Svako od nas ima bar jedan recept za zimnicu u svojoj kožnoj svesci koji nasledio od svoje bake. Ti recepti su više puta isprobani i provjereni, a nerijetko ih i mijenjamo. Takav je i recept za kiselu papriku u krečnoj vodi bez konzervansa koji nam je poslala jedna baka iz okoline Kruševca.
Za pripremu ovog recepta nije vam potrebno mnogo, samo paprika, sirće, so i krečna voda.
Najpre dobro operite papriku i poskidajte peteljke sa nje. Paprike zatim spustiti u krečnu vodu na nekoliko minuta i odmah izvući. U lonac sipati 5 litara vode i ubaciti pola kilograma negašenog kreča. Sačekajte od 5 do 10 minuta da se kreč ugasi. Nakon toga ostavite da odstoji minimum 12 sati i procijedite kroz gazu.
TRIK: Domaćice su odavno koristile krečnu vodu za pripremu mnogih tradicionalnih recepta. Uloga krečne vode je da spriječi voće ili povrće da omekša, odnosno da mu omogući da zadrži čvrstu strukturu kroz sam proces konzervacije.
Nakon toga papriku ređajte u kacu. Postupak je vrlo jednostavan.
Postavite red paprike, red soli. Količina soli se određuje u odnosu na rastvor za nalivanje. Na 60 litara rastvora ne treba staviti više od 1,5 kg soli. Tankim slojem soli prekriva se paprika. Postupak je potrebno ponavljati dok se ne iskoristi sva paprika. Ovako spakovana paprika trebalo bi da odstoji 3 do 4 dana prije nalivanja.
Rastvor za nalivanje paprike pravi se od vode i domaćeg vinskog sirća.
Na 6 litara vode ide od litar do 2 litra domaćeg vinskog sirća u zavisnosti od kiselosti samog sirća. Nakon nalivanja potopite papriku kamenom. Za razliku od drugih recepta, zimnica pripremljena na ovaj način pretače se kao i kiseli kupus.
Ovaj samonikli, ukrasni grm lako ćete prepoznati po jarko narandžastim ili crvenim plodovima.
Naći ćete ga na rubovima šuma, livada, pašnjaka, u šikarama… I svakako ga nemojte brati odmah uz cestu zbog onečišćenja.
Plodove berite dok su čvrsti (ne prezreli i mekani) te ih odmah stavite sušiti. Bilo bi dobro da šipak berete u rukavicama zbog oštrog trnja na koje biste se mogli ubosti.
Kada šipak nakon mraza omekša, možete ga brati za pripremu marmelade.
Sušenje
Naši su stari šipak uvijek sušili prirodno, na suncu, iako se danas, zbog mogućih gljivica, preporučuje sušenje u pećnici.
Prije sušenja plodovima odstranite peteljke i tvrde krajeve. Možete sušiti cijele plodove no bolje ih je prepoloviti i očistiti od unutrašnjih sjemenki i dlačica. Dok dirate plodove šipka, nemojte trljati oči zbog moguće iritacije i svrbeža.
Sušenje na suncu: rasprostrite plodove i ostavite na prozračnom i osunčanom mjestu nekoliko dana. Povremeno ih okrenite.
Sušenje u pećnici: zagrijte pećnicu na 40-50 stepeni. Plodove šipka rasporedite na papir za pečenje pa stavite u pećnicu na 3-4 sata. Ostavite pećnicu za jedan prst odškrinutu.
Kada se šipak osuši u pećnici, izvadite ga i ostavite da se ohladi. Možete ga ubaciti u multipraktik pa dodatno izmiksati.
Sušeni šipak čuvajte u pamučnim vrećicama na nekom prozračnom i hladnom mjestu ili pak u staklenci. Može vam trajati oko godinu dana.
Meteorolozi upozoravaju da će Hrvatsku zahvatiti za nekoliko sati novo nevrijeme, jače nego što je bilo juče.
Dugo najavljivana promjena vremena zahvatila je juče Hrvatsku, temperature su značajno pale, a došlo je i do prvih ovosezonskih pahulja na najvišim planinskim vrhovima.
„I na kraju ove nedelje i na početku nove biće mnogobrojnih meteoroloških zanimljivosti i “izazova“, pa i ozbiljnijih nevolja s (ne)vremenom, čak i češćih i izraženijih od onih u petak i subotu – i to pogotovo od nedeljnog kasnog poslepodneva do ponedeljka ujutro. Naravno, osim u mnogim mjestima ponovo obilne kiš(urin)e, osobito na Jadranu jakog i olujnog vjetra, u gorju još i malo snjega – gotovo će svuda biti i barem malo sunčanog vremena u utorak i srijedu,” najavio je hrvatski metereolog Zoran Vakula.
Zbog nevremena u Hrvatskoj su na snazi žuti i narandžasti meteoalarm, piše portal Indeks.
Nevrijeme za večeras najavljuje i IstraMet, kažu da će biti jače nego juče.
Brojna nevremena zabilježena su juče širom Hrvatske, bilo je pijavica, obilne kiše, plavljenja riva, ali i snjega.
Kako pak javlja Dalmacija danas, zabilježeno je čak da je na Hvaru jednu porodicu koja je šetala uz rivu u potpunosti prekrio talas.
Jogurt protiv peruti – Ukoliko vam ramena izgledaju kao da ste bili u snježnoj oluji, postarajte se da se što prije oslobodite problema koji izaziva perut.
Prisustvo peruta nije ozbiljan zdravstveni problem ali svakako nije ni prijatna pojava.
Jogurt protiv peruti
Najjednostavnije rješenje podrazumjeva da uzmete jogurt sa bakterijskim kulturama i namažete ga na kožu glave. Ostavite ga djeluje pola sata, a zatim ga isperite. Bakterije koje jogurt sadrži držaće gljivice pod kontrolom.
Upravo zato, jogurt se smatra tradicionalnim lijekom protiv gljivičnih infekcija.
Ako vam se dogodio peh pa vam je mast koju ste željeli da upotrebite za kuvanje užegla, ne očajavajte – njen ukus i miris možete popraviti na sljedeći način:
Preručite mast u šerpu pa je grijte dok ne proključa. Potom je sklonite sa ringle, pa dok je još vrela, dodajte u nju nekoliko oljuštenih glavica crnog luka. Luk će za kratko vrijeme neutralisati neprijatan miris užegle masti. Potom je procijedite i preručite u čiste kace.
Ako vam mast pri prženju prska, dodajte u nju zrno pasulja ili suvo zrno graška. A u slučaju da niste pažljivi pa vam se mast zapali, nikako nemojte dolivati vodu već mast poklopite – usljed nedostatka vazduha plamen će se ugasiti.
Prirodno liječenje se pokazalo mnogo efikasnijim od liječenja hemoterapijama i drugim lijekovima. Trebali biste znati da hemoterapija osim što ubija kancerogene ćelije, ubija i one dobre.
Mnoge osobe koje su doktori već otpisali, izliječili su se prirodnim lijekovima. Koristili su određene biljke, namirnice kao što su cimet, med, kokosovo ulje itd. Biljka koja je takođe veoma zdrava jeste maslačak, a nažalost mnogi ne znaju njegova ljekovita svojstva. Da je dobar za želudac, žuč, a efikasan je i u liječenju leukemije.
Čaj od korijena maslačka se preporučuje osobama koje pate od leukemije, a mnogi pacijenti potvrđuju pozitivne rezultate. Maslačak ubija kancerogene ćelije i oporavlja organizam. Za razliku od hemoterapije, prirodni lijekovi kao što je ovaj, ubijaju samo loše ćelije, ne one zdrave.
Ljekovitost maslačka
Lišće maslačka po vitaminskom bogatstvu nadmašuje čak špinat i rajčicu. Sadrži vitamine A, B2, C, D i G, te minerale kalij, natrij, kalcij, fosfor i željezo. Kao moćan diuretik, blagotvoran je za bubrege i mokraćne organe.
Osim što ima diuretska svojstva, potiče stvaranje žuči, čisti jetru, pomaže kod alergija i smanjuje kolesterol. Zbog brojnih hranjivih tvari koje sadrži, lišće maslačka preporučuje se kao dodatak prehrani za trudnice i žene u postmenopauzi. Maslačak je općenito povoljan za ženska oboljenja, a osobito za sprečavanje i liječenje bolesti dojki, cista, karcinoma, otečenosti i kod problema s dojenjem.
Čaj od korijena maslačka
Korijen maslačka moćan je lijek za jetru i želudac. Šest šalica čaja od korijena maslačka dnevno navodno mogu izliječiti hepatitis u roku od dva tjedna. Fitoterapija s ovim čajem liječi svakovrsne tegobe. Preporučuje se kod probavnih tegoba, nedovoljnog lučenja žuči, visokog tlaka i manjka apetita.
Stabljike i cvjetovi
Stabljike maslačka pospješuju rastvaranje žuči, reguliraju metabolizam te pročišćavaju krv i želudac. Narodna ih medicina preporučuje protiv dijabetesa i za uklanjanje bradavica. Mažite bradavice mlijekom od stabljika maslačka dok ne otpadnu.
Od cvjetova ove biljke dobiva se sirup, kojeg ponekad nazivaju i medom, zbog njihove sličnosti u strukturi. Taj sirup čisti i jača krv i probavu, a pomaže i kod kašlja.
Paprike dobro oprati u nekoliko voda, odstraniti drške i voditi računa da se svaki kvar skloni. U lonac sipati 5 l vode, dodati esenciju, so, lovorov list i biber u zrnu . Kad provri ubaciti papriku pa kad provri promješati i pustiti još minut da vri odmah vaditi u vanglu i pokriti.
Plavi patlidžan oljuštiti i isjeći na četvrtine i njega obariti u istoj tečnosti. Paprika i plavi patlidžan se moraju ocjediti ja stavljam u rešetkast džakčić i presavijem preko neke šipke ili lonca i tako ostavim 5-6 sati najbolje cijelu noć.
Papriku mljeti na mašini za meso najsitnije rupe. U veliku šerpu sipati ulje, pa kad se ugrije istresti mljevenu papriku i mješati i pržiti oko 2.5-3 sata.
Ajvar je gotov kad se vidi dno šerpe kad se provuče varjača.
Sipati u oprane tegle i svaku teglu dobro zatvoriti i može se tegle okrenuti i tako ostaviti do sutra, ili pasterizovati u reni 90 min. na 90 stepeni C da poklopac uvuče. Ostaviti u police sa ostalom zimnicom.
Stablo brazilske šljive (Plinia cauliflora), poznato i kao žabutikaba. To je biljka poreklom iz Južne Amerike, naročito Paragvaja, Argentine i Brazila. Plod je sočan, ljubičaste boje i može se ubrati i pojesti direktno sa stabla.
Popularan je sastojak u želeima, a koristi se i za pravljenje osvežavajućeg ljetnjeg pića. Može se i fermentisati i preraditi u vino i žestoka pića.
Drvo je prilagodljivo raznim uslovima, iako preferira vlažna i blago kisela tla, uspjeće i na tlu alkalnog tipa.
Ukoliko se ubere biljka sa roditeljskog stabla, trebaće joj pet godina da počne da daje plodove. Ako uzgajate žabutikabu iz sjemena, onda može potrajati i do 20 godina dok biljka ne rodi jestivi plod.
Dok raste, plod je svijetlo zelene boje, a tek kad postane zreo poprima ljubičastu boju. Zreli plodovi imaju tek nešto veći prečnik od četiri centimetra. Stablo ove biljke je evoluirao kako bi životinje koje ne mogu da se penju visoko mogle da dosegnu, pojedu i izbace negdje semenje roditeljskog stabla, pa tako rasprostrane vrstu.
Ime žabutikaba dolazi iz izumrlog jezika tupi. Kad su Evropljani prvi put stigli u ono što je danas Brazil, tupi se koristio kao lingua franca (jezik koji prelazi granice zemlje u kojoj se govori) i preživeo je, uprkos kasnijem sistemskom suzbijanju.Žabuti je riječ na tupiju koja znači kornjača, dok kaba znači mjesto. Dakle, tamo gde pronađete ovo stablo, pronaći ćete i kornjače koje do stabla dolaze po lagan i ukusan obrok kad plod padne na tlo.
Drugi jezik – gvarani – naziva plod ivapuru – gde iva znači voće, a puru je onomatopejska riječ za hrskavi zvuk koji se čuje kad se zagrize u plod.
Ako se dobro navodnjava, drvo će cvjetati i rađati plodove tokom cijele godine – zbog čega je i popularno kod životinja.
Osim što se koristi kao hrana, plod se može isušiti i koristiti za lečenje astme i proliva. Ako su vam natečeni krajnici, možete ga upotrebiti i za ublažavanje upale. Naučnici se nadaju da će moći da ga iskoriste i u borbi protiv raka, jer sadrži određena jedinjenja koja suzbijaju rast malignih ćelija.
Vrlo važna mjera jesenske agrotehnike prije same sjetve pšenice je đubrenje koja se svakako preporučuje kombinovati zajedno sa oranjem.
ĐUBRENJE PŠENICE
Ovo se odnosi na planirane količine fosfora i kalijuma i samo jedan manji dio azota čija količina zavisi o predkulturi. Radi dobrog vezanja fosfora i kalijuma za čestice tla, smanjena je njihova migracija, za razliku od azota koji se migracijom vode vrlo lako ispire. Zbog toga fosfor i kalijum treba zaorati kako bi se jednolično rasporedili po oraničnom sloju i bili na dohvat korijenu biljke u proljetnom dijelu vegetacije.
Količinu gnojidbe planiramo prinosom. Koliko kojega hranjiva dodati nemoguće je točno odrediti bez analize tla koje se zasad vrlo rijetko praktikuju. U današnjoj proizvodnji kada su mineralna gnojiva značajno skuplja gnojidba na pamet bez točno utvrđenih količina predstavlja nepotreban luksuz i rizik.
– Za prinos od 6 t/ha, što kroz rezerve tla što kroz đubrenje, pšenici treba osigurati 150-180 kg azota, 90-100 kg fosfora i 160-200 kg kalijuma.
Za osnovnu gnojidbu tla praktikujemo NPK hranjiva sa naglašenim sadržajem fosfora i kalija (npr. 7-20-30, 10-20-30, 10-30-20) iako sve opet zavisi o raspoloživom stanju fosfora i kalijuma u rezervama tla. Kada je u pitanju dušik pravilo je da se u jesenskoj obradi doda 1/3 od njegove ukupne potrebne što je obično dovoljno iz dijela NPK formulacija, i ništa ako je predkultura leguminoza, odnosno 100-150 kg/ha Uree ako se radi o predkulturi koja ostavlja veliku masu žetvenih ostataka, kao što je primjerice kukuruz.
SJETVA
Sjetvu nema potrebe započeti prije mjeseca oktobra, a tokom tog mjeseca treba ju nastojati i završiti. Ni previše rana, a ni odveć kasna sjetva nisu poželjne u agrotehnici proizvodnje pšenice. Vrlo rana sjetva za posljedicu može imati bujni rast i prebusavanje pa biljke u zimu mogu ući s izduženim konusom rasta, kao takve neotporne su na niske temperature, oštećenja su moguća već i kod malo nižih temperaturama od 0°C.
Može se dogoditi veća bujnost usjeva u kombinaciji s eventualnim dužim trajanjem debljeg snježnog pokrivača, uslijed čega temperature pri tlu mogu biti značajno više od temperatura zraka, mogu uvjetovati intenzivnije disanje što dovodi do pojačane potrošnje skupljenih šećera.
Rezerve šećera u takvim uvjetima vrlo se brzo potroše, biljke postaju iscrpljenije, prelaze u fazu gladovanja, a nakon toga idealna su podloga za infekciju gljivičnim bolestima (snježna plijesan – Fusarium nivale). Bujnost kao posljedica rane sjetve povezana je i s prevelikom gustoćom sklopa, u takvim usjevima vrlo je velika vjerojatnost napada ostalih gljivičnih bolesti kao što su bolesti podnožja busa i stabljike, što dovodi do vjerojatnijeg polijeganja biljaka i gubitka kvalitete i kvantiteta.
Tu je i mogućnost zaraze virusima koje prenose lisne vaši, gdje za razliku od ječma simptome primjećujemo vrlo kasno, a ovisno o postotku zaraze štete mogu biti katastrofalne. Kasna sjetva sama po sebi iziskuje skuplju proizvodnju. Kod kasne sjetve moramo računati na veće gubitke u nicanju koji se nastavljaju i izmrzavanjem kroz zimu. U startu moramo povećati količine sjemena kako bi u žetvi dobili približan željeni broj klasova. Ovisno o dužini i surovosti zime sasvim je sigurno da i proljetna njega u smislu prihrane mora biti pojačana što je novi trošak uvjetovan kasnom sjetvom.
Najbolja faza razvoja pšenice za ulazak u zimu i prezimljenje je početak busanja s formirana 3-4 postrana izboja. Optimalni period koji jamči najmanje štete od zime i najbolji ulazak pšenice u proljetnu vegetaciju je ujedno i optimalni sjetveni rok. On je za većinu sorata i uzgojnih područja gdje se pšenica sije između 15.-25. oktobra.
Radi velikog broja priznatih sorata svakako je dobro proučiti i njihova svojstva, odnosno upute sjemenara jer neke sorte traže nešto raniju sjetvu, neke druge su opet tolerantnije pa mogu dobro uspjeti i u sjetvi kasnijoj od optimalnih rokova.
Vrlo važna činjenica, pogotovo kada se sije veća ukupna površina, je izabrati nekoliko sorata i ranije i kasnije vegetacije. Ovakvim postupkom smanjuje se proizvodni rizik krivog odabira sorte jer uvjeti rasta i razvoja, koji prate vegetacijski tijek, uvijek se po godini razlikuju, nekada pogoduju jednoj nekada drugoj sorti.
Ukoliko se uokvirimo u opisne agrotehničke mjere i ujedno izuzmemo moguće prirodne nepogode, nema razloga da nam proizvodni start ne krene dobro. Preostaje nam slijediti vegetacijski tok i u njemu zadržati intenzivnost agrotehničkih operacija, provesti ih točno na vrijeme bez preskakanja ili izuzimanja pojedinih.
Na taj način stvoriti ćemo uslove koji će rezultirati i kvalitetom i kvantitetom, a to bi nam svakako trebao biti i cilj.
