamno staklo pomaže u zaštiti ulja od svjetlosti.

5. Nemojte čuvati maslinovo ulje u hladnjaku

Maslinovo ulje može se stvrdnuti i postati mutno kada je izloženo hladnoći. Stoga, nema potrebe da ga čuvate u hladnjaku.

6. Potrošite ulje u roku

Maslinovo ulje ima ograničen rok trajanja, pa ga treba koristiti prije isteka roka kako bi se osigurala svježina i kvaliteta.

Pravilno čuvanje maslinovog ulja na vrućini važno je za očuvanje njegovih nutritivnih vrijednosti i okusa. Slijedeći ove smjernice, možete produljiti rok trajanja i uživati u visokokvalitetnom maslinovom ulju.

Kako se pravilno zalijevaju hortenzije

Iako djeluju da se lako održavaju, istina je potpuno drugačija i za nju važe posebna pravila, a najvažnija su ona – kako je zalivati.

Čak i oni koji su do sada uspijevali da svoju baštu ili balkon učine prelijepim sa cvijećem, to ne znači da znate sve o zalivanju svake biljke. Svi znamo da svaka biljka ima različite zahvtjeve, pa dok neke biljke uspijevaju u uslovima suše, drugem poput hortenzija to nikako ne vole.

Ako tome dodamo i koliko različitih vrsta hortenzija postoji i njjihov veliki dijapazon boja, dobijamo jako komplikovana pravila za zalivanje.

Srećom, većina hortenzija ima slične zahtjeve, a to uključuje bogatu podlogu od vlažne, dobro drenirane zemlje.

Koliko vode mormo da damo ovim prelijepim biljkama kako bi postigle savršene uslove za rast?

Zalivanje nedavno zasađenih hortenzija

Kao i svakom novozasađenom članu vaše bašte, nedavno zasađenoj ili razmnožavanoj hortenziji biće potrebno malo više vode nego etabliranoj. Trik sa većinom novih biljaka je da se izbjegne da se zemlja osuši dok se korenje razvija, što obično traje dve do tri nedjelje.

Jedan od načina da se to uradi je upoznavanje sa svojim tlom. U zavisnosti od uslova u vašoj bašti i količine vjetra, kiše i sunca – vaše tlo će se sušiti različitom brzinom. Pošto većina hortenzija voli polusijenku, takođe možete da im pomognete da se previše ne osuše tako što ćete ih posaditi na mjesto koje nema previše sunca i zaštićeno je od jakih vjetrova.

Određivanje količine vode za vaše biljke hortenzije

Da biste utvrdili koliko vode treba vašoj novoj hortenziji, počnite sa zalivanjem dva-tri puta nedeljno (manje u proleće i jesen, a više ljeti) i provjeravanjem tla između zalivanja. Prstom napipajte tlo oko osnove biljke i provjerite da li je suvo. Ako vaša hortenzija pokazuje znake suvoće (poput opadanja listova), možda ćete morati da povećate režim zalivanja.

Samo zapamtite kod većih biljaka hortenzije (kao što su drveće i žbunje), da su ređe, ali dublje zalivanje bolje od češćih i kraćih. Drugim riječima, najbolji način za zalivanje hortenzije je puštanje crijeva da radi pod niskim pritiskom u dnu biljke nekoliko minuta. Dugo duboko zalivanje dva do tri puta nedeljno biće mnogo efikasnije (pošto mora da dopre do većeg korijenovog sistema dublje u tlu) od kratkog zalivanja gornjeg sloja zemlje ako zalivate kanticom i sl.

Profesionalni savjet: Zalivajte svoje biljke ujutru ili rano uveče da biste izbjegli brzo isparavanje na podnevnoj vrućini. Takođe ćete željeti da razmislite i o đubrenju hortenzija nekoliko puta svake sezone rasta i smanjenju na kraju sezone.

Hortenzije u saksijama

Hortenzije u saksijama će morati da se zalivaju češće od onih u zemlji. Pošto žive u manjem prostoru, možete očekivati da će se ovaj prostor osušiti brže nego što će tlo. Da bi vaša hortenzija u saksiji rasla i bila zdrava, pokušajte da je zalivate svaki drugi dan tokom ljeta. Ako se zemlja između zalivanja čini previše vlažnom (zapamtite, oni vole vlažnu, a ne natopljenu zemlju), smanjite režim zalivanja na svaki treći dan.

Dobra vijest o hortenzijama u saksiji je da je relativno lako osigurati da vaša biljka pravilno drenira i, zbog čega je malo vjerovatno da vaša biljka pati od neke od uobičajenih zamki „pretjeranog zalivanja“. Očigledno ćete željeti da posadite svoju hortenziju u saksiju sa drenažnim rupama i budite sigurni da se višak vode pravilno odvodi svaki put kada je zalivate.

7 vrtlarskih trikova kako dobiti više paradajza na svakoj stabljici

Domaći paradajz poznat je po posebnom ukusu, naročito kad ga uberemo tik prije jela. Ipak, treba ga znati njegovati kako bi uspijevao i dao najbolje od okusa i mirisa

Ljeto je bogata sezona, stoga mnogi odlaze na plac i svakodnevno pune svoje košare najsvježijim voćem i povrćem. Paradajz je posebno omiljene tokom ljeta, bilo da je narezan sirov ili kuvan u neki umak. Mnogi ga sade u vrtu ili teglicama, a kako bi bolje uspijevao, tu je nekoliko odličnih trikova.

Kako biste maksimalno iskoristili biljku paradajza i uzeli najbolje od njih, bitno je osigurati uspješne usoveza uzgoj i odgovarajuću njegu.

1. Sadnja paradajza na pravo mjesto

Vole toplo vrijeme i puno sunca, zbog čega im je vrhunac vegetacije tokom ljeta. To je i razlog zašto se obično uzgajaju u zemljama kao što su Italija, Španija, Meksiko i Brazil, koja imaju vruću, sunčanu klimu. No, uspješno rastu svuda gdje je sunce, pa i u vašem vrtu. Pobrinite se da ih posadite tamo gdje ima stalne sunčeve svjetlosti tokom dana, idealno 8 sati ili više.

Takođe je važno uzeti u obzir kvalitet tla, kao i razmak i dubinu tla. Sadnice paradajza zahtijevaju dobro drenirajuće tlo umjesto glinenog tla, kako bi se izbjeglo truljenje korijena. Također preferiraju dovoljno prostora između odvojenih sadnica, jer to povećava protok zraka oko biljke i smanjuje rizik od gljivične infekcije.

Na kraju, biljke rajčice vole puštati svoje korijenje duboko u zemlju, kako bi apsorbirale što više hranjivih materija iz tla. Može izgledati kao da biljka ima samo nekoliko korijena na samom kraju, ali zapravo će imati nekoliko malih vlaknastih dlačica koje rastu duž cijele donje stabljike. Najbolja praksa je zakopati biljku paradajza sve do najnižeg lišća, tako da može rasti najveći broj korijena.

2. Učvrstite ih oko štapa ili konstrukcije

Kao i svaka biljka koja raste visoko, loza paradajza zahtijeva potporu kako bi cvjetala. Ove loze mogu narasti do osam stopa u dužinu, ali će se vući po tlu ako nema stupaca, rešetke ili druge infrastrukture koja ih podržava. To biljku ostavlja izloženom bolestima i bakterijama koje mogu živjeti na površini tla.

Odmah nakon sadnje odaberite štap i postavite ga tik do sadnice. Čineći to odmah, osigurat ćete da kasnije ne oštetite korijenje ispod zemlje. Možete imati štap, rešetku ili kavez, koji je dobar za niže sorte. Koju god potpornu konstrukciju upotrijebili, svakako privežite paradajz uzicom u pravilnim razmacima od otprilike 25 centimetara, tako da biljka ostane uspravna.

3. Đubrenje s pravim hranjivim materijama

Paradajz je gladna biljka. Iako bi prirodni uslovi tla trebali osigurati dovoljno hranjivih tvari za rast i plodove, možete pomoći tom procesu poboljšanjem kvalitete tla i dodavanjem gnojiva. Više hranjivih materija znači više energije za rast i proizvodnju voća, što će prirodno povećati izdašnost vaše žetve. Za početak, stavite kompost u gredicu s biljkama, to će stvoriti plodno okruženje za vaše biljke. Zatim dodajte đubrivo tokom cijele sezone.

Tri važne hranjive materije za njih su azot, fosfor i kalijum. Azot je posebno važan za rane faze rasta, jer pomaže paradajzu da izraste zdravo lišće. Fosfor doprinosi rastu korijena, cvjetanju i plodonošenju, dok će kalijum održati čvršću i sjajniju opnu ploda paradajza.

Želi ćete osigurati mješavinu sva tri elementa, kako biste bili sigurni da biljka paradajza ima sve što joj je potrebno da napreduje. Idealno bi bilo započeti s đubrenjem s visokim udjelom azotom i prebaciti se na đubrivo s više kalijuma kasnije u fazama rasta. Ovo biljci daje znak da se prestane fokusirati na proizvodnju lišća i počne cvjetati.

4. Malčiranje je obavezno

Slično kao i đubrenje, malčiranje će osigurati vašoj biljci najbolje uslove za rast. Dodavanjem sloja organskog malča oko biljaka paradajza, vrtlari mogu zaštititi vinovu lozu od korova. Malč također stvara koristan gornji sloj na tlu, koji reguliše temperaturu i zadržava vlagu – a pritom i izgleda dobro.

Malč se može kupiti u vrtlarskoj trgovini ili napraviti od nule, koristeći organsku materiju koju možda imate u blizini: pokošenu travu, slamu, nasjeckano lišće i slično. Idealno bi bilo da se stavi u zemlju odmah nakon sadnje i prije zalijevanja, za maksimalan učinak. Ako malčirate prerano u sezoni, mogli biste slučajno pomoći tlu da zadrži nižu temperaturu od željene.

5. Redovno orežite donje lišće

Iako može zvučati neobično, redovno orezivanje biljke zapravo može potaknuti rast i osigurati cjelokupno zdravlje biljke. To je zato što su niže grane i lišće „primamljive“ za gljivice i bakterije, koje mogu poprskati površine biljaka kad pada kiša.

Ne zahtijevaju sve biljke paradajza intenzivno orezivanje. Biljke paradajza determinante nazivaju se tako jer rastu do određene visine i zatim prestaju, umjesto da svoju energiju pretvaraju u cvjetanje i plodove. Ovo eliminira potrebu za velikim orezivanjem, osim bolesnog ili oštećenog lišća. Indeterminirane biljke paradajza, međutim, nastavit će rasti uvis i nicati novim granama osim ako se ne upute u drugom smjeru.

Orežite niže grane kako biste oslobodili energiju za rast plodova, dok čupanje cvjetova paradajza može potaknuti razvoj korijena. Pripazite na bilo kakve izdanke koji se mogu pojaviti i svakako ih uklonite kako biste smanjili dodatni vegetativni rast i preusmjerili hranjive materije u plod. I kao i uvijek, odrežite lišće ili grane koje bi mogle izgledati bolesno ili oštećeno.

6. Pomozite svom paradajz u samooprašivanju

Paradajz se po prirodi sam oprašuje, što znači da im za oprašivanje treba samo lagano pomicanje cvjetova. Ovo je dobra vijest za vrtlare jer jednostavan povjetarac može aktivirati oprašivanje, kao i insekti koji dolaze. Oprašivanje je ključno za cvjetanje biljke i uzgoj plodova, tako da će forsiranje ovog koraka imati značajan učinak na količinu proizvedenih plodova paradajza.

Samooprašivanje se može povećati na nekoliko različitih načina. Jedna od mogućnosti je ručno povećati oprašivanje, bilo laganim tresenjem cvjetova ili uporebom nečega poput jedne od najboljih električnih četkica za zube za oponašanje strujanja zraka i vibracija insekata. Ovo je posebno korisno ako postoji visoka vlažnost vazduha zbog koje se polen lijepi za muški dio biljke ili ako su biljke u stakleniku ili na neki drugi način zaštićene od prirodnog povjetarca.

Druga je mogućnost stvarnje ugodnog okruženja za prirodne oprašivače poput pčela. Smanjite upotrebu nepotrebnih pesticida koji mogu ubiti korisne inesekte i razmislite o uzgoju pratećih biljaka koje će privući više oprašivača.

7. Berite rano i često

Ne čekajte predugo da uberete svoj prvi paradajz, čak i ako još ne izgleda tako velika i crvena kako želite. To je zato što kada uberete plodove s paradajza, biljka prima poruku da mora dati više plodova.

Čineći to rano u sezoni rasta, vrtlari mogu povećati ukupnu proizvodnju u narednim mjesecima. I na kraju – držanje voća na toplom, sunčanom mjestu kao što je kuhinjski prozor omogućuje im nastavak zrenja uz zadržavanje izvrsnog okusa, piše Tom’s Guide.