Naslovnica Blog Stranica 642

Medovača – Domaći recept za rakiju od meda!

Medovača se kroz istoriju visoko cijenila zbog svog ljekovitog dejstva.

Ljekovitost medovače potiče upravo od meda i propolisa, od kojih se i pravi ovaj izvrstan liker. Povoljno djeluje na cirkulaciju, protiv bakterija i virusa i poboljšava apetit i varenje, te je idealan aperitiv.

U poređenju sa alkoholnim pićima dejstvo medovače je začuđujuće i čudesno. Medovača daje bodrost, radost i smirenje bez ošamućivanja, raslabljenja i nezdravog uzbuđenja. Poslije njene upotrebe nema glavobolje, slabosti, mučnine. Naprotiv, medovača ispijena sa mjerom daje snagu i zdravlje.

Mnogi iz neznanja liker-rakiju od meda pogrešno nazivaju i “medovina”. Naime, medovina je vino sa dodatkom meda, dok je medovača – medena rakija ili pravilnije liker od meda (šljivovica, viljamovka, dunjevača, kajsijevača obogaćena medom).

Mnogi ne znaju da medovaču mogu vrlo lako da naprave sami, kod kuće, i da tako provjereno znaju kog je kvaliteta med korišćen za njenu pripremu, kao i kog je kvaliteta rakija koja se koristi za dobijanje medovače.

Obično se koriste domaća rakija lozovača i najbolji aromatični med od lipe.

Sastojci:

0,5 kg meda
0,8 l – 38-42 %-tne lozovače
0,1 l prokuvane ili destilovane vode
0,1 l suvog bijelog vina
1 limun (kora)
prstohvat korijandera

Priprema:

Med se ulije u veći lonac i uz miješanje umjereno zagrije da postane tečan. Lonac se odmakne sa ringle. Ako je med dovoljno tečan dodaju se lozovača, prokuvana voda, bijelo vino, narendana limunova kora i usitnjeni korijander uz stalno miješanje. Tako pripremljena smesa uliva se u flaše koje se dobro zatvore.

Nakon dva mjeseca stajanja smjesa se filtrira, a rakija ulije u čiste flaše. Što duže stoji, to je bolja!

Izvor: Opanak.net

PROČITAJTE:

Kako da napravite MEDOVINU- poznato piće Starih Slovena

LJEKOVITI SOK, MED I ČAJ OD ČUVARKUĆE!

Med od bundeve – Pravi melem za vašu jetru, a evo i kako ga napraviti

Deset činjenica o kiselom kupusu!

Jesen je stigla i krajnje je vrijeme kompletirati zimnicu. Jedna od neizostavnih namirnica koja se priprema baš ovih dana je kiseli kupus. Radi se o namirnici koja je izuzetno zdrava, nevjerojatnih nutritivnih vrijednosti, a njena priprema i skladištenje nezamislivo su jednostavni.

Deset činjenica o kiselom kupusu

  1. Kiseli kupus je najbolje jesti sirov, primjerice ‘na salatu’ uz dodatak malo maslinova ulja i crnog bibera. Naime, kuhanje ubija dobre bakterije
  2. Prilozi od kupusa najbolje idu uz pečeno meso, jer pomažu probaviti hranu
  3. Ako ste bili na kuri antibioticima, obavezno poslije ili tijekom liječenja jedite sirovi kupus jer obnavlja i pospješuje razvoj dobrih bakterija koje su osnova i za dobru probavu. Naime, kako antibiotici ubijaju milijune bakterija u vašem prehlađenom grlu, tako ubijaju i milijarde onih dobrih bakterija u vašim crijevima. Bez tih dobrih vojnika čovjek ne bi dugo živio.
  4. Odličan je za dijetu. Naime, ima malu energetsku vrijednost pa 100 g kiselog kupusa ima samo 22 kalorije.
  5. I stara poslovica kaže da tko drži do zdravlja jede kupus.
  6. Sok iz kiselog kupusa poznat je kao ljekoviti napitak koji može pomoći kod crijevnih problema.
  7. U svojoj knjizi «Prehrana 21. stoljeća» dr. Lejla Kažinić-Kreho je o kiselom kupusu napisala da je prema svim istraživanjima, afodizijak broj jedan.
  8. Američko istraživanje navodi na zaključak da je kiseli kupus vrlo djelotvoran protiv raka zbog visokog sadržaja fitokemijskih tvari.
  9. Kiseli kupus, dokazano je, pomaže u stvaranju crvenih krvnih zrnaca.
  10. Pojedini autori tvrde i da kiseli kupus snažno potiče imunitet, regenerira jetru, te je veliki saveznik u borbi protiv otrova nakupljenih u tijelu.

PROČITAJTE: 

Znate li da se kupus može ukiseliti za samo 12 sati? Evo i kako

Kiseli ribani kupus, ribanac – NAČIN PRIPREME

Stari recept za kiseljenje kupusa: Ovako se neće kvariti

Ukiselite kupus po ovom provjerenom receptu

Kako da konzervirate svježe voće bez šećera

Kod nas se često za proces konzerviranja voća najčešće koristi šećer. Ipak ima i onih koji bi upotrebu šećera želeli da svedu na minimum, a da im u isto vrijeme voće i za dvije nedelje ostane svježe i sočno kao da je sada ubrano. Onda vam preporučujemo sljedeću metodu konzerviranja voća.

Ovom metodom mogu se konzervisati cijeli plodovi trešnje, jagode, šljive, kajsije, komadi ananasa i drugo svježe sezonsko voće. Ovako konzervirano voće u zavisnosti od kvaliteta može da opstane od nedelju dana do dvije nedelje.

  • Izaberite voće koje nije još uvijek potpuno zrelo, jer je takav plod čvršći i bolje podnosi ovakav način konzerviranja.
  • Pažljivo i temeljno operite voće. U zavisnosti od toga koje voće koristite, potrebno je da ga očistite od koštica ili sjemenki.
  • Voće stavite u tegle sa većim otvorom na vrhu, ali se postarajte da kupite poklopce sa boljim i jačim sistemom dihtovanja, kako biste spriječili cirkulisanje vazduha. Napunite tegle do vrha.
  • Snažno zavrnite poklopac na tegli.
  • U manju šerpu sipajte vodu i stavite sijeno.
  • U lonac sa vodom i sjenom potopite vaše tegle, ali tako da se one međusobno ne dodiruju. Sijeno se stavlja u vodu kako se spriječilo udaranje tegli pri kuvanju što može dovesti do pucanja stakla. Umjesto sijena može se koristiti i tkanina.
  • U šerpu dolijte vode skoro do poklopca tegle i zagrevajte vodu dok ne provri. Cilj je da se voda zagrijeje dovoljno da steriliše voće i tegle, ali i da se pritom voće ne skuva.
  • Sklonite šerpu sa vatre dok se voda i tegle ne ohlade.
  • Nakon ovog odložite tegle sa voćem na hladnom i suvom mjestu. Voće će biti ukusno i biće kao da je upravo ubrano iz bašte.

Izvor: agromedia.rs

PROČITAJTE:

“Čarobni” premaz kojim se tretira voće kako bi mu se produžila svježina!

Kako treba prati voće i povrće?

Od sada bez obmane potrošača – RS dobila znak za organske proizvode

Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Srpske, prateći propise Evropske unije i Zakon o organskoj proizvodnji RS, izradilo je znak za organske proizvode Republike Srpske.
Kako su naveli u ministarstvu, znak, koji moraju da nose svi organski proizvodi iz Srpske, bez obzira na to koja je sertifikaciona kuća izvršila kontrolu i sertifikaciju organske proizvodnje, odnosno organskog proizvoda, biće promovisan iduće sedmice.
– Domaći sertifikovani organski proizvod obilježava se entitetskim znakom Republike Srpske i kodom ovlašćene kontrolne organizacije koja je izvršila kontrolu i sertifikaciju organske proizvodnje – navode u Ministarstvu poljoprivrede, ističući da trgovinske radnje, bilo da je riječ o veleprodajnim ili maloprodajnim objektima, u kojima se prodaju organski proizvodi moraju imati, na osnovu Pravilnika o uslovima i načinu skladištenja, prevozu i stavljanju u promet organskih proizvoda, jasno obilježena mjesta odvojena od drugih proizvoda, kao i na pijacama, bez miješanja sa drugim, odnosno konvencionalnim proizvodima.
Kako ističu, u maloprodajnim objektima potrebno je na vidnom mjestu istaknuti tablu, plakat, odnosno naljepnicu sa oznakom kojom se obilježava organski proizvod.
– Mi u registru koji vodimo imamo oko 100 proizvođača koji su u sistemu organske proizvodnje, ali i periodu konverzije. Različite su vrste proizvodnje i prerade, a od prošle godine imamo i prvu registrovanu stočarsku farmu u Srpskoj – istakli su u ministarstvu.
Da bi neki proizvod bio organski, on mora, kako kaže Dragana Zec iz Odjeljenja za biljnu proizvodnju u Ministarstvu poljoprivrede, biti propisno obilježen, kako ne bi došlo do zabune, odnosno zamjene sa konvencionalnim.
– Zbog toga svi organski proizvodi moraju da imaju znak, odnosno markicu koja je dokaz da je proizvod organski, kao i da imaju oznaku sertifikacione kuće koja je izvršila kontrolu i sertifikaciju. Znak nose samo proizvodi koji su proizvedeni po propisima i pravilima organske proizvodnje i za koje je izdat sertifikat od ovlašćene kontrolne organizacije. Svjedoci smo da mnogi proizvođači za svoje proizvode kažu da su organski, a nerijetki i u nazivu svojih gazdinstava ili preduzeća imaju odrednicu, odnosno skraćenicu eko, bio, organik i slično – naglasila je Zec.
Da bi se izbjegle nedoumice, ali i da ne bi došlo do obmanjivanja potrošača u ovakvim slučajevima, analiza, odnosno sastav etikete će pomoći svakom potrošaču da prepozna organski proizvod.
– Da bi se potrošači informisali i da se ne bi dovodili u zabludu, potrebno je konstantno raditi na informisanju o tome šta je organska proizvodnja i na koji način prepoznati organski proizvod – kazala je Zec.
Vlasnik banjalučke firme Prirodno bilje Nedeljko Kusturić istakao je da je znak potvrda da su ispoštovani svi principi organske proizvodnje.
– Trebalo nam je više godina truda da bismo dobili svoj znak, koji je, između ostalog, dokaz kvaliteta – kazao je Kusturić.
Rezultat
Dragana Zec je objasnila da se u organskoj proizvodnji izbjegava upotreba mineralnih đubriva, sredstava za zaštitu bilja, aditiva za stočnu hranu i slično.
– Rezultat organske proizvodnje hrane je ukusan, bezbjedan proizvod, visoke hranljive vrijednosti, bogat vitaminima, kao i mikro i makroelementima. Zbog svega navedenog, organska proizvodnja je sve više interesantna tema, kako za proizvođače, tako i za potrošače – kazala je Zec.]
Izvor: eKapija

Recept za DOMAĆI SIRUP I SOK OD GROŽĐA – Čaša zdravlja i mladosti!

Sok od grožđa – Ako barem mjesec dana pijete prije doručka i prije večere po čašu ovog soka razrijeđenog s malo vode sigurno ćete izgubiti koji kilogram. Uz to ćete se osjećati svježije i bodrije jer sok od grožđa čisti i štetne sastojke iz krvi i djeluje na njihovo izlučivanje putem mokraće i stolice. Ovaj sok je pravljen od sorte tamjanjike.

Sastojci za sirup od grožđa

  • 5kg crnog groždja
  • 4kg kristal šećera
  • 6 kesica limuntusa
  • 2l vode

Priprema

Grozdje oprati i skinuti sa peteljke.
  1. Staviti u blender i samo malo izmiksati, ne smiju kostice da se samelju posto su kostice gorke.
  2. Staviti u veliku posudu izmiksano grizdje.
  3. Dodati secer i limuntus i izmjesati i pokriti.
  4. Ostaviti da stoji 24 sata i povremeno dobro izmjesati.
  5. Sutradan naliti u serpu 2l vode i prokuvati kratko, oko 10-ak minuta.
  6. Procijediti(ja sam to radila kroz pasirku za paradajz) i nasuti u čiste sterilne flase i dobro zatvoriti.
  7. Ušuškati flase u deku i ostaviti do sutra, a nakon toga sloziti  u špajz.
  8. Nakon otvaranja drzati u frizideru – piše Coolinarika.

Za pripremu soka od grožđa trebaće vam:

  • 2 kilograma grožđa
  • 2 limuntusa
  • 1 kilogram šećera
  • 7 litara vode

Priprema soka:

Oberite grozdove i na vagu prikupite 2 kilograma svježih bobica grožđa. Najbolje je koristiti neku aromatičnu sortu crnog grožđa, ali to ostavljamo vama na izbor. Stavite 7 litara vode da proključa zajedno sa grožđem. Kada proključa, grožđe zajedno sa vodom procijedite kroz gazu, pa dodajte limuntus i šećer. Stavite da proključa još jednom, dok se sav šećer ne rastopi u soku. Kada se šećer rastopio, i kada se sok dovoljno ohladi, pretočite ga u prethodno očišćene i sterilizirane staklene boce. Odložite sok kao zimnicu – na mračno i hladno mjesto. Pijte kada vam dođe želja, te počastite goste koji navrate. Iznenadite ih, jer malo ko priprema sok od grožđa.

PROČITAJTE:

Šira je sok od grožđa, a evo kako se pravi!

Berba grožđa i dozrijevanje!

Zanimljive činjenice o CRNOM VINU!

Nematode napadaju biljke – Zaštitite ih na vrijeme

Zemljište je često puno štetnika tako da nematode napadaju biljke i mogu naneti velike štete. Djelujte preventivno ili hemijskim sredstvima da spriječite njihovo nepoželjno dejstvo.

Štetnost nematoda u poljoprivrednoj proizvodnji – savjetodavac zaštite bilja Nedeljković Siniša

Nematode kao štetni organizmi mogu oštetiti nadzemne i podzemne organe gajenih biljaka. Žive u zemljištu i napadaju razna biljna tkiva: stablo, korijen, lukovice, rizome, cvjetove i plodove. U većini slučajeva su to polifagne štetočine, koje napadaju više biljnih vrsta. U zemljištu je najčešće prisutno više vrsta, što otežava identifikaciju same vrste nematode. Pošto su to valjkasti crvi, veličine ispod 1 mm za njihovu identifikaciju je potreban binookular ili mikroskop.

Nematode se hrane biljnim sokovima i svojim djelovanjem stvaraju zaostajanje u porastu, kržljavost, smežuravost, deformacije (gale, guke, kovrdžanje ili nabiranje površinskog tkiva), sušenje, propadanje biljaka u ozama ili na cijelim parcelama. Oštećenja se zapažaju na usjevima od sjetve do žetve i tokom skladištenja. Štetnost se ogleda i u tome da se na zaraženom zemljištu ne smijeju sijati/saditi osjetljivi usjevi do 5 godina.

Nematode napadaju biljke

Postoje više vrsta nematoda i u zavisnosti koje djelove i vrstu biljaka mogu se podjeliti na:

Stabljikina nematoda (Ditylenchus dipsaci) najčešće napada ukrasno bilje, ali i luk, paradajz, jagode, lucerku, žitarice, pasulj, duvan. Veoma su otporne na nepovoljne klimatske uslove u zemljištu.

Cistoidne nematode (Globodera spp. i Heterodera spp.) najčešće napadaju krompir, ali i papriku, paradajz i plavi patlidžan. Larve napadaju korijenje i nakon završene vegetacije krompira, u zemljištu ostaju uginule jedinke ženki s cistama i u tom obliku preživljavaju nepovoljne klimatske uslove, čak i do 30 godina u zaraženom zemljištu.

Nematode korijenovih kvržica (Meloidogyne spp.) napadaju preko 2000 vrsta gajenih kultura. Formiraju guke i gale na korijenu veličine od nekoliko milimetara do nekoliko centimetara. Njihovu štetnost uvećavaju fuzarioze i bakterioze i pri većem napadu dolazi do mjestimičnog propadannja biljaka, a prinos i kvalitet su znatno umanjeni.

Nematode smeđe pegavosti korijena (Pratylenchus spp.) izazivaju značajne štete na ratarskim, povrtarskim i voćarskim kulturama. Nematode ulaze u tkivo korena i brzo se premještaju po njemu. Usljed napada nematoda, bakterija i gljiva koje žive u zemljištu nastupa ubrzano truljenje i propadanje korijena.

Pšenična nematoda (Anguina tritici) je najštetnija nematoda pšenice. Larve se ubušuju u cvjetove i razvijene klasove. Transformišu ovarijum u sićušnu galu koja sadrži nekoliko hiljada larvi.

Pojavu i širenje nematoda možemo spriječiti kombinacijom preventinih, termičkih i hemijskih mjera.

Preventivne mjere

Poštovanje plodoreda, dezinfekcija alata koji se upotrebljava u toku obrade, uklanjanje biljnih ostataka gajenih i korovskih biljaka, sadnja zdravstveno ispravnih biljaka, upotreba supstrata bez prisustva nematoda, sjetva biljaka koje odbijaju nematode (kadifica, neven, slačica, heljda, facelija), sjetva tolerantnih sorti i hibrida.

Termička dezinfekcija podrazumjeva sterilizaciju zemljišta primenom vodene pare, a obavlja se mašinama koji pod velikim pritiskom ubrizgavaju vodenu paru u zemljište. Ovom metodom se steriliše zemljište do 30 cm dubine. Potpunim isušivanjem zemljišta se spriječava pojava i širenje nematoda, jer je za njihov razvoj potrebna vlažnost.

Hemijske mjere se sastoje iz fumigacije zemljišta primenom Basamid granulata, koji se u zaštićenom prostoru primjenjuje tako što se granule (40-60 g/m²) unesu u zemljište, koje se zatim pokrije folijom i ostavi da djeluje do 42 dana kako bi gasovi djelovali na štetne organizme u zemljištu. Hemijsko suzbijanje se izvodi i nematocidima na bazi oksamila (Vydate 10 L) koji se koristi u dozi od 100 ml/100 m² jednokratnim tretiranjem odmah poslije rasađivanja.

Izvor: agroinfonet.com

PROČITAJTE:

Kompostiranje – obogaćuje tlo i oslobađa nas otpada

Biljne stjenice – sve veći problem u poljoprivrednoj proizvodnji

Kako zaštiti biljke od ranog jesenjeg mraza!

RUSKI ljekar preporučuje ŠLJIVOVICU i KAJMAK za JESENJU BOLEST

Žvale se obično javljaju u jesen i proljeće, a bez obzira na uzrok liječenje traje nedeljama!

PROČITAJTE:

Dedu, koji je u Srbiji pokrenuo neobičan biznis, svi sumnjičavo gledaju – On tvrdi da će uspjeti

Dide Sekulić, sedamdesetogodišnjak iz Rogačice kod Bajine Bašte, po sticanju penzije u Austriji, vratio se u rodni kraj u kome je kupio gotovo 60 hektara zemlje, zasadio smrče, jele, kestenje, orahe, divlje trešnje i bundeve. I mada na imanju uzgaja i svinje koje hrani organskom hranom, od svega toga, kaže nema posebnu korist, jer će istinske „plodove“ njegovog truda ubirati potomstvo, zbog koga je sve to i uradio.

Nekada zarasla imanja na više lokacija u bajnobaštanskoj Rogačici i Svojdrugu, danas su zasadi koje je za dvije i po decenije kupio, očistio i sa hiljadama stabala različitih vrsta drveća i voća, Dide Sekulić, pošumio.

Bakuchiol – Sastojak iz prirode koji briše bore i uništava akne

Bakuchiol – Jedinjenja iz porodice vitamin A već su godinama zlatni standard u podmlađivanju lica, ali i tretiranju brojnih drugih problema tena, poput upaljenih akni i viška sebuma na masnoj koži.

Najpoznatiji, ali i najmoćniji pripadnik ove grupe je retinol, zvijezda brojnih dermokozmetičkih poduhvata, u čiju se efikasnost kunu i dermatolozi i dame širom svijeta.

Smanjene pore, zaglađen ten i ublažene akne su rezultati retinola na podmlađivanju i uljepšavanju kože, dokazani brojnim istraživanjima, zbog čega je on postao neizostavan dio kućne beauty rutine, ali i profesionalnih dermatoloških tretmana.

Osim zaglađivanja površinske teksture, smanjenja pora i zatezanja sitnih bora, ovaj moćni sastojak izrazito je važan i u borbi protiv akni, jer ubrzava proces izmjene ćelija i zacjeljivanje kože. Ipak, retinol se nalazi i među onim sastojcima kraj čijeg naziva obično stoji upozorenje – zbog svoje snage i efikasnosti može uzrokovati iritacije, isušivanje, crvenilo, pa i ljuskanje, posebno na osjetljivoj koži.

Zbog toga se u početku savjetuje nanošenje krema sa retinolom tek svaki drugi ili treći dan – i uvijek tokom noći.

Međutim, naučnici su retinolu pronašli i više nego dostojnu zamjenu – nježniju, višestruko upotrebljivu i jednako efikasnu. Riječ je o bakuchiolu.

Šta je bakuchiol?

Bakuchiol je antioksidativni molekul ekstraktovan iz azijske biljke Psoralea corylifolia, odnosno Babchi. Taj sastojak iscjeljujućeg djelovanja ima stogodišnju istoriju upotrebe u ajurvedskoj i tradicionalnoj kineskoj medicini. Korišten je mahom za umirenje osipa, crvenila i zacjeljivanje sitnih ranica.

Bakuchiol se dobija iz biljke koja raste u Indiji i Šri Lanki. Prvi je izolovan 1966. iz sjemena navedene biljke i nazvan je bakuchiol na osnovu sanskrtskog imena biljke Bakuchi. Bakuchiol je meroterpen (hemijsko jedinjenje koje ima djelimičnu terpenoidnu strukturu) u klasi terpenofenol. Sjeme biljke se vijekovima koristi u kineskoj i indijskoj tradicionalnoj medicini za liječenje dermatitisa, lihena i psorijaze, jer ima antioksidativno, protivupalno i antimikrobno djelovanje. Uprkos tome što nema strukturnu sličnost s retinolom, otkriveno je da bakuchiol ima isto djelovanje kroz ekspresiju gena poput retinola.

A kako bakuchiol može pomoći tenu?

Taj botanički ekstrakt na kožu ima potpuno isti efekat kao retinol. Zaglađuje teksturu kože, ublažava hiperpigmentacije, poboljšava elastičnost kože, podstiče obnovu ćelija, stimuliše proizvodnju kolagena, „pegla“ bore i ublažava fotooštećenja.

Njegova efikasnost se ne ogleda samo u novootkrivenom sjaju i zaglađenoj koži. Osim kao antiage krema za osjetljivu kožu, bakuchiol je pogodan i za problematičnu kožu sklonu aknama, jer se može pohvaliti i protivupalnim i antibakterijskim svojstvima.

Još jedna odlična vijest o ovom sastojku je da je pogodan za gotovo sve tipove kože, a mogu ga koristiti i trudnice i dojilje.

Moćno djelovanje bakuchiol molekula nije marketinški trik kozmetičke industrije. Njegovo blagotvorno i podmlađujuće djelovanje na kožu naučno je potvrđeno prošle godine. U naučnom časopisu „British Journal of Dermatology“ grupa dermatologa objavila je rezultate istraživanja koji bakuchiol upoređuju sa retinolom.

Pokazalo se da novootkriveni „biljni retinol“ s jednakim efektom kao derivat vitamina A stimuliše obnovu ćelije, ublažava bore i linije, podstiče proizvodnju kolagena, poboljšava čvrstoću kože te ublažava hiperpigmentacije. I to sa puno manje nuspojava koje se često vezuju uz retinol, kao što je crvenilo, ljuštenje i suvoća kože.

Bakuchiol, naime, djeluje poput retinola, ali s njim nema nikakve strukturalne sličnosti pa samim tim niti negativnih efekata na kožu, poput povećane fotoosjetljivosti.

Izvor: nezavisne.com

PROČITAJTE:

Jabuka i med brišu bore

Ispeglajte svoje bore pomoću maslinovog ulja

GAVEZ: Jedini narodni lijek koji liječi prelome, čukljeve i duboke bore!

Vinobojka – Čudne bobice koje rastu pored puta

Vinobojka (Phytolacca americana L.) je višegodišnja zeljasta biljka iz istoimene porodice vinobojka (Phytolaccaceae). Naraste do 3 metra razvijajući razgranatu i uspravnu, okruglu, poprilično debelu i robusnu stabljiku.

Listovi su jednostavni, krupni, dugi 15-30 cm, jajasto-eliptični, glatki, ušiljeni, cjelovitog ruba i smješteni na kratkim peteljkama. Cvjetovi su mali, skupljeni u grozdaste cvatove. Građeni su od 5 bijelih latica dugih oko 3 mm. Prašnika ima 10, plodnica je nadrasla, građena od 10 plodnih listova. Cvatu u svibnju i lipnju. Plodovi su sjajne, tamnocrvene, okruglaste bobice promjera do 1 cm, dozrijevaju u srpnju.

Stanište

Porijeklom je iz Sjeverne Amerike a u Europu je unešena u 18. stoljeću u Frauncusku kao ukrasna i ljekovita biljka. Odatle se raširila i danas raste samonikla na neobrađenim zemljištima, u dvorištima, uz putove i živice, po šumskim rubovima. U hrvatskoj flori prvi puta je uočena krajem 19. stoljeća, smatra se invazivnom vrstom. Vinobojku često razmnožavaju ptičice koje se hrane bobicama. Jednom tako posijana kada nađe povoljne uvjete za klijanje, jako brzo raste. U to smo se uvjerili i sami kada nam je u proljeće počela rasti pored terase. Već do ljeta narasla je do pozamašne veličine i tvorila grozdove bobice. Njezin korijen mora se u potpunosti ukloniti inače će iz preostalih dijelova biljka ponovno narasti.

Etimologija

Latinsko ime roda Phytolacca složenica je od grčke riječi phyton (biljka) i latinske riječi lacca (crvena boja), jer se iz plodova dobivala crvena boja.[1] Ime vrste americana ukazuje na porijeklo. Naš naziv vinobojka dobila je po tome što su je koristili za popravljanje boje crnih vina. Na stranim jezicima nazivi su American pokeweed (eng.), Amerikanische Kermesbeere (njem.), raisin d’Amérique, teinturier, épinard de Cayenne (fr.), uva turca, uva da colorare, cremesina, vite di Spagna, spinacio delle Virginia (tal.), hierba carmín (špa.), uva-de-rato (port.), navadna barvilnica (slo.).

Upotreba

Jestivi su samo mladi izdanci kada su visoki do najviše 30 cm i mladi listovi koji se beru u rano proljeće. Bogati su vitaminom C (150-230 mg%), no jedu se nakon kuhanja i to poželjno nakon dvostrukog mijenjanja vode ili se konzerviraju u octu. Mladi listovi sadrže 6 mg% karotina. Korijenje i plodovi su otrovni.

Bobice su se zbog intenzivne crvene boje koristile se za bojenje vina na što upućuje i njezino ime.

U južnoafričkoj zemlji Rodeziji utvrđeno je da vinobojka ubija vodene puževe koji su uzrok zaraze zvane bilharcijaza ili shistosomijaza.

Bilharcijazu uzrokuje nametnik iz roda Schistosoma koji parazitira u puževima, a ljudi se zaraze preko kože ili sluznice kada su u kontaktu s onečišćenom vodom.

Bolest je kronična, uzrokuje abdominalnu bol, kašalj, proljev, groznicu, probleme s jetrom i slezenom. Raširena je u svim tropskim područjima Afrike, Azije i Južne Amerike. Smatra se da više od 70% djece oboli od bolesti a u svijetu je zaraženo više od 100 milijuna ljudi.

Izvor: plantea.com