Otvaranje košnica i često pregledanje, nije dobro za pčelinje zajednice. Čestim otvaranjem košnica, remeti se uobičajena aktivnost pčela, biološki poredak, teperatura u košnici, što na kraju ima za posljedicu stres pčelinje zajednice. U vrijeme paše, značajno se smanjuje prinos takve zajednice. Najčešće to rade pčelari početnici iz radoznalosti ili nekih drugih razloga. 

Otvaranje košnica

Naučno je utvrđeno da svako otvaranje košnica i nepotrebno uznemiravanje izaziva stres u pčelinjoj zajednici i potrebno je vrijeme da pčele poprave to neprirodno stanje. Otvaranje košnica i pregled pčelinjih zajednica treba raditi krajnje obazrivo, bez preterane upotrebe dima i u vrijeme kada je to krajnje neophodno. Svako otvaranje košnice treba da ima neki planirani cilj. Pregled pčelinjih zajenica vrši se u cilju utvrđivanja stanja nakon izimljavanja. Naročito se odnosi na prisustvo matice i legla, količinu hrane, procenu snage pčelinje zajednice i zdravstveno stanje.

Ovaj pregled pčelinjih zajednica naziva se prvi proljetni pregled i on se najčešće vrši u vrijeme proljetne ravnodnevnice od 15. do 25.marta, što opet zavisi od vremenskih prilika. Treba odabrati dan i vrijeme kada nema puno vjetra, kada pčelinje zajednice rade intezivno i kad je spoljna temperatura preko 15 stepeni celzijusa, a najbolje kada je temperatura vazduha oko 18 stepeni celzijusa.

Iskusni pčelari mogu na osnovu ponašanja pčela na letu vizuelno, ,pročitati“ stanje u košnicama. Isto tako, pogledom na satonoše, bez vađenja ramova, na osnovu zvuka i ponašanja pčela možemo zaključiti kakvo je stanje u košnici. Kada se vidi da je pčelinje klube jedinstveno, nije raštrkano, a zvuk iz košnice tih, umilan, može se zaključiti da je u košnici sve u redu.

Ako pčele intezivno unose polen u košnicu bez zadržavanja na letu, odnosno poletaljci, žurno ulaze i izlaze, bez zbunjenog kretanja uz prednji zid košnice, onda se sa sigurnošću može zaključiti da zajednica ima maticu. Takođe, na podlošku antivarozne podnjače može se videti koliko je u košnici zaposjednuto ulica pčela i snaga pčelinje zajednice. Ove metode nisu sasvim pouzdane, pa se stvarno stanje u košnici može utvrditi detaljnim pregledom.

Spajanje pčelinjih zajednica

Pčelinje zajednice koje su slabo zimovale, ostale sa malo pčela ili iz nekih drugih razloga nismo sigurni da će dostići biološki razvoj da iskoriste prvu bagremovu pašu, treba spojiti sa srednje razvijenim zajednicama. Nije ekonomski isplativo spajati dvije slabe pčelinje zajednice, jer od dva slabića ne može se dobiti jaka pčelinja zajednica. Pored slabih zajednica, treba spojiti odnosno neutralilati (istresti), zajednice sa maticom trutušom. Ako se tokom pregleda nađe oboljela pčelinja zajednica, takve ne treba spajati sa zdravim pčelinjim zajednicama da se bolest ne proširi u pčelinjaku. Takva se zajednica eliminiše, odnosno sanira uz savjet veterinara i poštovanje propisa iz oblasti zdravstvene zaštite životinja.

Hrana

Zajednicama sa nedovoljno hrane, dodaje se hrana iz drugih zajednica koje imaju višak hrane ili iz rezervi, a ako nema onda se pristupa nužnoj prihrani. Pored rezerve polenovog praha iz prethodne godine, u ovo doba godine, da bi zajednice imale siguran i optimalan razvoj, potrebno je da u košnici imaju minimalno 10 kg. meda, a to znači najmanje tri puna DB okvira.

Ako nema dovoljno meda najbolje je na satonoše dodati pogaču ili medno tijesto. Može se dodati i blaži rastvor sirupa, ako su pčelinje zajednice dovoljno jake da ga mogu preraditi. Ako je vremenska prognoza nepovoljna i kada se predviđaju niže temperature onda dodavanje sirupa nije poželjno. Pčele neće nikada napustiti leglo i poremetiti temperaturu u gnijezdu, pa se može desiti, da usljed pada spoljne temperature, sirup ostane u hranilicama duže vrijeme i ukiseli se.

Neki pčelari grebu ramove sa medom, ali dovoljno je da je ram sa hranom do pčelinjeg klubeta. Otvoren ram sa medom, pčele doživljavaju kao i svaki drugi izvor hrane u prirodi i taj med će smjestiti u oblast oko legla. U suprotnom, neotvoren med će same pčele otvarati i po potrebi koristiti kako njima odgovara.

Tokom prvog proljećnog pregleda mogu se preduzeti i neke druge mjere i radnje, u zavisnosti od toga koja se apitehnika primjenjuje, u cilju dostizanja optimalne jačine pčelinjih zajednica za iskorišćenje prve bagremove ili neke druge paše. Koliko pčelara, toliko i apitehnika pčelarenja.

Najbolja apitehnika je ,,ne dirati“. Inače, ako se primjenjuje osnovna apitehnika pčelarenja desetoramnim DB košnicom, do cvjetanja dženarike nema potrebe primjenjivati nikakve mjere i radnje na pčelinjaku. Obično u vrijeme cvjetanja dženarike dolazi i vrijeme tz. prvog proljetnog pregleda. Pregledati kratko, i ustanoviti prisustvo legla, kvalitet, količinu hrane. Po potrebi intervenisati, dodavanjem hrane, spajanjem slabih i neutralisanjem bezmataka.

Voda

Poznato je da pčele ne mogu bez vode pa pojedini pčelari obezbjeđuju čistu vodu na pčelinjaku i postavljaju higijenske pojilice na vrijeme, prije intezivnog izlijetanja pčela. Kad se pčele naviknu na određeni izvor vode teško se navikavaju na neki drugi. Neki pčelari praktičari obogaćuju vodu sa određenim procentom soli, najčešće do 0,5 grama na litar vode. Ako u blizini pčelinjaka ima čiste vode, pojilice nisu potrebne. Ne treba se umarati ni oko dodavanja soli u pojilice. Podnjače treba očistiti od ostataka hrane, uginulih pčela i drugih nečistoća. Pčelinjak treba redovno održavati, kositi travu, uklanjati korove, a postolja za košnice držati u ispravnom stanju.

Izvor: iumunomed.rs

PROČITAJTE:

Gdje je najbolje mjesto za pčelinjak

Kao se boriti protiv osa i stršljena na pčelinjaku

Radovi u pčelinjaku tokom aprila