Naslovnica Blog Stranica 375

Sedam razloga zašto treba da koristite ljekoviti i moćni bosiljak

Agrosavjet
-
0
Sedam razloga zašto treba da koristite ljekoviti i moćni bosiljak

Sedam razloga zašto treba da koristite ljekoviti bosiljak – biljka za koju se vjeruje da ima posebnu moć, ali i sjajan efekat po zdravlje!

Bosiljak je dobio ime od grčke reči „Basileus“, što znači „kralj“, što ističe njegov, bajkovito opisani rang među ostalim biljkama, u drevnoj mediteranskoj civilizaciji. Uistinu, to je jedno od kraljevskih eterskih ulja za jačanje uma i srca, kao i za jačanje otpornosti na zarazne bolesti. Ova biljka je članica porodice nane, porijeklom iz Indije i drugih suptropskih područja Azije. Raste kao niski grm visine do tri metra, ima nježne, mirisne svijetlozelene listove i cvijetove bijele i crvenkaste boje. Uzgajana kao višegodišnja ili jednogodišnja biljka više od 5.000 godina, sada uspijeva širom svijeta, zaštićena stabilnom klimom toplih krajeva, koja razvija njen slatko-oštru aromu.

Kompleksnost bosiljka, sa mirisom sličnim anisu, izražava se u najmanje dvanaest različitih vrsta koje se uzgajaju na različitim zemljištima i predjelima naročito pogodnim za njihov rast, ali i za odgovarajuće kulinarske i ljekovite zahtjeve.

Najčešće uzgajana sorta je slatki bosiljak. Ostale poznate vrste su cimet bosiljak, tajlandski bosiljak, limunski bosiljka (tulsi) i crveni rubin bosiljak. Etarsko ulje bosiljka se dobija destilacijom pare punoraslog cvijeta. Ima blago žućkastu boju.

Hemijski sastojci uključuju a-pinen, camphen, b-pinen, mircen, limonen, cis-ocimin, kamfor, linalol, metil havikol, y-terpineol, citronelol, geraniol, metil cinamat i eugenol, u zavisnosti od hemotipa različite su sorte. Bosiljak se često povezuje sa italijanskom i mediteranskom kuhinjom, ima svjež i neodoljiv ukus i miris. Bosiljak, takođe, ima moćna ljekovita svojstva.

Pročitajte: Kraljevski bosiljak za pomoć kod kašlja i prehlade

Testirana i odobrena vijekovnom tradicionalnom upotrebom, ljekovita snaga bosiljka predstavlja se orgomnim brojem ljekovitih efekata:

  • Priroda bosiljka je pročišćenje i podsticanje buđenja energije, korisan je u slučajevima groznice, prehlade, gripa i plućnih infekcija i poboljšava otpornost tijela na različite vrste mikroba poput parazita i bakterija.
  • Široko se koristi u mastima za liječenje kožnih poremećaja, može se dodavati tečnim sapunim i šamponima za kupanje i podsticanje rasta kose.
  •  Saveznik je varenju jer poboljšava upijajući kvalitet crijeva i pomaže u liječenju bolesti povezanih sa želudačnim problemima, grčevima u stomaku, nadimanjem i zatvorom, promoviše lučenje digestivnih enzima.
  • Antispazmoidično svojstvo pokazuje pozitivne efekte kod menstrualnih bolova i kod bolesti srca.
  • Koristi se kao sredstvo protiv insekata za zaštitu od ujeda.
  • Rutinski skrining testovi se rade kao dokazi kvaliteta detoksikacije, čišćenja krvi, hipoglikemije, galaktogenih pa čak i antikancerogenih svojstava bosiljka.
  • Svojim okrijepljujućim i opuštajućim svojstvima jača nervni sistem i dobar je izbor u slučaju mentalnog stresa i problema anksioznosti. Okrepljujući je energizator kod glavobolja izazvanih nervozom, migrena, slabog pamćenja, nesanice i depresije.

Pročitajte: Sačuvajte svježi bosiljak za zimu

Vitaminski džem – Cvekla, jabuka, mrkva i limun

Agrosavjet
-
0
Vitaminski džem – Cvekla, jabuka, mrkva i limun

Vitaminski džem (cvekla, jabuka, mrkva i limun) – Isprobajte ovaj novi ukus, nećete se pokajati. Napravite domaći džem od cvekle, jabuke, mrkve i limuna.

Sastojci:

  • 500 g cvekle
  • 500 g šargarepe
  • 500 g jabuka
  • 500 g limuna – sok
  • 500 g šećera
  • 100 ml vode

Pročitajte: Bez ikakve hemije, pravi domaćinski – Džem od jabuka

Priprema:

  1. Cveklu, mrkvu i jabuke izmiksati, pa dodati sok od pola kg limuna. Šećer i vodu kuvati 5 minuta, pa dodati izmiksano voće i povrće. Kuvati 20 minuta uz povremeno skidanje pjene.
  2. Kad je džem gotov malo sipati na tacnu i provjeriti gustinu.
  3. Vruć džem sipati u sterilisane tegle, hermetički zatvoriti i okrenuti naopako. Ostaviti da se džem ohladi.

Ukus je divan, uvjerite se i sami.

Kakvo je zemljište u zaštićenim prostorima i kako ga održavati

Agrosavjet
-
0
Kakvo je zemljište u zaštićenim prostorima i kako ga održavati

Sve veće površine zemljišta se pokrivaju radi proizvodnje ranog povrća, voća, cvijeća i sadnog materijala. To su u stvari zemljišta zaštićenih prostora.

U zaštićenim prostorima, tj. plastenicima i staklenicima prirodno zemljište je doživjelo velike promjene pod uticajem čovjeka. Te promjene se ogledaju u povećanim sadržajima organske materije, biogenih elemenata i korisnih mikroelemenata. U nekim zaštićenim prostorima došlo je i do promjene mehaničkog sastava uslijed donošenja presjeka, frakcije gline ili ilovače. U tako izmijenjenom zemljištu došlo je do izmjene vodno-vazdušnog i toplotnog režima. Zbog toga što se ova zemljišta pokrivaju došlo je do promjene temperature, relativne vlage, tj. do specifične mikroklime. U tako izmijenjenim uslovima nešto je intezivnije ispiranje hraniva. Uslije česte i intezivne obrade došlo je do stvaranja nestabilne strukture i zaslanjivanja uslijed navodnjavanja slanom vodom.

FIZIČKE OSOBINE

Mehanički sastav u zemljištima plastenika je uglavnom popravljen pa je on u većini slučajeva ilovast, ali je struktura ovih zemljišta nestabilna, čemu dopirnosi zaslanjivanje i itezivna obrada i primjena povećanih doza mineralnih đubriva.

HEMIJSKE OSOBINE

Zemljišta zaštićenih prostora imaju uglavnom dosta humusa, povećan sadržaj mineralnih materija, posebno azota, fosfora i kalijuma.

PROIZVODNA SPOSOBNOST

Na ovim zemljištima najčešće se gaje sve povrtarske biljne vrste, cvijeće, a od voćnih vrsta najviše se gaji jagoda.

Ova zemljišta su plodna i pogodna za gajenje navedenih biljnih vrsta, ali zahtijevaju češću kontrolu plodnosti da ne bi došlo do zaslanjivanja, zakišeljavanja i nagomilavanja štetnih materija zbog specifičnosti đubrenja i primjene pesticida u plastenicima.

Među najvažnije mjere popravke spadaju popravka strukture, tj. stabilnosti strukturnih agregata, pravilan plodored, obrada zemljišta pri stanju fizičke zrelosti za obradu.

Đubrenje zasada maline prije sadnje i u rodu

Agrosavjet
-
0
Đubrenje zasada maline prije sadnje i u rodu

Đubrenje zasada maline – Prilikom podizanja zasada maline mora se imati u vidu da su za ovu vrstu voća najpogodnija duboka, propustljiva, plodna slabo kisela zemljišta (pH od 5,5 do 6,5) sa visokim sadržajem humusa. Odluka o zasnivanju i meliorativnoj pripremi zemljišta za jedan ovakav zasad, donosi se na osnovu rezultata hemijske analize pri kontroli plodnosti zemljišta izabrane parcele.

Ukoliko zemljište nije dovoljno obezbeđeno humusom i važnijim hranljivim elementima (što je u većini slučajeva pri zasnivanju zasada), pred duboku obradu potrebno je rasturiti potrebnu količinu mineralnih đubriva i organskih đubriva. Zavisno od dubine oranja, ova đubriva se rasturaju odmah pred duboku obradu, ili se druga, neiskorišćena količina, iznosi na parcelu poslije duboke obrade. Za meliorativno đubrenje neophodno je 30-50 t/ha dobro zgorelog goveđeg ili ovčijeg stajnjaka i 700-800 kg/ha kompleksnog mineralnog NPK đubriva (najčešće formulacije 8:16:24).

Pročitajte: Nove visokokvalitetne sorte dvorodne maline

Takođe, ukoliko hemijska analiza zemljišta pokaže pH vrijednost ispod dozvoljenog minimuma (a optimalno je 5,5-6,5), zajedno sa humizacijom potrebno je uraditi i kalcifikaciju zemljišta – unošenjem materijala sa višim sadržajem kreča u količini 1.000-1.500 kg/ha. Ukoliko je pri pripremi zemljišta korišćena polovina predviđenih normi NPK đubriva, onda bi pri sadnji trebalo dodati preostalu potrebnu količinu tj. 300-400 kg/ha, ili 25-30 g po sadnici. Sa potpunim meliorativnim đubrenjem na početku zasnivanja.

Đubrenje zasada maline

Preporučljivo je u tom slučaju đubrenje obavljati samo azotnim đubrivima i to u tri navrata:

  •  prihranjivanje azotom kada izbiju mladi izdanci;
  • kada isti dostignu oko 30 cm; i
  • kada izdanci dostignu oko 60 cm.

Prihranjivanje sa obavlja rasturanjem đubriva duž redova u širini 70-80 cm, i to upotrebom 80-100 kg/ha KAN-a, ili, izuzetno upotrebom oko 50 kg/ha UREE – kao fiziološki kiselog đubriva, i to samo na onim zemljištima čije pH vrijednosti preko 6.

Đubrenje zasada maline u rodu

S obzirom na to da je malina od svih jagodastih vrsta voća najveći potrošač hranljivih elemenata iz zemljišta, za njeno uspješno gajenje i profitabilno plodonošenje neophodne su velike količine organske mase u zemljištu, odnosno velike količine hranljivih elemenata za obnovu žbunova, sazrijevanje obilje roda na starim žbunovima i razvoj velikog broja novih izdanaka. Malina u rodu najviše koristi kalijum, zatim azot pa fosfor. Prema nekom ispitivanjima za optimalnu ishranu maline neophodno je 50-70 kg/ha azota; 100-150 kg/ha P2O5 i 150-200 kg/ha K2O.

Proizvođači u svojim malinjacima često prekomjerno dodaju azot, što se manifestuje kroz pretjerano bujan porast izdanaka, neblagovremeno odrvenjavanje pred zimu, slabije diferenciranje cvjetnih pupoljaka, veću osjetljivost na mrazeve, bolesti i dr. Prema načinu primjene i vrsti đubriva, đubrenje rodnih zasada može se izvoditi kroz osnovno, prihranjivanje i đubrenje folijarnim đubrivima. Osnovno đubrenje izvodi se u kasnu jesen ili rano u proljeće prije kretanja vegetacije. Za ovu namjenu trebalo bi svake godine upotrebiti 15-20 t/ha zgorelog stajnjaka i kompleksnog mineralnog đubriva NPK i to u količini 500-1000 kg/ha, zavisno od plodnosti zemljišta, rasturenog stajnjaka i samog sistema gajenja. Obe vrste đubriva trebalo bi rasturati zajedno, pred jesenju ili proljećnu dublju obradu duž redova, širine oko 1 m.

Pročitajte: Zaštita zasada maline posle berbe

Prihranjivanje se obavlja azotnim đubrivima i to obično u tri navrata:

  • prvo u proljeće – pred kretanje vegetacije;
  • drugo početkom cvjetanja i
  • treće pred početak berbe.

Ukupne količine azotnih đubriva u ova tri roka trebalo bi da iznose 300-400 kg/ha. Folijarnim, kao dopunskim đubrenjem može se brzo djelovati tokom vegetacije na povećanju makro, kao i potrebnih mikroelemenata. Malinari ga obično izvode u dva ili tri navrata – istovremeno sa tretiranjem zasada protiv bolesti i štetočina.

Tonić Dejan, PSS Prokuplje

Kako kišne gliste učestvuju u obrazovanju plodnosti zemljišta!

Agrosavjet
-
0
Kako kišne gliste učestvuju u obrazovanju plodnosti zemljišta!

Kišnim glistama pripada posebna uloga u pedogenetskim procesima i obrazovanju plodnosti zemljišta.

Brojnost im je najveća u površinskom humusnom i oraničnom horizontu, a sa dubinom se naglo smanjuje.

Njihova uloga u zemljištu je veoma raznovrsna. Kišne gliste usitnjavaju organsku materiju i miješaju je sa mineralnim dijelom zemljišta.

Pročitajte: Kako sačuvati humus u zemljištu?

Praveći mnogobrojne hodnike i jamice poboljšavaju fizičke osobine zemljišta: povećavaju njegovu poroznost, aeraciju i propusnost za vodu i vazduh.

U zemljištima obogaćenim produktima životne aktivnosti kišnih glista – kaprolitima, znatno se povećava količina humusa i suma razmjenjivih baznih katjona, a smanjuje se kiselost. Zemljišta koja sadrže kaprolite imaju vodootporniju strukturu. Na taj način kišne gliste popravljaju ne samo fizičke osobine i strukturu zemljišta, već i njegove hemijske osobine.

Korisno i za zimu – Kako napraviti jeftinu prihranu za biljke od kvasca?

Agrosavjet
-
0
Korisno i za zimu – Kako napraviti jeftinu prihranu za biljke od kvasca?

Svi bismo voljeli da nam sobno cvijeće izgleda uvijek svježe i zdravo. Čim se pojavi neka mušica ili suvo lišće na biljci odmah uzimamo razna sredstva kako bismo je izliječili. Uprkos korišćenju skupih đubriva i minerala biljke i dalje izgledaju bolesno. Česta upotreba vještačke prihrane može nepovoljno da utiče na rast i razvoj biljaka i zbog toga im je potrebna promjena u načinu njege i prihrane.

Ako se biljke nalaze u neodgovarajućim uslovima, to nam pokazuju promjenenom na listovima, usporenim rastom, sušenjem cvjetova, zakržalim korijenom. To su prvi znaci koje nam biljka šalje da joj je potrebna naša pomoć.

Da bi se to izbjeglo, u određenim periodima biljkama se daje prihrana. Riječ je o rastvoru koji može biti prirodnog ili vještačkog porijekla i u sebi sadrži niz elemenata koji su biljci potrebni. Sastojci prirodnog porijekla koji pozitivno utiču na biljke, a i na okolinu, lako se prave i dostupni su svima.

Pročitajte: Kvasac kao đubrivo za biljke /VIDEO/

Kako funcioniše prihrana kvascem

Prihrana biljaka sa kvascem pozitivno utiče na njihovu ljepotu. U kvascu se nalaze bakterije, koje nemaju samo moć da daju fine i ukusne poslastice, već i povoljno utiču na rast i razvoj biljke.

Kvasac u sebi sadrži niz fitohormona i auksina (biljni hormoni za rast i razvoj) i vitamine iz B grupe. Kvasac ima moć bubrenja tj. dijeljenja ćelija i tako tijesta narastu. Ista situacija je i kod biljaka. Kvasac podstiče razvijanje ćelija i rast biljke.

Rezultat prihrane

Hormoni koji se nalaze u kvascu djeluju na niz mikroorganizama u zemljištu i podstiču njihov rad, a vitamin B utiče na to da listovi budu bujniji, postaju zeleniji, krajevi se ne suše. Cijela biljka je vitalnija i jača. Da bi se to postiglo prihranjuje se dva do tri puta mjesečno.

Preporučuje se u ljetnim mjesecima svake nedjelje, a preko zime dva puta mjesečno. Važno je da vremenski razmak između dvije prihrane bude isti, pošto se onda tako biljke naviknu i mogu sebi da odrede kada i koliko mogu da potroše hranjiva do druge prihrane.

Pročitajte: Biofungicidi – Zaštita biljaka od bolesti na organski način!

Način pripreme rastvora

Za pravljenje ove prihrane je potrebno jedno malo pakovanje kvasca od 50 g, 5 kafenih kašika šećera i 5 l mlake vode. (Na 10 g kvasca ide 1 kafena kašika šećera i 1 l vode). Sve to pomiješati i ostaviti da odmori dva do tri sata. Poslije opet promiješati i rastvor je spreman za zalivanje.

Preporučuje se da se napravi onoliko litara koliko je potrebno za zalivanje. Ostavljanje prihrane za kasnije podstiče razvijanje štetnih organizama. Sa ovim rastvorom se takođe može zalivati baštensko cvijeće.

Gajenje smokve – Novembar je mjesec za sadnju

Agrosavjet
-
0
Gajenje smokve – Novembar je mjesec za sadnju

Bilo da ih jedete sušene ili svježe, smokve su uvijek ukusne. Ožiljene sadnice je najbolje posaditi u jesen, odnosno tokom mjeseca novembra.

Duga je tradicija gajenja smokve u našoj zemlji. Veliki broj domaćinstava i ljudi željelo je da u svom dvorištu ima smokvu, iako je to vrsta koja po prirodi pripada nekoj blažoj klimi, odnosno mediteranskim uslovima gajenja.

Kako smokva prezimljava?

Na mjestima gdje je klima dosta toplija biljka smokve lako prezimi, odnosno zadrži svoju zelenu masu, to jest grane na kojima će kasnije imati obilje plodova. Dešava se da, kada su zime dosta jake, smokva izmrzne, ali po pravilu svake godine ona izbije iz panja, odnosno iz stabla formira novu lisnu masu. Međutim, kada izmrzne, gubi veliku količinu plodova.

Različite vrste smokava

Postoje različite vrste smokava. Ima onih koje rastu kao žbunaste smokve i onih koje imaju tendenciju da formiraju lijepo i kvalitetno stablo.

Smokve se mogu razlikovati i po tipovima plodova. Postoje smokve koje su stalnorađajuće. Takve smokve u toku juna, jula, avgusta, pa sve do septembra, mogu imati sitne žute veoma ukusne plodove. A postoje i smokve sa krupnijim plodovima: roze, zelenim, tamnoljubičastim, koji mogu biti čak i veličine kruške. Takve smokve nešto manje rađaju u odnosu na sitnoplodne smokve.

Pročitajte: Kako se OREZUJE SMOKVA i kakvo je ZEMLJIŠTE potrebno ovoj voćki

Gdje posaditi smokvu?

Prilikom gajenja smokve potrebno je znati da se pravilnim odabirom lokacije na kojoj ćemo posaditi biljku, može veoma uticati na njenu dalju budućnost.

Ukoliko je zasadimo pored nekog zida, neke ograde, zaštite, na južnoj ekspoziciji u dvorištu ili na terasi u saksiji, biljka će biti zaštićena od hladnog vjetra, mraza ili ledene kiše. Takva biljka će zadržati grane tokom zime i formirati listove na proljeće.

Ukoliko nismo u mogućnosti da imamo neku zaštićenu poziciju, neko zaštićeno mjesto na kome bismo gajili, svakako da je možemo zaštititi i uz pomoć nekih od materijala na prirodnoj bazi, kao što su konstrukcije napravljene od drveta pa prekrivane agrilima, zatim jutanim platnima, a možemo jednostavno doneti veće količine šuše od kukuruza, zatim trščanog platna ili pak trske ili četinarskih grana kojima ćemo zaštititi grane da ne bi došlo do kompletnog propadanja. Ako do propadanja i dođe, stare suve grane potrebno je odrezati.

Pročitajte: Top 15 ljekovitih recepata sa smokvama

Rezidba i đubrenje smokve

Smokva ne zahtijeva gotovo nikakvo prskanje, pa se može gajiti kao organska, odnosno integralna vrsta. Prilikom gajenja smokve trebalo bi odraditi minimalnu rezidbu u toku zime da bismo podstakli formiranje novih grana. Ne bi trebalo čekati da biljka izraste i da u toku zime izgubi veću količinu mase.

Tokom zime smokvu je potrebno zaštititi. Ako se ipak neke grane osuše i propadnu, potrebno ih je odrezati pred proljeće.

Hraniva koja se mogu dodavati biljci smokve bitna su samo u prve dve godine. Nakon toga smokva formira izuzetno jak korijen što joj daje snagu izbojnosti iz panja. U početku joj se može dodavati neko đubrivo poput stajskog ili komposta ili eventualno mineralna đubriva, dok će kasnije, ukoliko je zemlja solidnog kvaliteta, biljka bez problema rasti.

Ukoliko se nekada desi da biljka dobije flekavost ili sušenje plodova, tada je potrebno reagovati pravim preparatima uz savjet stručnjaka.

Ove 3 rase koza stočari u Italiji obožavaju, a evo zbog čega

Agrosavjet
-
0
Ove 3 rase koza stočari u Italiji obožavaju, a evo zbog čega

Iako su glavni izvori svjetske raznolikosti koza vjerovatno u Africi i Aziji, među evropskim zemljama Italija se može smatrati rezervoarom genetskih resursa za vrste koza, sa čak 36 pasmina koje je zabilježilo Nacionalno udruženje uzgajivača koza i ovaca (ASSONAPA). Raznolikost klime, zajedno sa istorijskim faktorima i tradicijom, doveli su do razvoja velikog broja populacija koza, koje su kasnije standardizovane u modernim rasama. Izdvojili smo tri rase koza koje daju najviše mlijeka.

Camosciata delle Alpi

Koza Camosciata delle Alpi, kako je zovu u Italiji ili alpska koza je sjajne boje, različitih smeđih nijansi, koje se mogu pohvaliti upečatljivom crnom prugom duž leđa i odgovarajućim crnim „čizmicama“.

Porijeklom su iz Švajcarske, a dobro se snalaze i u planinama i na ravnicama, sa dobrom izdržljivošću kako vrućina, tako i hladne klime.

Ova vrsta koze je odličan proizvođač mlijeka, koje je prirodno bogato proteinima i masnoćama, te je idealno za proizvodnju jogurta, kefira, sireva. Prosječan iznos mlijeka zrele koze sa laktacijom do 210 dana je između 550 – 720 litara.

U Italiji, Camosciata delle Alpi, se najviše gaji u alpskim regijama Italije i jedna je od autohtonih italijanskih pasmina koza, za koje rodoslovnu knjižicu vodi Associazione Nazionale della Pastorizia, italijansko nacionalno udruženje uzgajivača ovaca i koza, a italijanska matična knjiga aktivirana je 1973. godine.

Pročitajte: Mliječna rasa koza Murciana Granadina je odlična za proizvodnju sireva

Saanen ili Sanska koza

Saanen, odnosno Sanske koze su bela pasmina porijekom iz Saanen doline u Švajcarskoj, po kojoj su i dobile ime. Ove koze su stekle reputaciju velikih proizvođača mlijeka, zbog čega su naselile mnoge evropske i druge zemlje. U Italiji se gaji najviše u sjevernim krajevima, ali je prisutna i u drugim dijelovima zemlje.

Sanska koza je danas najpopularnija pasmina mliječnih koza na svijetu, a gaje se čak u 81 državi. Sanska rasa je svjetski rekorder po količini mlijeka. Rekordna mliječnost rase iznosi preko 2.500 litara mlijeka.

Sanska koza ima dosta prednosti u odnosu na druge raste, a najbitnije je da joj laktacija traje duže i da dnevno daje više mlijeka u odnosu na druge rase. Mliječnost iznosi 600-800 litara, a laktacija traje 280-300 dana.

Sanska koza je uglavnom bijele ili, rjeđe, krem boje, sa dlakom umjerene dužine. Može biti srednje krupne i krupne građe, sa prosječnom težinom oko 68 kg, dok jarčevi su teški i preko 90 kg. Koza najčešće ojari 2 jareta.

Koze Sarda

Koza Sarda je autohtona vrsta sa mediteranskog ostrva Sardinije. To je drevna pasmina na koju je imala uticaja malteška koza. Sarda rasa je verovatno nastala ukrštanjem različitih rasa (posebno sa malteškom kozom), koje su dovedene u Italiju. Gaji se širom ostrva Sardinija, a posebno u provincijama Kaljari i Nuoro i predstavlja još jednu od autohtonih italijanskih pasmina koza, čija je matična knjiga osnovana 1981. godine.

Koze Sarda pasmine imaju dvostruku namijenu. Osim što se uzgaja za proizvodnju mlijeka, uzgajaju se i za proizvodnju mesa.

Riječ je o kozama srednje veličine sa dugim vratom. Karakteristično za ovu rasu je duga dlaka, zbog čega izgledaju predivno. Obično su prljavo bijele boje, sa primjesima sive ili braon. I jarčevi i koze imaju rogove. Prosječna težina koze je oko 50 kg, a jarca 65 kilograma.

Pročitajte: Savjeti za efikasnu mužu koza

Koze Sarda su vrlo izdržljive i otporne životinje na bolesti, a odlične su za uzgoj u divljim ili polu-divljim uslovima. Dobro su prilagođene lokalnom okruženju ostrva Sardinije, brdima na kojima prevladavaju sušna tla i minimalni uslovi ispaše.

Koze pasmine Sarda su dobri mliječni proizvođači. Prinos mlijeka po laktaciji iznosi 173 – 237 litara. Prosječan period laktacije je oko 220 do 240 dana. Mlijeko u prosjeku sadrži oko 3,94 posto proteina, a koristi se za pravljenje različitih vrsta mliječnih proizvoda.

Dakle, tri italijanske omiljene rase koza koje daju najviše mlijeka i koje treba uzeti u obzir ukoliko želite da se bavite proizvodnjom kozijeg mlijeka ili njegovom preradom su:

  1. Camosciata delle Alpi, koja se gaji u alpskim regijama Italija,
  2. Saanen koza, koja se gaji na sjeveru Italije i
  3. Koze Sarda, koja se uzgaja na Siciliji, a gaji se i zbog mlijeka i zbog mesa.

Pet ljekovitih biljaka protiv stresa i nervoze

Agrosavjet
-
0
Pet ljekovitih biljaka protiv stresa i nervoze

Pet ljekovitih biljaka protiv stresa i nervoze – Nagomilani stres kome smo svi izloženi neminovno ostavlja posljedice na naše zdravlje. Nesanica, nervoza, povišen krvni pritisak, srčani problemi ili čir na želucu samo su neki od problema koji se javljaju usljed ubrzanog tempa života i svakodnevnog stresa. Kako biljke mogu da nam pomognu da se izborimo sa njim?

Matičnjak

U narodnoj medicini matičnjak važi za jednu od najmoćnijih biljka za umirenje nervnog sistema, protiv nesanice i nervoze i za sprječavanje simptoma depresije. Matičnjak je takođe dobar izbor u borbi protiv glavobolja, naročito onih izazvanih psihičkim premorom.
U vremenu u kom smo svi u manjoj ili većoj mjeri izloženi stresu, matičnjak je nezaobilazni saveznik u borbi protiv anksioznosti i čitavog niza psihosomatskih bolesti koje se mogu javiti kao posljedica stresa. Pored djelovanja na nervni sistem matičnjak ublažava i digestivne tegobe nadimanja stomaka, loše varenje i dijareje (naročito ako su psihosomatskog karaktera).
Usljed svakodnevne dugotrajne izloženosti stresu strada i srce. I tu ne treba preskočiti matičnjak, najbolje u kombinaciji sa cvijetom gloga.

Glog

Glog nema dugu tradiciju u fitoterapiji. Travari ga koriste svega nekoliko vijekova, što je u poređenju sa nekim drugim biljkama kao što su recimo kamilica ili ricinus, prava sitnica. Međutim, to nikako ne znači da glog nije veoma dragocjen prirodni lijek. Za pravljenje čajeva i ljekovitih tinktura koriste se cvijet, list i plod gloga.

Cvjiet i list beru se od maja do juna, a gloginje, poznata sirotinjska hrana sakupljaju se u novembru. Ova biljka daje posebno dobre rezultate kada je u pitanju otklanjanje simptoma menadžerske bolesti. To je boljka onih koji svaki dan rade pod velikim stresom, koji svoje srce neprestano izlažu (nepotrebnim) uzbuđenjima, koji se nezdravo hrane, malo spavaju, mnogo viču, nemaju urednu stolicu, ne borave na čistom vazduhu i ne kreću se dovoljno.

Ovakav tempo života prije ili kasnije dovede do srčanog i/ili moždanog udara, hipertenzije, loše cirkulacije i slabljenja memorije. Glog zahvaljujući svojim glikozidima procijanidima, flavonoidima, rutinu, taninu i vitaminu C (kog ima u gloginjama) omogućava bolju prokrvljenost srca, snižava pritisak, smiruje aritmiju i pomaže onima koji pate od angine pektoris. Glog je i moćno biljno sredstvo za opuštanje i umirenje nervnog sistema, pa se u kombinaciji sa matičnjakom i valerijanom preporučuje protiv nesanice i nervoze.

Pročitajte: Glog – Jedna od najljekovitijih biljka na svijetu

Kantarion

Kantarion spada u najbolje biljne lijekove protiv depresije. Hipericin iz iz ove biljke djeluje kao inhibitor monoaminske oksidaze, a prednost kantariona u odnosu na druge antidepresive je izuzetno mali broj kontraindikacija. Ova biljka pomaže i ljudima koji pate od čira na žalucu i dvanaestopalačnom crijevu, oboljenja koja se vrlo često javljaju kao posljedica stalnog i dugotrajnog stresa.

Kulići iz Foče i ove godine proizveli džinovske bundeve

Agrosavjet
-
0
Kulići iz Foče i ove godine proizveli džinovske bundeve

Imanje Fočaka Marijana Kulića godinama je poznato po džinovskim bunedavama.

Ponosan je i na ostale plodove koji su dobri i pored sušnog ljeta.

U Јošanici smještenoj uz Drinu, priroda je i ove godine dala izobilje darova. Šezdesetogodišnji Marijan Kulić, plodove slaže u spremišta i bezbrižno dočekuje zimu.

Iako je ljeto bilo sušno, da se i ne pamti zadnjih godina, bundeve su rasle.

Marijan nije dao da sunčevi zraci spale plodove, zemlju je zalijevao, tako da su se najveće bundeve „udebljale“ i do 55 kilograma.

Sve ukupno, sa tikvišta sabrao je nešto više od tone.

1...374375376...1.016Stranica 375 of 1.016

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia