Naslovnica Blog Stranica 92

Stari pekarski trik da hljeb ostane svjež

Čuveni pekarski trik pomoći će da lepinje, hjleb i pite budu svježi i po 3 dana.

Potrebna vam je jedna namirnica i dobar recept. Dovoljno je da dodate samo jedan sastojak i da vaše pecivo bude savršeno.

On pomaže kod svih vrsta tijesta, a u pitanju je skrob. Ako njega dodate u tijesto, ono će biti prozračnije, a lepinje i pite ukusnije i svježije. Ono što je bitno da uradite je da pomešate skrob sa brašnom, pa da tako dodate u tijesto, a ne da ga dodajete sa nekim drugim sastojcima.

Pročitajte: Domaći hljeb koji se ne mijesi

Recept za najukusniji hljeb

Potrebni sastojci:

  • 500 grama brašna
  • kesica suvog kvasca
  • 300 ml mlake vode
  • dvije ravne kašičice soli
  • 2 kašike maslinovog ulja

Priprema:

U veću posudu dodajte suvi kvasac, brašno, mlaku vodu, so i maslinovo ulje, pa umijesite glatko tijesto. Po potrebi, dodajte malo brašna dok mijesite.

Tijesto premjestite u posudu koju ste prethodno premazali maslinovim uljiem, prekrijte krpom i ostavite da odstoji oko sat vremena, sve dok duplo ne naraste.

Pročitajte: Tajna bakinog hljeba: Hrskav spolja, iznutra kao najmekši sunđer

Naraslo tijesto prebacite na pobrašnjenu površinu, pa ga ponovo zamijesite i na kraju stavite u nauljeni pleh, pa ostavite tijesto oko 30 minuta da još malo nadođe. Prije nego što hljeb stavite u rernu, napravite nekoliko rezova nožem po površini.

Pecite u prethodno zagrijanoj rerni na 200 °C i pecite oko 45 minuta, odnosno sve dok hleb ne dobije lijepu zlatkastu boju. Izvadite hljeb, umotajte ga u krpu i ostavite par minuta da se ohladi.

Priprema čvaraka – 3 najveće greške

Priprema čvaraka – Tradicionalno, čvarci se pripremaju kuvanjem komadića slanine i masnog mesa u metalnom kotlu. Tokom kuvanja, mast se istopi i ocijedi, a sitni komadi mesa i masnoće se prže i suše. Na početku kuvanja u kotao se uljeva mlijeko, koje daje zlatnu boju čvarcima.

Priprema čvaraka – 3 najčešće greške:

1. Nehajno rezanje slanine

Ukus čvaraka uveliko zavisi od pripremnih radnji! Rezanje masnog tkiva nemojte prepustiti slučaju ni amaterima. Preveliki komadi slanine neće se dobro otopiti, a presitni će vam dati suhe, tamne i pretvrde čvarke.

Idealna mjera? Režite kockice 2,5 do 3 centimetara, i to jako oštrim nožem. Potrudite se da svi komadići budu ravnomjerni kako bi se pravilno istopili u otprilike isto vrijeme.

2. Miješati treba – stalno!

Čvarci su rezultat topljenja svinjske slanine u kotlu ili metalnom loncu. S obzirom da je riječ o jako masnoj namirnici, mnogi zaboravljaju da i ona zahtjeva miješanje.

Štaviše, iskusni majstori znaju da u prvih pola sata topljenja sadržaj lonca treba gotovo neprekidno miješati. Na taj način potaknut ćete topljenje masti, spriječiti pregorijevanje slanine i lijepljenje za dno kotla.

3. Pretjerivanje s mlijekom

Zlatno-smeđu boju mirisnog svinjskog čipsa čvarci duguju mlijeku koji se dodaje pri početku topljena slanine. Tačnije, kada se mast počinje pojavljivati na površini kotla ili lonca.

Prevelike količine mlijeka će potamniti čvarke, a premale ih ostaviti blijedima. Idealnu boju garantuje idealan omjer: na pet kilograma narezane slanine doda se pola decilitra mlijeka.

Izvor: punkufer.dnevnik.hr

PROČITAJTE:

Kako idealno osušiti meso?

Najbolji recept za DOMAĆE KOBASICE

Ovo su najzdravije vrste mesa

Koje voćke morate posebno zaštiti od hladnoće i kako?

Ova jesen bila je iznimno topla, no sada polako stižu hladni dani. Zima sve više jača, a to može biti opasno, pogotovo za mlade sadnice, ali i mlada stabla te grmove. Njima nimalo ne odgovaraju temperature koje osciliraju, pogotovo kad su u kombinaciji s hladnim vjetrom, kišom i mrazom. To može dovesti do velikih oštećenja, pa čak i smrzavanja.

Zato posebnu pažnju posvetite sadnicama i mladim stablima limuna, mandarine i narandžee, smokve i vinove loze. Svi oni vole toplinu, a još nisu dovoljno ojačali i odrvenili da bi se preživjeli veliku hladnoću. Zato ih nikada nemojte saditi na mjestima gdje su na udaru jakog sjevernog vjetra.

Zaštita smokve od izmrzavanja – Koji materijal koristiti

Kad temperatura oscilira pa naglo padne, kora stabala puca i nastaju rane. Kako bi to izbjegli, obavite malčiranje. Ono će zaštititi korijen i dio mladog stabla ili grma od smrzavanja. Valja znati da su mlada stabla najosjetljivija prve dvije godine nakon sadnje.

Sadnice ili stabla limuna, mandarine i narandže prekrijte specijalnim agrlom i folijama. To je bolja opcija od najlona, jer kroz agroplatna i folije mogu disati. Ako ipak koristite najlon, jednom sedmično ih obavezno otkrijte i to u najtoplije doba dana.

FENOMENALNI TRIK PROFESIONALNIIH CVJEĆARA ZA ČUVANJE BILJAKA TOKOM ZIME: Uz ovu caku će vam bujati kao da je proljeće

Trik cvjećara uz koji će vam biljke bujati tokom zime veoma je jednostavan, a caka je u svjetlu.

I tokom zime u vašem domu cvijeće može da vam buja kao u rano proljeće, ali je potebno da primijenite sledeće smjernice iskusnih cvjećara! Rezultat će vas iznenaditi, a divan prizor tokom zime će postati vaš omiljeni kutak za topao čaj i kavu.

1. Održavajte biljke toplim – ali ne previše

Mnoge biljke su izuzetno osjetljive na hladan vazduh. Prvi korak u brizi o kućnim biljkama zimi je da se uvjerite da su zaštićene od istog. Ovo možete djelimično riješiti tako što ćete zapečatiti prozore i izolovati vrata svog doma. Takođe, ako tokom toplijih mjeseci držite biljke pored spoljnih vrata ili prozorskih klupica koje propuštaju, postarajte se da ih premjestite u druge prostorije gdje ih hladni vazduh neće šokirati. Potrudite se da biljke držite dalje od izvora toplote, kao što su kamini, radijatori, pa čak i otvori za grejanje. Eksplozija toplog vazduha može biti jednako loša za vašu biljku kao i nalet hladnog vazduha. Držite svoje biljke na stalnoj temperaturi između 18 i 24 stepena tokom dana i iznad 10 stepeni noću.

2. Smanjite zalivanje i koristite toplu vodu

Iako su vaše biljke unutra, većina sobnih biljaka se nekako „uspava“ u jesenjim i zimskim mesecima. Manje svjetlosti znači manji rast, a manji rast znači da im je potrebno manje vode i đubriva. Ovo takođe može značiti da treba i manje da hranite vaše sobne biljke tokom zime.

Zalivajte samo ako je tlo suvo centimetar ili dva ispod površine. Morate biti sigurni da vaše biljke ne ostaju u vodi jer to može dovesti do truleži korijena, gljivica, buđi i niza drugih problema. Ako vidite žuto lišće ili pljesnivu zemlju, to je znak da morate smanjiti učestalost zalivanja. Zalivanje biljaka toplom vodom zimi je bolje jer ne samo da pomaže da rastu brže i veće, već će ih i održavati toplim.

3. Povećajte vlažnost u svom domu

Niska vlažnost u hladnim mjesecima nije problem samo za ljude – već i za biljke. One uživaju u vlažnosti od oko 50 – 60 procenata, tako da se trudite da im to i obezbijedite. To možete uraditi tako što grupišete biljke u najvlažnijim prostorijama vašeg doma (obično u kupatilima ili kuhinji) ili ih stavite na veliki pleh ili lim za pečenje napunjen vodom. Imajte na umu da saksije ne smijeju da dodiruju vodu, pa ubacite kamenje i stavite biljke na njega.

4. Pažljivo očistite biljke

Glavna stvar koje zimi nedostaja je sunce. Da biste bili sigurni da mogu u potpunosti da iskoriste malo svjetla koje imaju, uverite se da lišće biljaka ostane čisto i bez prašine. Svakih nekoliko nedelja, stavite svoje biljke u kadu i koristite ručni raspršivač da biste lišće nježno istuširali ili koristite vlažan peškir da obrišete prašinu i prljavštinu sa lišća. Održavanje listova čistim znači da oni mogu biti efikasniji u fotosintezi.

5. Obezbijedite im dosta svjetla

Poslednji trik podrazumijeva da je biljkama potrebna svjetlost više nego bilo šta drugo na jesen i zimu. Moraćete da budete posebno pažljivi i da rotirate saksije, kako biste bili sigurni da svaka biljka dobija potrebnu sunčevu svjetlost.

Ako prirodna sunčeva svjetlost nije dovoljna, koristite sijalicu punog spektra u standardnoj stonoj lampi i uperite je na biljke najmanje između 12 i 14 sati dnevno. Ako već niste, raspitajte se malo o postavljanju lampe za uzgoj ili kupite LED lampu za ovu namenu.

(Stil / Krstarica)

Recept za bordovsku čorbu

Bordovska čorba je fungicid i baktericid koji se koristi za zaštitu različitih vrsta povrća, voća i vinove loze od raznih bolesti. Mnogi poljoprivredni proizvođači i baštovani ne kupuju gotove smješe bordovske čorbe, već koriste plavi kamen u kombinaciji sa krečom i sami pripremaju smješu, kao jeftiniju varijantu. U nastavku su opisani postupci da dobijanje kvalitetne bordovske čorbe na ovaj način.

Bordovska čorba se koristi već 136 godina, a nastala je i dobila ime po Bordou u Francuskoj, gradu koji je najpoznatiji po proizvodnji vina, gde vinogradi datiraju još iz rimskog doba. Danas se koristi širom svijeta za suzbijanje preko 50 biljnih bolesti na voćkama, vinovoj lozi, povrtarskim i ukrasnim biljkama.

Koje bolesti suzbija bordovska čorba

U nastavku ćemo nabrojati samo najčešće bolesti koje ovaj preparat suzbija, jer je lista zaista dugačka. Kod jabuka i krušaka suzbija krastavost ploda, kod koštičavog voća (šljiva, breskva, kajsija, višnja i trešnja) uzročnika monilioze, kod maline kestenjastu pegavost. Kod vinove loze suzbija plamenjaču i truljenje bobica, a kod povrća je izuzetno efikasno u suzbijanju plamenjače kod krompira, luka i paradajza.

Kako se pravi bordovska čorba

Prednost bordovske čorbe u odnosu na druge fungicide jeste izražena postojanost, odnosno, što se dobro prilepi za biljke i sporije ispira u periodima godine kada su pojačane padavine, kao što su jesen i proleće. Tada se i primenjuje.

Na koštičavom voću se koristi u jesen, tokom perioda mirovanja. Na jabučastom voću nakon cvjetanja. Na vinovoj lozi i u fazi mirovanja i nakon cvjetanja.

Mjere za 1% bordovske čorbe:

  • 1 kg  bakar-sulfata (plavi kamen) – najbolje koristit u kristalu, jer je najčistiji,
  • 0,4 kg negašenog („živog“) kreča ili 1,2  kg gašenog kreča ili 0,55 kg hidratisanog kreča, u prahu koji se mora prethodno gasiti.
  • 100 litara vode.

Mere za 2% bordovske čorbe:

  • 2 kg plavog kamena,
  • 2,4 kg gašenog kreča ili 0,8 kg negašenog (živog) kreča ili 0,95 kg hidratiziranog kreča u prahu.
  • 100 litara vode.

Koristiti plastičnu ili drvenu burad za pripremu čorbe, jer metalna pod dejstvom bakra mogu da korodiraju.

Priprema bordovske čorbe

Pripremi se bure sa 100 litara vode. Odatle se u kantu odovoji 10 litara vode da se rastvori plavi kamen. U drugu kantu odvoji se drugih 10 litara vode da se gasi kreč (negašeni ili hidratizirani) ili se samo doda već gašeni kreč. Nakon što se kreč razmuti, mora da se procijedi kroz platno, a nakon toga se presipa u bure sa preostalom vodom kako bi se napravilo krečno mlijeko. Nakon toga se u bure dodaje rastvoren plavi kamen, uz miješanje.

Postoji i drugi način pripreme koji je mnogima lakši.

U plastično bure sa 50 litara vode potopi se plavi kamen koji je prethodno stavljen u platnenu vrećicu ili vrećicu napravljenu od gaze. Potopi se tako što se vrećica objesi na štap koji se zakači na bure. To se uradi uveče, kako bi se cijelu noć otapalo. Na ovaj način nečistoće će ostati u vreći.

Zatim se pripremi još jedno bure, ali od 100 litara i napuni se do pola sa vodom i tu se gasi kreč ili sipa gašeni ili hidratisani kreč kako bi se napravilo krečno mlijeko. U tako pripremljeno krečno mlijeko sipa se rastopljeni plavi kamen, uz stalno miješanje.

Primjena bordovske čorbe

Bordovska čorba mora da bude neutralne reakcije, a to se može provjeriti sa plavim lakmus papirom. Čim pocrveni – čorba je spremna za upotrebu. Ukoliko je čorba napravljena sa malo kreča biće kisele reakcije i to može da dovede do ožegotina na listovima. Ukoliko se doda više kreča, onda se čorba previše alkalizuje što joj umanjuje dejstvo.

Preporuka stručnjaka je da se bordovska čorba odmah primjenjuje, jer stajanjem gubi kvalitet i dejstvo. Ipak, ukoliko iz različitih razloga prskanje mora da se prekine, možete dodati 1 litar prokuvanog mlijeka ili 100 grama šećera na 100 litara bordovske čorbe i neće izgubiti kvalitet narednih 14 dana.

Takođe, još jedna važna preporuka, a neki je nazivaju i nedostatkom bordovske čorbe jeste da se ne miješa sa insektidicima i akaricidima, već da se tretmani obavljaju zasebno.

Bordovska čorba i karenca

Kao i svaki preparat i bordovska čorba ima karencu. Ukoliko ne znate šta je karenca, obavezno pročitajte članak: Šta je karenca i zašto je važna kod upotrebe preparata za zaštitu bilja. 

Koliko će iznositi karenca zavisi od vrste biljne kulture:

  • 4 dana za krompir i paradajz,
  • 21 dan za luk i stone sorte vinove loze,
  • 28 dana za vinske sorte vinove loze i povrće (izuzev kupusnjača),
  • 42 dana za kupusnjače,
  • Za voćke je karenca obezbeđena vremenom primjene.

Izvori:  Berićet, Mr Gordana Jovanović PSSS Leskovac,“Bordovska čorba” autora: prof. dr Mirko Ivanović  Poljoprivredni fakultet, Zemun

Preuzeto sa: agrosaveti.rs

Šta jesti pred spavanje – Istraživanje otkriva koje namirnice su zdrave i ne debljaju

Nova istraživanja ukazuju na to da nije važno samo šta jedete, već je važno i kada jedete. Objedovanje kasno uveče povezano je sa većom stopom gojaznosti, čak i kada su svi drugi faktori pod kontrolom.

„Otkrili smo da kada se jede četiri sata kasnije to pravi značajnu razliku za naše nivoe gladi, način na koji sagorijevamo kalorije nakon što jedemo i način na koji skladištimo masti“, rekla je Vujović za „Harvard Health Publishing“.

6 NAJBOLJIH hibridnih rasa kokoški!

Skoro sve moderne kokoške koje danas znamo rezultat su pažljivo ukrštenih vrsta u prošlosti. Međutim, priča se tu ne završava – postoji toliko mogućnosti za ukrštanje koje imaju mnogo prednosti. Ponekad miješanje dve sjajne rase rezultira još boljom piletinom, zbog čega se ukrštanje dešava neprestano, čak i danas u masovnim komercijalnim razmjerama.

Cornish Cross

Korniš kros potiče iz Kornvala u Engleskoj, a spada u brojlere. Nastala je ukrštanjem crvenog korniša i bijele plimutske kokoške.

Ovu vrstu je razvila Silija Stil iz Delavera, kako bi proizvela velike količine mesa za vrlo kratko vrijeme. Da je uspjela u tome govori i činjenica da su korniš kros džinovske bijele ptice koje su za trpezu spremne za svega šest do devet nedelja od momenta kad se izlegu. Većina je dostupna u tri varijante, Ross 308, Cobb500 ili Ross708.

Ross308 i Cobb500 su prilično slični, sa većim grudima i više bijelog mesa, i spremni su za obradu nešto brže od Ross708. Ross708 ima više tamnog mesa, a meso im je bolje raspoređeno po cijelom tijelu, imaju i velike noge i krila, sa manjim naglaskom na prsa.

Ako odlučite da uzgajate korniš kros, morate biti spremni da ih iskasapite najkasnije za devet ili deset nedelja. Rastu nevjerovatno brzo, a njihove noge i organi neće pratiti njihovu stopu rasta nakon ovog perioda. Ove ptice su odličan način da brzo napunite svoj zamrzivač domaćom piletinom.

Mnogi ljudi odlučuju da uzgajaju pedeset do sto godišnje, tako da mogu da jedu jednu do dvije kokoške nedeljno, tokom cijele godine. Ovo možete da uradite u jednom jatu ili da gajite nekoliko manjih grupa periodično tokom cijele godine.

Većina da od 1,3 do 2,3 kg čistog mesa, nakon se iskasapi 2,7 do 4,5 kg žive vage.

Golden comet

Zlatna kometa (golden comet) se javlja u više varijacija, a obično je svijetlo-smeđa. Poznata je po izuzetnoj sposobnosti da da velike količine jaja.

Zlatne komete polažu oko 330 srednjih do velikih svijetlosmeđih jaja godišnje. Ako niste svjesni, to je PUNO jaja. Za kontekst, pogledajte koliko jaja njihove „roditeljske rase“ obično polažu godišnje:

Rhode Island Reds polažu oko 300 jaja godišnje
New Hampshir Reds polažu oko 300 jaja godišnje
Cherri Eggers polažu oko 300 jaja godišnje
White Rocks polažu oko 280 jaja godišnje
Rhode Island Whites polažu 200 do 250 jaja godišnje

Zlatne komete su razvijene za komercijalnu upotrebu, ali su ušle u dvorišta širom svijeta. Počinju da nose oko četvrtog mjeseca i polažu u prosjeku jedno jaje dnevno dok ne napune dvije godine; nakon toga njihova proizvodnja naglo opada. Većina živi samo do četiri godine.

Black star

Ova rasa kokoški je veoma druželjubiva, umiljata, tiha i odlična je opcija za domaćinstva sa malom djecom jer je veoma tolerantna.

Ova rasa pilića je takođe kreirana u cilju povećanju proizvodnje jaja. Stvorene 1945. godine, odmah po završetku Drugog svjetskog rata, ove ptice su trebale da učine racionalnu ishranu mnogo podnošljivijom. Naučnici u živinarstvu su ukrstili crvenog pijetla sa Roud Ajlenda ili crvenog petla iz Nju Hempšira sa kokošom Plimouth Rock. Polažu 250 jaja godišnje.

Iako ovo nije količina koju postiže Golden Comet ili Rhode Island Reds, ova jaja su velika i imaju najbolji odnos konverzije hrane, što znači da nećete morati da hranite ove kokoške ni približno toliko da bi ostale zdrave.

Povrh svega, ovim pticama uopšte ne smeta kada ih držite unutra.

Pearl Star Leghorn

Ove kokoške imaju prelepo šareno perje koje je braonkastocrno u blizini vrata i bledi u kremasto, smeđe-sivo tijelo sa suptilnom crvenkastom nijansom.

Svake godine polažu 250 do 300 velikih krem jaja, što je dosta s obzirom na njihovu malu veličinu od oko 2 kg. Iako su male, bolje se snalaze u hladnijim klimatskim uslovima nego u toplim.

Ako želite manju kokošku koja će vam obezbijediti puno jaja i pratioca da vam skače u krilo kada sedite na verandi, Pearl Star Leghorn je kokoška hibridne rase za vas.

Dominant Copper

Dominant copper se uzgaja zbog njihove boje jaja i količine jaja koju proizvodi.

Dominant Copper svake godine polažu impresivnih 250 do 200 jaja, tamno braon do bakarne boje. Same ptice su lijepe – imaju crni, mesingani izgled sa ultra-sjajnim perjem koje reflektuje mnogo svjetlosti i sjaja.

Ponekad imaju ljubičasti ili prelivajući zeleni sjaj na krilima, leđima, vratu i repnom perju. Neki imaju pernate noge, dok drugi nemaju.

One su tihe, lako se održavaju i sjajni su sakupljači hrane koji će očistiti dvorište od buba i stvaraju mnogo lijepih jaja svake godine.

Blue Plymouth Rock

Andaluzijski pijetao paren sa kokošom Barred Rock stvara neverovatnu Plimouth Blue Rock. Ova ptica je prilagoljiva toplim i hladnim temperaturama i ima divno izraženu plavkastu, sivkastu, lavandastu boju. Glava joj je tamnija, kao gruela, a noge tamnije smeđe nijanse.

Većina kokošaka Blue Plimouth nosi nevjerovatnih 300 velikih, do izuzetno velikih smeđih jaja. Ovaj vrsta osigurava da će vaša korpa za jaja ostati puna skoro cijele godine.

Uspijevaju u skoro svakom okruženju, bilo da su zatvorene ili im je dozvoljeno da slobodno lutaju cijeli dan.

Izvor: The Happy Chicken Coop Preuzeto sa: agromedia.rs

Čudesni čaj od kore nara: Ruski travar otkriva tajni recept za liječenje stomačnih bolesti!

Već vam je poznato koliko je nar zdrav, ali dok se u ishrani najviše koriste sjemenke, kora nara je nepravedno zapostavljena a ona je nevjerovatno ljekovita, pogotovo za stomačne bolesti, o čemu je svojevremeno pisao i poznati ruski travar.

Koristio ga je i sam Hipokrat, a ovaj nevjerovatan lijek pomoći će vam kod svih stomačnih infekcija i oslobodiće vas crijevnih poremećaja.

Najpre je ruski travar G. I. Gluboki 1996. godine patentirao lijek, čemu je prethodila obavezna provjera u medicinskoj ustanovi i njegova sposobnost inhibiranja patogene bakterije “in vitro”.

Tri načina usoljavanja mesa za sušenje – pazite na temperaturu

Pored količine mesa i soli, bitna je temperatura koja ne bi smjela ići ispod 5 i iznad 12°C. A šta ako presolite meso i koja tri načina usoljavanja mesa možete koristiti pročitajte u nastavkuz teksta.

Salamurenje ili soljenje je tradicionalni način pripreme mesa za sušenje. Neophodno je da se nakon klanja i obrade trupa svježe meso ostavi da se ohladi. Najbolje je da se usoljavanje obavi sljedećeg dana.

Pored soli, mogu se dodavati i drugi začini koji poboljšavaju aromu i ukus finalnog proizvoda. Komadi trebaju biti približno iste veličine. Prodiranje soli zavisi od količine, odnosno njene koncentracije u salamuri, samog postupka salamurenja, kvalitete mesa, trajanja procesa, a posebnu ulogu ima temperatura.

Pročitajte: Razlike u izgledu mesa zdravih i bolesnih životinja

Tri načina usoljavanja mesa

Kako bi se procesi odvijali kako treba, neophodno je da so dođe u neposredni kontakt. Razlikuju se tri načina.

Suvo usoljavanje se obavlja jednostavnim utrljavanjem, naročito oko kostiju. Orijentacijska količina za 1 kg mesa je 100 g soli, odnosno uzima se 10 posto soli na količinu. Usoljeni komadi se odlažu u plastičnu posudu u kojoj trebaju odležati određeno vrijeme.

Kod salamurenja ili mokrog usoljavanja pripremljeni dijelovi se prelijevaju salamurom koja predstavlja otopinu soli, kalijevog nitrata, šećera i drugih začina. Kalijev nitrat se dodaje kako bi se održala ružičasta boja. Rjeđe se radi ubrizgavanje salamure. Obično ljudi koji rade salamuru uzmu količinu vode koja odgovara težini mesa, a otopina treba biti 10 postotna. Na dno posude se stavljaju šunke ili veći komadi, a zatim redamo manje. Na vrh se stavlja slanina i prelijevamo salamurom. Sve treba pritisnuti kako bi bilo potopljeno u tekućini.

Kod kombiniranog načina obavlja se suho usoljavanje i dodaje se kalijev nitrat.

Temperatura je bitna

Ovaj proces je ključan kada je u pitanju miris, ukus, boja i kvaliteta konačnih proizvoda. Temperatura je bitan faktor. Ne smije pasti ispod 5ºC, jer tada se teže usvaja so jer se meso stegne. Takođe, temperatura iznad 12ºC loše utiče na procese.

Ostaje potopljeno u salamuri sve dok se u njemu ne postigne sadržaj soli od oko dva do tri posto. Zavisno od temperature, obavlja se pretakanje salamure ili se kod suvog salamurenja obavlja okretanje u posudi. Dio s vrha stavljamo na dno, a donje dijelove na vrh. Ne treba predugo stajati usoljeno, jer će doći do presoljavanja.

Pročitajte: Koje začine koristiti u pripremi mesa za zimnicu

Odsoljavanje toplom vodom

U slučaju da ste pretjerali možete obaviti odsoljavanje. Taj postupak se odvija pomoću tople vode u koju se na 2 do 3 h potapaju presoljeni komadi.

Postupak se ponavlja zavisno od slanosti. Ostavimo meso da okapa i onda se prenosi u sušnicu.

Nar, plod pun zdravlja

Plodovi nara kriju pravo bogatstvo vlakana, vitamina, minerala… Osim visokih količina vitamina C, nar sadrži i nekoliko vitamina B grupe, kao i nekoliko antioksidanasa, te minerale kalcijum, kalijum, bakar i mangan, kao i vitamin K, pantotensku kiselinu i folate.

Sa izuzetnim mogućnostima da potpomogne mnoge aspekte zdravlja, nar zaslužuje da postane sastavni dio naše ishrane, pogotovo tokom hladnijih mjeseci kada ga ima u izobilju.

Nar obiluje hranljivim materijama

Male crvene sjemenke unutar nara (poznate kao arile, naziv koji uključuje sjeme i sok oko njega) jestivi su dio voća. Iako nije baš lako da se dođe do ovih sočnih sjemenki, vrijedne su truda, jer se u njima kriju mnoge stvari korisne za zdravlje.

Pola šolje arila (87 grama) daje 72 kalorije, 16 grama ugljenih hidrata, 3,5 grama vlakana, gram masti i 1,5 grama proteina.

Treba imati na umu da se informacije o nutritivnim vrijednostima za nar i arile razlikuju od onih za sok od nara, koji ne pruža mnogo vlakana ili vitamina C. Ovi podaci se odnose na samu voćku, jer konzumiranje cijelog ploda obezbjeđuje više vlakana.

Bogat antioksidansima

Antioksidansi su jedinjenja koja pomažu u zaštiti ćelija našeg tijela od oštećenja izazvanih slobodnim radikalima. Slobodni radikali su uvijek prisutni u našem tijelu, ali njihovo prisustvo u većem obimu može da bude štetno i da doprinese brojnim hroničnim bolestima. Nar je bogat antioksidansima i polifenolnim jedinjenjima koja pružaju zaštitu od ovog oštećenja. Dobijanje antioksidanasa iz povrća i voća, kao što je šipak, odličan je način za podršku opštem zdravlju i prevenciju bolesti.

Dobar za zdravlje urinarnog sistema

Sprovedene naučne studije otkrile su da ekstrakt nara može pomoći u smanjenju stvaranja kamena u bubregu, što je prednost koja se u velikoj mjeri pripisuje njegovom antioksidativnom djelovanju.

U jednoj studiji, odrasli od 18 do 70 godina, kojima se ponavljala pojava kamena u bubregu, dobijali su 1.000 mg ekstrakta nara tokom 90 dana. Utvrđeno je da ovo pomaže u usporavanju ili onemogućavanju djelovanja mehanizma kojim se formira kamenje u tijelu. Pored toga, studije na životinjama otkrile su da ekstrakt nara može da pomogne u regulisanju koncentracije oksalata, kalcijuma i fosfata u krvi, koji su uobičajene komponente kamena u bubregu.

„Prijatelj“ mozga

Nar sadrži jedinjenja koja se zovu elagitanini, koja djeluju kao antioksidansi i smanjuju upale u tijelu, a kao takvi, oni nude i zaštitne prednosti za naš mozak od stanja na koja utiču upale i oksidativni stres.

Neke studije su otkrile da elagitanini mogu da pomognu u zaštiti mozga od razvoja Alchajmerove i Parkinsonove bolesti smanjenjem oksidativnog oštećenja i povećanjem preživljavanja moždanih ćelija. Oni takođe mogu da pomognu u oporavku od hipoksično-ishemične povrede mozga.

Vjeruje se da elagitanini u naru pomažu u proizvodnji jedinjenja u crijevima pod nazivom urolitin A, koji je proučavan zbog njegove sposobnosti da smanji zapaljenje u mozgu i odloži početak kognitivnih bolesti.