BRATUNAC – Na području opštine Bratunac ovih dana je vrhunac berbe maline, a većina otkupljivača još nije saopštila cijenu, što izaziva brigu proizvođača.
U Udruženju malinara Bratunca, Srebrenice i Milića „Vilamet“ kažu da je nekoliko otkupljivača objavilo cijenu do 3,3 KM po kilogramu kojom proizvođači nisu zadovoljni.
Predsjednik Upravnog odbora ovog udruženja Ivan Stojanović rekao je novinarima da je berba maline počela i na području Srebrenice i Milića, ali da na većini otkupnih mjesta još nije istaknuta akontativna cijena maline, što je zakonska obaveza otkupljivača.
On ukazuje da se time nastavlja dugogodišnja agonija i briga malinara.
“Cijena malina na tržištu je u stalnom porastu i apelujemo da otkupljivači i nadležni organi postupe prema Zakonu o zadrugama i na otkupnim mjestima istaknu akontativnu cijenu”, istakao je Stojanović, tražeći zaštitu uzgajivači voća od prevara i ucjena.
Iz ovog udruženja traže i da cijena maline bude usklađena sa cijenom u Srbiji gdje premašuje četiri KM po kilogramu.
Stojanović naglašava da je ovogodišnji rod bratunačke maline izuzetnog kvaliteta i da nema nikakvog razloga da cijena ne bude kao i u Srbiji.
I ove godine, osim cijene, malinari koji imaju veće plantaže imaju probleme da obezbijede sezonske radnike za berbu.
BANJALUKA – Podsticaji za razvoj poljoprivredne proizvodnje do sada su isplaćeni za 653 poljoprivrednika sa područja Banjaluke, a ovih dana trebalo bi za još njih 429, u okviru programa subvencija, vrijednog oko milion KM.
Prema podacima Centra za razvoj poljoprivrede i sela, na nedavno okončani poziv za subvencije i premije namijenjene sufinansiranju projekata i mjera u poljoprivrednoj proizvodnji pristiglo je rekordnih 1.412 prijava.
Iz banjalučkog Centra za razvoj poljoprivrede i sela navode da će prema trenutnoj procjeni, pravo na podsticajna sredstva ostvariti oko 1.340 kandidata.
U protekle četiri godine više od 3,2 miliona KM izdvojeno je iz budžeta grada Banjaluka za podsticaje poljoprivrednim proizvođačima u animalnoj i biljnoj proizvodnji, nabavci mehanizacije i za premije.
Dragoljub je starinsko cvijeće vatreno narandžastih cvijetova koga se sjećamo iz dvorišta naših baka odličan je biljni antibiotik, ali i veoma ukusan sastojak vaše salate.
Dragoljub (Tropaeoleum majus) je biljka porijeklom iz Meksika koja se odomaćila na našim prostorima. Dokaz za to je poetično, pomalo staromodno ime. Ova biljka sadrži sumporne heterozide, enzim mirozin, tanine, sluzi i zavidnu količinu vitamina C. Jovan Tucakov, vjerovatno najveći stručnjak za liječenje biljem koga smo imali, smatrao je da list, cvijet i sjeme dragoljuba, kao i njegovi rođaci iz iste porodice kupusnjača, ren i slačica, sadrže fitoncide, supstance koje se efikasno bore protiv bakterija. Sumporno etarsko ulje dobijeno iz dragoljuba, koje se komercijalno zove tromalit, djeluje bakteriostatički na gramnegativne i baktericidno na grampozitivne bakterije.
Ljekoviti dragoljub
Dragoljub je odlično, a malo korišćeno biljno sredstvo za liječenje infekcija disajnih organa: upale pluća, emfizema, bronhitisa i astme. Najbolje ga je koristiti svakodnevno kao ukusnu, pikantnu salatu od listova a i cvijetovi dragoljuba su jestivi, ljekoviti i veoma dekorativni.
Dragoljub pomaže i onima koji pate od urinarnih infekcija posebno u kombinaciji sa selenom (Levisticum officinale). Ova biljka utiče i na libido, pa se propručuje kao biljna varijanta vijagre koju mogu da koriste i oni koji pate od viskokog krvnog pritiska. U ovu svrhu najbolje je pomješati celer i dragoljub.
Zahvaljujući sumpornim jedinjenjima dragoljub podstiče rast kose pa ulazi u sastav losiona za jačanje korijena dlake, protiv opadanja i peruti.
Ljekovita salata od dragoljuba
Šaku svježih listova dragoljuba isjeckati, pomješati sa šakom rukole i preliti dresingom koji se dobija na ovaj način: u suvu teglicu sipajte malo soli, sok od pola limuna, dvije kašike hladno cijeđenog maslinovog ulja i pola kafene kašičice ljutog senfa. Sve dobro promućkajte i prelijte salatu. Na kraju salatu ukrasite svježim cvijetovima dragoljuba.
Losion protiv opdanja kose
100g svježih listova dragoljuba
100g korijena koprive
100g isjeckane ljute papričice
Sve biljke pomješajte, sipajte u čistu, suvu teglu, prelijte sa pola litra apotekarskog alkohola. Promućkajte i ostavite da stoji 15 dana. Procijedite i koristite za masažu korijena kose. Vodite računa da tečnost nikako ne dođe u kontakt sa očima ili sluzokožom.
Ovih 8 prirodnih „uradi sam“ insekticida su izuzetno efikasni i pomoći će vam da izbjegnete hemiju i zaštitite svoje biljke, bezbjedni su i nećete otrovati sebe ni svoju porodicu.
1. Sprej od ulja
Domaći insekticid napravljen od biljnog ulja pomješanog sa blagim sapunom može imati pogubno dejstvo na određene problematične insekte, kao što su lisne vaši, trips, grinje, krpelji… Da biste napravili ovaj sprej pomešajte 1 šolju biljnog ulja sa 1 kašikom sapuna (dobro zatvorite i protresite), a zatim kad ste spremni za nanošenje, dodajte 2 kašike mješavine uljanog spreja na 1 litar vode, dobro protresite i prskajte direktno po površinama biljaka koje su zahvaćene štetočinama. Ulje pokriva tijela insekata, efikasno ih guši, jer blokira pore kroz koje dišu.
2. Sprej od sapuna
Vrlo sličan domaćem spreju od ulja koji je takođe efikasan za suzbijanje grinja, lisnih vaši, buba i drugih malih gladnih insekata. Da biste napravili osnovni insekticid, pomješajte 1 1/2 kašike blagog tečnog sapuna sa 1 litar vode i prskajte smješu direktno na zaražene površine biljaka. Insekticid od sapuna djeluje na sličan način kao pesticid od ulja, i može se primjeniti po potrebi (NE upotrebljavati ga tokom vrelog sunčanog dijela dana, već uveče ili rano ujutru).
3. Nim drvo – Insekticid od nim ulja
Nim drvo – Poznato je kao drvo “neem tree” koje odbija komarce. Pripada fam. Meliaceae, kao i Melia azedarah, dekorativno drvo, koje raste na jadranskom priobalju. Ulje izvučeno iz sjemenki drveta neema je snažan prirodni insekticid, sposoban da poremeti životni ciklus insekata u svim fazama (odrasla osoba, larve i jaje), što ga čini odličnim resursom za organsko baštovanstvo.
Ulje Nima djeluje kao hormonski razarač za insekte koji se hrane lišćem i drugim dijelovima biljke. Ulje Nima je biorazgradivo i neotrovno je za kućne ljubimce, ptice, ribe i drugu divljinu, a efikasno je protiv raznih uobičajenih štetočina u vrtu, kao i prirodni fungicid koji se može boriti protiv plijesni i drugih gljivičnih infekcija na biljkama. Može se naći u mnogim prodavnicama zdrave hrane i bio marketima. Da biste koristili nimovo ulje kao insekticid, slijedite uputstva na bočici ili počnite sa osnovnom mješavinom 2 čajne kašike nim ulja i 1 kašičice blagog tečnog sapuna dobro pomiješanog sa 1 litar vode, a zatim prskati po pogođenom bilju. Nimovo ulje se takođe može koristiti preventivno prskanjem lišća biljaka koje su štetnici često pustošili, prije nego što se zapravo zaraze prenosi Treehugger.
Dijatomejska zemlja je često dostupna u poljo apotekama, mada mnogo puta samo u velikim vrećama, tako da ako imate malo dvorište, razmislite o tome da je podijelite sa komšijom.
5. Češnjak kao insekticid
Češnjak je poznat po svojoj oštroj aromi koja je nekima prijatna, a drugima odbojna, a upravo ovaj snažni miris dolazi u igru kada se koristi kao prirodni insekticid. Kako napraviti sprej od luka pročitajte u tekstu Sprej od luka i bibera – najlakši recept za suzbijanje insekata
6. Sprej od čili paprike
Slično spreju od bijelog luka, sprej od čili paprike je odličan domaći prirodni odbijač insekata koji se može koristiti za razne štetočine. Čili sprej se može napraviti ili od sveže ljute paprike ili čilija u prahu. Da biste napravili osnovni čile sprej od praha, pomješajte 1 kašiku čilija u prahu sa 1 litrom vode i nekoliko kapi blago tečnog sapuna.
Ova mješavina se koristi na lišću pogođenih biljaka. Da biste napravili čili sprej od svježih čili paprika, pomješajte ili pirjanite 1/2 šolje paprike sa 1 šoljicom vode, a zatim dodajte 1l vode i prokuvajte. Ostavite da stoji dok se ohladi, a zatim procijedite čili materijal, dodajte nekoliko kapi tečnog sapuna i prskajte po želji.
Oprez: ljuta paprika može biti veoma opasna i za ljude, zato obavezno nosite rukavice dok rukujete ovim preparatom,a i držite ga dalje od očiju, nosa i usta.
7. “Sve u jednom” – Svi prirodni repelenti u jednom spreju
Da biste ga napravili ovaj insekticid, potreno vam je: izgnječena cijela glavica bijelog luka, 1 mali luk, 1 čajna kašika kajenskog bibera u prahu i ostavite da se krčka sat vremena. Procijedite smjesu i dodajte 1 kašiku tečnog sapuna i dobro izmešajte. Da biste naneli ovaj domaći insekticid, prskajte ga na gornju površinu listova, kao i na donju stranu, a ostatak čuvajte u hladnjaku do nedelju dana, ako je potrebno.
Navedeni domaći recepti trebalo bi da vam daju dobru osnovu za stvaranje sopstvene verzije. Čini se da svaki vrtlar ima svoju posebnu mješavinu i omjer sastojaka, tako da ćete ove recepte modifikovati tako da najbolje odgovaraju vašoj borbi protiv insekata.
Ivanjsko cvijeće je veoma rasprostranjena evroazijsko – submediteranska vrsta koja je odatle preneta u Severnu Ameriku. Biljka je jako rasprostranjena u našim krajevima, a nalazi se na suvim staništima, brdskim i pretplaninskim livadama, uz puteve, listopadnih šuma i šibljika, a u vrijeme cvjetanja je povijena na dole. Postoji više vrsta: Galium aparine i Galium mollago. Druga vrsta od pomenute dve biljke raste po šumarcima i ima zlatno-žute cvjetove, jak, medni miris. Može se naći i ispod osušene trave u zimskom periodu. Sve vrste imaju slična ljekovita svojstva i koriste se na isti način.
Ivanjsko cvijeće ima dugu tradiciju upotrebe u čajevima za jačanje i čišćenje jetre. Ovo vjerovatno ima veze sa doktrinom znaka, srednjevekovnom teorijom po kojoj biljke izgledom podsećaju na organ koji liječe (biljke za jetru i žuč po ovoj doktrini su bijele ili narandžaste boje). Kada se koristi za čišćenje jetre ivanjsko cvijeće mješa se sa travom ivom i maslačkom.
Ivanjsko cvijeće blagotvorno utiče na urogenitalni trakt. Najbolje rezultate daje kada se pomješa u jednakoj mjeri sa zlatnicom. Dnevno se pije litar čaja podeljeneno u tri jednake doze.
Narodna medicina ivanjsko cvijeće cijeni i kao sredstvo za zaustavljanje obilnih menstrualnih ili krvarenja iz hemoroida u kombinacijisa rusomačom i hajdučicom.
Francuska tradicionalna medicina poštuje ovu biljku i posebno je preporučuje epileptičarima, ali modena fitoterapija ne koristi ivanjsko cvijeće za tu svrhu.
Ivanjsko cvijeće se veoma često i uspiješno upotrebljava u liječenju kožnih bolesti, posebno psorijaze. U tom slučaju na oboljela mjesta stavljaju se obloge od svježe biljke. Od velike koristi je ako se uz ovo pije i čaj od divlje dan i noći.
Ivanjsko cvijeće vijekovima se koristilo za sirenje mlijeka. Ova tradicija sačuvana je i danas u nekim dijelovima Grčke.
Čaj za čišćenje jetre
Ivanjsko cvijeće (Galium verum) 100g
Trava iva (Teucrium montanum) 100g
Korijen maslačka (Taraxacum officinale) 100g
Sve biljke pomješajte pa dvije supene kašike smješe prelijte sa 300ml ključale vode. Promješajte, poklopite i ostavite da stoji 1h. Procijedite i pijete pola sata prije jela, nezaslađeno.
Obloge protiv psorijaze
50g sviježeg ivanjskog cvijeća sameljite na mašini za meso ili multipraktiku. Toj masi dodajte kašičicu nevenovog ulja i u tankom sloju namažite na oboljelo mjesto. Zavijte gazom i ostavite da stoji pola sata. Nakon tog vremena isperite čistom vodom, osušite, pa namažite gelom od aloje.
Uz ovo se pije čaj od divlje dan i noći (Viola tricolor). Dvije supene kašike suve biljke preliti sa pola litra hladne vode i kuvati 2-3 minuta. Skloniti sa vatre, poklopiti i ostaviti da odstoji pola sata, procijediti i popiti nezaslađeno.
Čaj za urogenitalni trakt
Ivanjsko cvijeće (Galium verum) 100g
Zlatnica (Solidago virgo-aurea) 100g
Dvije supene kašike suve biljke preliti sa pola litra hladne vode i kuvati 2-3 minuta. Skloniti sa vatre, poklopiti i ostaviti da odstoji pola sata, procijediti i popiti nezaslađeno tri puta na dan -piše Snaga bilja
Prije upotrebe prirodnih lijekova posavjetujte se sa svojim ljekarom ili farmaceutom.
SARAJEVO, BANJALUKA – Poljoprivrednici u Republici Srpskoj koji se bave uzgojem junadi kažu da su već na koljenima, jer je veliki broj bikova prerastao, juneće meso se prodaje za 3,5 KM kilogram žive vage, što je, ističu, ispod svake cijene, a još nema indicija da bi izvoz mesa u Tursku mogao u skorije vrijeme da počne, jer je pandemija zaustavila sve procese.
Vladimir Usorac, predsjednik Udruženja poljoprivrednika RS, kazao je za „Nezavisne“ da ima dosta junećeg mesa viška za otkup. Navodi da je otkupljeno samo ono što je finansiralo resorno ministarstvo.
„Od prvog momenta u Tursku nije išlo zato što su oni koji su izvozili uzimali iz Poljske, a ovdje kupovali malo, a sad ne kupuju ništa domaće“, kaže Usorac.
On je rekao da je problem uvozno-prerađivački lobi i da poljoprivrednici nemaju nikakve šanse.
Staša Košarac, ministar spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH, tvrdi da će istrajati na tome da, kada epidemiološki uslovi dozvole, zajedno sa nadležnim entitetskim ministrima, direktorom Kancelarije za veterinarstvo BiH, ambasadorom Turske u BiH te predstavnicima kompanije „Tareks“ i svim sertifikovanim klaničkim kapacitetima u Republici Srpskoj i Federaciji BiH definišu primarni otkup domaće proizvodnje putem klaničkih firmi koje imaju sertifikate za izvoz mesa u Tursku.
Rekao je da je izvoz mesa u Tursku značajan posao za poljoprivrednike iz Republike Srpske i Federacije BiH i treba ga unaprijediti.
„Zbog prisutnih viškova u oba entiteta, a koji se odnose na primarnu proizvodnju, neophodno je za ovu godinu povećati kvotu sa 3.000 tona na 5.000 tona od ukupno odobrenih 8.000 tona. To bi značilo da akumulirane viškove možemo prodati Turskoj, čime bismo obezbijedili veću robnu razmjenu, kao i otkup domaće proizvodnje. Insistiraću na tome da sa turskom kompanijom, koja je ovlaštena za izvoz mesa u Tursku, definišemo da se u ovaj posao uključi značajno veći broj sertifikovanih kompanija iz Republike Srpske i Federacije BiH, što do sada, nažalost, nije bio slučaj. O ovim temama nedavno sam razgovarao sa ambasadorom Turske u BiH Haldunom Kocem i upoznao sam ga sa stavovima“, kazao je Košarac.
On smatra da je politika bivšeg ministra spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH bila nekorektna prema prerađivačkim kapacitetima iz Republike Srpske.
„Ja želim da ispravim nepravdu učinjenu prema kompanijama iz Republike Srpske i jasno se zalažem za ravnopravan tretman svih sertifikovanih kompanija iz oba entiteta. To je moje opredjeljenje od kojeg neću odustati“, rekao je Košarac.
Nedžad Bićo, predsjednik Udruženja poljoprivrednika FBiH, za „Nezavisne“ ističe da su se poljoprivrednici „opekli“ sa izvozom i da je dosta ljudi odustalo od toga, odnosno da sada mali broj stočara uzgaja bikove.
„To što se uzgoji proda se ovdje u Federaciji BiH. Međutim, razgovarao sam sa kolegama u Semberiji i tamo je, kažu, katastrofa i, nažalost, uzgajivači u RS su na koljenima“, rekao je Bićo.
Kumkvat voće ili japanska pomorandža je ukusan citrus, koji mnogo doprinosi zdravlju. Pročitajte šta je kumkvat, gdje možete naći njegove sadnice, kakva benefite za zdravlje donosi, i kako se na razne načine može koristiti u ishrani.
Kumkvat sadnice se mogu napraviti i na našim prostorima, bilo u vrtu, bilo u kući, jer nije zahtjevno za održavanje. Kumkvat je veličine čeri paradajza, što ga čini još slađim i primamljivijim za jelo, što je veoma važno kada se radi o hrani.
ŠTA JE KUMKVAT VOĆE?
Kumkvat biljka je poznata i kao japansko voće, odnosno, japanska pomorandža, koje je u Evropu došlo relativno skoro, prije manje od dva vijeka. Međutim, kumkvat je brzo napredovao, pa je ubrzo počeo da se sadi i u kućama kao kućna biljka, koja daje veoma zdrave plodove.
Ovo voće liči na mini pomorandže, a od njih se razlikuje jer ima slađi ukus, i jede se zajedno sa korom koja je dovoljno mekana. Ukusom najviše podsjeća na mandarinu.
Najveći benefiti za zdravlje se ostvaruju upravo zbog drugačijeg načina konzumiranja u odnosu na druge citruse. Kora sadrži brojne vitamine i antioksidante, koji regenerišu vaše telo i čuvaju imunitet.
KUMKVAT ZDRAVLJE ČUVA
Voće kumkvat je veoma ukusno i nevjerovatno zdravo. Veoma su niskokalorična namirnica, i sadrže veliki broj antioksidanata, kao i vitamina C. Mnogi minerali se nalaze u ovoj zdravoj voćki, poput kalcijuma, fosfora i magnezijuma.
Kumkvat mnogo doprinosi digestivnom sistemu, jer sadrži vlakna, koja često zaboravimo da unesemo. S obzirom na to da su mali i slatki, možete ih lako pojesti i uživati u podizanju zdravstvenog stanja. Vlakna su veoma važna za digestivni sistem, i mnogo utiču na to kako varite drugu vrstu hrane.
Doprinosi jakom imunom sistemu, jer sadrže veliku količinu vitamina C. On je prirodni antioksidant koji podiže vaš imunitet i sprječava bakterije da preuzmu kontrolu. Vitamin C je veoma važan, jer osim odbrane od raznih bacila, pomaže i bržem zarastanju rana i oporavljanju.
Ako budete redovno jeli ovo voće, vaša koža će biti sjajnija i zdravija, ali što je najvažnije – mlađa. Antioksidanti iz kumkvata nas brane od slobodnih radikala i oštećenja ćelija kože.
Osim što ima pozitivan uticaj na kožu, hrani vašu kosu i održava savršen vid. Beta-karoten iz kumkvata je antioksidant uz pomoć kog vaše oči vide jasnije, a boje čini mnogo čistijim. Kalcijum koji se nalazi u ovoj biljci doprinosi očuvanju zdravlja kostiju i zuba, što ovu voćku čini svemogućom i obaveznom u našoj kuhinji. Nemojte oklevati, već prvu sadnicu zasadite već danas.
KUMKVAT SADNICE MOŽETE NAPRAVITI I KOD KUĆE
Ovo voće je sposobno da preživi mnoge uslove, i ne zahtjeva specifično i posebno zemljište, već je sposbno da raste u mnogim vrstama zemljišta i vremenskim uslovima. Lako održavanje i sadnja je velika prednost ovog voća, pa iskoristite tu pogodnost i pokušajte da ga uzgajate u saksiji, za početak.
Uzgoj – lako i bez pretjeranih obaveza
Kumkvat voće može da izdrži prilično niske temperature, koje idu i ispod nultog podioka. Kumkvat ne može da podnese veliki mraz, ali temperatura do -8 stepeni je potpuno optimalna i izdržljiva za ovu biljku.
Mnogi pomisle da kumkvat treba da izlažu visokim temperaturama, kao i svo drugo citrusno voće, ali istina je da kumkvat ne podnosi ni prevelike vrućine. Njemu je potrebna optimalna količina Sunca, svjetlosti i hladovine. Tokom zime posebno vodite računa da kumkvat ima dovoljno svjetlosti. Najbolje bi bilo da ga držite kod balkonskih vrata ili prozora.
Tokom ljeta, nemojte ga izlagati prevelikoj količini Sunca i toplote, već ga povremeno sklanjate u hladovinu, kako bi lijepo napredovao. Plodovi kumkvata će sazreti do početka jeseni ili rane zime, pod uslovom da je temperatura oko nultog podioka, ili malo ispod.
Kumkvat – uzgoj u posudi
Poželjno je na svaka dva, do dva i po mjeseca odraditi đubrenje, kako bi kumkvat dao dobre i zrele plodove i rastao zdravo. Ono o čemu posebno treba povesti računa je obezbeđivanje dovoljne širine i visine prostora za ovu biljku, jer kumkvat drvo može da naraste čak do tri metra.
Ovo ćete regulisati tako što ćete ga u manjoj količini izlagati Suncu. Tako će dostići oko dva metra, što je optimalna visina za mnoge stanove.
Zemljište u kom se gaji voće kumkvat treba da bude blago natopljeno, nikako nije poželjno da ga previše zalivate. Ukoliko to uradite, korijen će se oštetiti i imaće veliki uticaj na krajnji rezultat. U saksiji morate napravite prostor za odlivanje viška vode, kako korijen ne bi bio pretopljen.
Kako posaditi kumkvat?
Kumkvat voće možete posaditi u saksiji uz pomoć sjemena, koje mora da stoji najmanje dvije nedelje. Kada prođe to vrijeme, sjeme treba premjestiti u pjeskovit supstrat, jer je veoma važno da kumkvat održava optimalnu količinu vlažnosti.
Najbolja temperatura za kumkvat sjeme je oko 20 stepeni, i dovoljno je da ga stavite plitko u zemlji, odnosno, maksimalno do 1 cm. Svjetlost i toplota na početku sadnje mnogo znače, i doprinose kvalitetnom uzgoju. Ako su uslovi dobri, sjeme će proklijati u roku od mjesec dana, ali moguće je da se to dogodi i ranije i kasnije.
GDJE KUPITI?
Kumkvat možete kupiti u nekoliko oblika. Možete ga kupiti kao sjeme na pijaci, možete ga kupiti kao sadnicu, preko mnogih oglasa ljugi koji ih uzgajaju, ili preko rasadnika čiji je fokus prodaja sadnica.
Voće možete kupiti i kao plod, ali tada je njegova cijena najviša. Ipak, mnogi ne žele da gaje biljku, pa im je najlakše da kupe njen gotov plod.
Poslije uboda insekata, na koži mogu da se jave crvenilo, svrab, osipi. Za malu djecu koja imaju burne reakcije najbolje je primeniti troprocentnu bornu kiselinu
Iako je ubod komarca u većini slučajeva bezazlen, izaziva iritantan svrab koji ne prestaje. Kada ujedu, komarci za sobom ostavljaju pljuvačku koja sadrži protein zbog koga naše telo budi imuni sistem i otpušta histamin, hemijsku supstancu koja izaziva reakciju – crvenilo i svrab.
Doktorka Svetlana Đurišić, dermatolog iz ordinacije „Dermatim“, savjetuje da se mjesta uboda ne češu, kako se infekcija ne bi razbuktala:
– Mjesto uboda treba namazati kortikosteroidnom kremom, najbolje mometazonom, jer se on ne resorbuje, a srednje je jačine. Za 15 minuta zaustavlja imunološki odgovor kože na ubod komarca, smiruje svrab, a tokom dana dovodi do povlačenja promjene.
Za malu djecu koja imaju burne reakcije najbolje je primjeniti troprocentnu bornu kiselinu. Obično se koristi kao obloga tokom 20 minuta. Smanjuje crvenilo i otok i ima antiseptično dejstvo. Kod alergija na ubod uvek se kombinuje sa kortikosteroidnim kremom.
Od prirodnih preparata, dr Đurišić savjetuje jabukovo sirće
– Umočite vatu u jabukovo sirće i prislonite na mjesto ujeda. Vatu zalijepite flasterom i ostavite da djeluje. Iako će na početku peći, jabukovo sirće veoma često pomaže da svrab nestane.
Može da pomogne i preparat od aloje. Iako je najprirodniji način samo biljkom protrljati mesto uboda, poslužiće i gelovi od aloje iz apoteke.
– I tapkanje sode bikarbone na mjesto uboda smanjuje upalu i svrab, samo treba paziti da koža ne bude previše iritirana od češanja – kaže dr Đurišić.
Kao prva pomoć može da posluži i unutrašnja strana kore banane utrljana na mjesto svraba, zatim limun koji ima jako antibakterijsko dejstvo, pa je zato djelotvoran u slučaju svraba. Važno je samo da se mjesta koja tretirate na ovaj način ne izlažu odmah suncu.
Med djeluje kao prirodni antibiotik, pa se preporučuje da se malo meda utrlja na kritično mjesto. I kockica leda ako se protrlja na koži smanjuje otok i crvenilo, i blokira histamin da uđe dublje pod kožu.
Iako su alergijske reakcije na ubod komarca retke, one mogu da budu izrazito burne, takozvane urtikarijalne reakcije. Tada su crvenilo i otok na mjestu uboda veoma izraženi. Naročito lako otiču očni kapci i mjesta gde se graniče koža i sluzokoža. Burna alergijska reakcija može da se ispolji i ubrzanim disanjem, kašljem i malaksalošću.
Osobe alergične na ubod komarca moraju potražiti pomoć ljekara, jer navedene metode često nisu dovoljne da zaustave burnu reakciju – upozorava dr Đurišić.
Podmlađivanje voćaka je pomotehnička mjera koja se primjenjuje u ekstezivnoj proizvodnji kajsije kod stabla koja se ne režu redovno.
Kod ovakvih stabla dolazi do ogoljavanja unutrašnjosti krune i odumiranja obrastajućeg drveta, a rodnost se premješta na periferiju krune. Takođe je izraženo značajno smanjenje prinosa i pogoršanje kvaliteta plodova.
Cilj podmlađivanja je da se oštrom rezidbom obnovi rodna površina krune, produži rodnost i poboljša kvalitet plodova, podseća Suzana Jerkić dipl. inž. voćarstva i vinogradarstva PSSS Vranje.
Podmlađivanje kajsije
Kajsija dobro podnosi podmlađivanje, jer ima veliki potencijal formiranja mladara iz latentnih (spavajućih) i adventivnih pupoljaka.
Podmlađivanje je ekonomski opravdano u slučaju kada zasad nije previše proređen usljed prevremenog sušenja stabla (apopleksije). Pored toga potrebno je da stabla budu još uvjek zdrava i vitalna.
Stepen rezidbe je utoliko oštriji ukoliko su stabla starija i više zapuštena.
Kod mlađih stabla primenjuje se blaža rezidba
Skeletne grane se obično prekraćuju do 1/3 njihove dužine. Uklanja se drvo starosti dve do pet godina a prekraćivanje se izvodi iznad jednog dobro razvijenog bočnog i vitalnog ljetorasta.
Kod starijih i više zapuštenih voćaka primjenjuje se oštrija rezidba
Skeletne grane se prekraćuju za ½ njihove dužine, a u nekim slučajevima i više.
Preporučuje se da se ovakvo podmlađivanje obavi postepeno u toku 2-3 godine.
Podmlađivanje se može obaviti u dva termina: rano u proljeće, posle kretanja vegetacije ili u toku ljeta, po završetku berbe plodova, savjetuje Jerkić.
Skraćivanje grana se izvodi motornom ili ručnom testerom ili velikim voćarslim makazama.
Presjeke treba zagladiti nožem i premazati kalem-voskom.
Kako njegovati stare zasade voća?
U starim zasadima često beremo veoma ukusne i mirisne plodove. Stara stabla zahtjevaju njegu. Kako im možemo produžiti život? Savjete daje Snežana Dragićević-Filipović savjetodavac PSSS Čačak.
Na deblu i osnovnim granama stabla u starijim zasadima površinski slojevi kore pucaju, izumiru i služe za utočište mnogima štetočinama. Na površinskom sloju se stvara mahovina, lišajevi, gljive i gnezda gusenica, tako da je važna mera uklanjanje površinskog sloja kore.
Takvu koru treba svake godine specijalnim strugačima, ili čeličnim četkama skidati i spaliti.
Kora se uklanja oprezno, da se ne povredi tkivo drveta i ne naprave rane.
Očišćenu koru treba sakupiti izneti iz zasada i spaliti. Tako se uništavaju mnoge štetočine i njihova jaja. Ovo se radi u jesen ili rano u proljeće, podsjeća Filipović.
Ako su se na starim stablima pojavile duplje (šupljine) ili ukoliko je došlo do ljuštenja kore treba ih prvo dobro očistiti, zatim dezintifikovati, a potom premazati kalemarskim voskom.
Često iz korijena oko debla izbijaju izdanci koji iscrpljuju voćku. Na njima se mogu pojaviti štetočine kao što su krvava vaš i lisna vaš. Zato izdanke treba otkopati i sasjeći tako da ne ostanu patrljci, jer bi iz njih izdanci izbijali još gušće i više.
Uzdužno paranje kore
Ako je stablo previše bujno onda se primjenjuje uzdužno paranje kore na deblu i skeletnim granama.
Paranje se sastoji u tome što vrhom voćarskog noža oprezno zasjecamo koru debla odozdo naviše, ne nanoseći povrede drvenom dijelu debla.
Paranje se izvodi rano u proljeće dok ne krenu sokovi.
Ukoliko postoji opasnost od zimskih mrazeva paranje se vrši koso.
Paranje ili uzdušno rovašenje kao mjera nege stabala se pokazala kao dobra za sprječavanje debljanje tkiva ispod nje.
Ukoliko ima mehaničkih povrjeda na deblima voćaka, njih je potrebno prvo očistiti i dezinfikovati, a potom premazati kalemarskim voskom.
Rezidba – Svake godine rezidbom treba obnoviti 20-30% rodnog drveta, kako bi voćka redovno i obilno rađala. Mlade voćke po pravilu treba slabije orezivati. U periodu formiranja oblika krošnje rezidbu svesti na najmanju mjeru. Rodnu granu sa rodnim grančicama svake četvrte do šeste godine obnoviti.
Preporuka je da se svake godine sa rodnog drveta obnoviti 1/4 do 1/6 rodnih grančica.
Rezidba se izvodi zimi u periodu zimskog mirovanja (od novembra do aprila) kada nema pojave jakih mrazeva. Rezidba može da se obavlja i ljeti i to je takozvana rezidba na zeleno. Zimska rezidba se obavlja kada je drvo golo, bez lišća, pa je samim tim raspored grana u krošnji nakon rezibe daleko pregledniji.
Kod jabuke se razlikuje nekoliko vrsta rodnih grančica
KRATKE (KRUTE) RODNE GRANČICE predstavljaju kratke priraste bez vidljivih bočnih pupoljaka i sa rodnim pupoljkom na vrhu. Formiraju se u toku jedne ili više vegatacija stvarenjem lisnih rozeta.
TANKE (KOPLJASTE) RODNE GRANČICE su prirasti dužine do 15cm sa jasno izraženim internodijama, sa razvijenim bočnim pupoljcima i rodnim pupoljkom na vrhu. Bočni pupoljci su obično vegetativni,a mogu biti i mješoviti. Formiaju se u toku jedne ili više vegatija.
VITE RODNE GRANČICE su duge 15-50cm i najčešće samo na vrhu imaju rodni pupoljak. Kod nekih sorti (zlatni delišes) često se u vršnom dijelu ove rodne grančice javljaju bočni rodni pupoljci koji daju kratke, obrastajuće priraste.
DUGE RODNE GRANČICE su jači prirasti (preko 50cm), koji na sebi nose uglavnom bočne mješovite pupoljke. Ove rodne grane kod nekih sorti (džonagold, gloster) često predstavljaju osnovu plodonošenja.
Ništa manje značajno je poznavati razliku u starosti rodnih granšica, odnosno prepoznati jednogodišnje, dvogošinje, trogodišnje i višegodišnje rodno drvo. Ova podjela je bitna zbog određivanja načina rezidbe koja se upravo zbog toga ne smije izvoditi šablonski.
Nerodne grančice tzv.vodopije koje se formiraju iz spavajućih pupoljaka, obavezno treba uklanjati do osnove. Isto tako sve kržljave, polomljene, osušene grane ili grančice treba uklanjati do osnove.
Savjeti pri rezidbi
Rezibu raditi kasno tokom perioda mirovanja kako bi se izbjegla oštećenja od hladnoće
Prekraćivanje treba obavljati do samog pupoljka
Uklanjanje treba obavljati do same osnove grane koja se uklanja
Ne obavljati kompletnu rezidbu sa ciljem da se dosta zasjenjeno drvo preobrati u rodno tokom samo jedne godine. Ovakvu rezidbu treba vršiti nekoliko godina.
Prilikom rezibe koristiti oštar alat koji treba prilagoditi debljini grane.
Ručne makaze upotrebljavati za male grančice, makaze za rezidbu za grane srednje veličine i testeru za velike grane.
Ukoliko je rezibom došlo do jačih rana, potebno ih je dezinfikovati 5% rastvorom plavog kamena i premazati kalem voskom ili bitumenom.
