Naslovnica Blog Stranica 10

Kako sušiti vrganje: Najbolji načini za domaću pripremu

Agrosavjet
-
0
Kako sušiti vrganje: Najbolji načini za domaću pripremu

Sušenje vrganja je jedan od najboljih načina za očuvanje njihovog jedinstvenog ukusa i hranljivih vrijednosti tokom cijele godine. Ovaj proces može se obaviti na više načina, uključujući sušenje na zraku, u pećnici, ili uz pomoć dehidratora. Pravilno sušeni vrganji zadržavaju svoje karakteristike i mogu se koristiti u raznim jelima, kao dodatak supama, sosovima i čorbama.

Sušenje vrganja na zraku

Sušenje vrganja na zraku je tradicionalna metoda koja zahtijeva strpljenje, ali daje odlične rezultate. Očišćeni i narezani vrganji se nanizu na konac ili stavljaju na rešetke na suvom i prozračnom mjestu, zaštićeni od direktnog sunca i vlage. Proces može trajati nekoliko dana, zavisno od temperature i vlažnosti vazduha. Najbolje je vrganje povremeno okretati kako bi se ravnomerno osušili. Ovo je najekonomičniji način sušenja, ali zahtijeva optimalne uslove i vrijeme.

Sušenje vrganja u pećnici

Za one koji žele brži rezultat, sušenje vrganja u pećnici predstavlja odličnu alternativu. Postavite narezane vrganje na rešetku obloženu papirom za pečenje i zagrijte pećnicu na temperaturu između 40-50°C. Vrata pećnice ostavite lagano otvorena kako bi zrak cirkulisao i spriječio nakupljanje vlage. Vrganje treba sušiti nekoliko sati, uz povremeno okretanje, sve dok ne postanu lomljivi. Pazite da temperatura ne bude previsoka kako ne bi došlo do sagorevanja.

Sušenje vrganja u dehidratoru

Korišćenje dehidratora je najpraktičniji način za sušenje vrganja, naročito ako planirate sušenje veće količine. Dehidrator omogućava ravnomjerno sušenje pri kontrolisanoj temperaturi, što smanjuje rizik od razvoja plijesni i bakterija. Narezani vrganji se postavljaju na plitke police dehidratora, a preporučena temperatura je oko 50°C. Proces traje nekoliko sati, a vrganji su spremni kada postanu potpuno suvi i lomljivi na dodir. Ova metoda je efikasna i sigurna, iako zahtijeva ulaganje u uređaj.

Pročitajte: Kako da zamrznemo vrganje?

Skladištenje sušenih vrganja

Nakon sušenja, vrganje je važno pravilno skladištiti kako bi se spriječila pojava vlage i produžila njihova trajnost. Najbolje ih je čuvati u hermetički zatvorenim staklenkama ili vakuum vrećicama, na suvom i tamnom mjestu. Tako se mogu čuvati i do godinu dana, zadržavajući svoj ukus i nutritivne vrijednosti. Alternativno, mogu se čuvati u zamrzivaču ako su pakovani u pvc vrećice.

Sušenje vrganja omogućava vam da uživate u njihovom ukusu tokom cijele godine. Bilo da se odlučite za tradicionalno sušenje na zraku, moderniji pristup uz pećnicu ili efikasnost dehidratora, svaki način ima svoje prednosti. Pravilno sušeni i uskladišteni vrganji mogu obogatiti vaše kulinarske kreacije, zadržavajući sve svoje arome i nutritivne vrednosti.

Da li je smrdljivi martin otrovan?

Agrosavjet
-
0
Da li je smrdljivi martin otrovan?

Smrdljivi martin, poznat i kao smrdibuba ili maramorasta smrdibuba (Halyomorpha halys), postao je čest problem za mnoge domaćinstva tokom jeseni, proljeća i ljeta. Iako se često postavlja pitanje „Da li je smrdljivi martin otrovan?“, važno je razumjeti više o ovim insektima kako bismo znali kako da ih tretiramo i zaštitimo sebe i svoje okruženje.

Osnovne informacije o smrdljivom martinu

Smrdljivi martini odnosno stjenice,  prepoznatljiv je po svom karakterističnom izgledu sa različitim mrljama na tijelu a mogu biti i raznih boja od zelene do smeđe. Ovi insekti nisu otrovni, niti predstavljaju fizičku pretnju za ljude ili domaće životinje. Njihova odbrambena strategija uključuje ispuštanje jakog mirisa, što može biti neprijatno, ali nije opasno.

Moguće alergijske reakcije na smrdljivog martina

Iako smrdljivi martin nije otrovan, njegovo prisustvo može izazvati određene reakcije kod pojedinaca. U nekim slučajevima, izlaganje njihovom mirisu može izazvati iritaciju kože, kao i alergijske reakcije kao što su svrab, crvenilo ili kihanje. Ove reakcije su obično blage i mogu se lako liječiti, ali je važno da ljudi sa poznatim alergijama budu oprezni kada se susreću sa ovim insektima.

Pročitajte: Ovo je razlog zašto smrdibube ulaze u naše domove

Kako se zaštititi od smrdljivih martina?

  1. Zapečatite ulaze: Da biste spriječili ulazak smrdljivih martina u svoj dom, važno je zapečatiti sve pukotine i otvore kroz koje bi mogli ući. Obratite posebnu pažnju na prozore, vrata, dimnjake i druge potencijalne ulaze.
  2. Koristite prirodne repelente: Iako eterična ulja možda nemaju naučnu potporu kao repelenti, neka istraživanja sugerišu da ulje karanfilića i limunske trave mogu pomoći u odbijanju smrdljivih martina.
  3. Usisavanje: Ako primijetite smrdljive martine unutar kuće, koristite usisivač kako biste ih uklonili. Nakon usisavanja, odmah izbacite kesu kako biste spriječili ponovno širenje mirisa.

Zaključak

Na pitanje „Da li je smrdljivi martin otrovan?“ odgovor je ne. Ovi insekti ne predstavljaju direktnu opasnost za ljude, ali njihovo prisustvo može izazvati nelagodu. Osim što smrdljivi martin nije otrovan, važno je informisati se o zaštiti od njih i primeniti preventivne mjere kako biste osigurali svoj dom.

Uz pravilnu njegu, orhideje će vam živjeti i do 20 godina: Ovo smatramo smećem, a zapravo će učiniti da cvjetaju najbolje

Agrosavjet
-
0
Uz pravilnu njegu, orhideje će vam živjeti i do 20 godina: Ovo smatramo smećem, a zapravo će učiniti da cvjetaju najbolje

Mnogi ne znaju da ono što često bacamo, može imati svoju ponovnu upotrebu. Kada je u pitanju baštovanstvo, ostaci od hrane mogu poslužiti kao savršeno prirodno đubrivo, pogotovo za orhideje.

Orhideje mogu uneti vedrinu u svaku prostoriju, a uz pravilnu negu, mogu živeti i do 20 godina.

Pored sunčeve svetlosti i zalivanja, ove predivne biljke napreduju uz prirodna đubriva i specifično mesto pored prozora. Kraljevsko hortikulturno društvo Britanije je potvrdilo da su ove egzotične lepotice najsrećnije kada se nalaze pored prozora okrenutih ka severu ili istoku, proizvodeći predivne i živopisne cvetove.

Stručnjaci iz KHD-a rekli su: „Vole redovno zalivanje i prskanje, po mogućstvu kišnicom ili prokuvanom vodom, a ne vodom iz slavine. Mnoge orhideje treba gajiti u supstratu na bazi kore drveta, a ne u tradicionalnom zemljištu za sobne biljke.“ Kada ovladate ovim osnovama, sledeći korak je odabir dobrog prirodnog đubriva.

Prema Jutjub kanalu „NGA Garden“, „sve što vam treba su ljuske od jaja“ kako bi orhideje „cvetale tokom cele godine“. U informativnom videu ljubitelji orhideja su saznali da im trebaju „tri ljuske od jaja“ za početak, prenosi „Expres“. Ljuske od jaja možete lako nabaviti ako ih koristite za doručak, ručak ili večeru, tako da ih sačuvate nakon što razbijete jaja. „Pecite [ljuske od jaja] na srednjoj temperaturi pet minuta,“ savetuje stručnjak iz NGA Garden. „Ostavite da se ohlade, stavite [ljuske] u malu kesicu [poput zip kesice] i zdrobite ih što je sitnije moguće.“

U nastavku pogledajte video:

Stručnjak je dodao: „Stavite [zgnječene ljuske] u teglu, sipajte 500 ml vode… ostavite poklopljeno da stoji četiri sata.“ Nakon što odstoji, procedite rastvor kroz sito i sipajte ga u bocu sa raspršivačem, spreman za upotrebu bez ostataka ljuski.

Ovaj magični sprej ne treba prskati po cvetovima, ali kada ga nanesete na druge delove orhideje, može podstaći zdrav rast. Stručnjak savetuje: „Pažljivo obrišite listove orhideje,“ i „obavezno obrišite i zadnju stranu listova.“

Kao alternativu, voda od ljuski jaja može se direktno naneti na korenje orhideje, uz osiguravanje dobre drenaže. Stručnjak upozorava da ne preplavite sredinu orhideje kako biste izbegli oštećenje. Za optimalne rezultate, stručnjak preporučuje da orhideju potopite u vodu od ljuski jaja na 20 minuta, jednom mesečno, kako biste postigli predivno cvetanje tokom cele godine.

Prema osnivačici „Gardeninga“ Olivija, još jedan dobar način da poboljšate rast vaših orhideja je korišćenje kore od banane. Stručnjakinja je otkrila da ovaj trik pomaže da orhideje redovno cvetaju, a ne samo jednom godišnje. Rekla je: „Verovali ili ne, kore od banane mogu biti izvanredno organsko đubrivo koje pomaže vašim orhidejama da cvetaju! Ko bi rekao da nešto što smatramo smećem ima toliku vrednost za naše biljke?

Pročitajte: Presađivanje orhideja: Korak po korak za početnike

„Kada sam prvi put čula za ovu ideju, bila sam skeptična. Ali nakon što sam je isprobala, postala sam vernik. Moje orhideje su ranije cvetale veoma retko, možda jednom ili dva puta godišnje ako sam imala sreće. Ali otkad koristim kore od banane kao đubrivo, cvetaju redovno, nekoliko puta godišnje.“

Razlog zbog kojeg su kore od banane toliko korisne je što su bogate kalijumom. Ovo je važan hranljiv sastojak koji biljke trebaju za rast. Takođe poboljšava otpornost na bolesti i pomaže u razvoju zdravog korenja i cvetova. Olivija je rekla: „Kalijum je važan za sveukupno zdravlje biljaka i igra ključnu ulogu u cvetanju. On pomaže u transportu ugljenih hidrata, koje orhideje trebaju za energiju da bi proizvodile cvetove.“

Izvor: stil

Jesenji plodovi za uravnoteženu ishranu

Agrosavjet
-
0
Jesenji plodovi za uravnoteženu ishranu

Jesen je razdoblje bogato sezonskim voćem i povrćem, što je idealno za pripremu hranjivih i ukusnih jela.

Jesenja hrana ne samo da je ukusnija i pristupačnija u sezoni, već je bogata hranjivim materijama koje mogu obogatiti našu ishranu, tvrdi dijetetičarka Natalie Rizo.

„Jesen je jedno od mojih omiljenih godišnjih doba za voće i povrće. S sezonskim opcijama, uključujući bundeve, tikve, kruške i još mnogo toga, postoji mnogo ukusnih zdravih opcija.

Osim toga, sezonska hrana boljeg je ukusa i pristupačnija“, rekla je za TODAY.

Ipak, jedno voće izdvojila je kao najzdravije: nar.

„Ovo voće bogato je vlaknima, vitaminom C, vitaminom K i folatima. Nar sadrži polifenole, biljna jedinjenja koja pomažu u borbi protiv upala.

Istraživanja pokazuju da konzumacija nara može da smanji rizik od gojaznosti, dijabetesa i kardiovaskularnih bolesti“, ističe.

Osim nara, navela je još nekoliko odličnih jesenjih namirnica.

Evo što se našlo na spisku.

Jabuke

Jabuke su bogate vlaknima i vitaminom C i pomažu u probavi i jačanju imuniteta.

„Ova svestrana voćka može da se koristi u mnogim slatkim i slanim jelima“, kaže Rizo.

Bundeva

„Bundeva je puna beta-karotena, prekursora vitamina A, koji je dobar za zdravlje očiju i borbu protiv upala. Može se koristiti u čorbama, kolačima i doručcima poput kaša i smutija“, objašnjava dijetetičarka.

Pečurke

Iako pečurke rastu tokom cijele godine, njihov zemljani ukus i mesnata tekstura posebno se uklapaju u jesenja jela.

Rizo navodi: „Pečurke su jedino povrće koje sadrži vitamin D, ključan za zdravlje kostiju, koji je teško dobiti putem ishrane. Budući da je vitamin D rastvorljiv u mastima, kuvanje gljiva na masnoći, poput maslinovog ulja, poboljšava njegovu apsorpciju.“

Kruške

„Kruške su ne samo svestrane i slatke, već su i bogate vlaknima. Svaka kruška sadrži 20 odsto preporučene dnevne količine vlakana, što je korisno jer većina ljudi ne unosi dovoljno vlakana.

Važno je jesti i koru, jer je upravo ona najbogatiji izvor vlakana“, tvrdi dijetetičarka.

Prokelj

„Prokelj postaje sve popularniji. Bogat je vlaknima i vitaminom C što pomaže održavanju zdravlja probavnog i imunog sistema tokom hladnijih meseci. Lako se peče i može se poslužiti kao prilog ili čak postati glavni sastojak“, zaključuje Rizo.

Izvor: Index.hr

Ako želite da vam ljubičice cvjetaju ljepše nego ikad, obvezno probajte ovaj trik

Agrosavjet
-
0
Ako želite da vam ljubičice cvjetaju ljepše nego ikad, obvezno probajte ovaj trik

Stižu hladniji mjeseci, ali to nikako ne znači da ne možemo uživati u rascvjetanom cvijeću jer postoje biljke koje uz pravilnu njegu mogu blistati cijelu jesen, ali i zimu. A među njima su i mnogima drage ljubičice.

Afričke ljubičice vrlo su zahvalan cvijet koji naše prozore i domove može krasiti čak i onda kada ostalo cvijeće miruje jer su vrlo prilagodljive svim temperaturama, a briga o njima nije komplikovana, potrebna je samo odgovarajuća količina zalivanja, i to vodom sobne temperature, te ne previše sunčeve svjetlosti.

Naravno, kvalitetna pomoć u obliku gnojiva svakom cvijetu dobro dođe, a najbolja je ona od prirodnih sastojaka.

S ljuskama jajeta, zelenim čajem, korom banane i talogom kafe kao izvrsnim pomagačima cvjetanja orhideja i ljubičica već smo vas upoznali, pa zamislite onda koliko je tek moćna kombinacija tih sastojaka. Upravo takav odličan recept za prirodno gnojivo za afričke ljubičice slijedi u nastavku.

Kako napraviti prirodno gnojivo za ljubičice?

Nasjeckane kore banane, talog kafe, ostatke iz vrećica zelenog čaja i zdrobljene ljuske jajeta ubacite u veliku staklenu posudu pa do vrha nalijte vodu. Ostatke ne morate tačno vagati, ali neka svega bude podjednako. Bitno je da je omjer vode i ostataka 1:10, a količina mješavine može zavisiti o posudi koju imate te količini biljaka koje ćete tretirati.

Zatvorite i dobro protresite smjesu jednom dnevno tokom sedam dana. Nakon sedam dana procijedite tekućinu i dobili ste efikasno prirodno gnojivo koje sada pri svakom korištenju razrijedite običnom vodom u omjeru 1:10.

Tom mješavinom prskajte ili njome zalijte dva do tri puta mjesečno, po potrebi i češće, svoje ljubičice, i to ujutro ili naveče. Ni orhideje se neće buniti ako malo dodate i njima, prenosi Zadovoljna.

Evo kako napraviti marmeladu i liker od manjige

Agrosavjet
-
0
Evo kako napraviti marmeladu i liker od manjige

Plod manjige je okrugao, u zrelom stanju, krajem listopada, narančasto-crvene boje, koji je i po bobi i po obliku sličan plodu pitomih vrtnih jagoda, a s vanjske strane je bradavičast. Proces sazrijevanja plodova obavlja se postepeno tako da se na stablu u isto vrijeme nalaze i zeleni, žuti, narančasti i crveni plodovi.

Pažljivo s količinom

Istovremeno se na stablu nalaze i zreli plodovi i lijepi bijeli ili roza zvonasti cvjetovi u grozdovima, vrlo slični vrijesu, medonosni koje rado posjećuju kukci, a naročito pčele. Iz bijelih grozdastih cvatova razvijaju se cvjetovi, koji će za godinu dana postati plodovi manjige.

Zreli plodovi su jestivi i ukusni, ali konzumiranjem veće količine svježih plodova mogu se izazvati probavne smetnje, jer se u organizmu oslobađa alkohol manitol, što izaziva i laganu opijenost i vrtoglavicu.

Latinski naziv još od davnina nas uči da sam naziv biljke „unido“, što dolazi od „unium tantum edo“ a na latinskom znači „jedem samo jedan“.

Plod je bogat šećerom, uglavnom glukozom i fruktozom, a specifičnoj aromi ploda najviše doprinose C vitamin, jabučna i gelna kiselina. Najnovija istraživanja svježeg ploda ukazuju na visok udio nutritivnih antioksidansa – flavonoida, vitamina C, E i karetenoida.

S obzirom na bogatstvo sadržaja bioaktivnih komponenata, već pomalo zaboravljeni i prezreni plodovi manjige u posljednjih nekoliko godina postaju visoko vrijedna namirnica.

Pripravci od ljetnog izboja – lista planike, kao što su dekot, ekstrakt i macerat koriste se kao diuretik, ali i kao sredstvo za liječenje arterijske hipertenzije. Tanini iz lista manjige koristili su se za štavljenje kože.

Liker i marmelada od manjige

Za pripremu likera svježe ubrane posve zrele plodove manjige zgnječit ćete i staviti u staklenu bocu širokog otvora, dodat ćete isto toliku količinu šećera, koji ćete prethodno na laganoj vatri otopiti i dodati dvostruko veću količinu rakije lozovače ili koje druge voćne rakije.

Staklenku ćete dobro zatvoriti, da ne hlapi, svakog dana dobro protresti da se masa promiješa, držati na svijetlom mjestu na temperaturi od oko 15 stupnjeva C najmanje 30 dana, nakon čega ćete liker procijediti i preliti u boce.

Pekmez ili marmelada od manjiga izvrsne je kvalitete, a spravlja se tako da se zreli plodovi, svježe ubrani zgnječe, doda od ukupne mase manjiga ¼ oguljenih i na sitno isjeckanih jabuka i stavi kuhati 30 minuta, na laganoj vatri uz stalno miješanje. Nakon što su manjige omekšale, procijedite ih kako biste odstranili sjemenke, nakon čega procijeđenu masu ponovno stavite kuhati na laganoj vatri uz stalno miješanje još 30 minuta. Nakon što se masa skuhala, dodajte na kilogram kuhane mase kilogram šećera, te nastavite kuhati još desetak minuta dok se šećer ne otopi i limunska kora ne prožme s manjigama.

Kuhanu marmeladu stavite u staklene boce i odmah poklopite i okrenite bocu na poklopac.

Izvor: maslinar.com

Ne bacajte pepeo od loženja: Višenamjenski saveznik za dom i vrt

Agrosavjet
-
0
Ne bacajte pepeo od loženja: Višenamjenski saveznik za dom i vrt

Pepeo se može iskoristiti za raznovrsne stvari po kući.

Pepeo od ogrevnog drveta toliko je korisna stvar da može da se upotrebi na mnogo načina, tako da ukoliko se grijete na drva, nipošto nemojte da ga bacate.

Pepeo može da bude savršeno pomagalo za ćišćenje kuće ili podsticaj da se biljke brže razviju, a evo kako još možete da ga iskoristite!

Poljoprivrednici odlično znaju koliko drveni pepeo može da bude odličan za zemlju, pa ga često koriste kao prihranu i za poveće kiselosti zemljišta. Naročito prija biljkama koje vole kalcijum kao što su paradajz, špinat, bijeli luk, ali i ruže. Prije nego što posijete ove biljke, dodajte četvrt šolje drvenog pepela u zemlju.

Takođe, kada pepeo pomiješate sa vodom i ostavite nekoliko dana da odstoji, a potom procijedite, dobili ste cijeđ. Ona je odlična za čišćenje odjeće, podova, srebrnine, rđe sa mermernih površina. Malo gušća varijanta pepela i vode u vidu paste može da skine mrlje sa namještaja. Takođe, sapun od cijeđi odličan je za one koji imaju masnu kosu.

Pepeo dobro uklanja neprijatne mirise u stanu, ali i u frižideru, a deluje slično kao sirće koje ostavite da “povuče” aromu neke ubuđale namirnice.

Pojedine štetočine, poput puževa i raznih insekata, ne podnose pepeo, pa ćete ih se vrlo lako riješiti uz pomoć ovog “otpatka”. Isto važi i za mrave – pospite mravinjak pepelom i mravi će odmah da odu. Korisno je da i u ćoškove podruma pospete po malo pepela, jer ćete na taj način otjerati miševe, bubašvabe i druge napasnike, prenosi Krstarica.

Miloduh – Korisna biljka sa bezbroj namjena

Agrosavjet
-
0
Miloduh – Korisna biljka sa bezbroj namjena

Miloduh (Hyssopus officinalis) je višegodišnja ljekovita i začinska biljka koja raste kao polužbun. Poznata je pod različitim nazivima: blagovanj, izop, sipan, šipan, šipant, crkvenjak. Upotrebljava se nadzemni dio i list kao sirovina za razne ljekovite čajeve, pripremu tinktura, kao začin i za proizvodnju eteričnog ulja.

Rijetko se sreće u slobodnoj prirodi, poznato mu je stanište na planinama istočne Srbije. Za potrebe prerade miloduh se gaji kao kulturna biljka.

To je višegodišnja biljka sa dobro razgranatim korijenom. Iz višegodišnjeg korijena razvija se veći broj stabljika visine 50-80 cm, što biljci, daje žbunast izgled. Listovi su lancetasti na kratkim drškama ili sjedeći. U gornjem dijelu stabljike u pazuhu listova razvijaju se cvjetovi formirajući rastresitu klasoliku cvast. Karakteristično za miloduh je da se cvjetovi formiraju samo na jednoj strani stabljike, dok boja cvijeta u zavisnosti od forme varira od plave, ružičaste do bijele koja je jako rijetka. Cvjetanje počinje u junu i traje čitavo ljeto, što je čini dobrom pašom za pčele.

Uslovi uspijevanja

Miloduh prema zemljištu nema velike zahtjeve, uspijeva i na siromašnijem tlu, a zbog dobro razvijenog korijena dobro podnosi sušu. To je biljka toplih i sunčanih krajeva, a najviše joj odgovaraju prisojne strane sa dosta svjetlosti, koje su zaštićene od vjetra.

Miloduh je višegodišnja biljka, u uslovima plantažnog gajenja na istom mjestu ostaje 8 do 10 godina. Podizanje zasada trebalo bi obaviti poslije đubrenih okopavina i čisto od korova.

Oranje treba obaviti što dublje u zavisnosti od dubine oraničnog sloja, čime će se omogućiti korjenovom sistemu da lakše prodre u dublje slojeve.

Biljka dobro reaguje na đubrenje. Stajnjak se može koristiti na siromašnim zemljištima prije podizanja zasada. U plantažnom sistemu koriste se NPK đubriva sa naglašenim sadržajem P i K. Đubriva se unose pod osnovnu i predsetvenu pripremu u ukupnoj količini od 400 do 600 kg/ha.

Pročitajte: Ljekovita biljka RUTVICA: Recepti i uptreba

Zasnivanje usjeva može se obaviti direktnom sjetvom ili preko proizvodnje rasada. Proizvodnja rasada najčešće se obavlja u hladnim lejama, gdje rasad ostaje u leji do jeseni ili do sljedećeg proljeća, a poslije toga se sadi na stalno mjesto. Za podizanje zasada od jednog hektara neophodno je 47.000 do 58.000 sadnica. Za podizanje zasada od 1 ha neophodna je površina od 150-200 m2 leje i 0,3-0,4 kg sjemena.

Direktna sjetva može se obaviti u jesen ili u proljeće. Jesenja sjetva obavlja se u septembru, a za dobro prezimljavanje do početka zime usjev bi trebao da ima razvijena 2-3 lista. Sjetva u proljeće obavlja se krajem marta ili početkom aprila. Sije se vrstačnim sijačicama, razmak između redova je 60-70 cm, a dubina sjetve ne bi trebalo da je veća od 2 cm. Potrebna količina sjemena za 1 ha iznosi 1,4-2 kg uz uslov da se na 1 m dužni sije oko 100 sjemenki.

Njega usjeva sastoji se u međurednoj kultivaciji, okopavanju i prihrani. Ukoliko je usjev podignut direktnom sjetvom, neophodna mjera je prorjeđivanje. Prorjeđivanje se obavlja u fazi kada biljka dobije 3-4 stalna lista. Rastojanje između biljaka treba da bude 5-10 cm.

Međuredna kultivacija se obavlja takođe u fazi 3-4 lista, a ukoliko je zasad podignut preko sadnica, kultiviranje obaviti čim se pojavi pokorica i korovi, nekoliko puta u toku vegetacije. Pored kultiviranja redovna mjera njega je i okopavanje.

U prvoj godini podizanja zasada neophodna je prihrana usjeva. Prvu prihranu obaviti pred prvo međuredno kultiviranje sa 100-200 kg/ha KAN-a. Druga prihrana se obavlja nakon žetve sa istom količinom đubriva, a treća primjena đubriva obavlja se na kraju vegetacije sa NPK đubrivima u količini od 200-300 kg/ha.

Pročitajte: Sve o uzgoju gaveza – Sadnja, zalivanje, đubrenje, razmnožavanje

Žetva se obavlja u fazi početka cvjetanja, kad biljka ima najveću lisnu masu i najveći postotak etarskog ulja. Žetvu obaviti po sunčanom danu. Poslije žetve, pokošenu masu ostaviti da provene, a nakon toga se prenosi na sušenje. Ukoliko se proizvodi etarsko ulje pokošenu masu trebalo bi preneti odmah na destilaciju. U prvoj godini proizvodnje imamo jedan otkos, a u narednim godinama dva otkosa. Prinos herbe se kreće 4.000-6.000 kg/ha.

Ukoliko proizvodimo sjeme, žetva se obavlja kada je sjeme zrelo u donjoj polovini cvasti. Žetva se sastoji u sječenju cijelih cvasti, koje se ostavljaju na tamnom mjestu radi dozrijevanja. Prinos sjemena iznosi 300-500 kg/ha.

Čuvanje jabuka nakon berbe

Agrosavjet
-
0
Čuvanje jabuka nakon berbe

Čuvanje jabuka nakon berbe zahtijeva pravilnu manipulaciju kako bi se sačuvala svježina i kvalitet. Odmah nakon berbe, plodove je potrebno transportovati iz voćnjaka i dalje njima pravilno rukovati. Ukoliko su plodovi namijenjeni preradi, važno je brzo ih iskoristiti kako bi se spriječilo propadanje. Na dužinu i kvalitet čuvanja plodova utiču uslovi transporta i rukovanja nakon berbe.

Da bi se plodovi jabuke sačuvali tokom cijele godine, najbolja metoda je njihovo skladištenje u hladnjačama. Hladnjače omogućavaju kontrolu i praćenje uslova skladištenja, što produžava svježinu plodova i poboljšava ekonomičnost proizvodnje. Jabuke koje su dobro osunčane su kvalitetnije i duže se čuvaju, dok plodovi oštećeni gradom, bolestima ili štetočinama teže zadržavaju kvalitet. Brzo hlađenje plodova nakon berbe, naročito korišćenjem vode, dodatno doprinosi njihovom očuvanju u hladnjači.

Obično se jabuke čuvaju u hladnjačama sa normalnom atmosferom, dok se hladnjače sa kontrolisanom atmosferom koriste rjeđe. Osim hladnjača, jabuke se mogu privremeno čuvati i u običnim skladištima kao što su podrumi, trapovi ili magacini privedeni ovoj namijeni. Privremeno čuvanje zahtijeva pravilnu pripremu plodova, što podrazumeva da oni budu zdravi, bez oštećenja i blagovremeno ubrani.

Pročitajte: Kada treba izbjegavati jesti jabuke

Još malo o čuvanju plodova jabuke

Plodove jabuke je moguće umotati pojedinačno u polumasni papir, obične salvete ili tanki papir, a zatim ih složiti u odgovarajuću ambalažu kao što su gajbe, korpe ili sanduci. Ambalaža treba da ima ventilacione otvore, dok stalaže u skladištima treba da budu drvene. Idealna temperatura za čuvanje jabuka u skladištima iznosi oko 5°C, a relativna vlažnost vazduha treba da bude između 70 i 80%. Dobra ventilacija je neophodna, a ako se plodovi počnu smežuravati, pod u skladištu se može kvasiti vodom ili se mogu držati posude sa vodom kako bi se povećala vlažnost.

Jabuke se mogu čuvati i na podu u podrumu, poređane na sloj slame debljine oko 20 cm u trapezoidnom obliku. Važno je izbjegavati prisustvo materijala koji šire strane mirise u prostoru za čuvanje. Polietilenske vreće su još jedan način čuvanja jabuka, u koje se pakuje do 5 kg plodova, a vrećice se izbuše na nekoliko mjesta radi ventilacije. Vrećice se potom slažu u sanduke ili korpe u podrumima, ili se, po želji, slože u slojeve s pijeskom. Ovako pripremljeni plodovi mogu se čuvati i više od šest mjeseci u voćnjacima, pod zemljom, ili u trapovima napravljenim na odgovarajućim mestima. Trapovi se postavljaju na ocjednim lokacijama, sa obaveznim ventilacionim dimnjacima duž cijele njihove dužine.

Sjetva mrkve u novembru – Savjeti za brže nicanje i bogat prinos

Agrosavjet
-
0
Sjetva mrkve u novembru – Savjeti za brže nicanje i bogat prinos

Mrkva može da se sije i  tokom prvih dana novembra. Odgovaraju joj plodna zemljišta neutralne reakcije. Kvalitet  zemljišta ima najvažniji uticaj na formiranje  pravilnog korijena. Kada naiđe na kamen ili nepropusni sloj račva se i puca. Dobri predusjevi za mrkvu su mahunarke, paprika, paradajz, kupus, a loši su korjenasto i krtolasto povrće. Poslije nje se može sijati  skoro svo povrće. Najčešće se gaji kao drugi usjev u plodoredu, poslije biljaka koje se obilno đubre stajnjakom.

Mrkvu u tipu „Nantes“ treba sejati u šestorede  bankove širine  120 cm, s razmakom između redova 14 cm i rastojanjem između bankova pola metra. Sije se na  dubinu od 1,5 do 2 cm. U zavisnosti od temperature   nicanje može da traje  i do 20 dana. Da bi se skratio ovaj period  sjeme se prije sjetve naklijava ili  jarovizuje.

Za naklijavanje sjeme se stavi u platnenu vrećicu i kvasi umakanjem u hladnu vodu svakih pet sati tokom jednog do dva dana. Poslije namakanja se ocijedi  i ostavi na temperaturi od  18 – 20 stepeni. Tokom ovog tretmana sjeme polako bubri i povećava zapreminu. Prije sjetve ga treba prosušiti da bi se nicanje olakšalo i normalno nastavilo.

Pročitajte: Proizvodnja mrkve – Traži puno svjetlosti i umjereno vlažno zemljište

Jarovizacija sjemena nema veze sa jarovizacijom biljaka koja utiče na prorastanje i cvjetanje. Na početku ovog procesa kilogram sjemena se potopi  u litar vode i drži na sobnoj temperaturi  tokom 4 – 5 dana, tj. dok ne počne klijanje. Zatim se prenosi u frižider u kojem je temperatura  od 0- 1 stepena , i tu se čuva 10 – 15 dana.

Sije se u vležno zemljište. Jarovizovano sjeme niče 7-8 dana ranije od nejarovizovanog. Mrkva iz ovog roka  se vadi u martu. Tada  na tržištu ima dovoljno mrkve iz hladnjača, tako da u novembru treba sijati mrkvu samo ako postoji sigurno tržište.

Autor: Radojka Nikolić, savjetodavac za ratarstvo i povrtarstvo, PSSS Kruševac

1...91011...995Stranica 10 of 995

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia