Najvažnije organsko đubrivo svakako je stajnjak. On predstavlja osnovno đubrivo, jer sadrži sve hranjive elemente potrebne za ishranu biljaka. Pored hranjivih elemenata, zahvaljujući svojim organskim sastavima, stajsko đubrivo popravlja fizičke, hemijske i biološke osobine zemljišta. Zbog toga je njegov značaj nezamenljiv.
Stajsko đubrivo se redovno tokom jeseni razbacuje po poljoprivrednim proizvodnim površinama (povrtnjacima, voćnjacima i vinogradima). To je i razumljivo s obzirom na činjenicu da stajnjak u ishrani biljaka ima dvojaku vrijednost.
Stajnjak je potpuno đubrivo
Organsko đubrivo predstavlja smjesu čvrstih i tečnih ekskremenata (izlučevina) i prostirke koja je podvrguta procesima previranja. Za stajnjak se obično kaže da je potpuno đubrivo, za razliku od vještačkih, koja su dopunska – nepotpuna. Sastav je vrlo različit: voda 75%, suva materija 25% , azot 0.5% , fosfor 0.15%, kalij 0.6%. Količina proizvedenog stajnjaka zavisi od vrste stoke. Govedo godišnje daje oko devet tona, konj oko sedam tona.
Na njegov sastav najviše utiču sljedeći činioci:
- vrsta i starost stoke
- vrsta hrane
- cilj gajenja stoke (tov ili priplod)
- vrsta prostirke
- njega stajnjaka
- stepen razgradnje
Danas se količina stajnjaka određuje najčešće zbog uklapanja u promet organske materije kroz zemljište, održavanja biološke aktivnosti i procesa mineralizacija, kao i prema dubini obrade zemljišta. Količina iznosi od 30 do 40 t/ha, u srednje teškim zemljištima s nižim sadržajem humusa, a pri dubljoj obradi.
Iako se u novije vrijeme predlaže da se količine smanje na 7 do 8 t/ha uz redovno davanje na svim obradivim površinama, sa svrhom da se zemljište održava biološki aktivnim unošenjem energetskog materijala prvenstveno za proces mineralizacije organske materije. Kada je masa krutog stajnjaka u poluhumifikovanom stanju, odnosno kad je zreo, odvozi se sa đubrišta na mjesto upotrebe.
Đubrište se prazni kad je prohladno i oblačno vrijeme bez vjetra, dok jaka sunčeva svjetlost, suvi i topli vjetrovi nisu povoljni. Nakon rasipanja stajnjak treba odmah ili što prije unijeti u zemljište na jedan od načina obrade, a po pravilu oranjem. Nije dobro, ostavljati rasuto đubrivo da leži na površini više dana, jer se gubi organska materija i azot. Kada, zbog organizacijsko-tehnoloških razloga, unošenje stajnjaka nije moguće odmah, onda se on ostavlja na tabli u hrpice na ocjedna mjesta.
Vrijeme i dubina unošenja stajskog đubriva u zemljište
Ako je stajnjak zreo, može se unijeti u svako vrijeme kada stanje zemljišta to dozvoljava. Kod nas se u voćnjaku primjenjuje u jesen. Ako je zreliji, može se davati kasnije i obrnuto mnogo ranije, ako je nezreo. Dubina unošenja određuje se prema količini stajnjaka i prema svojstvima zemljišta. Prosječna dubina unošenja stajnjaka u zemljište je 20 do 25cm. Ponekad se ona kreće u rasponu od 10 do 45 cm dubine, pojašnjava Mihajlo Žikić diplomirani inženjer voćarstva i vinogradarstva iz Poljoprivredne savjetodavne i stručne službe Srbije.
Dinamika djelovanja stajnjaka
Biljke hraniva iz stajnjaka lošije iskorištavaju, približno 30% u odnosu prema hranivima u mineralnim đubrivima. Važno je imati u vidu da su biljna hraniva organski vezana, pa su prema tome biljkama nepristupačna sve do momenta mineralizacije. Stajnjak ima produžno djelovanje, te nakon unošenja djeluje nekoliko godina. Njegovo djelovanje nije jednako svake godine. To zavisi od: teksture, strukture i tipa zemljišta, kvaliteta, stepena zrelosti, klimatskih uslova itd. Iskorištavanje mineralizovanih hraniva najveće je u prvoj godini nakon unošenja.
Na osnovu ovih podataka potrebno je i planirati dinamiku primjene stajnjaka, kao i potrebne količine mineralnih đubriva prilikom prihrane.
Izvor: Agroklub.ba