Naslovnica Blog Stranica 416

ORGANSKI BILJNI PREPARATI protiv bolesti i štetočina – Napravite sami

Biljni preparati koji se koriste u borbi protiv bolesti i napada štetočina, imaju značajan efekat u zaštiti, a može ih napraviti svaki proizvođač na sopstvenom gazdinstvu, uz malo izdvojenog vremena i dobru volju.

Oparak od nadzemnih dijelova krompira

Uzme se 1,2 kg zelenih, mladih, nadzemnih dijelova biljke krompira, sitno se isjeku, preliju sa 10 litara tople vode i ostave da stoje 3-4 sata. Nakon toga se masa procijedi. Koristi se svježe pripremljeno uz dodatak 40 g rastvorenog sapuna. Djeluje protiv pauka.

Oparak od crnog luka

200 g suvih listova lukovice luka prelije se toplom vodom (40oC ) i drži 4 – 5 dana, zatim procijedi. Prska se u intervalima od 5 dana. Djeluje protiv insekata, plijesni, plamenjače.

Oparak od maslačka

300 g isjeckanog korijena ili 400 g svježeg lista prelije se sa 10 litara tople vode (40oC) drži 1-2 sata i procijedi. Korijen maslačka treba čuvati na hladnom mjestu. Koristi se za suzbijanje lisnih vaši.

Pročitajte: Top 20 PRIRODNIH peparata za ZAŠTITU biljaka od bolesti i štetočina

Oparak od kamilice

Čajna kašika suvog cvijeta kamilice prelije se sa 1 litar kipuće vode, ostavi se da stoji do 30 minuta, procijedi i koristi za dezinfekciju sjemena.

Oparak od bijelog luka

700 g bijelog luka prelije se sa 10 litara kipuće vode, poklopi i ostavi da odstoji i procijedi. Razrijeđen 1:3 koristi se za prskanje krastavca protiv plamenjače, a nerazređenim se tretira zemljište protiv štetočina i uzročnika pepelnice.

Macerat od koprive

Kopriva je izvrsno sredstvo u borbi protiv biljnih vaši. Da bi se mogla koristiti za prskanje, isjecka se, prelije hladnom vodom i pusti da odstoji 2 dana. Nakon toga biljke se prskaju 5% rastvorom dobijene tečnosti.

Pročitajte: Sprej od listova paradajza – prirodna zaštita od lisnih vaši

Macerat od duvana

400 g sitno isjeckanog suvog lista duvana ili duvanske prašine prelije se sa 10 litara vode, odstoji 2 dana, procijedi i razrijedi u odnosu 1:2 uz dodatak 40 g kalijumovog sapuna. Koristi se za prskanje protiv sovica, grinja i krvavih vaši.

PSSS Zaječar, Slavica Dželatović, dipl.ing.

Jesensko đubrenje organskim i mineralnim đubrivima u voćnjaku

Duga vruća ljeta posljednjih godina nepovoljno utiču na rast i razvitak voćaka, pa se stoga ne smije propuštati jesensko đubrenje i obrada tla.

Bilo da imate tek nekoliko stabala u vrtu ili pravi mali voćnjak, voćkama valja pomoći da se oporave, posebno ako su stradale od suše, grada ili poplave, te im osigurati povoljne uslove za razvoj iduće godine.

Obrada zemljišta u voćnjaku

Obradom tla uništavamo korove, štetočine i bolesti koje prezimljuju u tlu i na lišću. Tlo se prorahljuje i prozračuje, čime se mikroorganizmima omogućuje aktivnost važna za plodnost tla.

Zimi će se u obrađenom tlu zadržati veća količina vlage neophodne voćkama za normalan razvoj. Tlo se u voćnjaku obrađuje poslije berbe i završene vegetacije, do kraja novembra, zavisno od stanja tla i mogućnostima obrade.

Ako tlo nije smrznuto i nema snijega, posebno u jadranskom području, to se može učiniti i tokom cijele zime. Budete li tlo obrađivali ručno, štihajte 15 – 30 cm duboko, pri čemu se smije prikratiti korijen i potaknuti njegovo razgranjivanje. Ako je tlo u voćnjaku zastrto, u jesen organski sloj odgrnite, tlo nađubrite i okopajte, pa pokrivku obnovite tako da bude debela 15 cm.

Pročitajte: Zašto je jesenje čišćenje i zaštitu voćnjaka važno pravovremeno početi?

Đubrenje organskim i mineralnim đubrivima

Prije obrade tlo nađubrite organskim i mineralnim đubrivima. Stajsko đubrivo, kompost i ostala organska đubriva obogaćuju tlo humusom, mikroorganizmima i glistama te poboljšavaju plodnost tla.

Voćke đubrite zrelim stajnjakom svake treće ili četvrte godine sa 300 do 400 kg na stotinu četvornih metara ili 100 kg po stablu, a kompostom đubrite voćke pri sadnji. Organska đubriva rasipajte po cijeloj površini i pomiješajte s tlom u toku obrade.

Pojedinačna stabla na travnjaku koji ne želite okopavati đubrite kopanjem jama promjera 30 do 40 cm, dubine oko 30 cm, koje valja napuniti đubrivom. Površinski sloj tratine u obliku busena iznad svake jame brižljivo izrežite, odvojite i poslije đubrenja vratite na mjesto, pa travnjak neće biti jako oštećen.

Za jesensko đubrenje voćaka preporučuju se i mineralna kompleksna gnojiva s manjim udjelom azota: NPK 7-14-21, NPK 7-20-30, NPK 6-18-36, koja ne sadržavaju hlor na koji su voćke osjetljive. Količine đubriva zavise od vrste voća i sorti, uslova uzgoja u voćnjaku i željenog kvaliteta voća, a za male se voćnjake preporučuje 1 – 1,5 kg po stablu ili oko 4 – 6 kg na stotinu četvornih metara. Za jagodasto voće potrebno je 30 – 60 g na četvorni metar. Zatravljene voćnjake đubrite po cijeloj površini, povećavši količinu đubriva za jednu trećinu zbog gubitaka.

U voćnjaku povremeno provedite i zelenu đubrenje, posebno ako ne možete nabaviti stajsko đubrivo. Nakon obrade tla u jesen posijte stočni grašak (1,5 kg/100m2), kokotac (0,25 kg/100m2), slačicu (0.15 – 0.25 kg/100m2) ili neku drugu kulturu koja stvara mnogo zelene mase. U proljeće, od aprila do juna, kad je većina biljaka u punoj cvatnji, zelenu masu pokosite, ostavite nekoliko dana da se malo prosuši pa je ukopajte.

Obavite li đubrenje i obradu tla u voćnjaku redovno svake jeseni, uloženi trud višestruko će biti nagrađen bogatim urodom sljedeće godine.

Kako pčele zimuju?

Kako pčele zimuju – Većina insekata ne podnosi niske temperature i svaka jaka zima kojoj bi bili izloženi, uništila bi ih. Međutim, mi vidimo da se sve vrste insekata, uprkos jakim i dugotrajnim zimama, održavaju, jer ih je priroda zaštitila od propadanja i time im osigurala produžetak života i održavanje vrste. 

Većina njih prezimljuje u stadijumu jajeta, larve ili lutke, dok izvjestan broj vrsta prikupi tokom godine ili u jesen veće količine rezervne hrane, zavuče se pod koru drveta ili u zemlju i tako prespava zimu. Za vrijeme tog zimskog sna njihove funkcije su znatno smanjene, tako da je i potrošnja rezervne hrane znatno smanjena.

Kako pčele zimuju?

Pčele prezimljavaju u stadijumu odraslog insekta. Da bi mogle da izdrže dugotrajnu i surovu zimu, potrebna im je toplota koju one same moraju da proizvedu iz meda koji su prikupile kao rezervu. Da bi što manje gubile proizvedenu toplotu, pčele obrazuju zimsko klube.

Pročitajte: Sa koliko košnica treba pčelariti da bi se ostvarili prihodi?

Klube

U jesen kada temperatura vazduha padne na oko 12°C, u košnici dolazi do grupisanja pčela u gomile. Ove gomile najprije se primjećuju na saću u kome još ima legla. Kada temperatura padne ispod 10°C, u košnici nastaje jače gomilanje pčela i postepeno formiranje zimskoh klubeta.

U formiranom klubetu možemo razlikovati dva sloja pčela: spoljašnji i unutrašnji.

Spoljašnji sloj

U spoljašnjem sloju pčele su nešti jače pripijene jedna uz drugu i glavama okrenute prema unutrašnjosti klubeta.

Unutrašnji sloj

U unutrašnjem sloju klubeta pčele se nešto slobodnije kreću i kod njih se mogu primjetiti drhtavi pokreti nogu i slabo mahanje (lepezanje krilima).

Istovremeno se primjećuje i polagano kretanje pojedinih pčela unutar klubeta. Ovim pokretima pčele unutrašnjeg sloja klubeta proizvode toplotu kojom se u borbi protiv hladnoće koristi cijela pčelinja porodica.

Klube se svojim gornjim slojem nalazi u neposrednom dodiru sa vijencem meda. Temperatura klubeta održava se na taj način što pčele iz središnjeg i spoljnog dijela klubeta poslije izvjesnog vremena smjenjuju one iz sredine klubeta.

Da se proizvedena toplota ne bi gubila, spoljni dio klubeta (omotač) pčele jako zbiju, tako da ne dozvoljavaju miješanje toplog i hladnog vazduha.

Pročitajte: Kako nabaviti prve košnice sa pčelama?

Temperatura klubeta

Prema dr Fararu , temperatura u središnjem dijelu klubeta bez legla kreće se između 13,9 i 15,5°C, dok temperatura na spoljnom dijelu klubeta varira između 6,1 i 7,8°C.

Čim temperatura spoljnog vazduha počne da pada klube se skuplja i na taj način smanjuje površinu izloženu radijaciji toplote, povećava dubinu omotača i koncentriše pčele u sredinu klubeta. Tada pčele troše više meda. Kada toplota u zimskom klubetu dostigne 34°C, stvoren je uslov za razvoj prvog legla, koje se već krajem januara i početkom februara obrazuje u društvu.

U jesen treba preduzeti potrebne mjere da zimsko klube izdrži niske temperature, jer će od preduzetih mjera zavisiti kako će društvo provesti zimu, da li će iz zime izaći jako ili slab, da li će sačuvati maticu i na vrijeme početi razvoj legla.

Literatura: “Praktično pčelarstvo”, Autori: Vojin Todorović, dr Dušan Todorović

Slamnata ruža – Vrlo zanimljiv i dekorativan cvijet, evo kako se gaji

Postoji mnogo različitih naziva koji označavaju istu biljku koju kod nas zovu slamnati cvijet ili slamnata ruža.

Slamnati cvijet uzgaja se iz sjemenja, a to se radi u martu u klijalištima ili od aprila direktno u vrt. Prilikom sijanja potreban razmak između biljaka je 20-30 cm.
Ovaj cvijet cvijeta od juna do oktobra i to u nijansama od bijele preko žute i narančaste do roza i tamno crvene, a izraste do visine od preko 1m. Cvjetovi su zapravo cvatovi koji se sastoje od listova nalik slami, živo obojeni i gusto poređani u krug.

Pročitajte: Cinija – Najkorisnije cvijeće u bašti, zasadite ga pored povrća

Slamnata ruža nije zahtjevna biljka ​jednoljetnica i jako voli sunce, ali osjetljiv je na previše vlage.

Ako slamnati cvijet želimo sušiti za suve bukete, moramo ga rezati dok su cvjetovi napola otvoreni i to u podne i sušimo ga okrenutog naopako u sjeni. Sušiti ih treba nekoliko nedjelja na suvom i prozračnom mjestu, a cvjetovi za sušenje se beru dok su još u pupoljku jer se naknadno tokom sušenja još otvore.

Slamnata ruža je ime dobila po specifičnom izgledu latica koje podsjećaju na slamu.
Središnji dio cvijeta je žuto obojeni disk koji se sastoji od mnogo sitnih cvjetova sakupljenih u glavičasti cvat. Latinski naziv cvijeta Xerochrysum potječe od grčke riječi xeros što znači suv i chrysos, što znači zlazni. Njegov grčki naziv zapravo govori o ljepoti ovog cvijeta.

Pročitajte: Najljepše jesenje cvijeće za baštu

Slamnata ruža cvjeta od kasnog proljeća sve do jeseni prekrasnim glavičastim cvatovima u cijelom spektru boja. U njegovoj ljepoti moguće je uživati tijekom cijele godine. U vrtu, gdje se lijepe glavice ne zatvaraju ni tokom oblačnog vremena, a tijekom zime u suvim aranžmanima za koje je vrlo pogodno cvijeće.

U hladnijim krajevima slamnati cvijet uzgaja se kao jednoljetnica, a kao trajnica uzgaja se samo u krajevima gdje se temperature zimi ne spuštaju ispod -1 C.

Za uzgoj slamnati cvijet ne traži mnogo. Skromno plodnu vrtnu zemlju, koja je dovoljno vlažna, ali dobro drenirana i potpuno osunčani ili lagano zasjenjeni položaj.
Redovito ga je potrebno zalijevati, a samo potpuno odrasle biljke podnose nešto suvlje tlo.

Mliječna groznica krava – Zašto se javlja i kako je spriječiti?

Mliječna groznica krava (pauerperalna pareza ili porođajna hipokalcemija) je akutni poremećaj mineralnog metabolizma. Javlja se sa početkom laktacije koju prati hipokalcemija i hipofosfatemija. Životinje sa genetskom predispozicijom za visoku proizvodnju mlijeka su najugroženije i to neposreno pred porođaj i do 72 časa nakon teljenja.

Simptomi mliječne groznice krava

Krave imaju slab apetit i probleme sa probavom. U početku su slabe, snižava im se tjelesna temperatura i nesigurno hodaju, a kasnije nisu u stanju da ustanu, nemaju snage ni da se otele, snižava im se tjelesna temperatura, slabo reaguju, oči su im izbuljene, hladnih su ušiju i suve njuške, a često se u ovom stadijumu javlja i nadimanje.

Kod oboljelih životinja dolazi do hipokalcemije, hipofosfatemije, pareze poprečno prugaste i glatke muskulature, slabosti mišića, gubitka svesti, kome. Bolest može da završi i letalnim (smrtnim) ishodom.

Pročitajte: Šta raditi ako se pojavi krv u mlijeku kod krave

Hipokalcijemija

Hipokalcijemija je poremećaj elektrolita koji karakteriše sniženje koncentracije kalcijuma u krvi. Hipokalcemija nastaje usljed pojačane aktivnosti mliječne žlijezde i gubitak kalcijuma preko kolostruma je brži nego što se može nadoknaditi apsorpcijom iz tankih crijeva ili mobilizacijom iz koštanog tkiva. Veći broj krava odreaguje na infuziju kalcijumovim solima.

Kod 15% krava javlja se sindrom „ležeće krave“ koji se odnosi na krave sa produženim ležanjem poslije porođaja bez poremećaja svijesti. Sindrom „ležeće krave“ nastaje kao posljedica hipofosfatemija, odnosno sniženog nivoa fosfora u krvi. U narodu se ova bolest opisuje kao „spala sʹnogu“.

Mlečna groznica se najčešće javlja na farmama, kod krava sa visokom proizvodnjom mleka. Predisponirajući faktori koji utiču na pojavu bolesti su: ishrana, uslovi držanja, rasa i starost životinja.
Biološki proces nastanka i razvoja mlečne groznice (puerperalne pareze) nije u potpunosti razjašnjen.

Prema podacima iz literature puerperalna pareza ima tri faze:

I. U prvoj fazi, životinje su uznemirene i osjetljive na spoljne nadražaje. Mogu da se jave blage drhtavice na leđima, vratu i mišićima ekstremiteta. Otežano ustaju i pri hodu su nesigurne. Od ovog oblika bolesti krave mogu da se spontano oporave, ali ukoliko se ne započne terapija kalcijumom, bolest će napredovati u drugi, teži stepen.

II. U drugoj fazi, životinja ne može da ustane. Glava je povijena u stranu i oslonjena na grudni koš. Apatična je i ne reaguje na spoljašnje nadražaje. Krave su anoreksične i imaju suvu njušku, subnormalnu tjelesnu temperaturu i hladne ekstremitete. Dolazi do pareze mekog nepca i dijafragme, pa je disanje otežano i čujno. Izostaju defekacija i uriniranje, a laktacija se naglo smanjuje.

III. U trećoj fazi, krave progresivno gube svijest do tačke kome. Rad srca je jako ubrzan (oko 120 otkucaja u minuti). Ako se ne primijeni terapija, krava ugine za manje od šest sati.

Pročitajte: Kako naučiti krave na električnu ogradu?

Šta preduzeti?

Da bi se izbjeglo trajno oštećenje mišića i nervnog sistema, potrebno je što prije stabilizovati normalnu količinu kalcijuma u krvi. Aplikacijom rastvora kalcijumovih soli hipokalcemičnim grlima grčevi mišića prestaju i vraća se normalna neuromišićna funkcija organizma. Povratak funkcije glatkih mišića se ispoljava uriniranjem i defekacijom čim krava ustane. Kod 25-30% krava simptomi bolesti se ponovo javljaju poslije 24-48 časova, pa je potrebno ponoviti terapiju. Da bi se smanjila mogućnost remisije, preporučuje se da se nakon puerperalne pareze ne obavlja kompletna muža životinje.

Istraživanja sprovedena posljednjih godina ukazuje na poremećaje metabolizma na ćeliskom nivou, odnosno da presudnu ulogu u nastajanju ove bolesti imaju promjene na specifičnim receptorima za hormone koji su glavni regulatori homeostaze kalcijuma i neorganskog fosfora.

Aktivna forma vitamina D je neophodana za normalnu resorpciju kalcijuma i neorganskog fosfora iz tankih crijeva. U ćelijama mliječne žlijezde postoje receptori za aktivnu formu vitamina D, što uslovljava i transport kalcijuma u ćelije mliječne žlijezde, odnosno aktiviranje ove kalcijumove pumpe. Ovi mehanizmi utiču da mliječna žlijezda tokom laktacije funkcioniše kao autonomni organ u velikoj mjeri nezavisan od opšte homeostaze kalcijuma.

Opadanje koncentracija kalcijuma i fosfora u krvi nastaje usljed njihovog gubitka preko kolostruma, odnosno mlijeka, a organizam nije u mogućnosti da ih resorbuje iz crijeva ili mobiliše iz koštanog tkiva. Nagli gubitak je takav da se sa mlijekom gubi za svaki litar 1,0-1,5 gr kalcijuma, a u kolostrumu 1,0-2,0 gr; odnosno fosfora 0,8-1,2 gr po litru mlijeka, odnosno 0,9-1,8 gr kroz kolostrum.

Sa starošću krava se smanjuje resorpcija kalcijuma i fosfora iz crijeva. Na nedovoljnu resorpciju iz skeleta utiče i raspoloživa količina koštane mase koja kod mladih životinja iznosi 5-20 %, a kod starijih 2,5%. Nemogućnost mobilizacije iz kostiju je povezana sa aktivnošću paratiroidne žlijezde. Njena aktivnost se smanjuje kada se krave u zasušenju hrane obilno sa kalcijumom. Za vrijeme i nekoliko časova poslije teljenja nastaje fiziološki pad koncentracije kalcijuma na 1,7-2,1 mmol/l i neorganskog fosfora na 1-1,6 mmol/l (fiziološke vrijednosti Ca: 2,1-3,0 mmol/l; P:1,6-2,3 mmol/l).

Pročitajte: Stres kod stoke: Kako da smirite uznemirene krave

Ovakav nizak nivo održava se najviše 1 do 2 dana, dok se vrijednost magnezijuma ne mijenja. Pareza nastaje kada se nivo kalcijuma u krvi spusti ispod 1,7 mmol/l, fosfademija održi na istom nivou ili opadne, a magnezinemija poveća ili se neznatno smanji. Hipokalcemija sa normalonom magnezinemijom dovodi do pareze poprečno-prugaste muskulature. Ovakvo stanje ima za posljedicu pad krvnog pritiska, smanjenu motoriku digestivnog trakta, parezu mišića i nemogućnost stajanja.

Dok fiziološki odnos Ca:Mg iznosi 2:1, kod puerperalne pareze odnos Ca:Mg iznosi 5,6:1, što dovodi do nekrotičnog djelovanja na centralni nervni sistem i javlja se poremećaj svijesti. U slučaju kada su vrijednosti magnezijuma u krvi niži, mogu se kod paretične krave pojaviti znaci drhtanja, trzanja pa i grčeva, tako da se približava stanju tetanije kada odnos Ca:P poveća čak do 14,6:1. Pad fosfatemije usmerava parezu u njenu atipičnu formu.

Pri ishrani mliječnih krava u visokom graviditetu sa odnosom Ca:P- 4,5:1 pojava puerperalne pareze je česta. Preporuka je da na oko 4-5 nedjelja prije teljenja odnos Ca:P bude 1:1,3. Viši sadržaj fosfora pomaže resorpciju kalcijuma i povećava aktivnost paratiroidnih žlijezda.

Preventivno davanje kalcijuma i vitamina D, deset dana prije teljenja smanjuje mogućnost nastanka bolesti ali ova mjera nije uvijek efikasna. Ishrana krava u posljednjoj trećini graviditeta hranom sa smanjenom količinom kalcijuma nije toliko efikasna.

Obrok siromašan kalcijumom stimuliše mobilizaciju kalcijuma iz kostiju i njegovu resorpciju iz digestivnog trakta. Iz tog razloga preporučuje se da obrok dvije nedelje pred teljenje sadrži manje od 80 gr kalcijuma, 60 gr fosfora i oko 35000 I.U. vitamina D, a nakon teljenja treba obezbijediti adekvatne količine kalcijuma u obroku.

Pročitajte: Visoke temperature izazivaju pad mliječnosti kod krava – Kako to spriječiti?

Hraniva koja sadrže malu količinu kalcijuma su krompir i druga korijenasto-krtolasta hraniva, pivski trop, sačma od kukuruznih klica, mekinje i stočno brašno. Ishranu treba postepeno prilagoditi jer nagle promjene ishrane prije i poslije teljenja mogu izazvati razne poremećaje kod preživara. U obroke koji su siromašni kalcijumom i vitaminom D dodaju se vitaminsko-mineralne smješe koje obezbijeđuju potrebe za ovim materijama.

Smanjenju mogućnosti pojave bolesti doprinosi i izvođenje krava iz štala. Mnogo manji broj zabilježenih slučajeva mliječne groznice je kod grla koja su slobodna i redovno se kreću u odnosu na ona koja su zatvorena u štali i na vezovima.

Tretiranje plodova jabuke poslije berbe

Prije skladištenja, odabrani plodovi mogu da se tretiraju kako bi se izbjegli rizici od pojave fizioloških i parazitskih oboljenja u toku čuvanja.

Međutim, tretiranje plodova poslije berbe ne bi trebalo da postane sistematično, jer tretmani donose dodatne troškove, gubitak vremena i rizik od fitotoksičnosti plodova. Dakle, trebalo bi dobro procijeniti opravdanost tretmana, u zavisnosti od osjetljivosti kontigenata plodova.

Postoji nekoliko vrsta tretmana:

  • tretiranje fungicidima za sprečavanje pojave oboljenja kao što su gleosporioze, botritis, monilija (nema registrovanih preparta u Srbiji, pa se u ovu svrhu obavlja posljednje tretiranje odgovarajućim fungicidima dok su plodovi još na stablu)
    • tretiranje antioksidantima za sprečavanje pojave posmeđivanja pokožice (nema registrovanih preparata)
    • tretiranje kalcijumom za sprečavanje pojave gorkih pjega i drugih fizioloških oboljenja u vezi sa disbalansom u ishrani (nema registrovanih preparata, nego se koriste preparati na bazi kalcijuma u toku vegetacije)
    • tretiranje inhibitorima djelovanja etilena radi usporavanja procesa sazrijevanja plodova, a koristi se preparat „Smartfresh“. Plodovi tretirani ovim preparatom tokom i poslije čuvanja imaju bolju čvrstinu, veći sadržaj kiselina, manje kaliraju.

Pročitajte: Kada je pravo vrijeme za berbu jabuka

Sa organoleptičkog stanovišta, tretirani plodovi imaju slabije razvijenu aromu, ali su istovremeno hrskaviji, što je za većinu potrošača važnije.

Veoma važan efekat preparata jeste i da spriječava pojavu posmeđivanja pokožice, bilo da je riječ o posmeđivanju pokožice zelenih plodova, odnosno, skladu ili starosnom posmeđivanju. Tretman „Smartfreshom“ može da se obavlja nezavisno od tipa hladnjače, s tim što komora u kojoj se radi tretman mora da bude dobro zatvorena. Sam preparat se ne kupuje na slobodnom tržištu, nego se tretiranje plodova obavlja uslužno. Neke sorte (npr. breburn) ne bi smjele da se tretiraju kako ne bi došlo do pojave unutrašnjeg posmeđivanja.

Plodove kod kojih je ustanovljen nizak sadržaj kalcijuma i loš odnos između kaliijuma i magnezijuma naspram kalcijuma takođe ne bi trebalo tretirati.

Pročitajte: Savjeti za pravilno čuvanje jabuka tokom zime!

Sastav gasova u komori prilikom tretiranja mora biti prilagođen tretiranim plodovima, jer se može desiti da dođe do pojave ožegotina od ugljen dioksida.

dipl. inž. Sandra Miletaković, PSSS Kruševac

Kako razlikovati pravi med od onog koji sadrži dodani šećerni sirup?

Pravi med ima neka svojstva koja ‘lažni’ med nema, a možete ih jednostavno raspoznati ovim testovima.
Med je oduvijek imao posebno mjesto u svakom domaćinstvu, no neki proizvođači medu dodaju šećerni sirup kako bi dobili veće količine.
Ako želite znati razlikovati čisti, pravi med od „lažnog“, ovo su trikovi koji će vam u tome pomoći.
Stavite kašiku meda u vodu i ako ostane na dnu čaše, riječ je o pravom, čistom medu. „Lažni med“ će se početi odmah otapati, odnosno miješati s vodom.
Kad se iz tegle uzme kašika meda i stavi u usta, med se jede, a ne guta. Ako se tada pod jezikom osjeti tvrdoća i gorčina, to je pravi, prirodni med.
Osim ukusa, čist med se može prepoznati i po izgledu. Naime, kada je riječ o pravom medu, primijetićete da on nakon nekog vremena kristališe. Takođe, možete namočiti malo vate u med te je zapaliti – goreće ako je med pravi.
Stavite kap meda na prst. Čisti med ostaće na jednom mjestu dok će lažni brzo početi curiti po prstu. Možete ga staviti i pred mrave, oni će se razbježati ako je pravi jer ga – ne podnose.

Pročitajte: Lavandin med – Evo po čemu je poseban

Šta raditi u bašti kada je zemlja mokra?

Zemlja je mokra, a morate u vrt da biste ga plijevili, sadili sljedeće kulture ili orezivali, jer biljke neće da čekaju. Šta raditi?

Ukoliko se desi duži kišoviti period, jedina stvar koja baštensku zemlju može da ošteti brže nego bilo šta drugo jeste da je gazite i sabijate dok je mokra. Takođe, ne preporučuje se da kopate zemlju dok je mokra.

Jedno od rješenja su gredice

Zemljištu je potrebno i nekoliko godina da se oporavi od kopanja i zbijanja, a mokro tlo je mnogo lakše sabiti od suvog ili vlažnog.

Jedno od rješenja su takozvani podignuti „kreveti“ ili gredice.

Riječ je o ograđenom prostoru sa izdignutom zemljom, dovoljno velikom da nemate potrebe da kročite u njega, a da možete da dohvatite sve biljke. To znači da možete da dođete do sredine s bilo koje strane.

Baštovani su uvijek u poslu i stalno sade biljke, orezuju ili plijeve korov. Ipak, i do gredica treba doći. Ovde je rješenje postavljanje nekoliko dasaka, što će vam omogućiti da svoju težinu rasporedite na veću površinu i da gotovo ne dolazi do zbijanja mokre zemlje po kojoj hodate.

Pročitajte: Cvijeće i povrće – Šta sa čime saditi?

Ako je tlo zbijeno, nakon što se osuši dodajte kompost ili stajnjak

Gaženje ili obrađivanje mokre zemlje sabija čestice tla, što istiskuje vazduh i otežava prodiranje vode nakon što se zemlja isuši. Takođe, korijeni biljaka će se boriti da prodru kroz takvu zemlju.

Ako je tlo u vašoj bašti zbijeno, nakon što se malo osuši, počnite da dodajete organske materije, kompost i stajsko đubrivo. Samo ih rasporedite po površini zemlje, a mikro flora i fauna će to obraditi.

Mokroj zemlji treba više vremena da se zagrije, pa je bolje da ništa ne sadite dok se ne prosuši, a posebno biljke koje su toploljubive, poput paradajza. Takođe, nemojte nikako da malčirate mokro tlo, jer će ono još dugo ostati mokro i hladno.

Pročitajte: Povišene gredice – Da li se isplati ova investicija i koje su njene prednosti?

Kako biste provjerili da li se zemlja dovoljno osušila, dovoljno je da iskopate malo zemlje i da je stisnete u ruci. Ako se formira blatnjava loptica – nije spremna. Ukoliko se raspadne – onda možete da radite, prenosi AgroMedia.

Biljke koje će zaštititi vaše voće, povrće i cvijeće od štetočina

Biljke koje štite – Svi smo svjesni činjenice da živimo u veoma zagađenoj okolini, tako da smo postali osjetljivi i na sam pomen hemijskih preparata za zaštitu biljaka.

U organskoj poljoprivredi zabranjeni su svi sintetički pesticidi i herbicidi. Već duži niz godina na cijeni je “neprskana hrana”. Za zaštitu bilja se koriste uglavnom biljni preparati i najčešće se koriste kao preventivna sredstva.

Takođe se koriste alelopatska dejstva drugih biljaka, njihove izlučevine tjeraju štetočine od usjeva.

Evo nekoliko predloga koji mogu biti korisni kod ukrasnog bilja, a još više kod voća i povrća koje koristimo u svakodnevnoj upotrebi. Oni su značajni i zbog činjenice da je sredina u kojoj gajimo neku kulturu istovremeno i stanište velikog broja drugih organizama, od kojih su mnogi korisni. Hemijski preparati koji se koriste štetni su podjednako i za njih, koliko i za štetočine.

Pročitajte: Mlijeko kao zaštita, ali i đubrivo za biljke

Biljke koje štite u organskoj poljoprivredi

Još davno su ruski seljaci među žito sijali kamilicu, vjerujući da ona pospješuje rast žita. Danas je potvrđeno da samo jedna biljka kamilice štiti od pojave bijelog crva površinu od 1 m2. Ona pozitivno utiče na sve biljke, te je treba sijati gdje god je to moguće. Za suzbijanje bijelog crva može se koristiti i neven, čija isparenja iz korijena ova štetočina izbjegava. Posebno je koristan u simbiozi sa šargarepom. Pored ovoga, neven je i ljekovit, te se cvijet može sušiti za čaj.

Posebno treba pomenuti dragoljub. Ima izuzetno veliki procenat antibiotika i može se koristiti u ishrani, svjež ili kao salata. Dragoljub je jednogodišnja puzavica dužine do 2 m. Dvije biljke posijane pored voćke i omotane oko nje u velikoj mjeri suzbijaju biljne vaši. Biljke napadnute biljnim vašima dobro je isprskati rijetkom kašom od zgnječenih listova dragoljuba.

Za zaštitu su korisne i mnoge povrtarske kulture. Tako, na primjer, bijeli luk ne prija bijelom crvu, a posađen izmedju redova jagoda pomaže da jagode budu čvršće.

Ren posađen po obodu zasada krompira pomoći će u dobijanju zdravijih krtola, a pored trešnje sprečava pojavu monolije, izazivača truljenja.

Pročitajte: Prirodni preparati za zaštitu luka od bolesti

Kim u blizini krompira poboljšaće ukus krtola, a peršun blizu paradajza ukus plodova. Peršun takodje pozitivno djeluje protiv nekih parazita praziluka.

Đurđevak pored ogrozda, maline ili ribizle povećaće otpornost ovih biljaka.

Takođe se mogu spravljati i razni biljni preparati kao, oparak, uvarak, ekstrakt, a postoje i gotovi preparati.

PSSS Zaječar,  Slavica Dželatović, dipl.ing.

Sorte kruške poznijeg sazrijevanja su dobra šansa za tržište

Sorte kruške – sorte poznijeg sazrijevanja, koje su svrstane u tzv. zimske sorte sa različitom mogućnosti čuvanja. Najpoznatije sorte iz ovog perioda jesu:

Druardova maslovka – Vodi porijeklo iz Francuske. Sazrijeva u prvoj polovini oktobra, kvalitetnih plodova, može se čuvati više mjeseci. Nema je mnogo u zasadima kruške, iako posjeduje bujno i rodno stablo. Krupnih plodova, pravilnog oblika, rano prorodi i obilne rodnosti. Oštrih uglova granjanja sa nešto kraćim rodnim grančicama. Nema dobar afinitet sa dunjom, kao podlogom.

Kaluđerka – francuska sorta kruške, nastala spontano iz sjemena. Veoma je rasprostranjena, pogotovo u starijim zasadima. Sazrijeva tokom oktobra. Izuzetne je rodnosti i skromnih uslova za gajenje, ali značajne osjetljivosti na bakterijsku plamenjaču. Odlično se mogu čuvati plodovi, zbog čega se preporučuje kao dopunska sorta zimskom izboru plodova. Posjeduje značajnu bujnost u porastu i obrazuje piramidalnu krunu. Ima zadovoljavajuću kompatibilnost sa dunjom, pa se može koristiti kao posrednik.

Pročitajte: Tehnološki postupak prerade plodova kruške Viljamovke

Krasanka – Poznata zimska sorta kruške porijeklom iz Francuske, široko je rasprostranjena na mnoga voćarska područja. Odličnog je afiniteta i trebalo bi je prvenstveno gajiti na dunji, i to preko posrednika naročito zbog činjenice da tada ima znatno kvalitetnije plodove i nešto kraći period vegetacije, što značajno doprinosi ranijem i boljem sazrijevanju plodova. Ima dosta dugačke peteljke plodova, sa zelenom pokožicom ploda i tačkicama. Bijelo, sočno, topljivo meso ploda, bez sklerenhimskih ćelija. Tokom oktobra obrani plodovi u uslovima hladnjače mogu se čuvati i 6-7 mjeseci. Male je bujnosti, sa kratkim rodnim drvetom. Veoma je dobrog kvaliteta plodova, kako u našoj zemlji, tako i na širokom arealu gajenja ove sorte u svijetu.

Sorte kruške poznijeg sazrijevanja su dobra šansa za tržište

Neke sorte koje se gaje u manjem obimu, ali dobrog potencijala da postanu standardne u zasadima kruške jesu:

Trijumf – Stara sorta kruške porijeklom iz Australije. U genotipu jedan od roditelja je sorta Viljamovka. Plodovi trijumfa sazrijevaju krajem septembra ili početkom oktobra, vrlo su krupni, lijepog izgleda, žutozelene boje i pravilnog kruškolikog oblika.

Pročitajte: Orezivanje kruške – Kada i kako se obavlja?

Veliki šampion (Grand Champion) – Američka sorta kruške nastala mutacijom gena. Bujnog porasta i rodnog stabla. Srednje krupnoće plodova, okruglastijeg oblika. Sazrijeva u prvoj polovini septembra.

Starkov delišes – Američka sorta kruške kod nas sporadično i malo gajena. Plodovi sazrijevaju u septembru i dobrog su kvaliteta. Ima bujno i rodno drvo, dobrog afiniteta sa dunjom, na koju se može neposredno i kalemiti.

Autor: Mr Branko Tanasković