Naslovnica Blog Stranica 552

Kojim redoslijedom obaviti rezidbu

Agrosavjet
-
0
Kojim redoslijedom obaviti rezidbu

Prije rezidbe treba pregledati voćku sa svih strana. Na umu treba imati cilj rezidbe te s njime usporediti stanje voćke. 

Treba proučiti strukturu krošnje, odnosno broj i raspored glavnih grana, zatim odrediti mjesta gdje dolazi do zasjenjivanja, ima li polomljenih, oštećenih ili bolesnih grana koje bi rezidbom trebali odstraniti. Potrebno je odrediti snagu rasta na temelju prosječene dužine i debljine jednogodišnjih izbojaka, a zatim procijeniti brojnost i kakvoću rodnih izbojaka. Tako ćemo imati sve potrebene elemente za procjenu vrste i jačine rezidbe.

Skica krošnje sa granama obilježenim brojevima (1-7) koje treba orezati

Rezidba se započinje od vrha krošnje prema osnovi. Tako se nećemo izgubiti u mnoštvu izbojaka i grana jer ćemo imati dobar pregled onoga što smo odstranili i onoga što treba učinti. Pojedine se grane takođe režu od vrha prema osnovi. Sve okomite izbojke na njoj treba odsraniti i u potpunosti da grana ima izgled riblje kosti.

Prije orezivanja
Poslije orezivanja

Odmah na početku rezidbe grane treba odabrati njezinu produžnicu i osloboditi je suparničkih izbojaka, ako ih ima. To je postupak izolacije vrhova koji treba obaviti i na središnjoj osi i na svim produžnicama grana. Tako se omogućuje bolja osvijetljenost i razgranjavanje nižih dijelova grane kako bi se spriječilo ogoljavanje. Nakon rezidbe vrha grane obavlja se rezidba donjeg dijela grane i prorjeđuju nepotrebni rodni izbojci i odstranjuju vodopije.

Često će na starijim voćkama bti potrebno izdužene osnovne grane skratiti svođenjem na neku nižu granu kako bi se krošnja „otvorila“. Na isti način se smanjuje i visina voćke.

Pogrešno je samo skratiti sve grane na željenoj visini jer to izaziva tjeranje velikog broja vodopija koje dovode do zasjenjivanja i još većeg izduživanja krošnje uz ogoljavanje nižih dijelova krošnje.

Povremeno je potrebno prekinuti rad i ponovo promotriti voćku sa svih strana kako bi se vidjelo šta je učinjeno, a šta još treba učiniti. Greške koje se pri tome učine neće voćki nanijeti veliko zlo, osim gubitka određene količine priroda.

Izvor: www.agrosavjet.com

Ishrana ćurića

Agrosavjet
-
0
Ishrana ćurića

Za ishranu ćurića najbolje je birati samo kvalitetna hraniva.

Pri sastavu obroka paziti naročito na procenat svarljivih proteina, jer su ćurići vrlo osjetljivi, a njihove potrebe za proteinima su znarno veće od potreba pilića. Najbolji rezultati u odgajivanju ćurića postižu se ako oni u toku prvih osam nedjelja dobijaju hranu koja sadrži oko 24-28% svarljivih proteina.

Poslije tog perioda sadržaj proteina može biti i manji, ali ne ispod 20%. Tek kada ćurići dovoljno odrastu, tj. poslije 16 nedjelja, procenat proteina u obroku može se smanjivati na 15 do 16 %, koliko je potrebno i odraslim ćurkama.

Obroci za ćuriće moraju biti tako sastvljeni da pored dovoljne količine proteina sadrže u potrebnoj mjeri i sve ostale hranjljive sastojke, u skladu s potrebama organizma u toku porasta.

Ako se ćurići puštaju na pašu, na njoj će naći manje ili veće količine hrane tako da će podmiriti dio svojih potreba. Ostatak hrane, odnosno hranljivih sastojaka neophodnih da se potpuno podmire potrebe ćurića, mora da obezbijedi odgajivač.

S ishranom ćurića kao s ishranom pilića treba početi još prvog dana poslije izvođenja. Od četvrtog dana ćurićima se uz brašnaste smješe daju i zelena hraniva – sitno isjeckana mlada kopriva, lucerka, djetelina, spanać, salata itd. Iskoršćavanje ovih hraniva je potpunije ako se daju u sastavu vlažnih smješa. Preporučuje se da se pri spravljanju vlažnih smješa upotrebljava posno mlijeko, mlad postan sir, mlaćenica ili surtka.

Pored suvih i vlažnih smješa i zelenih hraniva, od sedmog dana uz obrok se dodaju i razna mineralna hraniva – koštano i krečno brašno, sitno istucan ili samljeven drveni ugalj (ćumur) i sl. Pored hraniva ćurićima valja obezbijediti i izvijesne količine čistog riječnog pijeska. Pijesak se može staviti u posebno koritance, a može se dodati i vlažnoj smješi (2-3% od količine smješe).

Valja napomenuti da ćurići vrlo dobro koriste zelena hraniva, pa ih treba dodavati svakom obroku, ova hraniva su, između ostalog, i glavni izvor vitamina i najbolje je ako ćurići mogu da ih jedu po volji.

Potrebe za životinjskim proteinima obezbijeđuju se u prvo vrijeme dodavanjem žumanceta, a kasnije i bjelanceta jajeta, zatim posnim mladim sirom, obranim mlijeko, mlaćenicimo, surutkom i raznim drugim proteinskim hranivima.

Poslije osam nedjelja kada ćurići mogu intezivno da iskorišćavaju pašu, količina proteinskih hraniva životinjskog porijekla u obrocima može da se smanjuje, u zavisnosti od toga koliko takvih hraniva ćurići sami nalaze u polju.

Prvih nekoliko dana ćurići se hrane 7-8 puta dnevno. S porašću ćurića broj dnevnih obroka se smanjuje, a količina hrane u obroku raste.

Radi orijentacije navodimo približne količine koncetrovane hrane za ćuriće različite starosti:

Naročitu pažnju ishrani ćurića valja posvetiti prvih 10 nedjelja, a posebno za vrijem tzv. bobanja, kada su ćurići najosjetljiviji. Bobanje obično počinje kada ćurići dostignu starost od oko dva mjeseca i traje 15 do 20 dana.

Valja dodati da su ćurićima potrebne i znarno veće količine vode za piće u odnosu na piliće. Prve nedjelje po jednom grlu potrebno je prosječno po 45 grama čiste svježe vode, a s daljim porastom potrebna količina vode sve više raste. Zato je najbolje da se ćurićima obezbjeđuju neograničene količine čiste i svježe vode da je mogu piti po volji.

Izvor: www.agrosavjet.com

Grane drveta kao dekoracija

Agrosavjet
-
0
Grane drveta kao dekoracija

U posljednje vrijeme vrijednost klasične umjetnosti ustupila je mjesto nestandardnoj umjetnosti, a tako i dekoracijama. Prirodni materijali su postali apsolutni hit, a poseban odjek su napravili u svijetu enterijera.

Nije iznenađujuće da nema ništa ljepše i posebnije od teksture drveta, grana, suvog cvijeća. Grane drveća u unutrašnjosti treba da budu primjerene i gotovo nevidljive – kao da su tu oduvijek. S takvom dekoracijom potrebno je postići osjećaj ugodnosti.

Jer upravo u minimalističkim prostorima, često nadahnutim prozračnim skandinavskim interijerima, ponekad nedostaje detalj koji ste sami izradili, umjesto da je kupljen.

Detalj, koji unosi veselje i dašak prirode i koji ukrašava prostor na jedinstven i suptilan način, možete pronaći već u svojoj idućoj šetnji šumom. Pri odabiru najljepšeg mogu vam pomoći i vaši klinci dok uživate na svježem vazduhu, a potom zajedno možete odlučiti kako ćete ga upotrijebiti. Na raspolaganju vam stoji toliko mogućnosti – od jednostavnog smještanja grane u ukrasnu vazu, njenog vješanja na strop i pretvaranja u držač za rasvjetu pa do pretvaranja u efektne police ili šipku za vješanje predmeta u kuhinji, mogućnosti su zaista raznovrsne.

Grane drveta nude ne samo trajnije dekorisanje vašeg prostora, već su potpuno moderne, odišu snagom i karakterom. Drvene grane plijene svojim delikatnim teksturama i organskom nepredvidivošću.

Sa minimalnim naporom možete uskladiti i poboljšati svaki dekor, stil ili temu u vašem domu.

Ne pretjerujte pokušavajući da stvorite savršenu kompoziciju. Ljepota ukrašavanje grana leži u njihovom divljem i neobuzdanom karakteru.

Naravno, malo orezivanje uvijek pomaže, ali dozvolite prirodnim potezima i teksturi da dođu do izražaja.

Korisni savjeti za stilizovanje

– Kad grane isječete, dobro ih otresite da ne biste u kuću unijeli neke insekte,

– Koristite oštre baštenske makaze ili kliješta,

– Provjerite da niste izabrali otrovnu granu, posebno ako u kući imate djecu ili kućne ljubimce,

– Kada su grane svježe dodajte vodu u vazu, a zatim ih pustite da se osuše,

– Čekićem razbijte dno grane, mjesto gdje je odsječena, jer tako ćete joj omogućiti da upije više vode i produžiti joj život.

– Ukoliko je grana, ili više njih, preteška za odabranu vazu, stavite nešto teško na dno ćupa ili vaze, na primjer kamen.

Poput umjetničke instalacije

Suva grana drveta može poslužiti kao prečka za odičnu instalaciju. Pričvrstite je na zid i na nju objesite različite vrste biljaka. Ova dekoracija može biti umjesto slika i postera na zidu, ali stavite je svakako na vidljivo mjesto, kako bi bolje došla do izražaja – na prazan zid, iznad sjedeće garniture, na trpezarijski zid, iznad stola.

Izvor: nezavisne

PROČITAJTE:

Planinska ruža – Sukulent koji može postati omiljeni dekor u vašem domu

Savjeti za lako i uspiješno orezivanje žbunastih ruža

Koje medonosno bilje da posijemo u blizini pčelinjaka

Agrosavjet
-
0
Koje medonosno bilje da posijemo u blizini pčelinjaka

Pčelama možemo obezbijediti pašu tako što ćemo sijati biljke koje rado posjećuju.

Za pčelara sjetva medonosnog bilja donosi određenu sigurnost.

Medonosno bilje ima veliki značaj u pčelarstvu. Poboljšavanje paše je posebno važno u uslovima prenaseljenosti košnicama, pa medonosno bilje može znatno doprinijeti da pčelinja društva budu jača, a pčelarenje ekonomičnije.

Sjetva medonosnog bilja zahteva veliko angažovanje ljudskog rada, sredstava i obradivog zemljišta.

Zato sjetva medonosnog bilja samo radi pčelinje paše najčešće nije ekonomična, navodi Vladimir Stanković, savetodavac PSSS Negotin, pa ove biljke treba iskoristiti za još nešto. Na primjer za zelenišno đubrivo, sijeno i drugo.

Rezultati sjetve medonosnog bilja u pčelarstvu mogu biti:

  • otklanjanje bespašnih perioda,
  • jačanje polenske paše i
  • stvaranje nove glavne paše za pčele.

Za utvrđivanje medonosnih biljaka dovoljno je poznavanje samo nekih od njihovih organa: stabla (stabljike kod zeljastih biljaka), lišća i cvijeta.

U okviru jedne biljne zajednice, pojedine vrste biljaka ili pojedine biljke, u određenom vremenskom periodu, svojim obilnim cvjetanjem i medenjem mogu da na sebe privuku dosta pčela iz njihove okoline. To ni u kom slučaju ne narušava zajednicu, već takva biljka u to doba samo preovlađuje nad ostalim biljkama. To potvrđuje i činjenica da apsolutno čistog (jednocvetnog) meda skoro nema, pa na se to radilo o najizrazitijim medonošama.

Najznačanije medonosno bilje

Medonosne biljke koje najčešće sijemo su facelija, zvezdan, žalfija…

Facelija

Jednogodišnja biljka čiji cvjetovi daju velike prinose nektara. Računa se da se s nje može skupiti 500 do 1.000 kg/ha meda.

Počinje se granati već u donjem dijelu stabljike. Na svakoj grani nalazimo grančice koje nose sitne cvjetove. Latice su u gornjem delu ljubičaste, a pri dnu prelaze u bijlu boju.

Faceliju možemo sejati u svako doba godine ako je vrijeme povoljno, a zemljište pravilno pripremljeno za sjetvu.

Ipak, najčešće je sijejemood februara do maja, a ako je vrijeme vlažno i u junu. Najbolje je posijati tokom marta jer je u to vrijme dovoljno vlage u zemljištu i još ne kreće intenzivan rast korova.

Zvjezdan

Višegodišnja biljka iz porodice leptirnjača sa tankom stabljikom, zbog čega često poliježe. Listovi su složeni. Cvjeta od maja do oktobra i daje dosta nektara i cvijetnog praha.

Lavanda

Veoma je poželjna kao medonosna biljka. Cvjeta od juna do avgusta, u vrijeme kada je smanjen izbor za pašu. Po izlučenom nektaru lavanda ima prinos od preko 500 kg/ha meda.

Ovakav med je aromatičan i ljekovit, a kao hrana pčelama, poboljšava njihov imunitet.

Neven

Ova višestruko korisna biljka osim nektara, daje i polen. Cvjeta od juna do oktobra. To je značajno za pčele, jer u ovo vrijeme teško pronalaze cvijetni prah.

Neven je i jako antioksidacionog sredstvo, a to se povoljno odražava na zdravlje pčelinjeg društva.

Žalfija

Cvjeta od maja do kraja jula. Sa jednog hektara je moguće dobiti do 500 kg meda. Cvjetovi su bogati nektarom i odlična su pčelinja paša.

Med od žalfije je osvježavajući, zbog velikog procenta C vitamina. Može da bude i svijetle i tamne boje, a jedan je od vodećih za liječenje.

Morač

Ova biljka cvjeta od od jula do oktobra.

Pčele privlači velikom produkcijom. To je posebno važno, jer pri kraju perioda cvjetanja morača postoji mali broj medonosnih biljaka. Med je aromatičnog, slatkog ukusa.

Šafran

Cvjeta samo tokom marta, dvije ili tri nedjelje i omogućuje najraniju pašu. Međutim, pčelama više daje polena, nego nektara.

Njegova sadnja se posebno preporučuje u zaštitinim pojasevima, pored puteva, naseljenim mjestima, na neiskorišćenim zemljištima, zaključuje Stanković.

Izvor: www.poljosfera.rs

PROČITAJTE:

Langstrot Rutova /LR/ košnica – Konstrukcija za samostalnu izradu

Kako se pravilno koristi SAĆE?

Koji med je najzdraviji?

Crni i bijeli luk: Ove biljke nipošto nemojte saditi pored njih u bašti

Agrosavjet
-
0
Crni i bijeli luk: Ove biljke nipošto nemojte saditi pored njih u bašti

Udruženom sadnjom biljaka na organski način možete da odgajite zdrave biljke i da ih potpuno prirodno zaštitite od štetočina. Crni i bijeli luk su veoma dobri drugovi sa biljkama koje imaju prirodnu sposobnost da spriječe napade buba. Poput paradajza koji je odličan saputnik šargarepi, postoje i neke druge biljke koje bi zbog njihovih osobina trebalo saditi jednu pored druge.

Porodica kupusnjača

Luk je najbolji prijatelj biljkama iz porodice kupusa, kao što su: brokoli, kelj, prokelj i kupus. I to prije svega zato što luk prirodno odbija štetočine kao što crvi koji često napadaju ove vrste povrća. Crni luk prirodno odbija lisne vaši i zečeve, što znači da ga treba saditi pored paradajza, zelene salate, jagoda i paprike. Luk i bijeli luk su posebno korisni kao repelent protiv kupusa, brokule, kelja, kelja, koleraba, prokulica i drugih članova porodice kupusa.

Pradajz i ostale biljke

Luk i bijeli luk su kompatibilni sa većinom sorti paradajza. Bijeli luk posebno odbija grinje koje obično napda biljke paradajza. Luk, bijeli luk i druge biljke iz porodice luka takođe dobro podnose celer i šargarepu jer odbijaju insekte koji vole da oštećuju ovo povrće. Među običnim biljem, luk i bijeli luk idu zajedno sa kamilicom, mirođijom i peršunom. Ostali saputnici za luk i bijeli luk su repa, paprika, spanać, zelena salata i paškanat. Luk i bijeli luk takođe odbijaju insekte od jagoda i breskve.

Šta pokazuju iskustva?

Sa druge strane postoje i biljke koje nisu tako dobri susjedi crnom luku. I te vrste biljka bi trebalo držati podalje zbog različitih materija koje sadrže i koje mogu kontaminirati ukus crnog luka. Sve vrste graška i pasulja mogu biti štetne za luk. Isto važi i za žalfiju i šparglu. Još neki loši susjedi crnog luka su zapravo druge vrste luka. Crnom luku često predstvalja problem lukova muva, koji ukoliko su blizu lako može putovati od biljke do biljke.

Ostale biljke iz iste porodice, kao što su bijeli luk, poriluk i crveni luk, takođe mogu biti česte mete lukove muve. Zato izbjegavajte da ih sadite u blizini jednu pored druge, tako da larve ovog insekta ne mogu tako brzo da putuju.

Zašto je udružena sadnja dobra?

Udružena sadnja biljaka nije naučno potvrđena, ali organski proizvođači se zaklinju da funkcioniše. Smatraju da priroda sama kombinuje različite biljke, insekte, životinje i druge organizme i stavlja ih u uravnotežene ekosisteme koji se mogu održati na duži rok.

Organski vrtlari pokušavaju da oponašaju prirodu udruživanjem različitih biljaka kako bi stvorili lijep, uravnotežen baštenski ekosistem koji podstiče bujni rast i bogat ukus proizvoda. Organski uzgajivači primjenjuju sadnju prijateljskog povrća i biljaka kao prirodno oružje u borbi protiv štetočina i bolesti, dok ohrabruju korisne insekte i organizme da šetaju po vrtu. Uravnoteženi ekosistem ne eliminiše štetočine, već ih održava na prihvatljivom nivu.

PROČITAJTE:

Proljetni bijeli luk – Kada i kako se sadi

Mladi luk čuda čini – 3 nevjerovatne moći zelenog dijela

PARADAJZ CRVENA KRUŠKA – Uzgoj i njega ove fantastične sorte

Agrosavjet
-
0
PARADAJZ CRVENA KRUŠKA – Uzgoj i njega ove fantastične sorte

Crvena kruška je stara, srednje krupna sorta paradajza pogodna za svježu konzumaciju, i kuvanje.

Paradajz je najraširenija povrtna kultura, koja nije nimalo komplikovana za uzgoj, bilo da se radi o sadnji u vrtu ili na balkonu. Postoji velik broj različitih sorti, koje se razlikuju po visini, po boji (crvena, ružičasta, bijela, crna, zelena, žuta, narančasta, tigrasta ), te po obliku ploda (okrugli, ovalni, kruškoliki, duguljasti, naborani… ).

Crvenu krušku odlikuje tamno crvena boja ploda koji je izuzetno mesnat, fantastičnog okusa, odličan za svježu potrošnju, posebno salate ali i kuvanje.

Srednje je rana sorta koja se može uzgajati i na otvorenom i u plastenicima, te je izuzetno dobre rodnosti s jako krupnim plodovima. Odlikuje se dobrom otpornošću na plamenjaču. Prije same sadnje potrebno je obaviti gnojidbu tla, preporučuje se sadnja na nešto veći razmak, obzirom da crvena kruška ima veći porast i veliku nadzemnu masu. Nakon sadnje obavezno je postaviti naslon, odnosno bambus ili pvc kolce, za koje se vežu presadnice.

Optimalna temperatura klijanja sjemena paradajza je 22 do 25°C, a klijanje traje od 8 do 23 dana.

Supstrat

Da bi klijavost vašeg paradajza bila u zadovoljavajućem postotku obavezno ih je sijati u kvalitetan supstrat namjenjen za sjetvu.

Evo kako da napravite dobar supstrat za sjetvu i pikiranje paradajza

Zemlja za cvijeće, vrtna zemlja i ostale mikseve nikako nemojte koristiti za sjetvu jer zadržavaju vlagu i vrlo brzo se počinje razvijati plijesan.

Tek posijano sjeme poželjno je prskati prskalicom. Voditi računa da supstrat nije suviše vlažan jer sjeme je osjetljivo na visok postotak vlage, i vrlo brzo počinje od viška vlage trunuti. Obavezno je posude u kojima uzgajate držati na toplom i svjetlom položaju kako klijanci ne bi bili izduženi, tanki i nekvalitetni.

Paradajz se u vrtu možete saditi u gredice kada prestane opasnost od mraza. Preporuka je da prihrana bude na prirodnoj bazi.

Rajčica se bere ujutru i poslije podne. Plodovi moraju biti hladni, ne vrući, niti rosni. Beru se s peteljkama.

Izvor: planthouse.hr

PROČITAJTE:

Plodored je važan uslov za uspješan uzgoj paradajza

Dodajte ovo uz rasad paprike i paradajza i uživajte u bogatoj berbi na ljeto

Vrijeme sjetve, pikiranja i sadnje paradajza u plastenicima

Njega zasada lijeske poslije sadnje

Agrosavjet
-
0
Njega zasada lijeske poslije sadnje

Njega zasada lijeske poslije sadnje – Nakon sadnje mladoj biljci lijeske potrebno je obezbijediti dovoljno hraniva kako bi se nesmetano odvijali vegetativni i generativni procesi. Disbalans u hranivima u ovom periodu može zanatno da smanji broj resa i ženskih cvjetova, zametanje i razvoj plodova. Takođe, takve biljke su osjetljive na razne stresove.

Osnovni principi đubrenja poslije sadnje:

  • U prve dvije godine nakon sadnje primjenjuju se manje količine azota (25-40 kg/ha). Azot bi trebalo primijenjivati u toku aktivnog proljetnog rasta, jer podstiče rano formiranje drveta, rast stabla, izdanaka i listova. Potrebnu količinu azotnog đubriva poželjno je primijeniti u tri aplikacije. Prva (45% ) tokom listanja – krajem marta do polovine aprila, drugu (45%) od polovine maja pa najkasnije do početka jula i, treća, ne više od 10% tokom septembra. Poslije septembra se ne preporučuje primijena azota zbog odlaganja zdrvenjavanja izdanaka, a lijeska u tom peridu slabo usvaja hraniva što bi dovelo i do nepotrebnih gubitaka hraniva.
    Primijena fosfora se ne preporučuje u prvim godinama posle sadnje, osim ako analiza zemljišta pokazuje jasan nedostatak ovog elementa. Veća količina fosfora trebalo bi da se primeni prilikom agromelirativnog đubrenja pre sadnje.
    Kalijum se u mladim zasadima primijenjuje samo ako je analiza zemljišta pokazala njegov nedostatak. Ključni momenat za njegovu primijenu je tokom formiranja plodova u starijim zasadima.
    Primijena ostalih đubriva se izvodi samo ako se pojave simptomi nedostatka hraniva.
    U zasadima lijeske veoma je važno primijeniti đubrivo na pravom mjestu, u zoni rasprostiranja korijenovog sistema, kako bi se dobila najbolja iskorišćenost. Đubrivo je najbolje aplicirati direktno iznad zone korijena.
    Ručna primijena đubriva, i ako je zahtjevna za radnom snagom, smatra se pogodnom praksom u novoposađenim zasadima.

U prve četiri godine uzgoja zemljište u zasadu se održava kao jalovi ugar. To podrazumijeva 2-3 ručna plijevljenja oko žbunova (stabala) i isto toliko uništavanja korova u međurednom prostoru rotacionom tanjiračom ili tilerom. U prve dvije godine ne preporučuje se korišćenje herbicida. Važno je istaći da dubina obrade zemljišta ne bi trebalo da bude veća od 5-7 cm, niti bliže od 20 cm od biljke.

Lijeska je veoma osjetljiva na nedostatak vode i kao posljedica toga može doći do uvenuća biljaka, smanjenja rasta biljke, opadanja lišća. Zbog ovoga bi uzgajivači trebalo posle sadnje da postave sistem za navodnjavanje.

U prvoj godini izdanci se obično ostavljaju da slobodno rastu, u skladu sa konačnim oblikom koji želimo da postignemo. Eventualni višak izdanaka koji bi mogli da ometaju rast biljke odstranjuje se ručno. U godini posle sadnje dozvoliti rast izdanaka na vrhu, a ukloniti sve druge mladice ili bočne izdanke.

Izvor: agrotv.net

PROČITAJTE:

Koji sistem gajenja lijeske donosi najveće prinose?

Podizanje zasada LIJESKE na pravi način!

Kako pravilno orezati lijesku?

Pravilno prikraćivanje ljetorasta tokom rezidbe

Agrosavjet
-
0
Pravilno prikraćivanje ljetorasta tokom rezidbe

Prilikom orezivanja voćnih vrsta vršimo prikraćivanje ljetorasta koji čine produženice osnovnih skeletnih grana.

Tokom njihovog prikraćivanja moramo voditi računa o položaju pupoljaka te je najbolje prikraćivanje obaviti na bočni ili donji položaj. Na ovaj način utiče se na pravac rasta grane u cilju otvaranja krošnje. Prikraćivanje na gornji pupoljak nije poželjno, jer se razvija prirast koji ima vertikalni rast, što dovodi do zatvaranja krošnje.

Prikraćivanje ljetorasta na donji pupoljak
Prikraćivanje ljetorasta na donji pupoljak (omogućava otvaranje koršnje u širinu)
Prikraćivanje ljetorasta na gornji pupoljak
Prikraćivanje ljetorasta na gornji pupoljak (ima vertikalan rast što dovodi do zatvaranja krošnje)

Prikraćivanje ljetorasta treba izvršiti neposredno iznad pupoljka, 2-3 mm, sa blago zakošenim rezom prema sredini pupoljka. Ako se prikraćivanje izvrši nešto više iznad pupoljka, ostavljajući patrljak, dolazi do sušenja patrljka i propadanja pupoljka (ili do krivljenja grane). Suprotna krajnost, primicanje reza suviše blizu pupoljka, takođe je nepoželjna, jer, sa zakošene strane reza, ubrzava propadanje pupoljka.

Pravilan rez nad pupoljkom
Nepravilan rez nad pupoljkom

Izvor: agrosavjet.com

PROČITAJTE:

Rodne grančice jabučastog voća – Slikovit prikaz!

Tehnike vezivanja kalema!

Tehnika kalemljenja očenjem – Grafički prikaz i objašnjenje

Termička sterilizacija tla u plastenicima/staklenicima

Agrosavjet
-
0
Termička sterilizacija tla u plastenicima/staklenicima

Termička sterilizacija koristi zagrijavanje na visoku temperaturu koja ubija sve organizme, pa i štetočinje u tlu.

Prednost te mjere jest u sveobuhvatnoj učinkovitosti i u tome što se odmah nakon provedbe može obaviti sjetva ili sadnja povrća. Međutim i najmanja greška pri provedbi (nepotpuno zahvaćanje površine, nedovoljna temperatura ili ekspozicija) može čitav postupak učiniti uzaludnim, čak i štetnim, jer se preživjeli organizmi u tretiranom tlu brže razvijaju. Nedostatak je i u oslobađanju nekih oblika azota koji mogu oštetiti npr. salatu.

Što je tlo manje vlažno brže, se zagrije i tako se štedi energija. Zbog uštede energije, a osobito zato što je ljeti staklenik/plastenik prazan, postupak se provodi za najtoplijega godišnjeg doba.

Za postizavanje pune učinkovitosti sterilizacije potrebno je tlo zagrijati na 95 °C i na toj temperaturi ostaviti 5 minuta.

Obično se tlo zagrijava vodenom parom iako postoje i drugi načini koji se malo koriste. Mala količina zemlje može se sterilizirati u peći ako se rasprostre na gustu mrežu smještenu iznad kotla s vodom. Ovaj se način koristi za sterilizaciju tla za proizvodnju rasada u manjim objektima.

Za veće površine koriste se metode kojima se ne pokreće zemlja, nego se u zemlju uvodi pregrijana vodena para različitim napravama, npr. prošupljenim branama utisnutim u tlo. Moguće je paru uvoditi ispod folije kojoj su stranice ukopane u zemlju. Tlo treba zagrijati na potrebnu temperaturu po mogućnosti do 40 cm dubine, a najmanje do 30 cm dubine. Potrebno je stalno nadzirati temperaturu koja se postiže, te na 95 °C ostaviti tlo najmanje pet minuta.

Za postizavanje punog učinka parnog kotla potrebno je strogo pridržavati se svih uputa o rukovanju i održavanju, a naročito o korištenju vode omekšane posebnim postupkom.

Primjeri planiranja učinka i kapaciteta parnog kotla:

  1. Para se uvodi u tlo izmjenično s pomoću dvije prošupljene brane, svaka površine od 1,5 m². Potrebna temperatura od 95 °C postiže se za 14 minuta. Znači da je u jednom satu može sterilizirati 4,5 m² (14 + 5 minuta ekspozicija + 1 minuta za premještanje dovoda). Parni kotao treba imati kapacitet oko 250 kg pare/sat.
  2. Para se uvodi pod foliju površine 50 m². Temperatura od 95 °C postiže se za 230 minuta. Budući da se za to vrijeme pripremi i druga folija, pod koju se nakon ekspozicije od 5-10 minuta pod prvom folijom, premješta dovod pare bez gubitka vremena, površina od 50 m² sterilizira se za 4 sata (12,5 mVsat). Potrebni kapacitet parnog kotla jest oko 650 kg/sat.

Izvor: agrosavjet

Kako podmladiti kajsiju

Agrosavjet
-
0
Kako podmladiti kajsiju

Stareći, kajsije postaju sve manje vitalne, svake naredne godine daju sve manje i manje plodova koji su sve sitniji i sitniji.

Potrebno je dakle „podmladiti“ grane kajsije. Na sreću, kajsija ima sposobnost da se razgrana čak i pri osnovi starih grana, a to nam omogućava da djelotvorno izvršimo takozvanu rezidbu za podmlađivanje ili obnavljanje.

Kakav god bio oblik vaše kajsije, uvijek ćete raditi na isti način.

Prije podmlađivanja
Poslije podmlađivanja

U novembru sve veće grane, to jeste skeletne grane dopola prekratite. Rane nastale rezidbom premažite debelim slojem paste jer ćete tako izbjeći curenje biljne smole i zaštiti kajsiju od izmrzavanja.

U ljeto poslije rezidbe kajsija će imati malo plodova, ali će sledećih godina berba opet biti zadovoljavajuća.

Izvor: agrosavjet.com/ abeceda rezidbe

1...551552553...1.016Stranica 552 of 1.016

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia