Naslovnica Blog Stranica 938

Sezona prošla, još se ne zna cijena maline

BRATUNAC – Sezona berbe maline u srednjem Podrinju, pa i onih kasnih sorti, već je prošla, a konačna otkupna cijena ovog voća još nije poznata proizvođačima.

Predsjednik Upravnog odbora Udruženja malinara iz Bratunca, Srebrenice i Milića „Vilamet“ Ivan Stojanović izjavio je da još nije utvrđena cijena ovogodišnjeg roda maline, iako su prošla skoro dva mjeseca od završetka berbe.

„Zbog ovakog odnosa i nedefinisane cijene na početku berbe maline, mnogi proizvođači će smanjiti površine zasađene tim jagodičastim voćem. Imamo saznanja da će jedan broj proizvođača odustati od malinarstva zbog problema koje već nekoliko godina prati tu proizvodnju“, rekao je Stojanović.

Utvrđena cijena maline na početku berbe veoma je važno za proizvođače zbog planiranja berbe i ekonomske računice, odnosno rashoda koje malinari mogu da podnesu.

„Kada nam je poznata cijena, onda možemo da razmišljamo da li nam se isplati da angažujemo dodatnu radnu snagu i koliko berača ili ćemo maline brati sa članovima porodica rizikujući da će dio roda propasti“, pojasnio je Stojanović.

Govoreći o ovogodišnjem prinosu maline, Stojanović je naglasio da je rod najkvalitetniji u posljednjih pet godina, ali da su prinosi niži od 30 do 40 odsto u odnosu na prošlogodišnji.

On kaže da „Vilamet“ ima saznanja da su dva otkupljivača saopštila proizvođačima da će za kilogram preuzete maline platiti 2,5 KM.

„To je minimalna cijena koja pokriva naše rashode i nekim obezbjeđuje manju, a nekima nikakvu zaradu. Očekujemo da će cijena biti viša“, poručio je Stojanović.

Na području Bratunca ovogodišnju berbu maline pratio je nedostatak berača, a mnogi su odustali od tog sezonskog posla jer im je, kažu, bila neprihvatljiva dnevnica do 40 KM ili 80 feninga za kilogram ubranog voća za 14 i više časova rada po vrućini u izuzetno teškim okolnostima.

Izvor: Nezavisne

Bićo: BiH je proizvodila skoro svu hranu za svoje potrebe i mogla bi i danas

Predsjednik Udruženja poljoprivrednika FBiH Nedžad Bićo izjavio je za Fenu da bi Bosna i Hercegovina mogla proizvoditi skoro svu hranu za svoje potrebe kao što je proizvodila prije 30-ak godina.

Podsjetio je da se za vrijeme SFRJ u BiH proizvodilo hrane za zadovoljavanje oko 80 posto vlastitih potreba, a uvožene su uglavnom kulture koje ne mogu uspijevati ovdje, poput tropskog voća.

Kometarišući izvještaj Vanjskotrgovinske komore BiH da se danas uvozi 92 posto hrane koja se u BiH konzumira, Bićo je rekao da ne postoji sramotniji podatak za bh. vlasti jer nije normalno da pored toliko zemlje i vode postanemo potpuni ovisnici o uvozu.

Zemljište se ne obrađuje

Precizirao je da se više od 50 posto poljoprivednog zemljišta godinama ne obrađuje, odnosno oko milion hektara koji su prije rata bili obrađivani.

Također, Bićo je najavio da će polovinom septembra u Sarajevu biti održana osnivačka skupština udruženja poljoprivrednika na državnom nivou.

Izvor: Biznis.ba

Ograničeni podsticaji guše razvoj mljekarstva

BANJALUKA, PRIJEDOR – Uvođenje limita na podsticaje za mlijeko može nanijeti nesagledivu štetu i zaustaviti širenje farmi, upozoravaju najveći proizvođači u Republici Srpskoj.

Jusuf Arifagić, direktor „Arifagić investmenta“ iz Prijedora, kaže kako proizvodnja preko 1,4 miliona litara mlijeka nije premirana, a da je dosta proizvođača koji su planirali da idu preko tih količina.

Ova mjera resornog ministarstva će ih, prema njegovoj ocjeni, spriječiti u daljem razvoju i širenju.

Dodao je da je ovaj limit njega prisilio da svoju proizvodnju od 2,6 miliona litara mlijeka smanji za skoro milion litara.

Naveo je da put budućnosti vodi upravo preko farmi koje će proizvoditi milione litara mlijeka.

„Ne možemo parirati Evropi s našim malim farmama od tri, pet ili deset krava i toga bi konačno svi trebalo da budu svjesni. U Evropi postoji liberalizacija tržišta, farmeri proizvode šta žele i koliko žele, a sa druge strane mi sebi uvodimo limit“, istakao je Arifagić.

Smatra kako se bez podsticaja neće moći opstati u mljekarstvu.

Vladimir Usorac, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača – mljekara, smatra da će do kraja godine količina proizvedenog mlijeka biti približna kao prošle godine.

„Nema više ukrupnjavanja proizvodnje. Mali proizvođači će i dalje odustajati, ali ukrupnjavanja više neće biti“, istakao je Usorac.

Podsjetimo, osim što je pravilnikom ograničen maksimalan iznos podsticaja, premija sada iznosi 0,25 feninga po litru, dok je ranije iznosila 0,30 feninga po litru.

U Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede RS ističu da se proizvodnja mlijeka u prvih pet mjeseci ove godine povećala za više od milion litara u odnosu na isti period prošle godine.

„Prema Pravilniku o podsticajima za 2019. godinu, maksimalan godišnji iznos podsticaja po korisniku za premiju za mlijeko je 350.000 KM“, pojasnili su u Ministarstvu.

Dodali su da je, prema podacima Agencije za agrarna plaćanja RS, u prvih pet mjeseci ove godine otkupljeno 50.808.136 litara mlijeka, dok je u istom periodu 2018. godine otkupljeno 49.549.120 litara mlijeka.

„To znači da je u 2019. u odnosu na 2018. otkupljeno više mlijeka za 1.259.016 litara ili 2,54 odsto“, naglasili su u Ministarstvu.

Izvor: Nezavisne

DOK JE SKUPLJALA JAJA IZ KOKOŠINJCA Stariju ženu napao pijetao, ISKRVARILA NA SMRT

Jednu stariju Australijanku je usmrtio pijetao, navodi portal LADBible. Nesreća se desila u trenutku kada je skupljala jaja iz kokošinjca.

Portal The Advertiser je istakao da joj je nanio nekoliko povreda, te da je preminula nakon što je iskrvarila. Identitet stradale nije objavljen. Nesreća je podsjetnik da životinje za koje mislimo da nisu opasne to mogu biti.

Stručnjak za forenziku sa univerziteta Adelaide Rodžer Bard je proučavao potencijalnu opasnost pojedinih životinja po starije ljude.

Za njega je ovaj slučaj pokazatelj koliko mogu biti opasne varikozne vene kod starijih osoba u trenutku povrede. Podsjetio je na slučaj jedne žene koja je preminula nakon što je ogrebala mačka.

Upozorio je da ne trebaju biti pažljivi samo oni koji imaju varikozne vene prilikom kontakta sa životinjama, navodi LADBible.

(Radio Sarajevo)

 

 

Crna zova atraktivna voćka: Prerada zove u rakiju zovovaču i lakoća uzgoja

Za voćara Jene Šerfezea iz Horgoša i nekolicinu njegovih kolega sa severa Bačke, crna zova je postala atraktivna voćka. Šerfeze ističe da zova na pjeskovitom zemljištu Subotičko horgoške pješčare dobro rađa, a da se efekti mogu mjeriti sa vinogradarskim

Poslovi i ulaganja na održavanju i zaštita zasada zove su manje nego u vinogradarstvu, čak se i berba obavlja lakše, a na stablima zove grozdova crnih bobica po hektaru rodi koliko i grožđa od vinove loze.

– U zasadu zove puno je manje rada nego u vinogradu, a prinos sa hektara pod zovom i vinovom lozom je identičan oko 10 tona, a dešava se da zova rodi i dvaput više, ako se agrotehnički i agroekološki uslovi slože. Otkupna cijena za zovu i grožđe je skoro ista i ove sezone za zovu iznosi 45 dinara, što je oko 15 posto više nego lane – ukazuje Šerfeze.

Grupa od šest proizvođača iz Horgoša i okoline sav rod isporučuje prerađivaču iz Svrljiga.

– Doduše, kada smo već ugovorili isporuku drugi prerađivači su krenuli sa ponudama i višom cijenom od 50 dinara za kilogram, ali ne želimo da remetimo ono što smo dogovorili, nego smo im savjetovali da se jave na vrijeme mjesec dana prije berbe. Za poslovanje su potrebni korektni odnosi, a bilo je i takvih situacija kada smo lošije prolazili kada smo zovu prerađivačima prodavali preko posrednika – kaže Šerfeze.

Berači kažu da zovu nije teško brati, čak da je mnogo lakše nego berba u vinogradima, ali da je jedino razlika u tome što se grožđe može usput i jesti, a crne bobice zove ne.

Od Mihalja Hužvara saznajemo da je satnica za berbu zove 250 dinara.

– Počinjemo berbu ranije ujutro i radimo dok ne prigrije, a ako je hladnije ostajemo duže. Berba ide dosta brzo, nema saginjanja, nego se sve uglavnom obere stojeći i sa merdevina. Samo je potreban nožić i brza ruka – kaže Mihalj Hužvar.

Njegova supruga Roža takođe potvrđuje da posao u berbi zove nije težak, nego da samo treba voditi računa da bobice na grozdovima budu zrele.

Prerada zove i u rakiju zovovaču

Zova se koristi u farmaceutske svrhe, u prehrambenoj industriji, pa i za pečenje rakije zovovače, a prema riječima Šerfezea poznato je da ima 75 načina primjene i u odnosu na druge vrste odmah je iza Aloe vere, za koju se zna da ima preko 150 načina primjene. Otkupljivači i prerađivači su zainteresovani i za cvijet zove, međutim, Jene Šerfeze i ostali proizvođači sa sjevera Bačke kažu da je čak šest-sedam veći prihod ako se sačeka kraj avgusta i obavi berba plodova.

Šerfeze priča da su u eksperimentisanje sa zasadom zove krenuli prije deceniju i po, kada su sadni materijal sa dozvolom resornog ministarstva uvezli iz Mađarske. Zasadi zove sorte Hazberg su se pokazali rentabilnim, mada je bilo i kriznih sezona, pa su neki voćari odustali već na početku eksperimenta i iskrčili pet hektara.

– Mi koji nismo iskrčili zasade povećavamo površine pod zovom, jer je po dosadašnjem iskustvu jedna od najrentabilnijih kultura bobičastih plodova. Motiviše nas to jer kod proizvodnje zove je manje uloženog rada, nego kod vinove loze ili drugih voćnih vrsta. Orezivanje počinjemo u novembru, poslije samo održavamo međuredni prostor, a može se reći da je skoro kao organska proizvodnja, jer se jeidno u proljeće eventualno prska nekim bakarnim preparatom. Zovu može da ugrožava još jedino fomopsis što je i bolest grožđa, ali i kod grožđa se eliminisa sa jednim ili dva prskanja bakarnim preparatima, a što se lisnih vaši tiče nema velike opasnosti. Pjeskovita zemlja u ataru Horgoša pogodna je za voćarstvo, ali na parceli gde se upravo odvija berba vidljivo je da po potrebi zovi pogoduje zalivanje ili svojim korjenovim sistemom nalazi vlagu, međutim ne vole da se nakon obilnih kiša nađe u bari – objašnjava Šerfeze.

Podižu se novi zasadi

Šest proizvođača koji su ostali vjerni zovi podižu i nove zasade i uvjeravaju da zovu vrijedi saditi, jer je na tržištu potražnja za zovom veća nego što oni sada proizvode. Šerfeze priča da je najviše imao tri i po hektara pod zovom, ali je jedan stariji zasad prodao, pa momentalno ima oko dva hektara, od čega je jedan mlađi zasad pod zalivnim sistemom. Kod podizanja novih zasada sadni materijal proizvođači sami pripremaju iz postojećih.

Izvor: Agronews

Crni sljez: Idealan narodni lijek

Crni ili šumski sljez (lat. Malva sylvestris) dvogodišnja je ili trajna biljka koja pripada porodici Malvaceae (sljezovke). Prirodna staništa crnog sljeza su područja južne Evrope i srednje Azije, ali danas ga možemo pronaći gotovo svugdje ispod 1200 m nadmorske visine. Samoniklo raste uz kuće, puteve, u vrtovima te po poljima i njivama.

Crni sljez, izuzetno je ljekovita bilj­ka, možda čak i jedna od najljekovitijih našeg podneblja. Mlado lišće crnog sljeza možemo koristiti svje­že na salatu ili kuvano, kao i bilo koje zeleno lisnato po­vrće. Sadrži obilje minerala i vitamina, ali i ono što je posebno zanimljivo – sluzi. Zbog toga je dobrodošla namirnica kod problema sa sporom probavom.

Crni sljez ima antibakterijsko i protuvirusno djelovanje, razrjeđuje sluz i tako olakšava iskašljavanje. Sluz koju sadrži ova biljka smiruje upalu i oblaže upaljenu sluznicu grla, a pomaže i za brže zarastanje rana. Sljez koji ćemo koristiti u ljekovite svrhe moramo brati daleko od zagađenih područja. Njegov najljekovitiji dio su cvjetovi, ali lišće i korijen se također upotrebljavaju.

Crni sljez je slično kao i bijeli sljez veoma učinkovit kod bolesti respiratornog trakta, suhog kašlja, za ispiranje grla kod svih infekcija, promuklost, protiv bolesti probavnog trakta, hemoroida, kod bolnog mokrenja i upala sluznice bešike…

Listovi su izuzetno bogati vitaminom C, gvožđem i kalcijumom. I nezreli plodovi crnog sljeza se mogu kuvati i stavljati u variva. Nerijetko se sakuplja i korijen, koji se odmah oguli i suši u pećnici.

Čaj od sljeza

Korijen crnog sljeza koristi se za pripravljanje čaja koji se primjenjuje kod različitih upalnih stanja, poput upalnih procesa na koži lica, upale crijeva ili upale kože zbog kroničnih problema s venama. Osim toga, čaj od sljeza je jako djelotvoran kod začepljenosti nosa pa njime možete ispirati nos par puta na dan. Siguran je i blag pa se može primjenjivati i kod male djece.

Čaj od sljeza priprema se tako da se 2 žlice korijena preliju s 2,5 dl mlake ili hladne vode. Posuda se pokrije i ostavlja sat ili dva kako bi se stvorila dovoljna količina sluzi, a nakon toga se čaj zagrije i može se konzumirati. Po želji možete dodati malo limuna, med ili šećer.

PROČITAJTE:

Prirodni načini da se riješite čmička na oku

Vitamin B17: Lijek ili otrov često je pitanje

Ne bacajte peteljke od TREŠANJA – Evo kako ih možete iskoristiti

Sorte grožđa koje se ne prskaju: Koje su to otporne sadnice vinove loze

Postoje određene sorte grožđa otporne na loše vremenske prilike. U nastavku saznajte koje su sadnice vinove loze koje se ne prskaju

Među otpornim autohtonim starim sortama grožđa, koje su vrlo mirišljave i primjerene za jelo ili preradu u sok postoje sorte Šmarnica, Bijela i plava Jurka, Kvinton, Isabella.

Otporno grožđe je u vremenu sazrijevanja vrlo mirišljavo, slatko, različite veličine grozda, krupnoće, oblika i boje bobice te hrskavosti bobice. Neke sorte su bez sjemenki, odnosno manje se osjete kod konzumacije.

Sadnice vinove loze koje se ne prskaju urode otpornim grožđem koje se ne razbolijeva od bolesti vinove loze. U nasadu otpornih sorti vinove loze u martu počinje orezivanje, a u mjesecu aprilu počinje vegetacija, cvatnja vinove loze.

Najviše sorti otpornoga grožđa dolazi iz Rusije. To su sorte s fantastičnim ukusom, vrlo krupnim bobicama različitog oblika i velikim grozdovima otpornim na zimu. Sadnice vinove loze otpornoga stolnog grožđa su: TALIZMAN, ARCADIA, AROLANKA, SUZY, TEREZ, SVETI MARTIN i JAPANSKA ISABELLA.

Sadnice vinove loze koje se ne prskaju: Reliance, Venus, Jupiter, Vanessa, Lakemont.

Muškatne okuse otpornoga grožđa za sadnju nailazimo kod sorti Muscat Blue, Palatina, New York Muscat, Poloske Muskcat. Te sorte možemo koristiti kao stolno grožđe, za spravljanje muškatnog vina ili soka.

Otporne sorte grožđa primjerene su za sadnju na skoro svim područjima  Evrope, čak i tamo gdje vinova loza ne uspijeva najbolje.

Sorte grožđa koje zahtijevaju minimalno prskanje, odnosno one koje uopće ne treba prskati su budućnost. Pobrinimo se za svoje zdravlje, zdravlje naše djece i unučadi. Zašto bismo prskali ako to nije potrebno.

PROČITAJTE:

Gdje je najbolje saditi vinovu lozu?

Tipovi rezidbe vinove loze na zrelo

Ako se Zemlja zagrije još dva stepena, nestaće polovina vinograda

Za 50 grama 65 eura: U Srbiji se proizvode i prodaju ekskluzivni proizvodi

Novi Sad — Nedavno je B92 objavio da se u jednom novobeogradskom marketu mogu kupiti banane koje koštaju čak 10eura po kilogramu.

Cijena je tolika jer nije riječ o običnim bananama na koje smo navikli, već o crvenim.

Da i Srbija ima šta da ponudi onima sa dubljim džepom, odnosno da proizvodi ekskluzivne, rijetke i skupe proizvode potvrđuje sljedećih nekoliko primjera.

Naime, na proljeće će se u Bobovu kod Svilajnca otvoriti farma magaraca sa koje bi narednih godina na srpsko, a potom i evropsko tržište, trebalo da stižu proizvodi ove životinje – magareće mlijeko i prerađevine, piše Dnevnik. Magareće mlijeko trenutno dostiže cenu od 40 do 50 evra po litru.

Specijalni rezervat prirode „zasavica“ već nudi magareće proizvode na tržištu, pa se tako decilitar likera od magarećeg mlijeka prodaje za 10 eura, dok 50 grama magarećeg sira, jedinstvenog i najskupljeg na svijetu, košta čak 65 eura, piše novosadski list. Za istu količinu običnog magarećeg sira potrebno je izdvojiti 50 eura.

U prodavnici gdje se mogu naći magareći sir i liker prodaju se i kozmetički proizvodi, pa je tako u ponudi noćna krema za lice od magarećeg mlijeka po ceni od 25 eura dok sapun od njega košta 5 eura.

Na policama je i kulen, ali od konjskog mesa, i košta 25 eura za kilogram.

Svinjsko meso je posljednjih mjeseci poskupelo i potrošači ga sve manje kupuju, ali to nije uticao na to da se na našem tržištu smanji ponuda mesa mangulice.

Dok za kilogram slanine obične svinje treba platiti oko 7 eura, slanina mangulice košta oko 15 eura. Slično je i kada je kulen u pitanju – kilogram kulena od mangulice košta 50 eura, a šunke 20 eura, dok je kilogram masti mangulice oko 5 eura iako je cijena proizvoda od običnih svinja i do pet puta manja.

Izvor: B92

Najveći svjetski proizvođač kanabisa želi investirati u Sjevernu Makedoniju

Američki milioner Majk Straumetis, najveći svjetski proizvođač kanabisa, izjavio je da je u Sjevernoj Makedoniji moguće otvoriti 30.000 do 40.000 radnih mjesta u toj industriji u naredne dvije do tri godine.

Straumetis je svoje biznis ideje objavio u videu na Instagramu poslije posjete Severnoj Makedoniji, tokom koje se sreo sa premijerom Zoranom Zaevom i ministrom zdravlja Venkom Filipčeom.

– Ova zemlja ina nevjerovatan kapacitet za biznis sa kanabisom, kao nijedna druga u Evropi. Oduševljen sam i ljudima koje sam upoznao. Zaista su vrijedan narod i ovaj biznis je za njih velika šansa – istakao je Big Majk.

Straumetis, koji je poslije kraće posjete Sjevernoj Makedoniji u koju je doletio privatnim avionom, poručio da jedva čeka da se vrati i da precizira biznis planove o kojima je razgovarao i ojača partnerstvo ovom novom šansom za Sjevernu Makedoniju i „kanabis zajednicu“.

Sjeverna Makedonija je prije par godina legalizovala prozvodnju marihuane u medicinske svrhe kao 14. evropska država.

Mediji izvještavaju da veliki dio kompanija koje imaju licencu za kanabis, u vlasničkoj strukturi imaju strance, a dvije kompanije pripadaju članovima porodice Zaev.

Zvanične informacije iz vlade Sjeverne Makedonije o susretima sa Big Majkom nisu date, a premijer Zaev je u subotu u parlamentu uspio da izbjegne da odgovori i na pitanja opozicionih poslanika o tome.

Izvor: ekapija

ZAKUPLJENA PETINA TEZGI: Na pijaci “Pećani” sve manje i prodavaca i kupaca

Premještanje mješovite pijace u Prijedoru, odlazak stanovništva u inostranstvo i konkurencija brojnih tržnih centara neki su od razloga što je na Pećanima ove godine zakupljeno oko 20 odsto tezgi.

– Zadržali smo samo dio starih mušterija nakon što smo promijenili lokaciju. Procjenjujemo da je sada oko 70 odsto manja prodaja. Bilo nam je još teže na početku kada nije bila završena nadstrešnica – kažu zakupci tezgi, koji naglašavaju da je posla svaki dan sve manje.

Mješovita pijaca na Pećanima bila je na zemljištu Rudnika željezne rude “Ljubija”. Prije nekoliko godina rudnik “Ljubija” je tražio zemlju nazad i na njoj sada pravi zgradu, dok je pijaca premještena na susjednu nižu parcelu te je za nju izgrađen novi objekat.

Direktor prijedorske “Gradske tržnice” Darko Zgonjanin kaže da je mješovita pijaca na Pećanima prije četiri godine ostvarivala većinu prihoda.

– Dok nije premještena, pijaca na Pećanima nam je donosila oko 60 odsto prihoda, jer je bila odmah uz cestu. Kupcima je bilo praktično da zaustave vozilo i na brzinu kupe šta ima treba. Sada se to promijenilo i veće prihode imamo od stare “Zelene pijace”, koja je u centru grada – kaže Zgonjanin.

Dodaje da je u novi objekat na Pećaniam uloženo oko tri i po milona maraka, ali da je potrebno još novca kako bi bilo ostvareno ono što je planirano.

– To je impozantan objekat, ali on još nije završen. Prve godine kada je otvoren nije bila zatvorena nadstrešnica pa nas je odmah napustilo oko 40 odsto zakupaca, koji su propali i nikada se nisu vratili. Predviđeno je da u jednom dijelu budu prodajni objekti za mesnicu, ribarnicu i pekaru, ali ni to nije urađeno – kaže Zgonjanin.

Navodi da je za potrebe kvantaške pijace neophodno izgraditi i skladišta, te da očekuju i pomoć Grada budući da je 74 odsto “Gradske tržnice” u njegovom vlasništvu.

Dodaje da počinje sezona prodaje povrća za zimnicu, ali da ove godine prodavci nisu unaprijed rezervisali štandove kao što je bila praksa ranije.

– Ne dolaze veliki proizvođači iz Lijevče polja, koji su bili redovni s kamionima. Tvrde da sve svoje voće i povrće koje proizvedu prodaju velikim tržnim lancima na licu mjesta – kaže on.

Dodaje da ovo preduzeće osjeća posljedice migracije čitavih porodica.

– Prijedor je napustio enorman broj ljudi, koji su trebali da rade i snabdijevaju se na našim pijacama. Znam oko pet, šest porodica koje su proizvodile i prodavale na pijaci, ali sve su zatvorile i otišle u inostranstvu, a od njih smo imali plate za dva radnika – tvrdi Zgonjanin.

Dotrajao objekat u gradu

Objekat „Zelene pijace“ u centru grada je star 40 godina i potrebno ga je renovirati.

– Dotrajali su krov i fasada, ali poslovni objekti na „Tržnici“ su u privatnom vlasništvu, dok je veliki broj vlasnika u inostranstvu. Nemamo formiranu zajednicu etažnih vlasnika kako bismo imali neki fond za rešavanje tih problema – kaže direktor ovog preduzeća, Darko Zgonjanin.

Navodi da je gorući problem i saobraćajna gužva oko objekta u centru grada.

Izvor: SrpskaInfo