Naslovnica Blog Stranica 664

Kako osušiti ljute papričice i kada je pravo vrijeme za branje

Donosimo vam jednostavne savjete kako osušiti ljute papričice.

Ljute papričice možemo pripremati na mnogo različitih načina, a između ostaloga možemo ih i sušiti. Da bismo vam u tome pomogli, donosimo vam praktične savjete za sušenje ljutih papričica.

Ljute papričice nisu samo ukusni začin koji svakom jelu daje posebnu aromu, one su također bogate nutritivnim vrijednostima i kao takve vrlo zdrave, piše RTL.hr. Njihova priprema i upotreba razlikuje se od ukusa do ukusa, ali jedno je sigurno – kako se god pripremale, ljute papričice osvajaju ukusom.

Sušenje ljutih papričica sve je popularnije, pogotovo zbog činjenice da se može upotrebljavati kao začin u raznim jelima. Rok trajanja sušenih papričica mnogo je duži nego kod svježih, što pojednostavljuje njihovu upotrebu.

Kako osušiti ljute papričice

Da bi sušenje čili papričica bilo uspješno, potrebno nam je mnogo sunca i topline. Naime, bez ovih faktora ne može doći do pravilnog i uspješnog sušenja začina, pa tako ni ljutih papričica. Prije samog sušenja ljute papričice nije potrebno čistiti, kao ni uklanjati sjemenke.

Papričice jednostavno posložimo na konac pod uglom od 45 stepeni, a na sam kraj konca postavimo manji komad drveta, čačkalicu i slično, s ciljem da papričice ne skliznu s konca. Pazite da ne napravite rupicu u plodu jer bi to moglo ulazno mjesto plijesni. Vijenac objesite na sjenovito, prozračno mjesto. Kako će se ljute papričice sušiti, tako će njihova boja biti sve tamnija. Vrijeme sušenja ne može se predvidjeti, ali se većina ljutih papričica najčešće suši do mjesec dana.

PROČITAJTE:

Hrana koja liječi: Ljuta papričica čudo od namirnice, evo za šta je sve dobra

Kako isplesti vijenac od luka!

Ulje ljutih papričica – Kako se pravi i primjenjuje

Smokva protiv kurijeg oka – Evo kako je koristiti

Jedan od naučinkovitijih i od davnine poznatih prirodnih lijekova protiv kurjih očiju je smokva. Smokva uklanja kurje oko jer sadrži enzime za razlaganje bjelančevina koji pomažu u uklanjanju raznih kožnih izraslina. Slične enzime sadrže i papaja i ananas koji se takođe stoljećima koriste za rješavanje tog problema. Istina je da smokva uklanja kurje oko pored toga uz pomoć smokve možete ukloniti bradavice sa tijela.

Smokva za kurije oko – Kako je koristiti

Bilo da koristite papaju, ananas ili smokvu postupak je isti, svježi plod prerežite, unutrašnjim dijelom ga stavite preko kurjeg oka te ostavite da stoji preko noći. Sutradan uklonite plod, a stopalo namačite u vodi oko pola sata i zatim pokušajte ukloniti kurje oko.

Trebalo bi ići prilično jednostavno, ako nije riječ o predubokom kurjem oku. U tom slučaju potrebno je više puta ponoviti postupak, no i kod najtvrdokornijih slučajeva pet takvih tretmana trebalo bi biti dovoljno da se barem privremeno riješite kurjeg oka. Još jedna biljka koja može pomoći u liječenju kurjeg oka je vrba. Ona sadrži salicilate, sastoke slične aspirinu, koji ublažavaju bol, ali budući da su ujedno i jake kiseline, mogu rastvoriti kurje oči. No, koru vrbe koristite vrlo oprezno jer ako dođe u dodir sa zdravom, okolnom kožom, može izazvati upalu.

Prirodni lijekovi za kurje oko

Čuvarkuća kao lijek za kurje oko -Uzmite jedan listić čuvarkuće i skinete mu tanku kožicu koja ga okružuje sa jedne strane. Zatim listić stavite na kurje oko tako da strana koja je bez kožice ide na bolnu površinu.

Zaljepite flaster preko lista čuvarkuće kako se ne bi pomjerala, i ostavite cijeli dan pa navečer zamjenite sa novim listom. Obavezno nosite noću ovaj flaster jer su tada noge van obuće i najveći efekat se dešava upravo tada. Za par dana kurje oko bi trebalo da ispane zajedno sa svojim korijenom, a mjesto gdje je bio, popunit će zdravo tkivo za nekoliko dana. Ovo je stari i mnogo puta isprobani recept koji zaista daje nevjerovatne rezultate za kratko vrijeme protiv kurjeg oka.

Kora od banane za kurje oko – Naveče prije spavanja zamotajte koru banane na kurje oko i ujutro skinite svijetli omekšali dio kože. Nakon nekoliko dana, bolni čepić iz središta će ispasti.

Liječenje kurjeg oka limunom – Omotajte zavojem krišku svježeg limuna oko zahvaćenog prsta prije spavanja. Skinite sljedećeg jutra i ponavljajte svake večeri kroz tjedan dana.

Bijeli luk za kurje oko – Predio oko kurjeg oka namazati uljem, na bolno mjesto priviti bijeli luk i učvrstiti ga flasterom ili zavojem. Ostaviti da odstoji preko noći. Ponavljati postupak najmanje tri dana. Nakon toga mjesto gdje se nalazilo kurje oko svakodnevno mazati nekom hidratantnom kremom.

Izvor: narodnilijek.com

PROČITAJTE:

Prirodni lijekovi za čišćenje masne jetre

40 smokava za 40 dana – Prirodni lijek koji će vas preporoditi

Prirodni lijek za otečene noge od samo 2 sastojka

Pekmez od šipka – Poduhvat vrijedan truda

Pekmez od šipka – Upotreba šipka ponovo je dobila na popularnosti u posljednje vrijeme jer je ustanovljeno da sadrži mnogo vitamina C. Novija istraživanja su pokazala da bi šipak mogao da pomogne ublažavanju bolova i povećanju pokretljivosti zglobova zahvaćenih artritisom. Takođe, ustanovljeno je da se u osušenom šipku, a i u proizvodima dobijenim prerađivanjem ovih plodova, može zadržati znatan dio tog inače nestabilnog vitamina.

Sastojci za pekmez od šipka

  • 8 kg očišćenog šipka
  • 5 kg šećera
  • pribor: presa
  • cjediljka
  • gaza
  • rukavice

Vrijeme spremanja je 4320min.

Šipku odstraniti crne kapice,čim malo predahnete,oprati i raširiti ga na prostirku da se suši,odnosno da „ugnili“ nekoliko dana(ovo vrijeme nije uračunato u „vrijeme spremanja“)….do tada liječiti ruke od ogrebotina jer koliko god se zaštitiš negdje ipak zapne :((

Šipak sasuti u dubok lonac,naliti vodu i kuhati da dobro omekša.

Propasirati kroz pasirku,trop sačuvati pa ga još jednom skuhati (paziti da ne zagori) i pasirati još jednom i pomagati se opet toplom vodom da se dobro ispere slast od šipka.

To je prva faza pasiranja,onda ponovo pasirate kroz cjediljku sav prikupljeni sok (ja sam dobila 14 litara).

Sok još jednom pasirati kroz gazu,obavezno sa rukavicama.

Staviti na vatru da se kuha.ad upolovi staviti šećer i kuhati dalje.

Gustoću provjeravati stalno….na tanjirić nasuti jednu kašiku pa ohladiti napolju i tako…ja mislim da sam to isprobavala jedno desetak puta….usput stalno miješala da ne zagori…jer TO se ne smije desiti!!!!

Vruć pekmez sipati u zagrijane tegle,poredati u toplu pećnicu i ostaviti preko noći da se uhvati korica.

Ujutru staviti poklopce.

Od 8 kg šipka, očišćenog od kapica dobila sam 14 litara sokića na koji sam stavila 5 kg šećera.

Dobila sam 10.5 kg finog,gustog,domaćeg pekmeza.

Izvor: coolinarka.com

PROČITAJTE:

Pekmez od smokvi – Brza priprema, nezaboravan ukus!

Pekmez od krušaka kao prirodni lijek za sve bolesti

Slatko od šljiva – Tradicionalni recept

Pravilan način gajenja i ishrane pilića – Uspjeh zagarantovan!

Pilići zahtevaju određenu količinu proteina u smješama u skladu sa fazom razvoja jer proteini odlučuju koliko će krajnji rezultat tova biti isplativ. Međutim, veoma je važno objezbediti amino kiseline koje oni ne mogu sintetisati. U tome je tajna uspjeha u tovu.

Biološke specifičnosti živine u mnogome utiču na proteinske potrebe ovih gajenih životinja. U nizu specifičnih činioca najvažniji uticaj imaju vrste i hibridi, a potom pravac proizvodnje i uzrast. Veliki broj faktora uslovljava i složenije analize na osnovu kojih se donose preporuke.

U uslovima ambijentalne temperature (18 do 24 C°) menja se obim konzumiranja suve materije, pa je potrebna i promjena sadržaja proteina u obroku. Proizvođači komercijalnih hibrida živine po pravilu daju i posebne preporuke koje se odnose na većinu grupa hranljivih materija počev od proteina pa do mineralno-vitaminskih smješa. Za razliku od nekih drugih vrsta gajenih životinja, kod živine se znatno veći problem javlja u vezi sa biološkom vrijednošću nego sa ukupnim učešćem proteina u hranivima.

U praktičnim uslovima najčešće se lako omogući potrebno učešće proteina u smješi, odnosno obroku. Problem se javlja kada treba objezbediti sve neophodne amino-kiseline za produkciju standarnih proteina. Kao i sisari (preživari i svinje) tako i živina ima ograničenu mogućnost sinteze pojedinih amino-kiselina u organizmu. One predstavljaju esencijalne amino-kiseline i moraju se obezbediti u količini neophodnoj za zadovoljenje potrebe organizma. Jedan dio ovakvih amino-kiselina uopšte se ne sintetišu u organizmu gdje se ubrajaju lizin, metionin, fenilalanin, triptofan i treonin, a druge u mjeri koja nije dovoljna za zadovoljenje potreba i tu spadaju leucin, valin, arginin, histidin, glicin, prolin i izoleucin. Za razliku od njih neesencijalne amino kiseline mogu da se sintetišu u organizmu.

Posmatrajte ponašanje pilića i osigurajte dobar uzgoj

Postoji i grupa amino-kiselina koje mogu da se sintetišu od esencijalnih amino-kiselina. Kao primjer može se predstaviti produkcija cisteina i tirozina od esencijalnih metionina i fenilalanina.

Proteini odlučuju uspješnost tova

Brojne su posljedice deficita proteina u ishrani živine, ali se posljedično sve manifestuju kroz vidno opadanje proizvodnje bilo da se radi o nosivosti odnosno drugih parametara u procesu proizvodnje jaja ili se s druge strane radi o depresiji prirasta u tovu brojlerskih pilića. Upravo ovako izražene pojave posledica su prevashodno nedostatak određenih amino kiselina.

Neosporno je da i nedovoljna količina proteina ima takođe uticaja na slabe proizvodne rezultate. Važno je ipak imati u vidu da se javljaju određeni karakteristični simptomi nedostataka amino kiselina u ishrani živine. Najizraženiji su poremećaji u razvoju perja, brojne patološke promene boje perja, kao i nastanak dermatitisa.

Izvor: PSSS

PROČITAJTE:

Zašto kokoške jedu svoja jaja i kako to da spriječite

7 čudnih znakova koji ukazuju da su kokoške bolesne

Ova vrsta kokoške ima crne kosti, organe i meso: Evo i zašto

Pampas trava – Pravilna njega, gajenje i zaštita!

Pampas trava porijeklom je iz Južne Amerike. Specifičnost ove trave je u tome što formira visoki busen koji je k tome i vrlo širok, gotovo 2,5 m. Listovi pampas trave tanki su i dugi oko 1 m. Cvjetna stapka završava cvjetnom metlicom dužine 40 do 50 cm. Postoje sorte s bijelom i ružičastom metlicom. Ružičaste sorte nižeg su rasta.

Pampast travu možete uzgojiti iz sjemena ili se razmnožavati dijeljenjem. Preporučuje se dijeljenjem jer sjeme brzo gubi klijavost. Sjeme se sije od kraja zime do lipnja. Nakon sijanja ne pokriva se zemljom već se samo lagano utisne i zemlja se poprska pomoću prskalice. Temperaturu treba održavati na 22° C do nicanja. Kada pampas trava ojača i dovoljno se razvije presađuje se u vrt. Na odabranom mjestu pampas trava se može uzgajati 6 godina, nakon čega se busen dijeli i rasađuje. Dijeljenje i presađivanje obavlja se u svibnju. Zbog robusnosti i visine, potrebno joj je dovoljno prostora za širenje kako bi imala maksimalni učinak.

Ova biljka mora se zaštititi bez obzira dali je zima hladna ili blaga. Pampas trava ima plutasti korijen koji je osjetljiv na hladnoću. Reagira na niske temperature, manjak ili višak vode i ostale promjene. Najbolje uspijeva na propusnim i lakim tlima, bogatim hranjivima.

Pampas trava je močvarna biljka koja traži dovoljno vode, ali samo onu količinu koju može potrošiti. Višak vode dovodi do truljenja biljke pa stoga treba izbjegavati sadnju na mjestima sa visokom razinom podzemnih voda. Najbolje je posaditi ju na sunčani položaj zaštićen od vjetra. Lišće pampas trave vrlo je oštro pa treba izbjegavati sadnju uz staze. Kada radite oko pampas trave najbolje je koristiti kožne rukavice.

Pampas trava – zaštita

Zaštita se provodi na način da se vrat biljke nagrne suhim lišćem i travom u obliku stošca. Kako vjetar nebi odnio zaštitni pokrov, pokrije se papirnatom vrećom ili kartonom. Nikako ne pokrivati plastičnom folijom zbog kondenzacije vlage. Na kraju se pokrije slojem zemlje. Starijim biljkama lišće se spiralno poveže kako se voda nebi slijevala u središte busena. Krajem travnja uklanja se zaštita i lišće se odreže na visinu 10 do 30 cm. Ova mjera je obvezna jer omogućuje razvoj novih izboja.

Pampas trava je najefektija kada se sadi kao soliter nasred travnjaka ili u kombinaciji s drugim ukrasnim travama.

Izvor: agroportal.hr

PROČITAJTE:

Božur – Cvjeta godinama bez pauze

SEPTEMBARSKI BAŠTENSKI RADOVI

Jasmin njega – Pažljivo zalivajte ovu mirisnu penjačicu

Božur – Cvjeta godinama bez pauze

Božur je višegodišnja žbunasta, drvenasta i zeljasta biljka, koja se najčeće gaji zbog svojih dekorativnih cvijetova. Ako ste jedan od onih uzgajivača cvijeća koji ne voli da svakog proljeća iznova presađuje biljke u svojoj bašti onda je idealno cvijeće za vas božur. On može da cvjeta godinama, bez pauze.

Božur je cvijeće koje uspijeva na plodnom zemljištu slabo kisele reakcije i umjerene vlage. Otporan je na niske temperature i u našim klimatskim uslovima dobro prezimljava.

S obzirom na to da je božur višegodišnja biljka, zemljište se mora dobro pripremiti prije sadnje dodavajnjem organskih (stajnjak) i mineralnih đubriva. Za dobar rast dubokog korena koji će davati brojne i kvalitetne cvjetove, treba prije osnovne obrade unijeti 30 t/ha stajnjaka i 400 do 500 kg/ha NPK 8:16:24 i zaorati.

Božuri se razmnožavaju dijenjem korijena i sadnjom mladih reznica u dobro pripremljenu zemlju isključivo u jesen, od sredine septembra do sredine oktobra, a posebnu pažnju treba obratiti na dubinu sadnje. Mladi pupoljci se pokrivaju slojem zemlje od 3-5 cm. Razmak sadnje je 70 x70 cm ili 50 x70 cm.

Mjere nege zasada božura se odnose na zaštitu od korova i bolesti kao i okopavanje i unošenje od 150 – 200 kg/ha mineralnog đubriva NPK 15:15:15 kada biljke niknu. Posebna pažnja se biljkama poklanja u prvoj godini gajenja, gdje se odstranjuju svi cvijetni pupoljci kako bi se stimulisao rast nadzemnih i podzemnih vegetativnih organa. U drugoj godini se ostavljaju samo 1 do 2 cvijeta po biljci. U trećoj i narednim godinama odstranjuju se postrani izdanci i ostavljaju se 5-7 cvetova po biljci.

Berba cvjetova božura se obavlja u maju i junu, i u zavisnosti od sorte traje 2-5 nedelje. Cvjetovi mogu da se čuvaju na temperaturi od 2-5 stepeni (u hladnjači) i do 14 dana.

Autor: dip ling. Jorgovanka Vlajkovac, PSSS Požarevac

PROČITAJTE:

Kako saditi jesenje lukovice cvijeća!

Jasmin njega – Pažljivo zalivajte ovu mirisnu penjačicu

Najljepše jesenje cvijeće za baštu

Prijedlog za zimnicu: Kiseli krastavci iz tegle /VIDEO/

Kiseli krastavci ostaju isti bukvalno do svakog sljedećeg otvaranja.

Sastojci za preliv:

  • 5l vode
  • 150 g soli
  • 75 ml esencije
  • 1/2 konzervansa
  • 1 vinobran

Sastojci:

  • 3 kg kornišona
  • crni biber u zrnu
  • korijander
  • slačica

Priprema:

Sastojke za preliv sjediniti i dobro izmešati. Oprane i očišćene krastavce stavljati u čiste sterilisane tegle i dodavati začine po ukusu. Naliti prelivom. Prijatno!

Izvor: b92

Plamenjača kupusa – Bolest koja značajno smanjuje prinos

Plamenjača kupusa –Hyaloperonospora parasitica – je bolesti koja značajno može da smanje prinos na parcelama. U jednom slučaju hemijski preparati mogu da pomognu, dok je kod drugog preventiva jedina zaštita.

Razvojni ciklus ovog parazita kreće u proljeće. Oni potom dospevaju na list, inficiraju ga i gljivica se dalje razvija.

Kod plamenjače biljka gubi boju, list požuti, vene i otpadne, a na naličju nastaje siva prevlaka. Jedna od važnih i neophodnih mjera zaštite je preventivno prskanje rasada fungicidima. U preventivne mjere spada izbegavanje vlažnih uslova i plodored.

Najveće štete parazit pričinjava na parcelama gdje je povećana kiselost zemljišta, pH vrijednosti ispod 5, te bi jedna od mjera bilo i dodavanje krečnog materijala zemljištu radi povećanja pH vrijednosti. Zaražene biljke treba odstraniti sa parcele i uništiti.

PROČITAJTE:

Kada je pravo vrijeme za berbu kupusa

Jesenja sadnja kupusa – Korisni savjeti za uspiješnu proizvodnju

Saznajte zašto je paradajz voće, a borovnice nisu bobice!

Lubenice, krastavci, paradajz – doživljavate ih kao voće ili povrće? Bez obzira na to kako ih potrošači vide, u botaničkom smislu veliki broj namirnica koje smo smatrali povrćem ipak pripada voću, i obrnuto.

Možda čudno zvuči, ali nije svo voće – voće i nije svo povrće – povrće.

Termin voća i povrća drugačije se tretira u botanici i kulinarstvu. Međutim, u današnje vrijeme i definicija u kulinarstvu se mijenja – nije tačno da se samo povrće može jesti kao obrok ili uz obrok. Jabuke i grožđe vrlo često možemo naći u obrok salatama, a višnje u prelivu za meso.

Iz ugla botanike

Kada uvidite koliko povrća je u botaničkom smislu voće, shvatićete da postoji još mnogo kombinacija u obrocima gdje je glavni sastojak voće, a ne povrće.

Govoreći iz perspektive botanike, voće je sjemenkasta struktura koja se razvija iz oplođenog cvijeta. Voće pripada višegodišnjim biljkama, te se ne mora saditi svake godine.

S druge strane, povrće nastaje iz drugih djelova biljke, poput korijena, stabla ili lišća. Sadi se svake ili svake druge godine. Postoji mnogo povrća koje dolazi od iste biljke – na primjer, celer je stablo, a kelj lišće.

6 vrsta voća za koje ste možda mislili da je povrće

1. Paradajz

Da je paradajz voće, mnogi već znaju, jer ova dilema je počela još u prošlom vijeku.

U raspravu o tome šta je voće, a šta povrće upleo se američki zakon. Kada je 1884. godine uveden porez od 10% na uvoz povrća, ali ne i voća, Niks koji se bavio uvozom paradajza se pobunio.

On je pokrenuo tužbu u namjeri da pokaže da je paradajz voće, a ne povrće. Tražio je da mu država vrati novac koji su uvoznici plaćali u obliku poreza.

  • Iz ugla botanike, paradajz nastaje oplodnjom cvijeta, što predstavlja osnovnu definiciju voća.

Ipak, sud je donio jednoglasnu odluku da je paradajz ipak povrće. Obrazložili su to riječima da se paradajz koristi za vrijeme obroka, uz ili nakon mesa ili ribe, dok se voće koristi u slatkim jelima i jede na kraju obroka.

2. Paprika

Kada pravimo prilog uz jelo, uglavnom dodajemo papriku. Nikada vam ne bi palo na pamet da napravite slatkiš od paprike, zar ne?

Ipak, i paprika je voće. Možda bi ipak bilo zanimljivo napraviti kolače od paprike?

3. Krastavci i tikvice

Ni krastavci, ni tikvice nisu slatki, i zelene su boje – sve nam govori da je riječ o povrću, ali da li  je?

Imaju neutralan ukus, i najčešće se koriste kao prilog jelu, međutim krastavac i tikvice sadrže sjemenke koje ukazuju na to da je ipak riječ o voću.

4. Masline

Mediteranska ishrana ipak je zasnovana na voću – maslinama. One se gotovo uvijek koriste u pripremi slanih jela i daju im poseban šmek koji ni malo nije voćni.

5. Patlidžan

Gorkog ukusa, tamne boje, zelene unutrašnjosti, ali ipak nije povrće jer sadrži semenke. Gorak ukus patlidžan može da se izgubi ako ga posolite i ostavite da odstoji i pusti tečnost.

6. Grašak

Iako slatkog ukusa, većina smatra da je grašak povrće. Mahuna u kojoj grašak raste je iz cvijeta. Grašak se sadi tako što se osušeni plod koristi kao sjeme, tako da je ipak riječ o voću.

Lubenica i bundeva – ukusne i zdrave voćke?

Plod lubenice pripada porodici tikvi koja je svrstana u povrće. Jednogodišnja je biljka, sade se svake godine, te, po botaničkim shvatanjima, lubenice definitivno pripadaju povrću.

  • I pored dokaza da je lubenica povrće, mnogi tu činjenicu i dalje ne prihvataju. U raznim enciklopedijama lubenica se pominje kao voće, dok je s druge strane u Oklahomi lubenica zvanično državno povrće. U Rusiji se čak i kiseli!

Ova dvojna priroda lubenice čini sve njene djelove jestivim, čak i koru. Iako nije baš najukusnija (kao i u slučaju krarstavca) jestiva je i veoma zdrava.

Možda i ne djeluje toliko nelogično da je bundeva povrće, s obzirom na to da se od nje prave slani pirei, supe ili nadevi.

Otkrijte čari slatkiša od bundeve, ali probajte i jesenje salate koje će vam probuditi čula.

Koje voće pripada bobicama?

Da, bobice jesu voće.

Iz botaničkog ugla, bobice su mesnato voće koje sadrži u plodu više sjemenki.
Ono što iznenađuje je to koje sve biljke su uvrštene u bobice – paradajz, plavi patlidžan, grožđe, persimon i ljute papričice.

Možete li onda da pogodite šta nisu bobice?

Jagode, borovnice, dud i maline. Oni su uvršteni u zbirne plodove. Formiraju male plodove od više jajnika koji ostaju odvojeni, umjesto da budu spojeni u jednu strukturu.

Jagode, kojima su sjemenke spolja, posebno su čudne.

Kod uobičajnog voća kao što su jabuke ili breskve, sjeme je okruženo zidom ploda. Isto se odnosi i na borovnice. Međutim, kako se jagoda povećava, sjemenke se razdvajaju jedna od druge i završavaju na površini ploda, što ne važi za borovnice.

Koje “povrće” vas je najviše iznenadilo i šta kažete na ove botaničke zaključke?

Izvor: organicnet.co

PROČITAJTE:

Mikropovrće – Načini uzgoja i zdravstvene prednosti!

Kako treba prati voće i povrće?

Sađenje u plastičnim čašama je aposlutni hit: Kako da uzgajite voće i povrće bez dinara i bez kapi hemije! /VIDEO/

Jesenja sjetva MRKVE – Savjeti za uzgoj bez greške

Jesenja sjetva mrkve – Mrkva se proizvodi kao druga kultura u plodoredu, a na isto mjesto dolazi poslije 3-4 godine. Dobra je predkultura, te nakon nje na parceli gdje je gajena možemo saditi većinu drugog povrća. Za nju su dobre predkulture biljke obilno đubrene stajnjakom (grašak, paprika, krompir, paradajz, kupus). Mrkvu treba gajiti na humusnim i rastresitim zemljištima jer ovakva zemljišta omogućavaju pravilan razvoj korijena i ne dolazi do pojave deformiteta – račvanja, savijanja i pucanja.

Direktna sjetva sjemena za kasnu proizvodnju vrši se u maju-junu, a predzimska krajem oktobra, početkom novembra. Prije sijanja može se obaviti naklijavanje sjemena jer se na taj način skraćuje nicanje. Sjetva se obavlja na ravnoj površini ili na gredicama koje su bolji izbor jer uzdignuti bankovi pružaju dobru provjetrenost i odvod viška vode.

Neophodne mjere

Obavezna mjera njege pri ovakvom načinu proizvodnje je zagrtanje, jer ukoliko je korijen van zemlje javlja se “zelena glava” koja smanjuje tržišnu vrijednost. Razmak između biljaka treba da je 3-10cm, što zavisi od sorte, a međuredni razmak 25-50cm za sjetvu u redove na ravnoj površini. Gredice mogu biti široke (100cm) ili uske (75cm). Na široke se sije pet redova, a na uske dva reda mrkve sa razmakom između biljaka 20 – 30-35cm, a u redu 2-3cm.

Mrkva se, takođe, može gajiti i u zaštićenom prostoru u niskim i poluniskim tunelima. Ovakav način proizvodnje primjenjuje se kada želimo da dobijemo mladu mrkvu prije proljeća. Niski tuneli su najbolji izbor jer je u takvim tunelima temperatura viša u odnosu na poluniske i mrkva brže napreduje.

U niskim tunelima je i bolje čuvanje vlage, što je naročito značajno u periodu nicanja, formiranja rozete i u fazi kada počinje širenje korijena. Ukoliko se proizvođač ipak odluči za poluniske tunele, biljke je poželjno pokriti agrotekstilom. Razmak sjetve je 5-8 x 20cm ili u pantljike sa razmakom između pantljika 50-60cm.

Izvor: organicnet.co

PROČITAJTE:

Jesenja sadnja/sjetva kelja i brokolija

Jesenja sadnja kupusa – Korisni savjeti za uspiješnu proizvodnju

Jesenja sjetva graška – Savjeti za bolji prinos