Dunja je voćka toplijeg podneblja i sa uspijehom se može gajiti do 800 m nadmorske visine.
Osetljivija je od jabuke i kruške na niske zimske temperature. U toplijim predelima daje krupnije plodove nego u hladnijim. Dunja bolje podnosi sušu od jabuke i kruške, ali u sušnim godinama plodovi ostaju sitniji i manje kvalitetni. Zahtijeva veliku vlažnost vazduha, oko 75-80%.
Zemljište za gajenje dunje treba da je duboko, plodno i rastresito. Kiselost zemljišta treba da je od 5,0 do 6,2. Za dunju su najbolja zamljišta: gajnjače, laka lesivirana zemljišta, aluvijum, lake smonice sa 35 % humusa. Nagib terena od 3-5% odgovara dunji.
Treba izbjegavati vjetrovita područja jer jak vetar potpomaže isušivanje i izmrzavanje stabla u toku zime, ometa let pčela u vrijeme cvjetanja i obara dio plodova pred berbu.
Savremene plantažne zasade dunje treba podizati na međurednom rastojanju od 5 i 3 m u redu. Najčešći sistem gajenja dunje je kotlasta kruna.
Rezidba se mora obavljati redovno u proljeće, u vidu proređivanja krošnje za bolje osvetljenje i provetravanje i za pospješivanje mladog prirasta.
Zelena rezidba se obavlja u junu, proređivanjem vodopija i usmjeravanjem grana. Treba redovno uklanjati trule, sasušene i moniliozne plodove, da bi se spriječilo širenje truleži plodova.
Berba dunje obavlja se početkom oktobra, kada plodovi počnu dobijati intenzivnu limunžutu boju, a sjemenke su potpuno crne.
Plod dunje uglavnom se koristi za preradu u slatko, kompot, žele, sok, rakiju a i za jelo u svježem stanju.
Gajenje dunje je dugoročan posao. Ko ima dovoljno novca za ulaganje i vremena da čeka najmanje pet godina do punog roda, mogao bi da profitira, ali samo na većim količinima, kako bi se lakše podnijele oscilacije cijena.
ZAGREB – U Hrvatskoj će ove godine biti proizvedeno oko 2,33 miliona tona kukuruza, što je jedan posto više nego 2019.
Ovogodišnji rod kukuruza je najveći u posljednjih deset godina, a posljednji put je rekordna proizvodnja od 2,5 miliona tona ostvarena 2008. godine, prema danas objavljenoj analizi konsultantske firme Smarter, specijalizovane za poljoprivredu i prehrambenu industriju, prenosi agencija Hina.
Kukuruz je ove godine zasijan na 258 hiljada hektara, a ostvarena prosječna proizvodnja po hektaru iznosi devet tona, što je isti prinos kao i lani.
Prvi rezultati berbe kukuruza na istoku Hrvatske pokazuju vrlo nisku vlagu zrna, što znači da je kukuruz zreo i da neće morati na dosušivanje. Prinosi su nešto manji od onih ostvarenih u najboljim godinama, ali dohodak proizvođača ne bi trebalo da bude manji jer im u prilog ide to što ne moraju da plate sušenje, navode iz Smartera.
Ističu da je proizvodnja ovog usjeva dva puta veća od domaćih potreba, da znatan dio sirovine odlazi u izvoz, što po njihovom mišljenju nije dobro.
„To nije dobro za domaću poljoprivredu jer se izvozi jeftina sirovina na kojoj drugi zarađuju dok su kod nas prerađivački kapaciteti mahom zatvoreni, uništeni, kao i stočarski sektor koji je u padu već dugi niz godina, uprkos mjerama koje se preduzimaju za revitalizaciju stočarstva“, upozoravaju iz Smartera.
Hrvatska je izvezla prošle godine 872.853 tone kukuruza, u vrijednosti 140,2 miliona evra, najviše u Italiju i Austriju, a u prvoj polovini ove godine izvezeno je 534.295 tona vrednih 94 miliona evra.
Uvoz je u prošloj godini iznosio samo 42.089 tona, u vrijednosti 37,4 miliona evra, što pokazuje da se u ovoj proizvodnji ostvaruje veliki suficit u spoljnoj trgovini. Najviše merkantilnog kukuruza je uvezeno iz Mađarske, Srbije i BiH, dok se sjemenski kukuruz najviše uvozio iz Mađarske, Francuske i Austrije, navodi se u Smarterovoj analizi.
Prema podacima FAOSTAT-a, od 166 zemalja najvećih proizvođača kukuruza, Hrvatska zauzima 48. mesto, dok je u EU na devetom mjestu.
U novome broju pročitajte kolumnu našeg Sinaja Bulimbašića o starom ulju po novim cijenama; Kako spriječiti skladišne bolesti masline savjetuje Kristijan Franin; jesensku prognozu donosi stručnjak Lovro Kalin;
Zašto nije dobra prekasna, ali ni prerana berba kazat će vam Marin Krapac, a tu su i brojni savjeti za uspješnu berbu maslina i preradu ulja te konzerviranje maslina…
Pročitajte i zašto je maslinovo ulje dobro za imunitet te kako su se masline štitile u devetnaestom stoljeću…pročitajte još… ma ostatak saznajte u novom broju Maslinara!
Novi Maslinar potražite na svim kioscima ili ga naručite na linku Časopis
Za blagodati meda većina nas je čula, i rado ga koristimo kao prirodni zaslađivač i sastojak raznoraznih poslastica, ali i je dobro poznat i kao lijek, te čudotvorna namirnica koja „bilduje“ naš imunitet.
Ipak, manji broj zna koliko je saće u medu zdravo i korisno, šta više mnogi nisu čak ni čuli za ovu vrstu „lijeka“. Saće u medu dostupno je u većini dućana zdrave hrane, a naravno ima ga i kod vašeg redovnog prodavca meda na pijaci. Skuplji je od običnog meda, a samim tim i ne tako popularan, međutim vrijedi razmisliti bar o povremenoj upotrebi ovog proizvoda.
„O dobrim stranama meda već znamo, a pčelinji vosak i med deluju sinergistički, te ostvaruju brojne pozitivne efekte na naš organizam. Žvakanjem saća dobijamo multiplikovana sva korisna dejstva meda! Naime, med „ima vremena“ da ostvari lokalno antibakterijsko, antivirusno, antimikotičko, protivupalno i protivalergijsko dejstvo, a ne samo da sklizne u želudac“, objašnjava nam nutricionista dijetetičar Tanja Olajdžija.
Ako vas je savjet naše sagovornice zainteresovao i rešili ste da uvrstite saće u med u brigu o svom telu, dobro je znati da je najbolje žvakati saće što duže.
„Pčelinji vosak mehanički djeluje i na zubnu gleđ, čisti naslage kamenca, te ga možemo prihvatiti kao žvaku iz prirode. Iako ćemo ispljunuti sažvakani vosak, deo ipak stigne do našeg želuca, a kako naš organizam nema enzime za varenje pčelinjeg voska, ove materije će mehanički djelovati na crujeva i olakšati probavu“, ističe Olajdžija, te dodaje za šta je posebno saće dobro:
„Žvakanjem saća i postepenim oslobađanjem meda, sluzokoža cijelog dogestivnog trakta ostaje duže obložena medom, te je konzumiranje saća u medu naročito preporučljivo za jačanje imune odbrane organizma, kod sklonosti alergijama i hroničnim bolestima disajnih organa“, zaključila je.
Uloga cvijeća je da nas učini radosnim kako svojim izgledom, tako i mirisom, bojom i okusom. Cvijeće pozitivno utječe na emocionalno i duhovno stanje čovjeka, a njegova dobrobit i konzumacija poznata je od davnina,
Želite li koristiti neke od cvjetova u svojoj kuhinji, važno je da ga ubirete za suhog i sunčanog vremena izvan prometnica i njiva koje su tretirane hemikalijama. Moja je preporuka da sami uzgojite svoje jestivo cvijeće u svome vrtu, ili na balkonu bez primjene bilo kakvih agrohemikalija i da uživate u čarobnim mirisima, okusima i bojama u raznim jelima, salatama, napitcima i slasticama.
Većina samoniklih ljekovitih biljaka kao i onih začinskih divljih, ili kultiviranih, imaju jestivo cvijeće i koriste se u brojne ljekovite svrhe, jer u sebi sadrže brojne mineralne tvari i vitamine pa njihovom kombinacijom unosimo u svoj organizam cijeli niz potrebnih tvari.
U tabeli ispod navedene su neke od tih biljaka koje se najčešće koriste i zajedničko im je što se mogu koristiti svježe, ili sušene, te ukratko opisala kod kojih oboljenja ih je najbolje koristiti.
Poznato je da biljke sadrže najviše ljekovitih svojstava ako se koriste svježe, iako ih je dobro i osušiti, kako bi nam bile dostupne i u zimskim mjesecima. Berite samo zdravo cvijeće koje nije napadnuto od strane različitih insekata. Ljepota ubiranja ljekovitog i jestivog cvijeća je baš u tome što tijekom godine možemo ubirati mnoštvo različitog ljekovitog cvijeća i uživati u bogatoj trpezi koju nam priroda sa ljubavlju pruža.
Budite oprezni kod branja samoniklog bilja te nikada ne berite one biljke sa kojima niste dobro upoznati!
Za one koji su ljubitelji domaćeg kiselog kupusa, bez konezrvansa i dodataka, za nekoliko većih tegli uvijek se nađe mjesta na polici špajza.
Nije jednostavno kiseliti kupus kada živiš u stanu, kada nemaš gdje staviti bure ili plastičnu kantu. No, za one koji su ljubitelji domaćeg kiselog kupusa, bez konezrvansa i dodataka, za nekoliko većih tegli uvijek se nađe mjesta na polici špajza.
Za jednu teglu od 1,5 litre potrebna vam je:
srednja glavica kupusa, oko 1,5 kg
1,5 kašika soli
začini po želji (kim, lovor, kadulja, biber)
par zrna kukuruza za žutu boju kupusa
Tegle dobro operite i osušite na zraku ili sterilizirajte u pećnici na 100°C. Glavici kupusa maknite vanjske listove i eventualna oštećenja. Operite ju i raščetvorite.
Kupus možete izribati na ribež ili narezati na trake (na deblje ili tanje, ovisno o želji). Kupus prebacite u veću posudu, posolite ga, dobro izgnječite, dodajte začine i promiješate.
Ovako izmješani kupus prebacite u teglu, dobro pritisnite šakom i dodajte tečnost koja je ostala u posudi u kojoj ste ga miješali sa soli i začinima. U manju teglu (koja mora proći kroz otvor veće) stavite kamenje, klikere ili nešto teško kako bi pritisnuli kupus koji sve vrijeme mora biti pod tečnosti.
Prekrijte otvor tegle tkaninom i zavežite konopcem ili gumicom. Važno je da kupus ima zraka, ali i da spriječite upadanje mušica ili trunja.
Prvih 24 sata nekoliko puta pritišćite manju teglicu kako bi kupus ispustio tečnost (rasol). U slučaju da u roku 24 sata ne bude dovoljno tečnosti da prekrije kupus, u šalici vode promiješajte žličicu soli i dodajte onoliko koliko je potrebno da prekrije sav kupus. Ulijte, promiješajte i ponovo pritisnite teglicom.
Kupus će se kiseliti 3-10 dana, koliko mu je potrebno za fermentaciju. U tom periodu ga držte na tamnijem mjestu i sobnoj temperaturi, od 18 do 23°C. Svaki dan ga provjeravajte i pritišćite kako bi bio pod vodom.
Nakon tri dana ga probajte. Ako se ukiselio (što ovisi od temperature), zatvorite teglu njezinim poklopcem i spremite ju u frižider. Ako imate hladniju špajzu, podrum ili balkon, možete ga i ondje držati neko vrijeme.
U slučaju da se na površini pojavila bjeličasta prevlaka, nemojte brinuti jer se radi o normalnom procesu. Jednostavno ju skinite žlicom.
Ovako ukiseljen kupus će trajati dva mjeseca, a kroz jesen i zimu možete napraviti još nekoliko novih tura.
Uvijek pokušajte koristiti veću teglu kako kupus prilikom fermentacije nebi „kipio“ preko ruba. Najbolje je teglu dodatno staviti na tanjurić kako bi pokupio moguće „ključanje“ kupusa.
Karlo Vidović i njegov otac Vjekoslav iz Viteza prvi su, kažu, proizvođači brašna od tikve u Bosni i Hercegovini, te za njihove proizvode pored domaćih kupaca interes pokazuju i oni iz drugih zemalja, posebno iz Austrije.
Dvadesetogodišnji Karlo Vidović kaže da se brašno od tikve koristi u svakodnevnoj prehrani kao dodatak, te da je od izuzetnog značaja za zdravlje ljudi.
– Ono je posebno važno za zdravlje dijabetičara i općenito za osobe osjetljive na gluten, jer tikveno brašno ne sadrži gluten – ističe Karlo.
Ideja za proizvodnju tikvenog brašna, kaže Karlo, potekla je spontanom pričom, nakon što mu je to predložio prijatelj iz Beča, s obzirom na to da su Vidovići imali uvijek mnogo tikve.
– Imali smo uvijek tikve, a koristili smo ih samo za košpice. Prijatelj mi je predložio da pravim brašno i tada sam prvi put za to i čuo. U BiH nema niko da proizvodi ovo brašno, svega jedan ili dva čovjeka to rade u Hrvatskoj, a u svijetu je ova proizvodnja dosta priznata – rekao je Karlo.
S obzirom na takvu situaciju, on i otac su počeli istraživanje prije godinu dana, te su proizvodnju tikvenog brašna započeli prije dva mjeseca. Isključivo za namjenu proizvodnje brašna od tikve otvorio je i preduzeće koje je nazvao Kavido.
Kako je Karlo pojasnio, brašno proizvode na način tako što prvo s tikve skidaju koru, a onda obavljaju dalju proceduru.
– Konstruisali smo strug koji je na početku bio za obradu drveta, povećali smo ga da može zahvatiti tikvu i tako skidamo koru, pa onda ide na vađenje košpica, zatim na sječenje na listove, pa na sušenje. Kad se osuši, ide na mljevenje i dobija se brašno – pojasnio je Karlo Vidović.
On kaže da trenutno ovaj posao obavlja isključivo zajedno sa pedesettrogodišnjim ocem Vjekoslavom, te da trenutno nemaju više zaposlenih, ali što ne znači da ih u budućnosti neće imati, jer planiraju širenja proizvodnje.
– Sada nam je velika sušara u kvaru, tako da ne možemo zadovoljiti veće tržište, pa proizvodimo brašno samo za potrebe prijatelja i nas. Planiram sljedeće godine proširiti proizvodnju i doći s više proizvoda, bučinim, to jeste tikvenim uljem, orahovim uljem i orahovim brašnom – kaže Karlo.
Istakao je da sada imaju dosta zainteresovanih za kupovinu tikvenog brašna, kako iz BiH, tako i iz inostranstva.
– Imamo dosta zainteresovanih i iz Austrije, ali nažalost ove godine ne mogu zadovoljiti toliku potražnju- pojasnio je Karlo.
On je dodao da je tržišna cijena ovog brašna 25 KM po kilogramu, te da on ima plan da pakuje brašno od 250 i 500 grama.
Vjekoslav Vidović ističe da je velika perspektiva ove proizvodnje, te da je za nju potrebno mnogo tikve, jer se na 10 kilograma tikve dobije kilogram brašna.
– Imamo dovoljno tikve za trenutnu proizvodnju brašna, a ako nam bude trebalo više kasnije, uvijek se tikva može kupiti od mještana. U slučaju da nam radi velika sušara, bilo bi puno više brašna, pa sada višak tikve prodajemo. U sezoni napravimo do 20 kilograma brašna sa ovom malom kućanskom proizvodnjom – rekao je Vjekoslav Vidović.
U kontinentalnim dijelovima naše zemlje često se već krajem septembra ili početkom oktobra mogu dogoditi jutarnji mrazevi. To nažalost znači kraj sezone za mnoge vrste povrća u vrtu.
Srećom ne i za sve. Naime, neko je povrće osjetljivije na mraz, neko ipak može opstati, štoviše, postaje i bolje nakon prvog mraza.
POVRĆE
Najosjetljivije na prve mrazeve je povrće iz familije pomoćnica (paradajz, paprika, peruanska jagoda…) i tikvenjača (tikve, krastavci, dinje…), ali i mahunarke poput graha i mahuna.
Ove vrste su jako osjetljive na hladnoću i prvi mrazevi ih uništavaju ako nisu zaštićene. Stoga svakako pratite prognoze početkom jeseni.
U slučaju najave mraza krenite u berbu svog povrća kojeg mrazevi mogu nepovratno uništiti – dakle paradajz, paprike, peruanske jagode, tikve, krastavci, dinje, grah, mahune…
Paprike mrazevi potpuno uništavaju, stoga poberite sve plodove u slučaju najave mraza, pa čak i one sasvim male jer su i one dobre za konzumaciju.
Naime, paprike beremo i konzumiramo i zrele (dok promijene boju u crvenu, žutu ili narančastu boju te imaju slađi okus), ali i «zelene» – dok su prvotno žute, tamno ili svjetlo zelene.
Zrele paprike nam trebaju za pripremu zimnice poput ajvara i sl, ali i za «nezrele» paprike postoje brojni recepti za zimnicu (npr paprika žuta paradajzerica u ulju).
A najmanje plodove jednostavno pojedite, oni su posebno blagog okusa i hrskave. Jer ako ih zahvati mraz – bit će sve uništeno.
Paradajz isto poberite I ako je zelen I nezreo. Zeleni paradajz može se spremiti za zimnicu, postoje brojni recepti na internetu za to.
On nije otrovan kako neki tvrde, jer alkaloid tomatine, koji je potencijalno opasan za čovjeka, u plodovima se nalazi u niskim količinama i ne šteti u tim količinama.
Naravno, ne pretjerujte s konzumacijom zelenog pradajza.
Osim toga, i paprika i paradajz može dozoriti naknadno na sobnoj temperaturi.
Jednostavno ih posložite na suvo mjesto, poput pulta u kuhinji, a najbolje će biti ako pokraj stavite i neko zrelo voće, poput jabuke ili banane. Ono ispušta etilen koji ubrzava dozrijevanje zelenih plodova.
Bitno je da su plodovi koje dozrijevate blizu samog dozrijevanja, jer oni sasvim mali nezreli plodovi neće moći tako dozoriti. Iz takvih dozorenih plodova možete skupiti i sjeme dok dozore, ako niste stigli prije.
Mahune i grah su izuzetno osjetljivi na mraz, ako ih prije mraza ne poberete, nakon smrzavanja više nisu za jelo.
Stoga poberite baš sve s vrta. I mlade mahune graha mogu biti jestive, osim ako se ne radi o vrsti koja ima previše “konaca” sa strane u mahuni. To možete provjeriti jednostavno pretrgavanjem mahune na više dijela, vlakna se nalaze s obje strane mahune na rubovima.
Isto tako i mlada nezrela zrna mahuna možete pojesti kao mladi grah, ili sušena kao grah (naravno, i iskoristiti kao sjeme iduće godine).
Mlade mahune i mladi grah možete zamrznuti, to je odličan način za njihovo čuvanje.
Tikve je isto bitno maknuti s vrta prije mrazeva i pospremiti ih za zimu. Idealno vrijeme za berbu ploda tikve je dok se joj peteljka posuši – to je pouzdani znak da je tikva zrela.
Tikve se s vrta moraju pobrati prije prvih mrazeva, po mogućnosti za sunčanog i suvog vremena.
Prvi mrazevi mogu jako naštetiti tikvi i ubrzati propadanje ploda, posebno ako se radi o tikvicama iz roda Lagenlaria , dok će vrste iz roda Cucurbita ipak preživjeti prve mrazeve bez većih posljedica ako su zrele.
One nedozreljene bit će ipak oštećene. Stoga je bolje sve pobrati da budete sigurni.
Tikve je bitno pobrati s nekoliko centimetara peteljke – to će spriječiti propadanje tikve. Tako na vrijeme pobrane i uskladištene na sobnoj temperaturi i bez vlage mogu stajati i preko godinu dana.
Probajte ih čim manje dirati – pogotovo ne lagenlarije, jer upravo radi toga mogu početi prijevremeno propadati.
Sve ove vrste na vrtu možete probati i zaštititi agrotekstilom.
Agril
Naime, često se zna dogoditi da se mraz dogodi samo par dana, pa onda sve do početka novembra bude lijepo vrijeme.
Stoga ako zaštitite povrće i još se dogodi lijepo vrijeme, možda ćete imati još berbi i tog osjetljivijeg povrća.
Ali ako će se dogoditi hladni jači vjetrovi, nažalost tu je teško zaštititi biljke agrotekstilom od hladnoće.
Peruanske jagode su posebno osjetljive na hladnoću, a prava šteta jer počnu roditi dosta kasno, uglavnom tek u avgustu, i nerijetko su u vrijeme prvih mrazeva prepune nezrelih plodova i cvjetova.
Stoga ih svakako probajte zaštititi agrotekstilom od smrzavanja. Za svaki slučaj ipak poberite sve zrele plodove, oni mogu stajati neko vrijeme nakon berbe.
CVIJEĆE
I određeno cvijeće je osjetljivije na mraz, a pogotovo dalija,dragoljub,kadifice, cosmos… njih prve hladnoće najčešće uništavaju, osim ako ne rastu u nekoj zavjetrini.
Stoga poberite prije sjeme tog cvijeća, te iako to ne praktikujem, stavite nekoliko cvjetova u vazu da im barem tako produžite vijek.
Cvijeće koje je otpornije na prve mrazeve je gaillardija, neven, kalifornijski mak… (više).
Foto: AgroSavjet/Neven
Ipak, ne morate još žuriti s vađenjem lukovica koje ne mogu podnijeti smrzavanja, poput dalija, kana, frezija i sl.
Naime, prvi mrazevi još ne znače smrzavanje tla i ono u pravilu ne nastupa tako brzo nakon prvog mraza, pa za vađenje tih lukovica i gomolja imate vremena do pravih smrzavanja tla – oštećeni će biti samo nadzemni dijelovi, ali ne i gomolji i lukovice..
KORJENASTO POVRĆE, BLITVA, GRAŠAK…
Korjenasto povrće poput cvekle, mrkve, peršuna, pastrnjaka, repe, rotkve… može podnijeti prve blaže mrazeve, ali svakako imajte na umu da prije ili poslije mogu nastupiti veće hladnoće koje mu mogu naštetiti, pa isplanirajte berbu na vrijeme.
Foto AgroSavjet/Cvekla
Možete ga pobrati s nekoliko centimetara peteljke i tako pospremiti u podrum. A mrkvu možete čak i brati na vrtu tokom zime, sve dok nije tlo smrznuto.
Takođe, za razliku od ostalih mahunarki, grašak može podnijeti prve mrazeve, tek oni malo jači ga uništavaju.
Stoga ako ste ga sijali krajem ljeta za jesensku berbu grašak zaštitite samo kod jačih mrazeva (ili poberite). A grah i mahune svakako prije poberite. Proljetna salata, matovilac, luk i češnjak će bez problema rasti tijekom jeseni i zime na vrtu, njih ne morate štititi.
Blitvi lišće može biti “popareno” od mraza, ali ona iznova raste ako nakon toga zatopli i nerijetko može prezimiti do iduće godine, kad ide u sjeme.
KUPUSNJAČE
A za razliku od osjetljivog povrća, veliki broj povrća iz familije kupusnjača postaje ukusnije nakon prvih mrazeva.
Naime, upravo radi mraza se povećava količina šećera u njegovim listovima i oni postaju slađi.
To najviše vrijedi za kelj, lisnati kelj, kelj pupčar (prokulica).
Zelje ipak poberite prije jačih mrazeva, ono nije tako jako otporno na mraz. Doduše, manje glavice često znaju opstati tijekom toplije zime, ali baš lijepe pune glavice zelja radije poberite u spremite u podrum.
I šenon te crvena cvjetača mi često prebrode prve blaže mrazeve i tek tada počnu obilnije rađati, ali veća zahlađenja ih uništavaju.
A kelj, lisnati kelj i kelj pupčar su često vrste koje možete bratu u vrtu i tijekom zime nakon smrzavanja.
Brokula također najbolje rodi dok je vrijeme malo hladnije i podnosi prve mrazeve.
Brokula
A vrijeme je i za spremanje osjetljivijih lončanica koje uzgajamo na balkonima i terasama.
Za početak možete sve skloniti na južnu stranu kuće ili pod nadstrešnicu ako nisu u prognozi velika smrzavanja i gdje ih ne može zahvatiti mraz.
Ali kad počnu prava zahlađenja, sve spremam u slabo grijanu svjetlu prostoriju, a dio u podrum sve do proljeća.
Soda bikarbona vam može pomoći u održavanju higijene u domaćinstvu, kao i u njezi ljepote. Ipak, u nekim situacijama je ipak treba izbjegavati.
Da li često patite od gorušice? Soda bikarbona je u tim situacijama izuzetno efikasan lijek protiv gorušice, ali ne treba pretjerivati. Ako vas često muče ovi problemi, obratite se ljekaru.
Iako je soda bikarbona odlična za čišćenje domaćinstva, nemojte je koristiti na posudama od aluminijuma, jer može doći do neželjene reakcije.
Ako stavite samo otvorenu kesicu sode bikarbone u frižider ili je sipate u posudicu, neće biti tako djelotvorna u neutralisanju neprijatnih mirisa. Za najbolji efekat je potrebno posuti sodu bikarbonu po poslužavniku i držati ga na polici frižidera.
Vjerovatno znate da vam soda bikarbona može poslužiti da ugasite zapaljeno ulje. Međutim, to nije jednostavan postupak.
Čak i ako imate u blizini veliku količinu sode bikarbone, ne postoji sigurna razdaljina s koje biste mogli da pospete sodu po upaljenom tiganju ili šerpi. Zato zaboravite na ovu ulogu sode bikarbone i nabavite efikasan aparat za gašenje požara koji će vam uvijek biti pri ruci.
Soda bikarbona ima brojne korisne primjene u njezi tela. Međutim, s obzirom da je alkalna supstanca, ne preporučuje se u liječenju akni. Naime, soda eliminiše prirodnu kiselinu na koži, čime se stvaraju pogodni uslovi za širenje akni.
Soda bikarbona i prašak za pecivo nemaju isti efekat. Oba proizvoda stvaraju ugljen dioksid u određenim uslovima, čime daju odličnu teksturu pecivima.
Međutim, soda bikarbona reaguje sa kiselinama koje se već nalaze u hrani. S druge strane, prašak za pecivo u sebi već ima kiselinu. Zbog toga nisu dobra međusobna zamjena.
