уторак, јул 22, 2025
Naslovnica Blog Stranica 650

Ovo je sorta lješnika sa stalnim prinosom i visokim kvalitetom ploda!

Agrosavjet
-
0
Ovo je sorta lješnika sa stalnim prinosom i visokim kvalitetom ploda!

Evropski lješnik glavna je kultura orašastih plodova i peta po svjetskoj važnosti nakon indijskog oraha, badema, kikirikija i kestena. Turska je dugo godina vodeći proizvođač lješnika sa čak 71%  učešća u svjetskoj proizvodnji. Slijede je Italija, SAD i Španija, Azerbejdžan, Iran, Gruzija, Kina, Francuska i Grčka.

Postoje mnoge sorte lješnika, ali među njima se posebno izdvojila jedna.

„Tonda di Giffoni“ cijenjena sorta lješnika

„Tonda di Giffoni“ je jedna od najcjenjenijih sorti italijanskog lješnika u prehrambenoj industriji, a zbog okruglih plodova i izvrsnog kvaliteta obrade dodjeljena mu je oznaka zaštićenog geografskog porijekla od strane Evropske unije.

U Italiji je čak 69.685 ha pod zasadima lješnika, sa prosjekom godišnje proizvodnje od 121.750 t lješnika u ljusci. Četiri regije čine 98% nacionalne proizvodnje: Kampanija, Lacio, Pijemont i Sicilija, a Kampanija proizvodi oko jedne trećine nacionalne proizvodnje.

Preovlađujuće sorte koje se koriste u industriji hrane su „Mortarella“ (38%) i „San Giovanni“ (37%), zajedno sa „Tonda di Giffoni“ (12%), čija je proizvodnja ograničena na Salerno provinciju u Južnoj Italiji.

Međutim, „Tonda di Giffoni“ je jedna od najcenjenijih italijanskih sorti u prehrambenoj industriji i to zbog kvaliteta obrade.

Osnovna agronomske karatkeristike ove sorte su odličan izgled zrna, visok kvalitet, stalan prinos i otpornost na patogene i štetočine.

Sorta „Tonda di Giffoni“ je otporna na hladnoću i može se orezati u obliku drveta ili kao divovski grm. U pitanju je sorta ranog cvjetanja, sa sredjnim periodom sazrijevanja, visoke bujnosti i odličnom osobinom skidanja pokožice, a radman iznosi do 47%.

Čak 90% roda lješnika u cijelom svijetu ljušti se i prodaje u zrnu za prehrambenu industriju, dok se preostalih 10% prodaje za svježu potrošnju.

Lješnik se konzumira u sirovom stanju, blanširan ili pržen. Takođe, prerađuje se za upotrebu u mliječnim proizvodima, pekarstvu, u čokoladama i drugim konditorskim proizvodima.

Riječ je o daru prirode, koji je veoma zdrav i blagotvorno djeluje na ljudski organizam.

Plod lješnika sadrži nezasićene masne kiseline (linolna, linolenska, oleinska kiselina, palmitinska i stearinska) koje su neophodne za ljudsko zdravlje. One smanjuju nivo holesterola u krvi i kontrolišu neželjne efekte hipertenzije.

Takođe, bogata su atokoferolom koji smanjuje rizik od određenih hroničnih bolesti, kao što su bolesti srca, dijabetes tipa 2, hipertenzija, karcinom, a može da se bori i protiv određenih negativnih efekata povezanih sa starenjem.

Izvor: Agromedia, Research gate 

PROČITAJTE:

Ovo morate znati ako planirate uzgoj lješnika!

Priprema zemljišta za uspiješnu sadnju lješnika

Vino od jabuka za prave ljubitelje voćnih vina

Agrosavjet
-
0
Vino od jabuka za prave ljubitelje voćnih vina

Vino od jabuka – Ukoliko jabuka ne zadovoljava uslove prve klase i ima nisku cijenu koja u veleprodaji ne “pokriva” ni cijenu koštanja, bolje Vam je da je sami preradite.

U Francuskoj, Njemačkoj, Belgiji, Češkoj i još nekim zemljama voćno vino, a naročito vino od jabuka, nalazi velik broj uživalaca. Da bi se priredilo dobro voćno vino, voće treba odabrati, jer svako voće ne daje željene osobine tom piću. Dobro je znana stara izreka u narodu (u zemljama koje imaju tradiciju u proizvodnji jabučnog vina) da najbolje vino daje ono voće koje sazri na voćki.

Dobri poznavaoci vina od voća pomno odabiru voće pri kupovini, pazeći, dakako, i na tlo na kojem je voće raslo. Ako potiće s glinenog i ilovastog tla, dobijeno će vino biti stabilnije od vina koje je proizvedeno od voća s laporastog tla. U francuskim pokrajinama Normandiji i Bretanji razlikuju DVA perioda dozrijevanja jabuka od kojih dobivaju voćno vino: oktobar i novembar.

Ono voće koje se prerađuje u vino treba da bude što sitniji, kako bi što više sastojaka iz voća prešlo u vino i sve materije iz pokožice doprinjele boljoj aromi pića. Ono voće koje se radi veličine, izgleda i stanja ploda može iskoristiti uživanjem sirovo, ne prerađuje se u vino.

Vino od jabuka za prave ljubitelje voćnog vina

Voće koje je opalo, trulo ili prezrelo, ne koristi se za preradu pri proizvodnji dobrog voćnog vina. Uobičajeni raspon količine sladora u zrelom plodu jabuke kreće se oko 8 – 14 %. Najbolje su jabuke sa oko 10 – 14 % sladora, želi li se dobiti jače i stabilnije jabučno vino. U Normandiji se izvrsno vino od jabuka proizvodi od 2 dijela trpkih, 2 dijela slatkih i 4 dijela kiselih jabuka. Nedozrelo voće treba ostaviti da još dozri na voćki ili odloženo, pa poslije preraditi.

Jabuke ne smijeju stajati na hrpi više od 10 dana, jer se teže presuju, a mlado vino se teže čisti (sluzavost). Crvljive i natučene dijelove voća treba izrezati. Prije prerade, ako je potrebno, plodove treba oprati, a ne nepotrebno guliti. Oprane plodove treba zgnječiti ili usitniti.

U tu svrhu se može koristiti i mlin za grožđe, ako se može podesiti razmak valjaka. Zgnječene jabuke se ostavljaju u kaci tokom 24 sata da vriju na pokožici, kako bi se iz njih tokom fermentacije izvuklo što više mirisnih sastojaka. Kod prerade možemo dodavati enzime koji razgrađuju pektine, a time dovode do oslobađanja soka, a samim time i aroma.

Da se samljevena masa ne bi ukiselila, dobro je potisnuti je ispod površine mošta. Time se izbjegne dodir sa vazduhom. Odmah nakon punjenja kace, zgnječenoj masi se dodaju selekcionirani kvasci koji su neophodni za pravilno vrenje. Da bi kom ostao potisnut u tečnosti, može nam poslužiti rešetka koju ćete načiniti od prethodno parafiniranih ljetvica.

Ta rešetka se odupre o plafon prostorije motkom kojoj ste uranjajući dio pre upotrebe parafinirali. Na masu izmljevenih jabuka dobro je odmah razmješati 10 grama kalijevog metabisulfita (VINOBRAN) ili 0,6 dcl sumporaste kiseline (SUMPOVIN) na svakih 100 kg mase. Time se spriječi mogućnost oksidacije na površini, a istovremeno se previranje odvija pravilnije. Naime, kalijev metabisulfit (sumporasata kiselina) uništava štetne mikroorga nizme, koji bi mogli uzrokovati neželjene efekte.

Pripazite da metalni djelovi pribora s kojim jabučno vino dolazi u dodir budu izolovani, jer dođe li do kontakta s metalom, jabučno vino pocrni. Nakon što masa tokom 24 sata prevri i time postala podatnija za presovanje, pristupa se tom postupku. Kod presovanja se može koristiti vreća od grubljeg platna smještena unutar koša. Kada je puna masom do nivoa koša prese, krajevi vreće se preklope prema sredini. Takvim presovanjem se dobije bistriji mošt. Presovanjem dobijeni mošt se toči u bačvu, gdje odvrije do kraja. Ako u moštu od jabuka nije bilo dovoljno sladora može se sada prilikom natakanja u bačvu dosladiti. Prilikom mjerenja koristite bistri mošt, kako kasnije vino ne bi bilo slabije, a time i kraćeg vijeka.

Nakon svakog presovanja treba odstraniti sitne djelove ploda jabuke sa dijelova prese, jer dijelovi ploda jabuke brzo oksidiraju i dobra su podloga za razvoj bakterija. Tu su prvi uzroci kiselostii vina od jabuka.
Alkoholno vrenje uzrokuju mikroorganizmi: Saccharomyces cerevisiae, ellipsoideus, pastorianus, congo meratus…

Vino od jabuke – priprema

Ne zaboravite STAVITI zaštitu NA OTVOR BAČVE, KAKO BISTE SPRIJEČILI BAKTERIJALNU INFEKCIJU I NEPOTREBNU OKSIDACIJU NA POVRŠINI VINA.

Kada je vrenje dovršeno i vino izbistreno, treba ga pretočiti. Voćno vino se pretače godišnje 4, pa i 5 puta.

– Prvi pretok je čim se očisti nakon previranja (decembar).
– Drugi pretok je krajem februara ili početkom marta.
– Treći pretok je krajem maja ili početkom juna.
– Četvrti pretok je u septembru ili oktobru.
– Peti pretok je u decembru (ako vino još niste popili ili prodali)
Pripazite da metalni dijelovi pribora s kojim jabučno vino dolazi u dodir budu izolovani, jer dođe li do kontakta s metalom, jabučno vino pocrni. Pretoke vršite po lijepom vremenu. Naročito je povoljno vrijeme kad duva sjevernjak, jer južni vjetrovi nose vlažan vazduh i mikroorganizme kojima vlaga pogoduje, a nisu dobrodošli u jabučnom vinu.

Kada vino othlapi (i drvo nešto upije), prostor iznad vina će ispuniti vazduh. Uz čep će uz vazduh ulaziti i mikrooganizmi koji napadaju površinu jabučnog vina. Tako Mycoderma razgrađuje alkohol u ugljenu kiselinu i vodu. Vino postaje slabije, bljutavo, bez onog pravog ukusa i bukea, zamuti se.

Gubi one svoje lijepe odlike po kojima je postalo cijenjeno. STOGA JE NEOPHODNO SVAKIH 8 DANA NADOLEVATI JABUČNO VINO, AKO POSUDA IZ BILO KOJIH RAZLOGA NIJE PUNA. Treba zbog toga raspolagati adekvatnim suđem različite zapremine, kako bi se moglo ekonomično manipulisati s vinom. Tako se i infekcija svodi na najmanju moguću mjeru.

Izvor: agroinfonet.com

PROČITAJTE:

VINO OD BOSILJKA – PRIPREMA I LJEKOVITOST

Kako da napravite domaće kupinovo vino /RECEPT/

Apoplektično venuće vinove loze

Kako je spriječiti i prepoznati afričku svinjsku kugu u svinjcu!

Agrosavjet
-
0
Kako je spriječiti i prepoznati afričku svinjsku kugu u svinjcu!

Pojava zaraze na vašem gazdinstvu može rezultirati ogromnim finansijskim gubicima zbog smrti životinja.

Afrička svinjska kuga (ASK) sve je više u fokusu ne samo svinjogojaca i ratara koji zbog izbijanja ovoga virusa u, na primjer, njemačkoj istočnoj saveznoj državi Brandenburg ne mogu do svojih njiva nego i opšte javnosti. Ova bolest svinja ozbiljno može uticati na gazdinstva europskih zemalja, a što je potvrdio, opet njemački, slučaj u trenutku kada su Kina i Japan obustavili uvoz svinjskog mesa iz te zemlje.

PROČITAJTE: Spriječite problem griženja repova kod svinja

Naime, Europska unija najveći je izvoznik svinjetine i proizvoda od nje u svijetu. Godišnje izveze gotovo 4 miliona tona spomenutih proizvoda, što svinjogojstvo čini jednom od najvažnijih privrednih aktivnosti unutar poljoprivrednog sektora. Ono ostvaruje 8,5 posto ukupnog prinosa agrarnog sektora u EU27. Svjetska potražnja za svinjetinom je u porastu, što bi moglo dovesti do veće proizvodnje u Europi.

Treba napomenuti kako je u razdoblju između 2016. godine i juna 2020., u Europi uslijed ASK-a uginulo ili usmrćeno čak 1,3 mil. svinja.

EU je najveći izvoznik svinjetine i proizvoda od svinjetine u svijetu

Za sada u našoj zemlji nije zabilježen nijedan slučaj pojave ove bolesti.

Šta je afrička svinjska kuga?

Kako se stvari razvijaju i budući da su već tri slučaja ASK-a zabilježena u susjednoj Srbiji, nije na odmet podsjetiti se važnih činjenica vezanih za njeno prepoznavanje i postupanje ako se pojavi na vašem gazdinstvu.

Ovo je izuzetno otporna bolest koja pogađa domaće i divlje svinje. Virus je bezopasan za ljude, ali uzrokuje značajne privredne poremećaje u brojnim zemljama. Osim toga, potrebno je nekoliko godina da bi se iskorijenila.

Od 2016. godine i juna 2020., u Europi je od ASK-a uginulo ili usmrćeno 1,3 miliona svinja

Znakovi koje pokazuju obljele svinje mogu biti groznica, gubitak apetita, nedostatak energije, krvarenje, povraćanje i crvenilo kože te je u ovim slučajevima nužno kontaktirati veterinara.

Trenutno ne postoji vakcina protiv ASK-a, što znači da izbijanje bolesti može rezultirati klanjem velikog broja životinja iz uzgoja na zahvaćenim područjima.

Bolest je prisutna u 14 europskih država: Njemačkoj, Belgiji, Bugarskoj, Estoniji, Grčkoj, Mađarskoj, Litvaniji, Letoniji, Moldaviji, Poljskoj, Rumuniji, Srbiji, Slovačkoj i Ukrajini.

Kako je spriječiti i prepoznati?

Prepoznavanje, sprječavanje i prijavljivanje ove za svinje smrtonosne bolesti ključno je za njeno obuzdavanje. Tu su najvažnija karika uzgajivači svinja te lovci. Šta trebaju činiti?

Uzgajivači u prostor gdje borave svinje trebaju ući čiste odjeće i obuće te dezinficirati opremu i vozila. Važno je držati domaće dalje od divljih svinja, a hranu nabavljati iz pouzdanih izvora.

Kada je riječ o lovcima, moraju dezinficirati opremu prije napuštanja lovišta, ne posjećivati farmu svinja po povratku iz lova, ne ostavljati otpad i iznutrice divlje svinje u šumama ili poljima te se držati podalje ako se naiđe na uginulu. U slučaju da vide bolesnu ili uginulu divlju svinju trebaju to prijaviti lokalnim vlastima.

Sve sumnjive slučajeve prijavite lokalnom veterinaru/vlastima

Bolest se vrlo lako može proširiti direktnim kontaktom sa zaraženim domaćim ili divljim svinjama; indirektnim kontaktom pri gutanju kontaminirane hrane kao što su ostaci hrane, napoj ili otpaci; ugrizom zaraženih krpelja te kontaktom sa kontaminiranom opremom, poput odjeće, poljoprivredne opreme i vozila.

Kako ASK utiče na poljoprivrednika i lovca?

Ove savjete koje je objavila Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) u sklopu kampanje „Zaustavite afričku svinjsku kugu“, shvatite vrlo ozbiljno.

Jer, ako ste poljoprivrednik, pojava ASK-a na vašem gazdisntvu može rezultirati ogromnim finansijskim gubicima zbog smrti životinja. Poljoprivredni sektor države takođe može zabilježiti određenu štetu jer će nezahvaćene zemlje uvesti restrikcije na trgovinu prehrambenim proizvodima i stokom.

Ako ste lovac, pojava ASK-a znatno će smanjiti populaciju divljih svinja. Drastične mjere, poput potpune zabrane lova u određenim područjima, mogu biti uvedene sa ciljem obuzdavanja epidemije.

Ovom kampanjom EFSA dopunjuje napore Europske komisije i drugih međunarodnih organizacija koje rade na iskorjenjivanju afričke svinjske kuge u Europi, a korisni materijali kojima želi osvijestiti građane, kao i više informacija o samoj bolesti, mogu se naći na ovom linku.

A kako ostati korak ispred – pogledajte u animiranom videu: 

Izvor: agroklub.ba

U FBiH nema vakcina i ušnih markica za sitnu stoku

Agrosavjet
-
0
U FBiH nema vakcina i ušnih markica za sitnu stoku

SARAJEVO – Poljoprivrednici u FBiH zatražili su od Ureda za veterinarstvo BiH da hitno nabavi vakcine i markice za obilježavanje stoke.

„Iz nejasnih nam razloga ove godine Ured nije raspisao tendere za nabavku istih pa nam stoga prijeti širenje zaraznih bolesti među životinjama. Privremeno rješenje ponuđeno poljoprivrednicima, a to je priznavanje markica i potvrda o vakcinisanju od prošle godine, nikako ne možemo smatrati zadovoljavajućim“, navode u Udruženje poljoprivrednika FBiH. Kako ističu, vakcina nije administrativna formalnost, već zaštita neophodna kako bi poljoprivredni proizvodi bili sigurni za konzumiranje, a sa zdravljem građana, posebno u periodu korona krize, ne smijemo se poigravati.

Nedžad Bićo, predsjednik Udruženja poljoprivrednika FBiH, kaže za „Nezavisne“ da će ova godina proći, a da stoka neće biti vakcinisana.

„Ovce nisu vakcinisane. Znamo da u FBiH ima mnogo bruceloze, da će se raširiti. Pokrenule su se priče i o izvozu, a bruceloza bi ga mogla ugroziti“, kaže Bićo.

Kaže da nisu dobili odgovor od Ureda za veterinarstvo BiH.

„Javno smo ih upozorili i ukoliko se ovaj problem ne riješi za desetak dana, tražićemo smjenu direktora Ureda za veterinarstvo BiH (Ljubomira Kalabe)“, ističe Bićo.

Dodaje da nedostaju ušne markice za ovce i svinje te da su upozorili da nestaje ušnih markica i za krupnu stoku.

Naglašava da bi sličan problem mogao da pogodi i njihove kolege iz RS, ali da oni zasad imaju dovoljno markica i da sada te markice „pozajmljuju“ u FBiH.

„I to može biti problem, jer su oznake iz RS drugačije nego u FBiH. Uglavnom, markica za FBiH nema za obilježavanje sitne stoke i svinja, a uskoro nestaje i za krupnu stoku, a tender još nije raspisan ni za nabavku vakcina, a ni ušnih markica“, tvrdi Bićo.

Vladimir Usorac, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača u BiH, rekao je za „Nezavisne“ da bruceloze u RS ima manje nego u FBiH te da se ona pojavi uglavnom kod ovaca, a sporadično i kod goveda.

„Ali to nije problem koji je nepodnošljiv“, rekao je Usorac.

Ističe da se vakcine mogu nabaviti u veledrogerijama i da je cijena pristojna.

„Problem su markice, a ne toliko vakcine u RS“, kaže Usorac. Kako kaže, u ovom trenutku u štali ima desetoro oteljenih teladi koja nisu označena.

Iz Ureda za veterinarstvo odgovorili su da je u toku 2020. godine planiran nastavak vakcinacije malih preživara protiv bruceloze uz obavezno označavanje iz sredstava projekta IPA 2018.

„Iako je planirano da će projekat biti operativan od početka godine, Ured je obaviješten od strane Delegacije EU u BiH da se, s obzirom na nastalu situaciju sa pandemijom, nabavka vakcina i ušnih markica pomjera na zadnji kvartal 2020. godine“, saopšteno je iz Ureda.

Nakon dostavljene prve informacije, Delegacija EU u BiH ponovo je obavijestila Ured da se nabavka ne može očekivati prije prvog kvartala 2021. godine.

„Nažalost, i pored svih napora, dodatna sredstva potrebna za nabavku vakcina i ušnih markica nisu osigurana. Na teren su u toku 2020. distribuirane 110.363 doze vakcina, od čega 77.513 na području FBiH, 29.850 na području RS i 3.000 na području Brčkog za potrebe provođenja vakcinacije vakcinama preostalim iz 2019“, stoji u odgovoru Ureda.

Izvor: nezavisne

Zašto je kozji sir drugačiji od ostalih

Agrosavjet
-
0
Zašto je kozji sir drugačiji od ostalih

Ćak i oni najčvršći kozji sirevi nikad ne mogu biti dovoljno čvrsti, koliko god dugo da stoje, za razliku od parmezana koji se pravi od kravljeg mlijeka i uvijek je čvrst.

Pored specifičnog mirisa i ukusa koji imaju sirevi napravljeni od kozjeg mlijeka, oni se od kravljih razlikuju još i po teksturi, koncentraciji masnih kiselina, ali i po vrsti sira koji se može od njega napraviti. Evo koje su još bitne razlike između kravljeg i kozjeg sira.

Ovce i koze su vjerovatno prva vrsta stoke koja je pripitomljena, a istoričari vjeruju da je razlog za to što se od njihovog mlijeka napravio prvi sir i to možda već 6500 godina prije nove ere. Sir od kozjeg mlijeka danas se može naći širom svijeta. Uprkos tome, upotreba kravljeg mlijeka mnogo je veća od kozjeg. Razlog za to prije svega leži u činjenici da je kravlje mlijeko mnogo dostupnije od kozjeg. Možete ga kupiti u svim prodavnicama i supermarketima, a i cijena mu je manja od kozjeg.

Struktura i kvalitet

U svakom slučaju kozji sir ima u potpunosti drugačiji ukus i miris od kravljeg sira. Prije svega razlikuju se u drugačijem hemijskom sastavu koje imaju ova mlijeka. Kozje mlijeko ima mnogo veću koncentraciju pojedinih masnih kiselina, ali manje proteina od kravljeg. Što je veća koncentracija masnih kiselina to je kozji sir jači i ima specifičniji ukus, a manje proteina u mlijeku daje mu glatku i kremastu teksturu. Bez velike količine proteina u mlijeku, kozji sir ima drugačiju strukturu od kravljeg. Stvar je u tome što struktura kozjeg mlijeka nije dovoljno konzistentna i fleksibilna u odnosu na kravlje mlijeko. Zato nećete viđati toliko često mocarelu koja je napravljena od kozjeg mlijeka jer bi se on vrlo brzo raspao.

Međutim, to što kozji sir nije dovoljno jak ne znači da je manjeg kvaliteta, jednostavno je drugačiji.

Za mekše sireve

Upravo ta jaka i kremasta struktura čini ga pogodnim za pravljenje mekših sireva i jogurata. Čak i oni najčvršći kozji sirevi nikad ne mogu biti dovoljno čvrsti, koliko god dugo da stoje uvijek će biti mekani, za razliku od parmezana koji se pravi od kravljeg mlijeka i uvijek je čvrst. Naprotiv, kada stoji dugo kozji sir vremenom omekšava.

Iako se neki sirevi tradicionalno prave od neke druge vrste mlijeka, kozje mlijeko može biti dobra zamjena. Recimo feta sir se tradicionalno pravi od ovčijeg mlijeka, ali i kada se napravi sa kozjim ukus je odličan. Takođe, francuski sir brie, koji se pravi od kravljeg mlijeka, može se napraviti i od kozjeg. Čak i polumeki sirevi kao što je gauda mogu biti napravljeni od kozjeg sira koji će im dati odličnu kremastu strukturu. Bilo da ste ljubitelj kravljih, ovčijih ili jakih kozjih sireva, sigurno je da niko od vas ne može da zamisli obrok bez sira na trpezi.

Izvor: Agro Media

PROČITAJTE:

Najskuplji sir od magarećeg mlijeka pravi se u Srbiji

Sirutka luči hormon sreće i tjera umor!

Šta je AGRIL folija i kako se koristi za zaštitu biljaka?

Agrosavjet
-
0
Šta je AGRIL folija i kako se koristi za zaštitu biljaka?

Agrotekstilnu foliju ili agril zbog fine strukture vlakana poljoprivredni proizvođači od milja nazivaju i „paučinom“.

Inače, radi se o agrotekstilu čiji je propilenski sintetički materijal nastao od kontinuiranih polipropilenskih vlakana bijele boje koja se tkaju, prešaju ili izvlače a sve u cilju zaštite, prije svega povrća, od štetnog djelovanja niskih temperatura.

Iako se na većim površinama agrotekstilna folija obično postavlja posebnim strojevima na manjim površinama se to uglavnom radi ručno. Postupak je vrlo jednostavan jer je dovoljno agrilom prekriti biljke nakon čega se, zbog mogućeg jačeg vjetra, njegovi krajevi dobro i učvrste.

PROČITAJTE: Uzgoj mrkve na “agril” foliji

Tako se obično u praksi, agrotekstil učvrsti na taj način što se po njegovim rubnim dijelovima motokultivatorom tj. frezom nanese malo veći sloj zemlje, a što se pokazalo više nego učinkovitim. Međutim, način postavljanja i napinjana folije zavisi će i od same vrste uzgajane biljke te od faze razvoja u kojoj se uzgajana biljka nalazi. Zato se, razumljivo, rubovi folije jače i napinju uz tlo kada će agril biti prisutan samo za vrijeme klijanja i nicanja.

Zaštita smokve od izmrzavanja

U nekim krajevima tokom uzgoja salate folija se uopšte ne skida nego je prisutna gotovo cijelo vrijeme uzgoja. U tom slučaju rubovi agrotekstila se malo popuštaju a sve kako bi uzgajana biljka, imala prostora za normalan rast u visinu.

Praksa je pokazala kako se povrće bez većih poteškoća može uzgajati ispod agrotekstilne folije jer je ona propusna za zrak, sunčevu svjetlost i kišu. Dakle, ipak treba biti svjestan činjenice kako navedenu foliju nije potrebno uklanjati sve do berbe zato što pri kišenju ili zalijevanju kapi vode preko mikropora na tkanini polako prolaze i ravnomjerno zalijevaju biljke i zemljište.

Čak se nakon toga zemljište postupno suši pa se ne stvara uvijek nepoželjna pokorica. Osim toga, zbog postupnog isparavanja vode kroz mikropore na tkanini se ne stvara ni kondenzat.

Treba znati i da se zadržavanjem vode u mikroporama agrila, pri padu temperature stvara tanak sloj (skrama) koja sprječava da se ispod paučinaste tkanine temperatura dalje snižava. Nadalje, zanimljiv je podatak kako se ispod bijelog agrotekstila zemljište danju manje zagrijava a noću sporije hladi, čime su u znatnijoj mjeri umanjena štetna djelovanja koja prouzrokuju temperaturna kolebanja. I na kraju, ne smijemo zanemariti i činjenicu kako agril štiti biljke od udaraca jače kiše premda umanjuje i udarce od eventualnih naleta krupe i tuče.

Izvor: agroportal.hr

Kesten – Ukusna i ljekovita biljka!

Agrosavjet
-
0
Kesten – Ukusna i ljekovita biljka!

Jesen nam donosi jednu od poslastica kesten, koji nije samo ukusan već ima brojna pozitivna svojstva.

Nutricionisti kažu da je zdrava količina 85 grama kestena na dan.

Kesten sadrži gram masti i manje od 70 kalorija na 30 grama. Sadrži i vitamin C, a dnevna doza od 85 grama kestena sadrži 45 odsto dnevnih potreba organizma za vitaminom C.

PROČITAJTE: Kesten liječi čak 13 bolesti: Plod koji čuva srce i bubrege, pun magnezijuma i vitamina C!

Plod kestena bogat je folatima. U njemu ćete osim vitamina C pronaći i vitamine B1, B2 i B6 i folnu kiselinu. Ona je zaslužna za formiranje crvenih krvnih zrnaca i za sintezu DNK. Ovo je hrana dobra za trudnice, jer sprečava pojavu anomalija kod fetusa.

Jedući kestenje, u organizam ćete unijeti i važne materije poput vlakana, magnezijuma, bakra, mangana, kalcijuma, gvožđa, cinka i kalijuma.

PROČITAJTE: DIVLJI KESTEN: Mast za vene i hemoroide /RECEPT/

Unosom kestena, vlakna će pomoći da se smanji nivo holesterola. Od kestena može da se pravi i brašno i pire, jer je, kao i lješnik i badem, bez glutena.

Ovaj plod možete da jedete skuvan, pečen, kao pire ili pripremljen u čaju. Kestenje pomaže kod probavnih i bubrežnih tegoba, a čaj od kestena pomaže kod simptoma astme i bronhitisa.

Divlji kesten kao lijek koristi se kod problema s proširenim venama i popucalim kapilarama, kod hemoroida, bolnih menstruacija i uvećane prostate.

U kestenu se nalazi visok nivo mono-nezasićenih masti, kao što su oleinska i palmitinska. One štite kardiovaskularni sistem i pomoći će, uz vlakna u kestenu, da se snizi nivo holesterola.

Kesten ima svojstvo da izbacuje vodu iz organizma, pa time pomaže kod bubrežnih i želudačnih tegoba. Pomoći će pri cirkulaciji i protoku hrane kroz crijeva, kao i vode.

Zbog protivupalnih svojstava, kesten je idealna namirnica za ljude koji pate od artritisa i reume.

Izvor: nezavisne novine

Osam adaptogenih biljaka za SMANJENJE STRESA, obnavljanje ENERGIJE I ZDRAVLJA!

Agrosavjet
-
0
Osam adaptogenih biljaka za SMANJENJE STRESA, obnavljanje ENERGIJE I ZDRAVLJA!

Možda ste čuli za pojam adaptogeni, ali još uvijek niste sigurni što su oni i zašto bi vas trebali zanimati.

Adaptogeni su skupina biljaka poput korijenja, lišća, bobičastog voća i gljiva koje imaju nevjerojatnu sposobnost pomoći našem tijelu da se lakše nosi sa stresom. Puno toga možemo učiniti hranom, ritualima, pokretima i navikama koje našim tijelima mogu pomoći u zahtjevnom svijetu u kojem živimo, a adaptogeni mogu biti jedan od snažnih alata. Osim popisa adaptogena, pozabavit ćemo se svim blagodatima adaptogena u kojima ćete zasigurno uživati ​​ako odlučite probati ove ljekovite biljke.

Iako adaptogeni imaju neke preklapajuće prednosti, kao što su njihove sposobnosti za uništavanje stresa i imunološka podrška, svaki od njih također ima svoj jedinstveni duh i osobnost. To samo znači da će vam trebati nekoliko pokušaja da pronađete svoj savršeni spoj. Adaptogen koji čini čuda za vašeg najboljeg prijatelja možda vama ne odgovara. Pogledajte donju listu adaptogena za bolju ideju o tome što vam može zatrebati.

1. Ashitaba (Angelica keiskei): Pomlađivač

Izvorno iz Japana, ova zelena biljka je prava hrana za pomlađivanje. Ashitaba je nevjerojatno otporna i regenerirajuća biljka – nakon što uberete njene listove, izrast će novi list za samo 24 sata! A možemo imati koristi od njezinih pomlađujućih super moći kad je koristimo. Ashitaba može pomoći u zacjeljivanju rana, poboljšati probavu i pomoći u pamćenju, fokusu i koncentraciji. Izvrstan je biljni izvor vitamina B6 i B12, što ga čini vrlo dobrim izborom za one koji su na biljnoj prehrani; ali općenito, to su ključne hranjive tvari za energiju i dobrobit svih nas. Sadrži spoj koji pomaže stimulirati proizvodnju hormona rasta, što je ključno za dugovječnost. Ovaj se adaptogen može lako unijeti u obliku praha i ima prekrasnu zelenu boju.

2. Ashwagandha (Indijski ginseng): Uništavač stresa

Ovaj korijen za uništavanje stresa stoljećima se koristi u ayurvedskoj medicini. Njegovo botaničko ime, somnifera, znači miran san, a vjeruje se i da daje konjsku energiju onima koji ga redovito koriste. Ashwagandha je adaptogen za svakoga tko se želi riješiti stresa, povećati svoju energiju istovremeno poboljšavajući san i smirujući svoj živčani sustav. Ashwagandha je jedini adaptogen za koji je utvrđeno da djeluje stimulirajuće na štitnjaču, što je vrijedno pažnje sada kada se sve više ljudi, suočava s nedovoljno aktivnom štitnjačom. Također, daje se dojiljama da povećaju proizvodnju mlijeka. Ashwagandha je jedan od najboljih adaptogena za anksioznost i stres. Njegov umirujući učinak može pomoći ljudima koji se bave tjeskobom da osjete neko olakšanje, a ljudi koji ga redovito uzimaju često primijete značajno smanjenje stresa. Kao jedan od najboljih adaptogena za stres, ashwagandha ima sposobnost smanjenja lučenja kortizola i umiruje nadbubrežne žlijezde. Ovaj biljni adaptogen ima gorak okus, pa ga je najbolje uzimati u kapsuli ili tinkturi ili pomiješati s nečim jačeg okusa, poput čokolade!

3. Astragalus (Kozlinac): Imunološki pojačivač

Astragalus se tradicionalno koristi u kineskoj medicini tisućama godina. S antibakterijskim i antivirusnim svojstvima, dobar je tijekom sezone prehlade i gripe. Također je koristan za živčani i probavni sustav. Utvrđeno je da Astragalus ima sposobnost da pomaže u obnavljanju oštećene DNA u tijelu. To je ono što astragalusa čini izvrsnom biljkom protiv starenja. Iako je astragalus izvrstan za prevenciju bolesti, kada imate temperaturu, prestanite ga uzimati jer je poznato da vrućica u suprotnom traje duže.

4. Eleuthero (Sibirski ginseng): Graditelj izdržljivosti

Eleuthero, koji se naziva i sibirskim ginsengom, snažna je biljka koja se koristi u kineskoj medicini kako bi pomogla ljudima da se oporave. Ovaj je korijen prva biljka koja je klasificirana kao adaptogen! Danas se ovaj adaptogen često koristi za povećanje izdržljivosti i performansi sportaša, a može poboljšati i mentalnu budnost. Općenito se preporučuje uzimanje ovog adaptogena povremeno, ne cijelo vrijeme, a obično se ne preporučuje onima s visokim krvnim tlakom.

5. Maca (Peruanski ginseng): Hormonski regulator

Ovaj škrobni gomolj s planina Anda u Južnoj Americi nevjerojatno je tvrdoglav korijen koji može uspijevati u najzahtjevnijim okruženjima. Tradicionalno, u Peruu se maca jela kao hrana, ali danas se obično nalazi u obliku praha koji se lako može dodati smoothiejima. Maca je afrodizijak i pokazalo se u nekoliko studija da ima pozitivan učinak na libido. Poznata je kao regulator hormona i potencijalno može pomoći u jačanju plodnosti i povećanju broja spermija. Slatkastog je okusa i može dodati lijep okus zdravim poslasticama i smoothiejima, a posebno je dobra u kombinaciji s kakaom ili vanilijom.

6. Reishi (Gljiva besmrtnosti): Gljiva za dobro raspoloženje

Reishi je još jedan izvrstan adaptogen za stres. Reishi se često naziva kraljicom iscjeliteljicom među gljivama. Znači “biljka duha”. To je najviše proučavana biljka na zemlji, a otkrivena je u Kini još 396. p.n.e., Ona sadrži spojeve koji podržavaju dugovječnost, regulira imunitet i prepuna je antioksidansa koji pomažu u zaštiti našeg tijela od stresa. Ovaj adaptogen može biti korisna pomoć u spavanju jer pomaže smiriti živčani sustav. Studije su otkrile nevjerojatne prednosti smanjenja šećera u krvi redovitim uzimanjem reishija. Reishi je super gljiva koja podupire dugovječnost!

7. Schisandra (Kineska šisandra ): Balansirajuća bobica

Schisandra se često koristi u borbi protiv umora i za postizanje hormonalne ravnoteže. To je biljka penjačica s ružičastim lišćem i crvenim bobicama, a upravo se te bobice beru i suše za upotrebu. Tradicionalno su je ruski lovci koristili kao čaj za borbu protiv umora, a kineska medicina za uravnoteženje jina i janga. Ova adaptogena biljka je smirujuća i može imati uravnotežujući učinak na endokrini i imunološki sustav. Također sadrži puno vitamina C, antioksidansa koji je presudan za zdravlje. Neke su studije otkrile da schisandra može povećati želučane kiseline, što nekim ljudima može biti korisno, ali drugima može biti problem.

8. Shatavari (vrsta šparoge): Borac protiv umora

U ayurvedskoj medicini shatavari je vjerojatno najvažnija biljka za zdravlje žena, afrodizijak je i pojačivač plodnosti. Ova vrsta adaptogena zapravo sadrži preteče hormona progesterona i može pomoći ženama s manjom hormonskom neravnotežom. Shatavari je srodan šparogama i (poput šparoga) je diuretik. Također ima protuupalne dobrobiti. Važno je napomenuti da se shatavari obično ne preporučuje ako bolujete od raka.

Izvor: meaanima.com

PROČITAJTE:

Petrovac – Kraljevska trava koja liječi malokrvnost, rane, reumu…

Ricinus je ljekovita biljka, ali i veoma otrovna

Podizanje zasada LIJESKE na pravi način!

Agrosavjet
-
0
Podizanje zasada LIJESKE na pravi način!

Lijeska zasadi moraju biti podignuti na sunčanim predjelima. 

Prilikom podizanja zasada mora se voditi računa o dobrom izboru parcele, klimatskim uslovima, pripremi zemljišta, đubrenju, izboru sadnog materijala i sorti lijeske, obaveznom navodnjavanju i mnogim drugim operacijama.

Podizanje jednog hektara lijeske je pozamašna investicija i kreće se i do 10.000 evra /ha pa čak i više, tako da se greške u izboru parcele za lješnik i greške u samom podizanju zasada kasnije teško mogu ispraviti.

Lijeski kao i većini voćnih vrsta najviše odgovaraju sjeverne, sjeverozapadne i severoistočne ekspozicije. Takvi položaji su hladniji i vlažniji i više pogoduju lješniku nego južne ekspozicije naročito na nižim visinama.

Lijeska – Bolesti i štetočine

Južne i zapadne ekspozicije su dosta toplije i suvlje pa ih treba izbjegavati ali s obzirom na obavezno navodnjavanje mogu se upotrebiti i takvi tereni. Na većim nadmorskim visinama mogu se birati i južne ekspozicije. Najbolji tereni za gajenje lijeske su iznad 300 metara nadmorske visine i treba izbjegavati terene sa nadmorskom visinom ispod 100 metara, pogotovu u nekim kotlinama jer je tu izmrzavanje leske sigurno.

Proizvodnja lješnika bez vode komercijalno nije značajna. Pokušavano je gajenje lješnika u suvom voćarenju ali su to sadnice zakržljale sa minimalnim prinosom i prva ozbiljna suša će dovesti do masovnog sušenja Vašeg zasada. U poslednje vrijeme se kod nas ne podižu zasadi bez postavljanja sistema za navodnjavanje, najčešće kap po kap. Pored izbora parcele, obezbeđivanje vode za navodnjavanje veoma je važno da se zasad podigne sa zdravim i sortno čistim sadnicama.

Leska zasadi – podizanje zasada na pravi način

Za podizanje zasada lijeske mogu se koristiti sadnice koje su kalemljene na Medveđu lijesku koje rastu kao drvo ili sadnice žbunaste forme.

Svaka opcija ima svojih prednosti i mana a za koje ćete se odlučiti u zavisnosti od pre svega Vaše želje i mogućnosti ali sadnice treba svakako nabavljati iz proverenih rasadnika koji su pod strogom kontrolom nadležnih inspekcija i Ministarstva poljoprivrede. Na žalost takvih rasadnika je malo i ne mogu da podmire potrebe proizvođača.

Ovo morate znati ako planirate uzgoj lješnika!

Od sorti kod nas se najviše gaje Istarski dugi, Halski džin, Rimski lešnik, Tonda romana, Tonda Gentile, Tonda gifoni i nešto manje Kraford. Koju sortu ćete gajiti zavisi od iskustava na Vašem terenu i zainteresovanosti kupca tj. otkupljivača.

Posebnu pažnju treba obratiti na predusjeve.

Smatra se da je jako dobro da se prethodne godine prij duboke obrade izvrši tretiranje zemljišta nekim herbicidima da bi sledeće godine po sadnji imali manje problema sa korovima. Preporučena količina je u zavisnosti od korova od 4 – 8 l/ha i najbolje ga je upotrijebiti po skidanju pretkulture. Dobre pretkulture za lijesku su one koje se ranije skidaju da bi imali vremena da spremimo zemlju za sadnju kao što su strna žita, mahunarke i povrće.

Na svježim krčevinama ne treba saditi lijesku bez odmaranja zemljišta od 3 – 5 godina ali se preporučuje sadnja lešnika tamo gde postoji opasnost od osipanja zemljišta uslijed erozionih procesa jer ništa tako dobro ne veže zemlju kao korijen lješnika.

Priprema zemljišta za lijesku

Lijeska je voćna kultura koja nije veliki probirač prema zemljištu. Pogoduju mu duboka, plodna, rastresita, propustljiva, slabo kisela zemljišta. Može se, ako mora, gajiti i na plitkim, suvim, slabo plodnim zemljištima ali se ona moraju dobro pripremiti za sadnju i obavezno navodnjavati.

Posebno je važno da se izbjegne gajenje lijeske na zemljištu gde se zadržava voda zbog njene velike osetljivosti na suvišak vode u zemljištu i preporučuje se na nižim terenima da se obavezno uradi drenaža terena prije sadnje lješnika.

Ukoliko se o tome ne vodi računa može doći do sušenja uslijed nedostatka kiseonika u zemljištu, a i povećana je opasnost od napada plamenjače korijena i raznih truležnica.

Najbolja su zemljišta tipa gajnjača i aluvijuma. Prije podizanja zasada obavezno je uraditi hemijsku analizu zemljišta u ovlašćenoj instituciji i na osnovu preporuke za đubrenje zemljišta pristupiti popravci osobina i to dodati deo đubriva prije duboke obrade, a dio prije dopunske obrade zemljišta. Ovaj deo u zavisnosti od kvaliteta zemljišta i mogućnosti korišćenja sopstvene mehanizacije može koštati od 700 do 2.500 e.

Kod lješnika se svakako preporučuje podrivanje zemljišta podrivačima ili riperima prije osnovne obrade jer tako pripremljeno zemljište ima mnogo bolji vazdušno – vodni – toplotni režim.

Po završetku obrade i đubrenja pristupa se sadnji.

Sadnja se sastoji od razmjeravanja zemljišta za sadnju, obilježavanja sadnih mjesta, kopanja jamića i same sadnje. Kopanje jamića za sadnju se može obaviti mašinski ili ručno s tim što se za mašinsko kopanje zemljište mora odlično spremiti da ne bi došlo do efekta „čaše“ tj. da se jamić pri prvom pljusku ne bi napunio vodom.

Poslije sadnje je obavezna mjera zalivanje lijeske, pogotovu ako je proljećna sadnja u pitanju. Zasjena za lijesku nije potrebna jer je to kultura koja voli sunce i bez njega nema normalno zametanje roda i normalan porast. Prilikom izbora parcele mora se voditi računa o blizini puta, otkupnih mejsta, sušara za sušenje ploda kao i nabavci mašina za skupljanje i čišćenje plodova.

Autor Srđan Stanojlović PSSS

Ne presađujte ih! – Evo kako da preusmjerite sunce do biljaka

Agrosavjet
-
0
Ne presađujte ih! – Evo kako da preusmjerite sunce do biljaka

Direktna sunčeva svjetlost je neophodna za rast svih biljaka i drveća. Međutim, nekim biljkama je potrebno više sunca, a drugima više sijenke. Postoji nekoliko načina kako sami možete dodatno da osunčate ili zasenite neko mjesto i tako obezbedite neophodne uslove za rast biljaka, a bez potrebe da ih presađujete.

Jedan od načina da sami osunčate dijelove bašte u sijenci je orezivanje drveća koje pravi sijenku. Na taj način ćete omogućiti više svjetlosti biljkama, bez da ih pomjerate na drugu lokaciju. Drugi način je postavljanje ogledala na tačno određenim mjestima, tako da ogledala reflektuju svetlost na zasenjene dijelove bašte. Sa druge strane, sadnjom višljih biljaka ili dekoracija možete povećati sijenku tamo gdje vam je najviše potrebna.

Ukoliko se odlučite da orežete drveće koje pravi sijenku u bašti, jako je važno da prvo razredite krošnju i uklonite tanje grane. Isecite grane koje rastu vertikalno ili se ukrštaju sa drugim granama, kao i grančice koje rastu tik uz glavno stablo. Ovim postupkom ćete omogućiti više svjetla za biljke ili travu ispod drveća.

Za više svjetlosti u bašti možete orezati žbunaste ili grmolike biljke. Potrebno ih je orezati tako da se vrh blago sužava u odnosu na donji dio. Šišanje žbunastih biljaka je potrebno uraditi nakon cvjetanja ili prij nego što se cvjetovi pojave u proljeće, zavisno od vrste grmlja. U ovu svrhu se koriste makaze nameski pravljene za „šišanje“ žive ograde, a reže se neposredno ispod cvijeta. Održavanje „ošišanih“ biljaka možete raditi tokom cijele godine, a pored blagog orezivanja, malčiranje je najbolji saveznik žbunastih biljnih vrsta.

Postavkom ogledala u dvorištu ili bašti na tačno određena mjesta možete da preusmerite sunčevu svjetlost na položaje gdje je nema dovoljno. Ogledala možete okačiti na drveće ili kuću, zgradu ili ih postaviti na zemlju. Potrebno je podesiti pravac refleksije svjetla. To ćete uraditi tako što stanete nekoliko metara ispred biljke koju želite da osunčate. Zatim ćete podesiti položaj ogledala, sve dok ono ne bude imalo odblijesak svjetlosti baš na željeno mjesto, a onda ga fiksirati.

Vodite računa, svjetlosni odblesak od ogledala ili stakla ne smije da bude uperen direktno u biljke jer može da ih izgori.

Ukoliko želite da napravite sijenku na određenom mjestu u bašti, možete posaditi visoke i žbunaste biljke pored niskih biljaka. Konkretno, možete posaditi žbunove koji traže dosta sunčeve svjetlosti, a koji će da prave hlad nižim biljkama koje traže da budu manje izložene suncu. Tako ćete kreirati idealne uslove i za jedne i za druge.

Ako u bašti gajite povrće i cvijeće, možete primijeniti isti princip, stim da treba voditi računa koje biljke mogu da se sade zajedno, odnosno, koje biljke savršeno sarađuju kada su jedna pored druge.

Takođe, možete postaviti baštensku dekoraciju, kao što su male statue, a one će napraviti senku nižim biljkama.

Osim navedenog, možete kupiti namenski napravljene zasene, ograde ili mreže, kako biste blokirali sunce na većim površinama bašte ili dvorišta.

Izvor: Agromedia.rs Homeguides

1...649650651...1.012Stranica 650 of 1.012

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia