Naslovnica Blog Stranica 10

Sjetva soje i faktori na koje treba obratiti pažnju

Soja (Glycine max L. Merr.) se sije u optimalnom agrotehničkom roku od otprilike prve dekade aprila mjeseca do sredine maja. Obzirom da kasnije sorte više reaguju na kasnije rokove sjetve, sjetva počinje sortama koje imaju dužu vegetaciju, dok se sorte kraće vegetacije siju kasnije. Veoma je važno kasnije sorte sijati što ranije, da bi za žetvu pristigle prije jesenjih kiša kako ne bi došlo do odlaganja žetve, a i pojave bolesti u tom slučaju.

U pogledu soje, veoma je bitno ispoštovati zahtjeve u pogledu fosfora (P) i kalijuma (K). Zbog njene osjetljivosti na pH zemljišta, posebnu pažnju treba obratiti na sadržaj lakopristupačnog P i raditi kalcifikaciju zemljišta. Zemljište treba da bude neutralne do blago kisele reakcije kako bi se inokulanti mogli aktivirati. Iako je soja osjetljiva na azot (N) te u slučaju većih količina luksuzira, a manje fiksira elementarni azot (N2), manje količine se mogu dati sa sjetvom kako bi imala rezervu do aktivacije kvržičnih bakterija. Osim toga, ako je zemljište kisele reakcije, N se dodaje zbog smanjene aktivnosti inokulanata.

Norma sjetve soje zavisi od roka sjetve i primjenjene agrotehnike. Orjentaciono se kreće od 70 do 110 kg/ha. U obzir treba uzeti klijavost, čistoću i apsolutnu masu sjemena koji utiču na obračunsku vrijednost sjetvene norme. Ukoliko neki od ovih faktora nisu ispoštovani, norma sjetve se uvećava za nekih 10 do 20 %.

Prije sjetve vrši se inokulacija soje. U tom slučaju bolje rezultate daju dvokomponentni inokulanti, koji omogućavaju za 20 do 25 % viši prinos sjemena i 5 do 10 % viši sadržaj proteina, dakle i bolji kvalitet.

Proizvođači bi trebali, ukoliko već nisu, iskoristiti period bez padavina jer je već vrijeme da se počne sa sjetvom soje koja je značajno odložena zbog vremenskih prilika.

Činjenica je da su mnogi poljoprivredni proizvođači ove godine umjesto soje izabrali drugu biljnu vrstu. Razlog tome je što je zbog prethodne sušne godine, ove godine deficit sjemenske soje na tržištu. Problem je loša klijavost pa soja ne ispunjava uslove za sjemenski usjev, a to je zakonski minimum od 80 odsto.

Šta posijati i posaditi u maju: Savjeti za plodan i uređen vrt

U maju se vrijeme polako stabilizuje, dani su sve duži, a toplo i vlažno tlo pruža idealne uslove za razvoj biljaka. Ipak, uz to dolazi i prava lavina poslova u bašti – od sadnje novih kultura, preko suzbijanja korova, do njege već posađenog povrća. Ako ste se ikada pitali odakle početi i šta sve možete još posijati ili posaditi – ovaj tekst je vaš mini podsjetnik za maj.

Sjetva i sadnja – još nije kasno

Iako mnogi misle da je kasno za sjetvu omiljenog povrća iz sjemena, maj je zapravo odličan period za to. Zemlja je dovoljno zagrijana i vlažna, što omogućava brzo klijanje. U ovom mjesecu možete posijati:

  • Kukuruz šećerac

  • Krastavce

  • Tikvice, tikve i bundeve

  • Pasulj i druge mahunarke

  • Lubenicu i dinju

  • Mrkvu, peršun, paškanat i celer

Važno je održavati stalnu vlagu površinskog sloja zemlje jer će u suprotnom klice propasti prije nego što niknu.

Od rasada, sada možete zasaditi:

  • Paradajz

  • Paprike

  • Plavi patlidžan

  • Lubenice i dinje

  • Celer

Najbolje vrijeme za sadnju je tik pred kišu, kada je vrijeme tmurno i oblačno – to će pomoći biljkama da se lakše prime.

Njega i zaštita – ključni majstorski potezi

Maj je mjesec kada biljke, ali i korovi, bujaju. Stoga se preporučuje intezivno plijevljenje, okopavanje i zaštita od bolesti poput plamenjače. Takođe, obavezna je prihrana biljaka, posebno onih koje su već u fazi rasta i formiranja plodova.

Visoke biljke treba vezivati za potpore – možete koristiti drvene pritke, metalne okvire, baštensku žicu ili kanap. Time ćete ih usmjeriti da rastu pravilno i spriječiti lomljenje pod težinom plodova.

Prvi plodovi, nova sezona

U maju stižu prvi plodovi: beru se salata, spanać, kelj, a počinje i vađenje mladog krompira i ranih mrkvi. To je nagrada za trud uložen u prethodnim mjesecima. Ali nema odmora – sada se planiraju i kulture koje ćete brati na jesen ili zimu, poput kelja pupčara, brokule, karfiola i praziluka.

Balkon kao mini vrt

Ako nemate baštu, veća saksija na balkonu može biti sasvim dovoljna za uzgoj povrća. Odaberite vrste koje volite i koje se mogu konzumirati svježe ili konzervirati – tako ćete i u zimskim mjesecima imati domaće, zdravo povrće i uštedjeti novac.

Ne zaboravite na cvijeće i travnjak

Maj je pravi trenutak da terasu ukrasite muškatlama, koje su se vratile u modu zbog svoje otpornosti, raznobojnosti i obilnog cvjetanja. Takođe, vodite računa o jorgovanu – nakon cvjetanja uklonite ocvale cvjetne stabljike da biste podstakli bujniji rast naredne godine.

Travnjak sada počinje intenzivno da raste, pa redovno košenje jednom sedmično uz pravilno podešenu visinu noža sprečava širenje korova.

Briga o insektima oprašivačima

Od početka maja možete zasijati cvjetne mješavine koje privlače pčele i druge korisne insekte. Ovo je izuzetno važno za oprašivanje voća kao što su maline, borovnice i kupine, čime direktno utičete na bolji prinos.

Maj donosi puno posla, ali i puno zadovoljstva u vrtu. Pravilnim planiranjem i redovnim radom, osiguraćete sebi obilje zdravih plodova – i to ne samo ovog ljeta, već i u mesecima koji dolaze.

Ova žitarica je prepuna kolagena: Jača kosti, čuva crijeva i podmlađuje

Kolagen je jedan od najvažnijih proteina u ljudskom organizmu, koji se nalazi u kostima, koži, mišićima, tetivama i hrskavicama.

Ječam je nutritivno bogata žitarica koja je pala u sjenku ostalih, popularnijih vrsta. Ipak, od davnina je poznata kao namirnica koja se lako vari, sadrži dosta vlakana pa je zbog toga dobra za pokretljivost crijeva, obezbjeđuje tijelu neophodne vitamine poput vitamina B, A i E.

Takođe, ječam sadrži veliku količinu lizina, aminokiseline koja aktivno učestvuje u sintezi kolagena. Ova supstanca je gradivno tkivo zglobova, hrskavice, ali i noktiju, kose, kože. Samim tim može pomoći da se održi elastičnost kože i spriječi nastanak bora. Oljuštena zrna ječma nazivaju se biserni ječam zbog svog posebnog sjaja i mogu se spremati na više načina, a jedan od najlakših je kaša.

Sastojci:

  • 2 čaše oljuštenog ječma
  • 4 čaše vode vode
  • 6 čaša mlijeka

Priprema:

U posudu sa žitaricama sipajte vodu i ostavite preko noći. Sutradan isperite i procijedite, pa žitarice sipajte u zgrijano mlijeko. Pustite da mlijeko provri, a zatim poklopite, smanjite temperaturu i na tihoj vatri kuvajte oko sat i po vremena.

(Pink.rs)

5 osnovnih koraka za proljećnu njegu jagoda

Jagoda, omiljeno voće u mnogim baštama, zahtijeva posebnu pažnju u proljeće kako bi tokom ljeta darovala krupne, mirisne plodove. Pravilna proljećna njega podrazumeva više važnih koraka — od čišćenja zasada do precizne zaštite od bolesti i štetočina. Evo šta je neophodno uraditi.

1. Sanitarna rezidba i uklanjanje korova

Kada se zemlja zagrije grmovi počnu da se bude, vrijeme je za prve radove. Najpre je potrebno pažljivo pregledati svaki grm, ukloniti osušene i oboljele listove, kao i prošlogodišnje trkače i rozete koje nisu preživjele zimu. Biljne ostatke je najbolje spaliti, jer mogu skrivati bolesti i štetočine.

Važno je ne uklanjati zdrave listove kako bi se izbjegao stres za biljku. Staro lišće i izdanke treba odsjecati oštrim makazama, izbjegavajući kidanje rukama koje može oštetiti korenje.

Nakon rezidbe slijedi uklanjanje korova i pažljivo rastresanje zemlje između redova, vodeći računa da se ne povredi plitak korijenov sistem jagoda koji se uglavnom nalazi u prvih 20 centimetara tla.

2. Preventivna zaštita od bolesti i štetočina

Jagode su osjetljive na različite gljivične bolesti i napad štetočina. Nakon čišćenja zasada, preporučuje se preventivno prskanje fungicidima radi suzbijanja bolesti i insekticidima za kontrolu štetnih insekata.

Pročitajte: SIVA TRULEŽ – Bolest koja može potpuno uništiti zasad JAGODE

U toplijem periodu godine, umjesto hemijskih sredstava, mogu se koristiti i biološki preparati na bazi korisnih mikroorganizama. Tretmane treba ponavljati u skladu sa preporukama, uz poštovanje vremenskih uslova.

Tretmani zaštite mogu se kombinovati sa prihranom biljaka, primjenom đubriva sa dodatkom aminokiselina, čime se dodatno jača imunitet jagoda.

3. Prolećno đubrenje jagoda

Zdrav i obilan rod mogu obezbijediti samo dobro nahranjene biljke. U proljeće se preporučuje primjena kompleksnih mineralnih đubriva koja sadrže makro – i mikroelemente, humusna jedinjenja i aminokiseline.

Đubrivo se ravnomerno raspoređuje (30–60 g po m²) i lagano unosi u zemljište. Za brže djelovanje, može se dodatno primijeniti folijarno đubrivo u vidu rastvora.

Uoči hladnijeg perioda, preporučuje se tretman sredstvima za jačanje otpornosti biljaka.

4. Pravilno zalivanje

Proljećno zalivanje jagoda je od izuzetne važnosti, naročito ako je vrijeme sunčano i zemljište se brzo suši. Nedostatak vlage usporava fotosintezu i usvajanje hranljivih materija, što direktno utiče na prinos.

Jagode treba zalivati kada se gornji sloj zemlje osuši, a na osunčanim mjestima često već u maju može biti potrebno redovno navodnjavanje.

5. Redovno praćenje stanja zasada

Tokom cijelog proljeća važno je redovno obilaziti zasade, provjeravati stanje grmova, blagovremeno uklanjati korov i pratiti znakove mogućih oboljenja ili napada štetočina. Pravovremena intervencija je ključna za očuvanje zdravlja i plodnosti zasada.

Opasnosti koje vrebaju: Na šta paziti u šumi tokm proljeća?

Toplo proljećno sunce, miris prve trave, cvrkut ptica i nežan povjetarac idealni su za duge šetnje prirodom. Međutim, šuma u proljeće nije samo prelijepa – ona može skrivati i ozbiljne opasnosti. Neke od njih mogu izazvati ozbiljne zdravstvene probleme, pa čak i imati fatalne posledice.

Evo na šta posebno treba obratiti pažnju tokom boravka u šumi u proleće:

1. Nepoznate pečurke

Proljeće je vrijeme kada priroda oživljava, a među prvim znakovima tog buđenja su i rane vrste pečuraka. Međutim, neke od njih su uslovno jestive, a druge opasne po život.

Na primjer, obični smrčak može biti lako pomiješan sa otrovnim vrstama kao što je lažni smrčak (Gyromitra esculenta). Ove pečurke u sirovom stanju sadrže toksin koji može izazvati teška trovanja, oštećenja jetre, nervnog sistema, pa čak i smrt. Čak i pravilna termička obrada ne garantuje potpunu sigurnost.

Pravilo broj jedan: ako niste apsolutno sigurni u jestivost pečurke – ne berite je!

2. Krpelji i druge divlje životinje

Proljeće donosi i početak sezone krpelja. Njihova aktivnost počinje već krajem februara ili početkom marta, a vrhunac dostiže u maju i junu.

Krpelji prenose opasne bolesti kao što su lajmska bolest (borelioza), krpeljski encefalitis, anaplazmoza i druge infekcije. Neki od njih mogu imati ozbiljne posljedice po zdravlje, uključujući oštećenje nervnog sistema, srčanih funkcija, zglobova, pa čak i smrt.

Zaštita: nosite odeću dugih rukava, pantalone uvucite u čizme, koristite repelente i obavezno pregledajte tijelo nakon boravka u prirodi.

Pored ovih malih skoro neviljivih opasnsti tu su svakako i opasnosti od divljih životinja, kao što su vuk, medvjed, divlja svinja…

3. Otrovne biljke – Obični likovac

Jedna od najlepših, ali i najopasnijih biljaka naših šuma je obični likovac (Daphne mezereum). Nejgovi ružičasti ili bijeli cvetovi pojavljuju se rano u proljeće, a kasnije zamenjuju ih jarko crvene, privlačne bobice.

Cijela biljka je izrazito otrovna, posebno plodovi. Gutanje samo nekoliko bobica može izazvati ozbiljno trovanje, praćeno mučninom, povraćanjem, proljevom, pa čak i smrtnim ishodom, naročito kod dece.

Savjet: Divite se biljci izdaleka i nikada ne dozvoljavajte deci da je dodiruju ili beru plodove.

4. Opasnost od požara

U proljeće, dok trava i granje još nisu potpuno zelene, postoji velika opasnost od požara. Dovoljna je iskra, staklo koje fokusira sunčevu svjetlost, opušak cigarete ili neugašena vatra da izazovu šumski požar.

Preporuka: Ne palite vatru na otvorenom, ne bacajte opuške i staklo u prirodi, i budite posebno oprezni pri boravku u suvim šumskim predjelima.

5. Lovna sezona

U mnogim regijama Balkana proljeće je i sezona određenih vrsta lova. Šetnja kroz šumska područja u maskirnoj odeći ili bez vidljivih obilježja može biti rizična jer vas lovci mogu teško uočiti.

Savjet: Ako šetate šumom tokom lovne sezone, nosite svijetlu ili reflektujuću odjeću i izbjegavajte područja poznata po lovu.

Uživajte u prirodi, ali nikada ne zaboravite da budete pažljivi!
Prava priprema i informisanost mogu vam omogućiti sigurno i nezaboravno proljećno iskustvo.

„Kunem se u ovu metodu“: Zalivajte biljke ovakvom vodom, bolje će rasti

Ljubitelji baštovanstva na mrežama ne prestaju da pričaju o jednostavnom, ali moćnom triku za brži rast biljaka.

Stručnjakinja za baštovanstvo Karmen Džonston iz Njujorka otkrila je prirodno đubrivo koje, kako tvrdi, čini čuda u njenoj bašti – vodu od kore banane.

Žalfija – Najmoćniji prirodni antibiotik

Žalfija je jedna od najzdravijih biljaka koju mnogi smatraju najboljim prirodnim antibiotikom i antiseptikom.

Latinsko ime žalfije, „Salvia officinalis“, potiče od reči „salvare“, što znači spasiti ili izlečiti, a u svojim delima navodili su je svi antički pisci koji su se najviše bavili temama iz oblasti medicine.

Rimljani su je još pre 2.000 godina veoma cenili i na razne načine upotrebljavali za lečenje.

Cela biljka je vrlo aromatična i svojstvenog mirisa, a u Srbiji prirodno raste samo u Sićevačkoj klisuri. Od žalfije se koristi isključivo list, a najlekovitiji se dobija kad ona počne cvetati, a to je najčešće u maju.

U prošlosti ljudi su češće koristili moći biljaka, pa je žalfija bila glavni sastojak u smesama za balzamovanje u grobnicama faraona.

Ishrana rasplodne i tovne jaradi

Preporučuje se da jarad koja se ostavlja za rasplod siše najmanje 2 mjeseca, uz davanje manje količine kvalitetne voluminozne krme (trava, sijeno, sjenaža).

Nakon odbijanja jaradi burag se brzo razvija te u dobi od 3 do 7 mjeseci jarad može konzumirati od 1,0 do 1,5 kg suhe tvari hrane. Poželjno je da rasplodna jarad dobiva više voluminozne suhe ili zelene krme, a manje krepkih krmiva (koncentrata). Za pravilan razvoj tijela i razvoj spolne zrelosti ženska se jarad pušta na pašnjake. Da bi se izbjegle probavne smetnje, prijelaz sa suhe na zelenu krmu mora biti postupan.

Prije paše jaradi se u staji daje manji obrok sijena te na početku paša traje samo jedan do dva sata na dan, a zatim sve dulje. Pravilnom ishranom ženska jarad ranozrelih pasmina do pripusta postiže spolnu zrelost pri tjelesnoj masi od 30 do 35 kg, odnosno u dobi od 7 do 8 mjeseci. Za procjenu spolne zrelosti važniji su tjelesna masa i tjelesni razvoj jaradi nego dob životinje. Muška jarad odabire se za rasplod u dobi od 3 do 4 mjeseca, poželjno je da se odabere i ranije. Drži se u staji i hrani kvalitetnim sijenom i krepkim krmivima. Zbog održavanja kondicije, treba jarad puštati i na pašu. Pravilnim držanjem i ishranom muška jarad sposobna je za rasplod u dobi od 7 do 8 mjeseci, kada postiže tjelesnu masu od 42 do 50 kg.

Pročitajte: Obezrožavanje jaradi

Jarad se tovi, ovisno o tržišnim zahtjevima i proizvodnoj namjeni stada, do težine 8 do 12 kg; 18 do 20 kg ili do 30 kg. Jarad se može toviti uz ishranu mlijekom, mliječnom zamjenom, žitaricama ili krmnom smjesom (koncentratom). Tov mlijekom najskuplji je, ali dobije se meso najbolje kakvoće, svijetle boje i s povoljnom količinom masti.

Jarad se tovi do tjelesne težine 8 do 12 kg, kad je i klaonička iskorištenost trupa najbolja. Tov jaradi mliječnom zamjenom daje dobru kakvoću mesa, slično kao i u tovu mlijekom, a daje povoljnije gospodarske učinke.

Tov krepkim krmivima započinje već u drugom tjednu nakon jarenja kada se jaradi počinje davati sijeno po volji i krmna smjesa. Sa 6 tjedana jarad mora imati prosječno oko 10 kg tjelesne mase. Troškovi ishrane moraju biti što niži, prirast tjelesne mase mora biti što veći, a kvaliteta mesa mora biti što bolja. Stoga uz krmne smjese za tov jaradi treba davati kvalitetnu voluminoznu krmu. Prednost treba dati paši i zelenoj krmi uz potrebnu količinu krmnih smjesa (350 – 650 g na dan). Paša i zelena trava daju se u većoj količini ako se jarad tovi do 30 kg tjelesne mase.

Flaširanje vina: Proces, vrste boca i značaj pravilnog pakovanja

Vino se prije stavljanja na tržište najčešće flašira, odnosno razliva i zatvara u etiketirane i ukrašene staklene boce. Vino se u veleprodaji često nalazi i u tzv. rinfuzi. Neke vinarije vina flaširaju i kod sebe zadržavaju u bocama određeni broj godina (arhivska vina), pa ih tek onda nude tržištu.

Vrijeme flaširanja i količine određenog vina koje će se flaširati zavise od niza faktora – od trenutnih zahtjeva potrošača i ugovorene prodaje vina, do različitog potrebnog vremena sazrijevanja u podrumu za različita vina.

Pored zahtjeva kvaliteta za određeni tip vina ili vina proizvedenog od grožđa određene sorte, vina prije flaširanja treba provjeriti i po osnovu niza drugih elemenata, a prije svega u pogledu stabilnosti, eventualnog kvarenja i sadržaja njegovih sastojaka koji su propisima ograničeni na određene nivoe. Najveći broj vina prije flaširanja prolazi finalnu filtraciju, a u vino se po potrebi dodaje sumpor dioksid u koncentracijama potrebnim da obezbijedi njegovu dugoročniju stabilnost u boci.

Značaj staklene boce za vino

Boca vina je lijep i na mnogo načina simboličan konačni proizvod dugotrajnih procesa dobijanja i njege grožđa i vina. Staklena boca pokazala se najboljom posudom za dugo čuvanje vina, ali i zgodnom ambalažom za vina u prometu.

Kupac vina značajnu pažnju posvećuje boci vina, etiketama i ukrasima koji se na njoj nalaze, a na njegovu odluku o kupovini određenog vina utiče i način na koji je ono upakovano. Vino se u bocama, prije njihovog otvaranja, može nalaziti godinama, zadržavajući svoj kvalitet i karakteristike.

Tipovi vinskih boca i njihove zapremine

Vina se najčešće flaširaju u neki od tri tradicionalna tipa vinskih boca: bordoska, burgundska i alzaška boca. Tradicionalni tipovi boca za vino u područjima iz kojih potiču korišćeni su za flaširanje vina od grožđa određenih sorti ili za flaširanje određenog tipa vina.

Zapremina standardne boce za vino je 750 ml. Vina se mogu naći i u bocama drugih zapremina, a u red standardnih spadaju:

  • 375 ml (polovina boce),

  • 1,5 litara (magnum),

  • 3 litra (dupli magnum),

  • 6 litara (imperijal).

Grlić vinskih boca od 0,75 do 3 litra zapremine je, zbog upotrebe plutanih čepova standardnih dimenzija, standardizovan.

Proces flaširanja vina

Pod flaširanjem vina podrazumijeva se niz operacija – od pripreme i eventualnog pranja boca, preko razlivanja vina u boce, čepiranja, pa do stavljanja ukrasnih elemenata i etiketa na boce.

Flaširanje vina se može izvesti ručno uz upotrebu jednostavnih uređaja, što se danas sreće samo kod obimom veoma malih proizvodnji vina. Poluautomatski uređaji za razlivanje vina ili čepiranje znatno ubrzavaju proces flaširanja.

Poslije razlivanja vina u boce i zatvaranja boca na ovakvim uređajima vrši se etiketiranje i kapsuliranje vina. Vinske boce se prije punjenja najčešće ispiraju vrelom vodom, nakon čega se ponekad dodatno čiste vodenom parom pod pritiskom.

Nakon dozirnog razlivanja vina bocu treba zatvoriti čepom. Najčešće se koriste plutani čepovi, jer zahvaljujući svom sastavu, pluto u kontaktu sa vinom blago bubri i plutani čep u potpunosti zatvara grlić boce.

Zatvaranjem boce sa vinom sprečava se prodor vazdušnog kiseonika u vino, čime se čuva njegov kvalitet.

Etiketiranje i pakovanje vina

Etiketiranje boce vina vrši se nakon čepiranja, tako što se pored glavne etikete često stavlja i leđna etiketa, te ređe vratna etiketa oko grlića boce.

Boce vina se nakon etiketiranja pakuju u kartonske kutije ili kutije od drugog materijala, i u njima se vina nalaze tokom transporta i skladištenja kod trgovaca.

Pored ruža samo zasadite ovo i nemojte se brinuti štetočina:

Baštovani savetuju da primenite ovaj trik kako biste zaštitili vaše ruže i kako bi one bujale neverovatno. Ruže su omiljeno cveće među baštovanima i popularne su u mnogim spoljašnjim prostorima.

Poznate po tome što simbolizuju romantiku, cvetaju u crvenoj, roze, beloj, žutoj, narandžastoj i drugim bojama. Uprkos svojoj lepoti, ruže su česta meta štetočina i bolesti, zbog čega je važno zaštititi ih kada počnu da cvetaju.

Mravi i puževi poznati su kao predatori ruža, a beli luk se smatra odličnim rešenjem za njihovo odbijanje. Razlog tome je jak miris belog luka, koji ovi insekti i mekušci obično izbegavaju. Štetočine vole da se hrane laticama, lišćem i plodovima, i brzo mogu da unište biljku — ali ako se beli luk posadi u blizini, veruje se da će ih to odbiti. Puževi golaći, vaši, puževi sa kućicom i gusenice spadaju u najopasnije napasti jer obožavaju da grickaju biljke, što dovodi do propadanja useva. Međutim, beli luk, kao i crni i vlašac, odlični su „pratioci“ u bašti, navodi portal „Gardenia“, a prenosi „Miror“.

Pored toga što štiti biljke, beli luk ima i manje poznatu zdravstvenu korist za ruže jer podstiče njihov rast. Takođe može da spreči pojavu crnih pega na lišću zbog svojih antigljivičnih svojstava, a uz to poboljšava i miris ruža. Smatra se da sadnja belog luka pored ruža može pojačati njihov prirodan miris, što je cilj mnogih baštovana koji gaje ovo romantično i živopisno cveće. Beli luk je takođe dobar „komšija“ za voće koje raste u bašti, poput borovnica i jagoda. Osim toga, podstiče rast nevena i kamilice.

Gde je najbolje posaditi beli luk?

Sadnja belog luka u blizini ruža je jednostavna, a čak i ako su već precvetale za tu sezonu, beli luk se može zasaditi u bilo kom trenutku. Stručnjaci za baštovanstvo preporučuju jesen kao idealno vreme za sadnju, jer će beli luk proklijati i prolaziti kroz svoje faze tokom toplih i hladnih sezona. No, vi to možete učiniti i odmah. Možete koristiti i čenove belog luka iz kuhinje – jednostavno odvojite pojedinačne čenove i zasadite ih u zemlju. Najbolje je da ih rasporedite na razmaku i posadite otprilike jedan pedalj od korena grma ruže. Prilikom sadnje, obavezno okrenite šiljasti deo čena nagore. Ubrzo nakon sadnje, beli luk će pustiti zelene izdanke. Ovi izdanci će ostati zeleni u toplijim krajevima, dok će u hladnijim oblastima uvenuti tokom zime. Ipak, nema razloga za brigu – novi izdanci će se pojaviti sa dolaskom proleća.

Izvor: stil