Naslovnica Blog Stranica 419

Uzimljavanje pčela za dobru narednu sezonu – Iskustvo pčelara

Agrosavjet
-
0
Uzimljavanje pčela za dobru narednu sezonu – Iskustvo pčelara

Uzimljavanje pčela – Završena je pčelarska sezona. Da bi se makar malo pokrili troškovi koji nisu mali, a godina nepredvidiva sa jako lošim prinosima. Sada bi bilo dobro kada bismo mogli da odložimo naš pčelinjak na zaštićeno mjesto gdje će zimovati, i tako dočekati proljeće kada priroda ponovo počne davati nektar. Nažalost, to je nemoguće.

Avgust i septembar je period kada počinje nove pčelarske sezona. Kako pčele pripremimo u ove oskudne mjesece, takve zajednice ćemo imati naredne godine.

Kako osigurati nastavak vrste?

Da bi pčelinja zajednica nakon završetka pčelarske sezone i dalje mogla nesmetano da živi, potrebno joj je obezbijediti optimalne uslove za bezbjedno zimovanje, ali i brzi proljećni razvitak. Šta se pod time podrazumijeva? Većina pčelara će se složiti da matica od polovine jula do polovine oktobra zaleže tzv. zimske pčele, koje će kasnije, formirajući masno tkivo, nesmetano prezimiti zimu i početi se razvijati u februaru i martu sljedeće godine.

Da bi matica zalegala zimske pčele u što većem broju, odnosno produžila svoju vrstu, potrebno je nečim stimulisati njeno zalijeganje, jer je poznato da avgust, septembar i oktobar nisu mjeseci sa velikom nektarskom pašom. Zato treba da izvršimo stimulaciju na zalijeganje, a ujedno i pripremu hrane (dopunu) za zimu.

Svako sada ima pravo da odabere da li će vršiti stimulaciju šećernim sirupom ili medom. Pišem ove redove jer sam jedan od onih koji je to ranije radio medom, a šećer nisam upotrebljavao u pčelarenju. Svoje zajednice prihranjujem tako što u zbeg dodam ram sa medom, koji je ostao neizvrcan iz prethodne paše. Dakle, umjesto što bi u hranilicu sipao šećerni sirup, ram meda stavljam u zbeg. Takva stimulativna prihrana po mom mišljenju je najbolja i najzdravija za pčelu.

To vrijeme je prošlo i sada se morati raditi dohrana šećernim sirupom i pogačama.

Sa stimulativnom prihranom počinjem polovinom avgusta i završavam polovinom septembra, stavljanjem ramova u zbeg. Ramovi se kasnije kao takvi pretapaju da bi se dobio čist vosak i ujedno vršila zamjena ubacivanjem novih satnih osnova kada počne cvjetanje voćki i steknu se uslovi za to.

Pročitajte: Kako obaviti prebacivanje saća iz većih u manje okvire?

Uzimljavanje pčela

Kada se završilo sa stimulativnom prihranom, nema odmora, došlo je vrijeme za uzimljavanje pčela. Evo kako ja to radim. Ne mogu reći da to ima veze sa mojim načinom rada, sa prihranom medom, ali neka to bude jedan zaokruženi način pčelarenja.

Moje pčele zazimljujem tako što ispod plodišnog dijela stavljam polumedišta-medišta sa praznim satovima. Tada dobijam da mi je plodišni dio podignut iznad podnjače. U ovom slučaju ne moram imati posebne prostorije za čuvanje ramova, tako da ovaj postupak ima dosta uticaja na brži proljećni razvoj.

Kada prođu slave, praznici i prolazi zima, stiže februar i opet treba početi sa stimulacijom. Sada ono važno, a to je – šećernim sirupom nemoguće, jer je februar varljiv i dolazi do naglih vremenskih promjena. Ram pun meda preko satonoša i eto energetske hrane za zdravu pčelu. Taj ram se može čak izvaditi iz košnice, jer stoji posljednji i pčela ne doseže do njega. Pčela će uzimati taj med i puniti ramove iznad legla. Imaće hrane u izobilju, a matica će nesmetano zalegati.

Isti ram kada se izvadi iz košnice može na pretapanje.

Čekamo i pratimo. Pčele su sve brojnije, pune plodište i dolazi do maksimuma. Kreće da cvjeta šljiva. Vadimo polumedište (medište), plodište spustamo na podnjacu, a polumedište (medište) stavljamo preko plodišta. Sada biramo da li ćemo staviti matičnu rešetku ili ćemo u medište ići sa razrijeđenim ramovima bez rešetke. Na nama je da odaberemo.

Ovakvim načinom dobijamo izuzetno brz razvoj, jake zajednice. Rezultati se vide odmah kod cvjetanja voćki. Zajednice jake izvlače satne osnove u plodištu i spremne sa nestrpljenjem dočekuju bagremovu pašu.

Pročitajte: Kako zaštititi pčele od mrava

Ovdje ni jednom riječju nije napisano koji je sistem košnice, jer važi za sve sisteme koji idu u visinu. Ovo sve važi za područja gdje nema medljike. Tamo gdje je ima sistem rada je drugačiji i sastoji se u vađenju polovine meda od medljike iz plodišta, jer je nepogodna za zimovanje pcela, i dodaje se šećerni sirup u količini koliko imamo i medljike u plodištu.

Kod stimulacije šećerom potrudite se da u taj rastvor stavite i nešto prirodnog meda, vidjeće se razlika (čuvajte svoje pčele od bolesti davanjem što manje šećera).

Autor teksta je pčelar Slobodan Jevtić

Snežana se bavi kozarstvom – Njeno iskustvo govori o velikoj isplativosti ove proizvodnje

Agrosavjet
-
0
Snežana se bavi kozarstvom – Njeno iskustvo govori o velikoj isplativosti ove proizvodnje

Da je u jednom običnom srpskom seoskom domaćinstvu, zbog boljih cijena proizvoda i veće tražnje za njima, isplativije posvetiti se kozarstvu nego govedarstvu, pokazuje primjer porodice Tomašević iz Pauna kod Valjeva, ujedno i primjer ženskog preduzetništva.

Tomaševići su se, naime, godinama bavili mliječnim govedarstvom. Na farmi su imali deset muznih karava, ali kada su vidjeli da je ta proizvodnja sve neisplativija, goveda su rasprodali i na njihovo mjesto doveli – alpske koze. Stado alpskih koza sada ima 51 umatičeno grlo, od čega su 42 odrasle koze koje su na muži.

Tomaševići su zadovoljni kvalitetom mlijeka jer su koze tokom cijelog dana na ispaši, a pored toga u obroku imaju sijeno i koncetrovanu hranu. U prosjeku koze daju po tri litra mlijeka, a za plasman nema bojazni jer za kozjim proizvodima vlada mnogo veća potražnja od trenutne proizvodnje.

– Ovolika potražnja govori o samom kvalitetu proizvoda ali i da ljudi sve više žele zdravo da se hrane. Ko god je probao on i dalje uzima i tako se širi krug kupaca. Za ovih 20 godina nismo izgubili ni jednu mušteriju. Dve godine sam sir prodavala i na pijaci ali sam imala problem jer mnogi nisu verovali da je u pitanju kozji sir. Pitali su kako ne miriše? Da bi tako bilo sve mora da bude čisto od posuđa do grudnjača koje se redovno otkuvavaju. U ovoj proizvodi na prvom mestu je higijena – naglašava Snežana.

Pročitajte: Miroslavljevi kupinjaci – Šta je sve smislio mladi inženjer poljoprivrede

Računicu su, za razliku od drugih vrsta žive stoke, našli i u prodaji jaradi. Naime, ove sezone jarad starosti od 15 dana Tomaševići su prodavali po cijeni od 10 evra kilogram i to je, kako kažu, najisplativije.

– Počeli smo sa tri koze, pa smo povećali broj na sedam, sin je pošao na Muzičku akademiju pa je onda trebalo i više novca, broj grla je narastao na 14, zatim na 22 i tada sam napustila firmu u kojoj sam radila i potpuno se posvetila ovom poslu. Sir sam najpre pravila samo za nas. Kasnije sam imala i više nego što je nama potrebno, pa se pojavilo par mušterija i vremenom smo sticali nove kupce – priča Snežana Tomašević, kojoj u ovom poslu pomažu otac i sin Nemanja.

Trenutna dnevna proizvodnja kozjeg mlijeka je 120 litara. Oko 60 litara svakoga dana Snežana prerad u sir, a ostatak predaju centru za liofilizaciju u Valjevu. Litar mlijeka je trenuno 90 dinara, kilogram mladog kozjeg sira 500, a tvrdog 600 dinara, dok je litar surutke, koja je u poslednjih godina jedan od najtraženijih proizvoda, 70 dinara. Sav asortiman, kako kaže Snežana, skuplji i isplativiji od kravljeg mlijeka i sira.

– Sadašnja cena sira poklapa troškove i ima zarade. Ovo je trenutno najisplativija proizvodnja. Potražnja za sirom je velika i pošto jedan deo mleka predajemo, kupci na sir čekaju i po mesec dana, a ima ih ne samo iz našeg kraja, nego i Beograda. Uradili smo novu mlekaru i prostorije za preradu – objašnjava ona.

Nećete vjerovati kolika je zarada od kornišona

Agrosavjet
-
0
Nećete vjerovati kolika je zarada od kornišona

Porodica Dukanac već drugu godinu uzgaja kornišone. Ponovo se nadaju rodu do 8 tona sa pet ari. Zadovoljni su unapred ugovorenom proizvodnjom i već četvrtu sezonu trguju u svom, čačanskom kraju.

Nebojša Dukanac, proizvođač kornišona iz Trnavske Baluge, kaže:

– Oni nam sve jave na vreme, kad se šta i čime prske, kad treba da se bere. Kad doteram uveče robu da predam, nemam problema. Naplata je za sedam dana, odmah ležu pare na račun.

U centralnoj Srbiji za njemačkog prerađivača kornišone proizvodi više stotina kooperanta. Otkup je u toku u čačanskom, gružanskom i kraljevačkom kraju, kao i u selima rasinskog okruga, gdje su proizvođači koristili dozvoljena sredstva za zaštitu.

– Kooperanti koji rade sa nama su bili jako savesni, izneli su tu proizvodnju koliko god ova godina bila teška. Teško je bilo sačuvati kornišon na ovim temperaturama ali, oni su ispoštovali naše preporuke, koristili isključivo preparate sa dozvoljenim aktivnim materijama – navodi Nemanja Joksić, direktor Global sistem kooperativa.

Pročitajte: Kupina traženija i od maline – Kupci dolaze na noge voćarima

Orgazovanom proizvodnjom, mala poljoprivredna gazdinstva koja se bave uzgajanjem kornišona, u protekle četiri godine ostvarila su prihod više od 10 mil EUR.

Snežana Marković Đurović, Služba za razvoj poljoprivrede grada Čačka, naglašava:

– Ovaj model proizvodnje je idealan. Kad bi se moglo uvesti i kod drugih kultura, ovo bi bilo vrhunski. Proizvođači bi radili, orijentisali bi se na ono koliko imaju radne snage, koliko imaju vode i koliko imaju zemljišta. Ne bi se bavili svaštarenjem.

Stručnjaci kažu da je ovakav način organizovane proizvodnje jedina perspektiva da mala gazdinstva pronađu sigurno tržište.

Siniša iz Batkovića uspješno uzgaja različite sorte grožđa i ima zanimljivu životnu priču

Agrosavjet
-
0
Siniša iz Batkovića uspješno uzgaja različite sorte grožđa i ima zanimljivu životnu priču

U selu Batković, nadomak Bijeljine, Siniša Perić proizvodi sorte grožđa vrhunskog kvaliteta, različitih ukusa, boja i naziva. Najkvalitetnije među njima Preobraženije, Nizina, Jubilej Novočerkaski nose imena koja odzvanjaju snagom, ponosom i elegancijom.

Siniša Perić je prije šest godina započeo sa uzgajanjem stonih sorti grožđa koje se od vinskih značajno razlikuju po morfološkim i proizvodnim karakteristikama. Kod vinskih sorti prioritet se daje proizvodnim karakteristikama, a estetski izgled je manje važan, dok je kod stonih na prvom mjestu spoljašnji izgled grozda i bobice.

Siniša za portal Bijeljina danas objašnjava da u Rusiji i Ukrajini privatni selekcionari svake godine ukrštaju i prave nove sorte grožđa što je kako kaže, jako popularno u tim područjima još iz doba bivšeg SSSR-a.

„Već pet, šest godina kod mene uspijevaju ove ruske sorte grožđa i vrlo dobro su se pokazale. Prija im ova naša klima. Uglavnom su sve porijekom iz Rusije i Ukrajine, imam i jednu bugarsku sortu i nekoliko moldavskih. Postoje neke sorte koje se mogu koristiti i za proizvodnju vina i kao konzumne, međutim takvih ima samo par komada tih tzv. univerzalnih, uglavnom su ovo sve konzumne sorte “ – objašnjava Perić.

Pročitajte: Sve proizvedeno brzo se proda – Porodica Demirović zadovoljna proizvodnjom ARONIJE

Kako nam je stručno objasnio Siniša, konzumne sorte se stvaraju tako da budu na prvom mjestu lijepe na izgled – sa krupnom bobicom, zatim moraju imati lijep ukus, kožica ne smije biti žilava, a gleda se i veličina sjemenke da bude srazmjerna plodu.

I Siniša sam pravi selekciju grožđa – četiri udarne sorte su se kako kaže pokazale odličnim u ovih pet godina, neke druge koje se ne pokažu dobro mijenja, a o svemu tome govori detaljnije na svom YT kanalu.

Za ovaj posao kaže da je vrlo zahtjevan i na prvom mjestu mora postojati ljubav prema njemu.

„Ima mnogo ručnog rada – podvezivanje lastara, zalamanje zaperaka, kalemljenje. Taj posao se ne može raditi u smislu, posadiću šljivu ili trešnju pa ona će rađati. Ovo je mnogo zahtjevan posao i grožđe traži mnogo pažnje“- ističe Perić.

Bogati i mirisni grozdovi koje uzgaja Siniša, često se znaju naći i na svadbenim trpezama širom Semberije, a cijena za kilogram ovih brižljivo uzgajanih ruskih sorti grožđa kreće se svega od tri do pet maraka.

Pročitajte: Porodica Šubarić iz Bijeljine tokom cijele godine proizvodi organsku zelenu salatu

Ruska ljubav

Ljubav prema stonim sortama ruskog grožđa rodila se u vrijeme kada i ljubav između njega i njegove supruge Ruskinje. Sada su već sedam godina u braku i imaju dvoje djece. „Upoznali smo se u Crnoj Gori na moru, prije sedam godina. I tako se rodila ljubav. Supruga je došla u Bijeljinu iz Velikog Novgoroda, grada smještenog na sjeverozapadu Ruske Federacije, nekadašnjeg srca Rusije“ – ističe Perić.

Kada ne uzgaja grožđa, tada spašava živote

A kada se ne bavi uzgojem grožđa, Siniša spašava živote. Već 24 godine zaposlen je u Vatrogasnoj jedinici Bijeljina.

Žuti zvjezdan sijati sam ili u smješi s travama

Agrosavjet
-
0
Žuti zvjezdan sijati sam ili u smješi s travama

Žuti zvjezdan – Najbolje je sjetvu obaviti krajem ljeta, od avgusta do polovine septembra.

Zemljište za sjetvu žutog zvjezdana mora biti idealno pripremljeno, jer je sjeme sitno, sa slabom energijom klijanja.

Sije se u proljeće – tokom marta ili aprila, ili krajem ljeta, od avgusta do polovine septembra. Najbolje je sjetvu obaviti do polovine septembra, jer pri kasnoj sjetvi može doći do izmrzavanja, usljed nedovoljno razvijenih biljaka. Smatra se da proljećna sjetva daje veće prinose krme u odnosu na jesenju sjetvu. Slegnuto zemljište tokom zime omogućava brže i ravnomjernije klijanje usjeva.

Pročitajte: Štetni insekti uskladištenih strnih žita i mjere suzbijanja

Prije sjetve sjeme treba pripremiti (obavezno uraditi skarifikaciju), nakon čega voda lako prodire unutra i izaziva klijanje. Takođe, prije sjetve poželjno je obaviti inokulaciju sjemena bakterijom (Rizobium lupini), koja je specifična za žuti zvjezdan. Na ovaj način se obezbjeđuje znatna količina fiksiranog azota za ishranu biljaka.

Sije se uskoredno, na rastojanje 10-15 cm između redova i dubinu oko 2 cm. Količina sjemena za sjetvu je 10-15 kg/ha za čist usjev.

Žuti zvjezdan se može sijati u smješi sa travama – ježevica, ljulj, mačji rep, livadski vijuk, livadarka, bezosni vlasen, u kojima je zastupljen 30–70%. Nakon sjetve, posijanu površinu treba podrljati.

U sortimentu su zastupljene domaće sorte „bokor“, „šumadija“ i „zora“, a od stranih poljska sorta „diana“.

Pročitajte: Ratarski usjevi koje možemo koristiti u proizvodnji biomase

Pojava korova u žutom zvjezdanu doprinosi opadanju prinosa i kvaliteta krme. Tokom vegetacije, korov se u usjevu žutog zvjezdana uništava hemijskim preparatima po preporuci stručnjaka. U odnosu na lucerku, žuti zvjezdan je otporniji na većinu štetočina.

Dipl. inž. Srđan Vidanović, PSSS „Pirot“

Nepravedno zapostavljene sorte mahunarki

Agrosavjet
-
0
Nepravedno zapostavljene sorte mahunarki

Malo rasprostranjene sorte mahunarki koje obrađujemo u ovom tekstu su: vigna, mnogocvjetni pasulj, patuljasti pasulj, mungo pasulj i lima pasulj.

Vigna

Vigna (šparglasta vignja Vigna sinensis var. sesquipedalis). Period vegetacije traje 75-140 dana, otporna je prema suši, bolestima i štetočinama. Sjeme je bijele, žute, mrke i crne boje. Koristi se kao pasulj (zrno) ali i kao boranija (mahuna) posebno sorte sa mahunama dužine do 10 cm, sa visokim stablom zbog čega se gaji uz potporu. Bogatstvo cvjetova ružičaste ili ljubičaste boje čini ovaj tip vigne i ukrasom u bašti. Sije se krajem aprila i početkom maja u redove (žbunaste sorte) 50×5-10 cm, ili u kućice 50×50 cm sa 5-6 zrna (20-60 g na 10 m2). Mahune se beru sasvim mlade u toku ljeta, a sjeme sazrijeva u avgustu.

Pročitajte: VIGNA ili KRAVLJI GRAŠAK – Daje visoke prinose ima skromne zahtjeve

Mnogocvjetni pasulj

Mnogocvjetni pasulj (Phaseolus coccinens) otporniji je na niže temperature (do -7°C) od pasulja, ali voli sunčane položaje. Za ishranu se koriste mlade mahune i zrna, a zbog lijepog cvijeta (crveni ili dvobojni) koristi se i kao ukrasna biljka. Sije se u kućice (60×40 cm). Sadi se u krug (4-5 zrna) oko unakrst postavljenih potpronih kolača, ili se sije uz sjeverni ili južni zid bašte i služi kao ograda. Mahune se ubiru za 60-70 dana od nicanja i to dva puta nedjeljno kada su mlade. Ostvaruje se prinos oko 3 kg/ m2.

Patuljasti pasulj

Patuljasti pasulj (Phaseolus vulgaris var. nanus) obrazuje kratko i snazno grmoliko stablo. Zahtijeva iste uslove kao i pasulj. Sjetva je od maja do jula (40×8-10 cm), a mahune se beru svaka tri dana, inače postaju tvrde i neukusne.

Mungo pasulj

Mungo pasulj (Phaseolus mungo) gaji se i zbog proizvodnje ponika. Pred sjetvu, sjeme se drži u vodi da nabubri (1-2 dana), a zatim se rasproste na vlažnu hartiju ill tkaninu koja se vlaži dva do tri puta dnevno. Naklijavanje se odvija na oko 20°C i za 7-8 dana ponik dostiže dužinu od oko 5 cm.

Lima pasulj

Lima pasulj (Phaseolus lunatus) obrazuje visoko ili nisko stable, i daje sitno ili krupno zrno koje se koristi u ishrani. Osjetljiviji je na niske temperature od pasulja i za optimalni rast neophodna je temperatura od oko 25°C. Sije se u kućice (3-5 sjemenki) sa razmakom između redova 100 cm i između biljaka u redu 60 cm. Bere se kad su zrna, blijedozelene boje, dostigla veličinu tipičnu za sortu (za 70-90 dana od sjetve).

Pročitajte: Lima pasulj – Grašak, boranija, pasulj sve u jednoj sorti

Prof. dr Branka Lazić „Povrtnjak – bašta zelena cele godine“

Savjeti za proizvodnju luka srebrnjaka

Agrosavjet
-
0
Savjeti za proizvodnju luka srebrnjaka

Srebrnjaci se koriste za proizvodnju mladog luka (u zelenom stanju) i zrelih lukovica. Mladi luk pristiže od sredine februara pa do sredine maja, a zrele lukovice pristižu od početka juna.

Ovaj naziv dobili su po bijelim ovojnim listovima lukovice, i kod nas se najčešće gaje sorte: Majski srebrnjak, Junski srebrnjak, Sidra, Skopski srebrnjak, Barleta, Pompei…

Značajna grupa lukova su srebrnjaci koji mogu da se proizvode iz rasada, direktnom sjetvom i iz arpadžika. Ova proizvodnja odvija se kada su njive slobodne od drugih usjeva, poslije strnina, i nekih sjemenskih usjeva koji se skidaju tokom jula, a takođe može da se uzgaja kao podkultura u voćnim i vinogradarskim zasadima, jer je najveći dio vegetacije u zimsko-proljetnom periodu.

Pročitajte: KASNA SJETVA CVEKLE – Evo o čemu je potrebno voditi računa za dobar prinos

Proizvodnja mladog luka

Mladi luk se proizvodi iz rasada i iz arpadžika. Arpadžik srebrnjaka se proizvodi u redovnoj proizvodnji kao i ostali crni lukovi, dok se sadnja arpadžika obavlja u jesen, od početka septembra do kraja oktobra, te se na ovaj način proizvodi u dvogodišnjem ciklusu.

Sadi se u četvororedne-šestoredne trake na rastojanju 20 centimetara između redova i 40 centimetara između traka. Rastojanje u redu može da bude 3-10 centimetara. Može se i gušće saditi uz sukcesivno čupanje mladog luka.

Još jedan način proizvodnje mladog luka je u zaštićenom prostoru, tj. u plastenicima, plastičnim tunelima, toplim lejama, ali samo u periodu kada se ne koriste za proizvodnju drugih usjeva.

Osim proizvodnje iz arpadžika u zaštićenom prostoru se može proizvesti i iz rasada. Sjetva se obavlja polovinom septembra, a rasađivanje krajem oktobra na rastojanju 18-20×5 centimetara u trake ili redove, u zavisnosti od vrste, tj. veličine objekta. Mladi luk iz ove proizvodnje dospijeva znatno ranije, tako da se sadnja može obavljati sukcesivno u zaštićenom prostoru.

Pročitajte: Vrijeme je za sadnju praziluka

Proizvodnja rasada

Drugi način proizvodnje je preko rasada. Setva za rasad obavlja se od 5. do 20. avgusta za proizvodnju mladog luka, a za lukovice u trećoj dekadi avgusta. Sije se 8-10 grama sjemena po kvadratnom metru, zavisno od kvaliteta sjemena.

S jednog kvadratnog metra dobije se 1000-1200 biljaka, te je za hektar potrebno 400-500 kvadratnih metara za proizvodnju rasada. Najkritičniji period u proizvodnji rasada je faza nicanja, kada je potrebno da se zemljište održava stalno u vlažnom stanju, tj. da ne dođe do zasušivanja i stvaranja pokorice.

Rasad treba da je čist od korova i da se po potrebi prihranjuje. Kada se biljke nalaze u fazi dva-tri lista, preventivno se tretira fungicidima. Nakon 50-60 dana luk može da se rasađuje, a fenološki je to kada je stablo debljine olovke.

Njega usjeva

Osnovna obrada obavlja se čim se ubere predhodni usjev uz unošenje polovine planiranih mineralnih đubriva, dok se druga polovina unosi prihranjivanjem. Za ovu proizvodnju potrebno je 80-100 kilograma azota, 80-120 kilograma fosfora i 100-120 kilograma kalijuma.

Rasađivanje se na manjim površinama obavlja ručno, a na većim mašinski. Biljke se rasađuju u trake, s tim što je u redu rastojanje četiri-pet centimetara, a kasnije se prorjeđuju sve do sklopa koji je potreban za pravilan rast lukovice. Nakon rasađivanja se obavlja zalivanje. U ovoj proizvodnji zalivanje je potrebno obavljati u proljeće ako nema dovoljno vlage, uz prihranjivanje usjeva jednom ili u dva navrata. Ovaj način proizvodnje je malo zastupljen, a najrašireniji je preko arpadžika ili direktnom sjetvom.

Pročitajte: Kelj pupčar se sada sadi – Evo koji su uslovi neophodni za uspijevanje

Direktna sjetva srebrnjaka

Direktna sjetva luka srebrnjaka obavlja se od 15. avgusta do 10. septembra. U ovoj proizvodnji zalivanje je obavezno jer je sjetva kada su visoke temperature i u zemljištu nema dovoljno vlage. Sjetva se obavlja u dobro pripremljeno zemljište sa sjetvenom normom četiri-pet kilograma sjemena po hektaru, mašinski u trake i redove na rastojanju 50×3 santimetra.

Njega usjeva

Usjev se poslije sjetve zaliva i zemljište održava vlažnim sve dok biljke ne razviju dva-tri lista. Tada se prestaje sa zalivanjem da bi se bilje do zime dovoljno razvile, tj. do faze četiri-pet listova kada veoma dobro prezimljavaju. Dalje mjere nege su kao pri redovnoj proizvodnji direktnom sjetvom, a sastoje se od zaštite usjeva od korova, bolesti, štetočina i zalivanja u drugom dijelu vegetacije, ako je to neophodno.

Luk srebrnjak, zavisno od sorte, prispjeva početkom juna. Zrele lukovice srebrnjaka čuvaju se kratko mjesec-mjesec i po, a u kontrolisanim uslovima (hladnjačama) znatno duže. Uz pravilnu agrotehniku mogu da se ostvare prinosi 30-40 tona po hektaru.

Autor: Mr Jelica Gvozdenović-Varga, Institut za ratarstvo i povrtarstvo, Novi Sad

Fakultet, pa nazad na selo – Boris uzgaja rasu koja daje najkvalitetnije meso u svijetu

Agrosavjet
-
0
Fakultet, pa nazad na selo – Boris uzgaja rasu koja daje najkvalitetnije meso u svijetu

Ako ste ovih dana pojeli ukusan biftek, vjerovatno niste znali da je u pitanju meso škotske rase goveda, koja se uzgajaju tek na nekoliko farmi u Srbiji.

U pitanju je Aberdin Angus rasa. Međutim, ovo nije priča samo o njoj, već i o mladom poljoprivredniku koji se nakon fakulteta vratio porodičnoj poljoprivredi.

Boris Babičković iz Subotice ima 27 godina i nikada nije odustao od porodičnog posla. Po završetku Poljoprivrednog fakulteta vratio se na porodično gazdinstvo, nadomak rodnog grada.

„Moj deda je počeo da se bavi poljoprivredom i to se prebacivalo s kolena na koleno. Od malih nogu sam ovde na selu, zasviđalo mi se, završio sam i srednju poljoprivrednu školu, potom Poljoprivredni fakultet u Novom Sadu i vratio sam se nazad. Meni se sviđa, volim ovo“, kaže Boris za Televiziju Prva.

Pročitajte: Mliječna rasa koza Murciana Granadina je odlična za proizvodnju sireva

Ovaj momak se usudio da se upusti u još novu granu stočarstva – uzgoj Aberdin Angus goveda.

„Uzgajaju se na ispaši – pogodne su livade, pogodna su mesta u Banatu gde ima puno livada sa pašom, samo im je trava dovoljna – ništa više. Jako su otporne na bolesti, niske i visoke temperature. Ne muzu se, imaju mleka samo za svoju telad“, pojašnjava Babičković.

Priznaje da je ovim potezom rizikovao, ali kaže da se vodio mišlju „Ko rizikuje – taj profitira“.

Kvalitet mesa ove rase u odnosu na druge ogleda se u količinama intramuskularne masti koja poboljšava ukus, daje mekoću i zadržava vlagu u mesu dok se kuva i peče.

„Jedno tele, odnosno bik, se tovi do 500-600 kilograma, a meso se koristi, kao što znate, za burgere, biftek… To je najkvalitetnije meso u svetu“, navodi sagovornik Prve.

Tri sorte paprika od kojih možete praviti ukusan ajvar

Agrosavjet
-
0
Tri sorte paprika od kojih možete praviti ukusan ajvar

Tradicionalna kuhinja ne može se zamisliti bez ajvara. Njegova priprema takođe predstavlja svojevrsni događaj koji okuplja članove porodice, prijatelje i komšije da zajedničkim snagama, uz uživanje i smijeh učestvuju u čišćenju, mljevenju i kuvanju paprika.

Postoje različiti recepti za ajvar, a svaka domaćica uvijek hvali svoj dobijen od majke ili bake. Ono što je, pored potrebnih koraka u pripremi, važno ispoštovati, je pravilan izbor paprika. Ovo su tri sorte koje možete izabrati.

Kurtovska kapija

Na pomen ajvara mnogima se javi asocijacija upravo na ovu sortu paprike. U pitanju je izrazito rodna sorta, plodova čija dužina se obično kreće od 12 do 15 centimetara, a njihova težina oko 70 grama. Ono što je veliki plus kod ove sorte je tanka pokožica, dakle plodovi ove sorte se lako gule.

Kurtovska kapija je kasna sorta čije meso ima slatkasti ukus i jaču aromu. Pogodna je za različite prerade jer plodovi sadrže mali procent vode. U tehnološkoj zrelosti je tamnozelene, a u fiziološkoj izrazito crvene boje.

Pročitajte: “Leskovački kavijar”: Kako nastaje najbolji ajvar na svijetu? /FOTO/

Paprika Amfora

Još jedna sorta odlična za pripremu ajvara. U pitanju je sorta koja daje vrlo krupne plodove koji su pljosnati. Ima malo povijen vrh. Dužina ploda je ista kao i kod plodova Kurtovske kapije, a težina je veća – svaki plod ima oko 100 grama. Širina je 5-6  centimetara.

Takođe je veoma rodna sorta koja zbog svojih plodova veoma „lijepih na oko“ često završi kao dio salata, to jest svježa se konzumira, ali se prvenstveno ona najviše odlikuje dobrom mogućnosti za pečenje. Ova paprika debljih zidova u tehnološkoj zrelosti je tamnozelene, a u biološkoj izrazito crvene boje.

Pročitajte: Miris pečene paprike vjesnik jeseni /FOTO + RECEPT ZA AJVAR/

Paprika Crvena roga/ Šilja

Takođe sorta koju možete upotrebiti za pravljenje ajvara. Pored ove namjene Crvena roga je odlična za pripremu punjenih paprika, ali i za različite salate i sataraš. Ova višenamjenska sorta vrlo slatkog ukusa ima plodove koji teže od 160 do 300 grama. U pitanju je bujna sorta koja ima tamnozelene listove i crvene plodove koji su duguljasti što se može i naslutiti po njenom nazivu.

 

Napravite sami – Jastuk od heljde za kvalitetan san

Agrosavjet
-
0
Napravite sami – Jastuk od heljde za kvalitetan san

Jastuk od heljde – Ovaj jastuk je postao vrlo brzo popularan jer vam nudi kvalitetan san, odličan je za one koji su skloni alergijama, ublažava bolove u leđima i ramenima.

Ako kupujete jastuk od heljde tražite onaj napravljen od kvalitetnih i, poželjno, krupnijih heljdinih ljuspica, bez prašine, koju nalazimo u jezgru heljde. Kako se mi pomjeramo u snu, tako se pomjeraju i ljuspice u jastuku i masiraju naš vrat i leđa. Nisu neudobni, a nekima su pomogli i da ublaže hrkanje.

Pročitajte: Ovaj NAPITAK OD HELJDE smanjuje apetit

Vrlo je važno, ako već dajete novac za taj jastuk, da kupite najkvalitetniji, poželjno od organski uzgojene heljde sa pravilnim uputstvima za čišćenje.

Naravno, možete se i sami upustiti u izradu ovog jastuka. Potrebno vam je nešto manje od 2,5 kg organskih heljdinih ljuspica, materijal za jastuk dimenzija 60×30 cm i sušena kamilica, lavanda ili hajdučka trava (nije obavezno). Napunite sa ovim sastojcima jastuk, kao što je već navedeno. Ne perite ga, već barem jednom mjesečno iznesite par sati na sunce.

1...418419420...1.010Stranica 419 of 1.010

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia