Prilikom završetka ljetne proizvodne sezone, poljoprivredni proizvođači se odlučuju i za zimsku proizvodnju povrća u plastenicima. Zimska proizvodnja osigurava dodatni prihod gazdinstvu ali i mogućnost ostvarivanja plodoreda kao jedne od najbitnih agrotehničkim mjera.
Po završetku ljetne proizvodnje sezone prvo se vrši uklanjanje biljnih ostataka i čišćenje plastenika. U ovoj fazi vršimo uklanjanje biljaka i ostalih stvari koje su bile potrebne da bi se proizvodnja nesmetano odvijala u toku sezone. Biljne ostatke odlažemo na predviđeno mjesto, koje treba da bude udaljeno od mjesta proizvodnje.
Biljne ostatke je najbolje spaliti jer će se time uništi najveći procenat patogena i infekcija za narednu sezonu svede na minimum. Ako biljne ostatke odlažemo na deponiju, trebamo voditi računa da visina deponije bude šta manja (niža) da bi došlo do izmrzavanja cijele mase, u protivnom ako imamo visoku deponije određeni dio biljne mase neće izmrznuti i samim tim razvoj patogena neće biti prekinut već naprotiv ubrzan.
Poslije ove faze vrši se dezinfekcija plastenika i potrebne opreme. Dezinfikuje se sve, zemlja, konstrukcija, najlon, dodatna oprema u plasteniku, itd. Sredstva koja se koriste za dezinfekciju su pesticidi specijalno namjenjeni za ovu namjeru ili alternativne metode: varikina, kreč, modra galica i dr. Dezinfekciju treba uraditi polako i temeljno da bi se za narednu sezonu procenat pagodena sveo na minimalan broj, a samim tim i broj infekcija.
Priprema zemljišta za zimsku proizvodnju sastoji se od osnovne obrade, osnovnog đubrenja i dodatne obrade. Pod osnovnom obradom podrazumjeva se duboko oranje ili podrivanje. U zavisnosti od tipa i veličine plastenika primjenjuju se jedna od navedenih operacija. Ako više godina vršimo oranje ili frezanje poželjno bi bilo uraditi podrivanje da bi se poboljšala aeracija zamljišta. Isto tako, podrivanjem se vlažnost zemljišta spušta u dublje slojeve što ima za posljedicu da je korijen biljke veći i bujniji.
Poslije osnovne obrade vrši se osnovno đubrenje mineralni ili ogranskim đubrivima. Količina mineralnih đubriva zavise od urađene hemijske analize zemljišta i očekivanog prinosa. Unos stajskog đubriva, odnosno organske mase, treba vršiti svake dvije godine u zavisnosti od količine i vrste đubriva.
Pod stajskim đubrivom podrazumjevamo pregoreli đubar koji je odležao minimalno od 3 do 5 godina na jednom mjestu. Ovaj period se znatno može skratiti ako vršimo redovno okretanje, prevrtanje i mješanje đubra. U nedostatku kvalitetnog pregorelog đubriva, đubrenje možemo vršiti i peletiranim stajskim đubrivom. Količine đubriva zavise od samog proizvođača i tipa đubriva, a u ponudi imamo: goveđi, ovčiji, konjski, pileći peletirani stajski đubar.
Dodatna obrade se u većini slučajeva obavlja frezanjem. Broj prohoda freze zavisi od tipa zemljišta, a vrši se dok ne postignemo mrvičasto-graškastu strukturu veličine frakcija od 0,5 do 5 milimetara.
MLADI LUK
Mladi luk se najčešće sadi iz ardadžika kalibracije od 12 do 21 milimetar ili lukovice kalibracije od 20 do 45 milimetara. Najbolji sistem uzgoja je u gredice, a broj redova zavisi od širine gredice. Međuredni razmak se kreće od 10 do 15 centimetara, a redni od 3 do 5 za arpadžik dok se lukovica sadi bez rednog razmaka. Arpadžik je najbolje potpuno utisniti u zemljište i poslije sadnje izvršiti, ako je potrebno, zatrpavanje i ravnanje zemljišta.
Dok se lukovica utiskuje u zemljište najviše do ½ visine glavice. Razlog potpunog utiskivanja arpadžika je taj što su lukovice male mase i što može doći do njihovog izbijanja iz zemljišta prilikom navodnjavanje ili sakupljanja od strane zemljišnih životinja (glista, miševa itd.). Poslije sadnje vrši se tretiranje herbicidom na bazi pendimetalina i navodnjavanje. Norme i intervali navodnjavanja zavise od faze razvoja biljke.
SALATA
Salata se najčešće presađuje u plastenik na već postavljenu malč foliju sa sistemom za navodnjavanje. Presadnice trebaju da imaju od 3 do 5 razvijenih listova. U zavisnosti od sorte salate razlikuje se redni i međuredni razmak. Salata se najčešće navodnjava sistemom kap po kap iz razloga što omogućava uštedu vode, a i mogućnost prihrane. Navodnjavanje kišenjem se ne preporučuje u fazi kada su glavice formirane jer dolazi do nakupljanja vode između listova glavice koje podstiče razvoj bolesti prije svega truleži. Zaštita salata prvenstveno se svodi na odabir otpornih sorti, a poslije na preventivno djelovanje i konstantno praćenje. Poslije presađivanje poželjno bi bilo uraditi preventivno tretiranje fungicidima, dok se naredna tretiranja vrše prema planu zaštite i faze razvoje biljke.
ŠPINAT
Špinat se najčešće sije iz sjemena direktno u zemljište pomoću ručnih sijačica za sitno sjeme. Zemljište mora biti dobro usitnjeno i poravnato. Redni i međuredni razmak zavisi od samog hibirida. Poslije sjetve vrši se tretiranje herbicidom i navodnjavanje. Zaštita protiv plemenjače se obavalja preventivno fungicidima, a ostali plan zaštite se sprovodi prema fazama razvoja biljke.
Da bi skratili period proizvodnje na sve navedene kulture se može staviti lutrasil. Preporuka je da se lutrasil postavi na određene nosače, kako bi ostvarili razmak između biljaka i samog lutrasila. Ovaj razmak je bitan uz razloga da imamo određeni vazdušni prostor koji se može brzo zagrijati, a po potrebi i rashladiti. Isto tako, možemo postaviti više od jednog sloja ako imamo tanji lutrasil.
Da bi stresne uslove što više smanjili sve navedene kulture kožemo tretirati folijarno aminokiselinama ili putem navodnjavanje sistemom fertirigacije. Najbolja zaštita je prevetivna zaštita iz razloga što infekcija počne dosta prije nego što uočimo prve simptome. To se najprije manifestuje u plasteničkoj proizvodnji jer temperatura u plasteniku može naglo da poraste, a samim porastom temperature i povećanom relativnom vlažnosti vazduha stavaraju se uslovi za razvoj infekcije.
Zato je pored svega navedenog otvaranje plastenika i provjetravanje obavezno tokom cijelog vremena proizvodnje. Dužina provjetravanja zavisi od trenutne temperature vazduha i najbolje je da se uradi u jutarnjim časovima.
Izvor: pssrs.net
