Naslovnica Blog Stranica 368

Krompir – Bolesti u skladištu i njegova zaštita

Agrosavjet
-
0
Krompir – Bolesti u skladištu i njegova zaštita

Krompir bolesti – Zbog povoljnog hemijskog sastava, krtole su idealan supstrat za razvoj mikroorganizama – prouzrokovača bolesti.

Upravo zbog svog specifičnog hemijskog sastava i učešća velikog procenta vode 63 – 87% čuvati krompir od vađenja do momenta potrošnje sa minimalnim gubicima, nije ni malo lak zadatak. Krtole su sklone gubitku vode, promjeni hemijskog sastava, propadanju i truljenju, prouzrokovanim činiocima infektivne i neinfektivne prirode, što značajno može da pogorša kvalitet i dovede do većih gubitaka i potpunog propadanja. Zato je zadatak skladištenja da obezbijedi najpovoljnije uslove temperature, vlage i obezbijeđenosti svježim kiseonikom, odsustvo svjetlosti, da bi krtole bile sačuvane uz minimalne gubitke. Gubici tokom skladištenja odnose se na težinu i kvalitet.

Činioci koji utiču na obim šteta tokom skladištenja su:

  • sorta,
  • uslovi proizvodnje,
  • temperaturu za vrijeme vađenja,
  • pojavu bolesti i
  • način rukovanja prilikom vađenja i sortiranja, prije skladištenja.

Najbolji način čuvanja je u boks paletama. Za kvalitetno čuvanje krompira veoma je važno da se u skladište unese zdrav krompir, bez mehaničkih oštećenja pokožice kao sa dozrelom pokožicom. Kao preventivna mjera saniranja rana preporučuje se držanje svježe izvađenog krompira jednu do dvije nedjelje na temperaturi 15-20°C i visokoj relativnoj vlažnosti vazduha. I pored sprovedenih mjera zaštite krtola u skladištu se mogu javiti bolesti neparazitne i parazitne prirode.

Pročitajte: Gangrena krompira nanosi velike štete u skladištu

Krompir – bolesti u skladištu

Parazitne bolesti

  1. Plamenjača krompira – Sprečavanje pojave plamenjače u toku vegetacije, ukoliko je bude, treba obavezno izvršiti desikaciju nadzemnog dijela biljke.
  2. Suva trulež – Bolest se javlja nekoliko nedjelja poslije skladištenja. Simptomi su u vidu sitnih mrkih površina. Bolest može da zahvati cijelu krtolu koja se smežura i potpuno istruli.
  3. Vlažna trulež – najopasnija i najdestruktivnija bolest krtola tokom skladištenja. Simptomi su vidu smeđih vodenastih pega. Bolest se razvija veoma brzo i za nekoliko dana može da zahvati cijelu krtolu. Takođe je karakteristična pojava neprijatnog mirisa. Radi suzbijanja ove bolesti primjena fungicida dozvoljena je samo za uskladišteni sjemenski krompir.

Značajnije neparazitne bolesti

Različiti abiotski činioci, kao što su temperaturni ekstremi niske i visoke temperature, prisustvo kao i odsustvo svjetlosti. Radi sprječavanja pojave bolesti na uskladištenom krompiru preporučuje se:

  • izbjegavanje mehaničkog oštećenja krtola za vrijeme vađenja, transporta i sortiranja;
  • izbjegavanje grubog rukovanja prilikom manipulacije džakovima;
  • izbjegavati manipulisanje hladnim krtolama jer su tada najosjetljivije na povrede;
  • uduvavanje svježeg vazduha u masu uskladištenog krompira radi uklanjanja vode i ugljendioksida koji nastaju u procesu disanja;
  • snižavanje temperature obezbjeđenja krtola kiseonikom;
  • krtole konzumnog krompira čuvati u mraku, jer sa tako sprečava zelenjenje i stvaranje otrovnog alkohola solanina;
  • liječenje rana i povreda radi sprječavanja infekcija i pojave bolesti.

Pročitajte: Crna unutrašnjost krompira – Kako spriječiti ovu pojavu?

Da bi se sačuvao krompir za tržište potrebno je primjeniti preporučene agrotehničke mjere i mjere zaštite od bolesti i štetočina u toku vegetacije, smanjiti povrede prilikom vađenja i transporta krompira, kao i obezbijediti povoljne uslove za skladištenje krompira.

Savjetodavac Slavica Stojkić, PSSS Smederevo

Jedini u BiH proizvodi karamelizovani lješnik

Agrosavjet
-
0
Jedini u BiH proizvodi karamelizovani lješnik

Dobar dio radnog i životnog vijeka Hruste Arapović iz Sanskog Mosta proveo je u Francuskoj, gdje je zaradio prijevremenu penziju, a potom se vratio u rodni grad i pokrenuo biznis s uzgojem i preradom lješnika.

Na površini od 12 dunuma zasadio je prije tri godine oko 800 stabala ove orašaste kulture, koja su dala i prvi urod.

Zanimljivost je da je Arapović odlučio da prerađuje plodove na neuobičajen način i proizvodi karamelizirani lješnik, te tvrdi kako je ovo inovativan proizvod na domaćem tržištu.

„Tehnologiju i način pripreme lješnika na ovakav način usvojio sam u Francuskoj, gdje sam radio gotovo dvije i po decenije. Nabavio sam i uvezao odgovarajuću mašinu i prema mojim saznanjima u Bosni i Hercegovini niko ne proizvodi karamelizirani lješnik“, kaže Arapović.

Pročitajte: Mala porodična vinarija: Želimo da kupci osjete ljubav utkanu u svaki grozd

Dodaje kako je registrovao kućni obrt i da su njegovi proizvodi već našli mjesto u trgovačkim objektima na tržištu Sanskog Mosta.

„Zasad se ne mogu baš pohvaliti nekim uspjehom, jer je ljudima ovaj proizvod još stran. Planovi su da razvijam proizvodnju i proširujem tržište, jer se radi o ukusnim delicijima koje imaju veliku energetsku vrijednost“, kaže Arapović.

Prema njegovim riječima, očekivanja su da će plantaža lješnika svoj puni urod početi davati za dvije ili tri godine, te dodaje kako mu je u ovom trenutku najveći problem nedostatak radne snage. Dodaje kako su plodovi lješnika izuzetno traženi u konditorskoj proizvodnji, a otkupna cijena dostiže do šest maraka po kilogramu.

Inače, u posljednjih nekoliko godina sve veći broj poljoprivrednih proizvođača u Unsko-sanskom kantonu odlučuje se da plantažno uzgaja orašaste kulture kao što su lješnik, orah ili kesten, a u Poljoprivrednom zavodu USK ističu kako to može biti unosan i perspektivan posao uz uslov da se poznaju i poštuju zahtjevne uzgojne mjere.

Pročitajte: Aronija iz Novog Grada na prvom sajmu organskih proizvoda

Navode kako se najveći broj proizvođača odlučuje na uzgoj grmolikog oblika ove biljke koji daje manje plodova, umjesto da se lješnjici uzgajaju na način da se formira stablo, koje će dati mnogo veće prinose. Ističu kako ova  biljka nije toliko zahtjevna u pogledu kvalitete zemljišta, što je jedna od prednosti u ovoj vrsti proizvodnje. Iako postoji povećan interes za uzgoj lješnika na ovim prostorima, količine koje se proizvode i dalje su veoma male za bilo kakav organizirani otkup, kao što je to slučaj s malinama, kornišonima i još nekim poljoprivrednim kulturama.

Optimalna dubina osnovne obrade po sistemu zasnivanja i obnavljanja ornice

Agrosavjet
-
0
Optimalna dubina osnovne obrade po sistemu zasnivanja i obnavljanja ornice

Dubina osnovne obrade zemljišta za ratarske usjeve obaviti po ciklusima koji, u zavisnosti od svojstava zemljišta, traju 3 do 5 godina.

Greška je obavljati osnovnu obradu na istoj dubini za sve usjeve, jer su zahtjevi tih usjeva različiti. Za svaki usjev pojedinačno mora se odrediti optimalna dubina osnovne obrade. Koja je dubina osnovne obrade zemljišta potrebna za ratarske usjeve, saznajemo od magistra Ilije Bjelića, savjetodavca u Poljoprivrednoj stručnoj službi Zrenjanin.

Sistem zasnivanja i obnavljanja ornice

U našim zemljišnim i klimatskim uslovima se najveći i najstabilniji prinosi, uz najveće ekonomske efekte, postižu ako se zemljište obrađuje po sistemu zasnivanja i obnavljanja ornice. Suština ovog sistema je u tome da se obrađivanje zemljišta obavlja po ciklusima koji, u zavisnosti od svojstava zemljišta, traju 3 do 5 godina. U slučaju da se radi o lošijim zemljištima, ciklus traje 3 godine, a ako su u pitanju zemljišta najboljih svojstava, ciklus može trajati 4-5 godina. Bjelić navodi da na početku svakog ciklusa njivu treba duboko obraditi plugom na dubinu 30-40 cm ili razrivačkim oruđem na dubinu 40-50 cm, a narednih nekoliko godina može se obrađivati pliće zbog produžnog djelovanja duboke osnovne  obrade.

Pročitajte: Obrada zemljišta: Vrijeme i načini obrade

 

Dubina osnovne obrade za strna žita i okopavine

Poslije najdublje obrade najbolje je sijati šećernu repu jer će ona visokim prinosom vratiti velika ulaganja u osnovnu obradu. Osim šećerne repe, može se sijati i kukuruz ili neki drugi usjev koji dobro reaguje na povećanje dubine obrade. Preporučljivo je da se osnovna obrada za šećernu repu sastoji iz ljuštenja strništa, obrade na srednju dubinu i duboke obrade. Pod osnovnu obradu treba unijeti stajnjak i mineralna đubriva, a ako je zemljište kiselo i sredstva za kalcifikaciju. U narednim godinama, do kraja ciklusa, zemljište se može obrađivati pliće zbog toga što usjevi koji se siju posle najdublje obrade mogu koristiti takozvano produžno dejstvo duboke obrade koja je izvedena na početku ciklusa.

Za strna žita, grašak i grahoricu dovoljno je obrađivati na dubinu 15-20 cm.

Za kukuruz, suncokret, soju i druge okopavine dubina obrade treba da iznosi 20-25 cm, ističe Bjelić. Na boljim zemljištima i kada je količina žetvenih ostataka mala, može se obrađivati pliće, a na lošijim zemljištima i u slučaju veće količine biljnih ostataka dubina obrade treba da bude veća.

Oruđe za osnovnu obradu

Zavisno od usjeva i uslova rada, obrada se može izvesti plugom, razrivačkim oruđem, tanjiračom, rotacionom drljačom ili kombinovanim oruđem. Prednost treba dati onom oruđu koje može postići zadatu dubinu obrade, najbolji kvalitet rada i najmanju potrošnu goriva, savjetuje Bjelić.

Ako se strni usjevi na istoj parceli gaje 2 godine uzastopno, plitka obrada od 15-20 cm dubine može se primijeniti samo u toku prve godine, dok se druge godine zemljište mora obraditi na dubinu 20-25 cm. Na početku drugog ciklusa obrađivanja, zemljište se mora ponovo duboko obraditi da bi se sljedećih nekoliko godina moglo opet plitko obrađivati.

Kao što se iz iznetog može videti, plitka obrada je omogućena prethodnim izvođenjem duboke obrade zemljišta na početku ciklusa obrađivanja. Dakle, bez duboke obrade nema ni osnova za uvođenje minimalizacije dubine osnovne obrade. Zbog toga, ako se zemljište ne obrađuje po sistemu zasnivanja i obnavljanja ornice, navedene preporuke ne važe, već se za svaki usjev pojedinačno mora odrediti optimalna dubina osnovne obrade. Za šećernu repu ta dubina ostaje ista, ili se može malo smanjiti, dok za ostale usjeve dubina obrade iznosi 25-30 cm.

Pročitajte: Značaj jesenje osnovne obrade zemljišta

Produžno djelovanje duboke obrade, ističe Bjelić, postojaće samo u slučaju ako se zasnivanje i obnavljanje ornice obavi kvalitetno i na vreme i ako prilikom gajenja narednih usjeva ne dođe do značajnijeg kvarenja strukture zemljišta.

Najpogodnija zemljišta za orah

Agrosavjet
-
0
Najpogodnija zemljišta za orah

Duboka i strukturna, rastresita zemljišta sa povoljnim vodno-vazdušnim režimom, dobrim hemijskim i biološkim osobinam, odgovaraju gotovo svim podlogama i sortama oraha.

Od pojedinih tipova zemljišta za uspjevanje oraha, pogodni su černozem u svim varijantama, gajnjača i aluvijalna zemljišta. Manje su pogodna lesivirana zemljišta, a loša su pseudoglej ili podzolasta zemljišta. Takođe su nepovoljna zaslanjena i plitka zemljišta.

Teška i vlažna zemljišta su hladna i teška za obradu koja je moguća samo u određeno vrijeme. Korijen se razvija u površinskom sloju i takva stabla će biti osjetljivija ljeti prema visokim temperaturama, a zimi prema mrazevima. Sasvim je razumljivo da će ta stabla prije da stradaju od jakih kolebanja zemljišne vlage i slično.

Laka zemljišta redovno su topla. Ukoliko se đubre i navodnjavaju, stabla oraha dobro napreduju, daju kvalitetne plodove i ranije sazrijevaju, a u zimski period ulaze fiziološki spremnija. Ta zemljišta vrlo su pogodna za jezgraste vrste voćaka. Prednost lakih zemljišta je u mogućnosti izvođenja obrade u svako doba. Obrada je znatno jeftinija u odnosu na teška zemljišta.

Pročitajte: Kopanje jama za sadnju oraha

Značajna su dva uslova vezana za zemljište koja omogućavaju da se orah uspješno razvija i daje obilne prinose i dobar kvalitet plodova:

1. Da ima povoljan režim vlažnosti i u sušnom periodu ili da je podzemna voda nadomak korjenovog sistema
2. Da zemljište bude stalno aerirano kako bi se u njemu korijen mogao dobro razviti

Pri izboru zemljišta trebalo bi imati u vidu značaj orografskih činilaca na uspjevanje oraha, u koje ubrajamo nadmorsku visinu, reljef, ekspoziciju i blizinu većih vodenih površina.

Sa povećanjem nadmorske visine smanjuje se temperatura vazduha. Zbog toga je na većim visinama cvjetanje i sazrijevanje plodova kasnije. Orah se može gajiti na raznim nadmorskim visinama, ali iznad 800 m prinosi oraha su neredovni, plodovi su sitniji, a često ni nema roda. Stabla oraha rastu, ali ne rađaju.

Ekspozicija može uticati jače ili slabije na proizvodnju oraha. Na većim nadmorskim visinama i geografskim širinama pogodnije su južne ekspozicije, i obrnuto.

Pročitajte: Jesen je najbolje vrijeme za sadnju ORAHA

Nagib terena je vrlo značajan za ostvarivanje rentabilne proizodnje, a utiče na osvjetljenost, primjenu mehanizacije, količinu vode u zemljištu i na pojavu erozije. Nagib nije ograničavajući faktor u organizovanju proizvodnje oraha. Koriste se i tereni sa vrlo oštrim reljefom, ali pošto se prethodno na njima izgrade terase. Terene sa nagibom do 3 stepena nije potrebno terasirati. Tereni sa blagim nagibom imaju prednost nad potpuno ravnim površinama jer je izraženije strujanje vazduha, pa je manja opasnost od izmrzavanja.

Blizina mora, jezera i velikih reka utiče na smanjenje temperaturnih kolebanja, na povećanje relativne vlažnosti vazduha, na početak vegetacije (vegetacija počinje kasnije), pa i na fazu cvjetanja i završetak vegetacije. Velika jezera ublažavaju zimske temperature i poboljšavaju klimu tih područja.

Izvor: dipl. inž. Ana Đoković, PSSS Užice

Horgoške ljute kobasice

Agrosavjet
-
0
Horgoške ljute kobasice

Za izradu čuvenih horgoških kobasica, mađarskog specijaliteta, nastalom u mjestu poznatom po proizvodnji aleve paprike, potrebno je svinjsko meso od plećke i vrata, ili ono ispod rebara.

Zajedno sa mesom melje se i bijeli luk kroz rešetku 8-10 mm. Dalji postupak pri izradi kobasica, dimljenju i sušenju isti je kao i za sremske i ratarske kobasice.

Pročitajte:

 

Sremska kobasica – Recept i postupak sušenja za neodoljiv ukus

Ratarske kobasice – Priprema i recept

Namirnice (za 10 kg nadjeva):

  • 10 kg svinjskog mesa
  • 220 grama soli
  • 60 grama mljevenog crnog bibera
  • 100 grama ljute horgoške aleve paprike
  • 2 glavice bijelog luka
  • oko 15 metara zankih svinjskih crijeva

Ulje od čajevca ubija bakterije i gljivice, ali može da bude i otrovno

Agrosavjet
-
0
Ulje od čajevca ubija bakterije i gljivice, ali može da bude i otrovno

Ulje čajevca ima prirodnu sposobnost dezinfekcije, dobro je u borbi protiv akni i pruža umirujući miris vašem domu.

Ukratko, ovo višenamijensko eterično ulje nudi mnoge prednosti, ali i pored svih prednosti, ovakvo ulje ima poseban način primjene i čuvanja.

Čajevac se često nalazi u nekim sredstvima za čišćenje, ali i u lijekovima kao što je sirup protiv kašlja. To je zato što je naučno dokazano da ulje čajevca ubija bakterije, viruse i gljivice.

Šta je ulje čajevca?

Ulje čajevca je esencijalno ulje ekstrahovano iz listova Melaleuca Alternifolia porijeklom iz Australije procesom destilacije parom, objašnjava Hulio Pina, direktor R&D inovacija u Innovation Labs (iLABS).

„To je bezbojna do blijedožuta, bistra, pokretna tečnost sa prepoznatljivim aromatičnim, zemljanim mirisom bora“, kaže Pina. Danas se ulje čajevca obično nalazi u proizvodima za ličnu njegu i kozmetici, od hidratantnih krema i tonika do sapuna, šampona i bezbroj drugih proizvoda. Ulje čajevca možete kupiti i samostalno, a idealno je dodati u difuzor ili pomiješati sa drugim losionima ili serumima.

Za šta je dobro ulje čajevca?

Pošto se ulje čajevca koristi i proučava decenijama, postoji mnogo istraživanja koja potvrđuju njegove prednosti. Stručnjaci su pružili uvid u sve upotrebe i prednosti ovog moćnog, efikasnog eteričnog ulja.

Ulje čajevca može pomoći u borbi protiv akni

Ako se probudite i pronađete potpuno novu izbočinu na bradi, posegnite za uljem čajevca. Kako Pina objašnjava, ulje čajevca je korisno jer ima antiseptička svojstva koja su odlična u borbi protiv akni. Konkretno, drvo čaja je moćan borac protiv bakterije ‘Propionibacterium’, koja je povezana sa aknama. Naime, jedna studija je uporedila ulje čajevca i benzoil peroksid zbog njihove sposobnosti da liječe akne i otkrila da ulje čajevca može smanjiti upalu uz manje iritacije. Takođe, Pina kaže da čak može pomoći u sprečavanju i smanjenju ožiljaka od akni.

Višenamijensko je u kući

Miris ovog esencijalnog ulja je moćan, a ako uživate u domu koji dobro miriše, ulje čajevca može biti upravo ono što vam treba. Ovaj miris nalik na bor pruža umirujuća svojstva, a istovremeno prirodno čisti vazduh koji udišete, objašnjava Keli Kusman, stručnjak za mirise i osnivač Kejl Grej. Kusman kaže da je aroma ulja čajevca svježa, bezvremenska, nježna i moćna. Preporučuje da se koristi u difuzoru kao jedan od načina za odbijanje komaraca, uklanjanje neprijatnih mirisa i osvježavanje posteljine i veša.

Pruža umirujući tretman noktiju

Ako često radite manikir i pedikir, razmislite o tome da noktima date malo odmora da se oporave. Tokom ove pauze možete koristiti ulje čajevca kao tretman za nokte za liječenje ili prevenciju gljivica, preporučuje Natali Agilar, estetičar i dermatolog. Nakon brisanja starog laka za nokte acetonom, ona predlaže trljanje ulja čajevca na nokte i ostavljanje da dišu dan ili dva prije nanošenja novog laka za nokte.

Može pomoći u liječenju peruti

Iako stručnjaci kažu da je teško odrediti jedan osnovni uzrok peruti, pošto mnogi faktori mogu biti u igri, generalno se smatra da je to povezano sa prisustvom mikroorganizama – bakterija ili gljivica – koji žive na koži glave. A zbog svojih antibakterijskih i anti-gljivičnih svojstava, ulje čajevca se pokazalo kao obećavajući lijek protiv peruti. Jedna studija objavljena u časopisu Američke akademije za dermatologiju otkrila je da upotreba šampona sa 5 procenata ulja čajevca smanjuje perut u jednoj grupi za 41 procenat, u poređenju sa drugom grupom koja je koristila plaćeno. Učesnici koji su koristili šampon sa uljem čajevca takođe su prijavili poboljšanja na zahvaćenom području, kao i smanjen intenzitet peruti, manje svraba vlasišta i manje masti.

Šta treba da znate prije upotrebe ulja čajevca?

Nikad nemojte da ga gutate

Bez obzira šta Instagrameri ili TickTokeri kažu, nikada ne pijte ulje čajevca jer to može da dovede do ozbiljnih simptoma. Takođe izbjegavajte direktan kontakt sa predjelom oko očiju, upozorava Pina.

Iako se neki ljudi zaklinju u unos eteričnih ulja, većina medicinskih stručnjaka to smatra opasnom praksom. Pina takođe preporučuje da provjerite na mreži da biste vidjeli da li je proizvod od ulja čajevca prošao HRIPT test, kliničku studiju sprovedenu na ljudima kako bi se utvrdilo da li je proizvod iritantan.

Počnite s malim dozama kako biste izbjegli iritaciju kože

Ako imate osjetljivo lice koje dobija crvenilo ili neke druge reakcije pri upotrebi novog proizvoda, budite oprezni sa uljem čajevca. Aguilar kaže da počnete nanošenjem male kapi iza uha i zgloba. Zatim provjerite ove oblasti poslije 12 i 24 sata da vidite da li postoje znaci iritacije ili alergije.

Čuvajte rastvor u staklenoj boci od ćilibara na sobnoj temperaturi, jer je ulje čajevca osjetljivo na vazduh, svjetlost i toplotu.

Preporučljivo je biti oprezan i produžiti rok trajanja rastvora sa antioksidansima kao što je vitamin E. Vitamin E će sinergijski poboljšati dobrobit ulja čajevca i služiće kao prirodni antioksidans i sedativ.

Najčistije jezero regiona nalazi se u Bosni i Hercegovini

Agrosavjet
-
0
Najčistije jezero regiona nalazi se u Bosni i Hercegovini

Bosna i Hercegovina je poznata kao zemlja nevjerovatno lepe i divlje prirode, ali i skrivenih bisera koje nekako uspije da sačuva od javnosti. Jedan od takvih je i jezero Kop, jedno od najčistijih jezera na prostoru Bosne i Hercegovine, ali i regiona.

Jezero Kop se nalazi u blizini Tuzle, u Šićkom Brodu. Dugačko je 800 metara, široko 400 metara i u najdubljem dijelu je duboko oko 35 metara.

Njegova veličina je idealna za rekreacijski i takmičarski ribolov, posebno što se napaja vodom iz čak sedam izvora, što ovo jezero čini najčistijim od svih jezera u Tuzlanskom kantonu.

Jezero je nastalo 1987. godine na površinskom kopu Šićki Brod po kom je i dobilo ime.

Jezero Kop nije toliko poznato kod turista, pa ga još uvek ljubomorno samo za sebe čuvaju mještani i lokalni ribolovci.

 

Penjačice su prilagodljive, otporne i dekorativne – Jeste li znali da su i korisne?

Agrosavjet
-
0
Penjačice su prilagodljive, otporne i dekorativne – Jeste li znali da su i korisne?
U borbi za mjesto pod suncem svaka biljka pokušava zauzeti što povoljniji prostor za rast.
U tome im definitivno ne pomaže što su osuđene samo na mjesto na kojem su niknule. U tom nadmetanju gdje nijanse često znače razliku između života i smrti jedna velika i raznolika skupina odlučila se za jedinstvenu taktiku. Oni će za svoj rast koristiti potporu u obliku susjedne biljke, stijene ili bilo kakvog oblika stabilne forme. Na taj način se ne mora ulagati puno energije u vlastito deblo već se ta energija može preusmjeriti u veću masu zelenih dijelova, a to ujedno znači i lakši pristup sunčevom svjetlu. U vrlo gustim tropskim šumama, gdje postoji izuzetno velika konkurencija među biljkama, penjačice čine oko 40% biljnog fonda što najbolje dokazuje njihovu prilagodljivost i svestranost u ekstremnim uslovima.

TEHNIKE ‘USPONA’

Posebna skupina su biljke poput bršljana (Hedera helix) koje se adventivnim korijenjem na stabljici, ili u nekim drugim slučajevima čak i ljepljivim pipcima, ‘zalijepe’ na tijelo domaćina. Tako se mogu zauzeti i ravne površine poput zidova, debala i stijena. To se pokazalo vrlo korisno budući da ne postoji velik broj drugih vrsta koje to mogu.

Dijelimo ih na one kojima je za rast potreban potporanj i na one koje samostalno prianjaju uz tvrde vertikalne površine​​

Mnogo brojniji i više uobičajeni načini uključuju penjanje pomoću ovijanja, probijanja, kuka, vitica, listova, grana ili trnova. Prvi uslov za sve vrste je da postoji adekvatan potporanj. U prirodi je to najčešće druga biljka, a u vrtovima sve varijante građenih struktura.

Biljke poput svih vrsta pasulja su se specijalizovale za ovijanje oko stupastih nosača i veliki problem im predstavlja uspeti se na rešetkastu strukturu. Nasuprot tome, razne vrste pavitina (Clematis sp.) imaju problema pri usponu na stupaste forme, ali zato vrlo elegantno svladavaju vertikalne rešetke uz pomoć mladih listova koji se ovijaju oko njih.

Odličan način penjanja je vitica koja može izbijati iz stabljike, baš kao kod vinove loze (Vitis vinifera), ili biti modifikovani list što je vidljivo u slučaju raznih vrsta grašaka. Ove vitice praktički ‘pipaju’ po zraku u smjeru kazaljke na satu ili obrnuto, i kada napipaju pogodni potporanj oviju se oko njega stabilizirajući stabljiku.

Posebna skupina su biljke koje za ovijanje koriste svoje vegetativne vrhove. Promatrajući neke vrtne kulture poput bundeve ili krastavca uočavamo da će, ako nema potpornja, rasti u nivou tla. U slučaju da ima potpornja biljke će se vrhom probijati kroz svaki slobodan prostor u visinu i time si omogućavati što više sunčevog svjetla. Još jedan primjer takvog vrlo uspješnog načina je i svima poznata glicinija (Wisteria sinensis).

Na kraju, penjačicama se mogu smatrati i biljke koje zapravo i nemaju previše efikasan sistem penjanja, ali se zbog dugačkih i savitljivih grana uspijevaju zadržati na potpornju. Dobar primjer toga su ruže penjačice (Rosa sp.) ili bugenvilije (Bougainvillea spectabilis).

PRIMJENA U VRTOVIMA

U našim vrtovima, gdje često postoji problem manjka prostora, penjačice su se pokazale kao idealan kompromis. Prije svega omogućavaju vertikalno uzdizanje zelenila bez pretjeranog utroška prostora. Svako, pa i vrlo malo, stablo zahtijeva prostor koji rijetko manji od 2-3 m² u promjeru, a i nije ga preporučljivo saditi uz objekte, zidove ili ograde. Penjačice daju veliku zelenu masu na vrlo malom prostoru, a zavisno od oblika potpornja ili plohe mogu se dobiti sve zamislive forme. Osim estetike penjačice su idealne kada se želi postići zaštita od pogleda, vjetra ili sunca uz relativno brz rast.

One vrste koje smatramo klasičnim penjačicama mogu se podijeliti u nekoliko osnovnih smjerova.

Osnovna podjela može biti na one kojima je za rast potreban potporanj i na one koje samostalno prianjaju uz tvrde vertikalne podloge.

Prianjajuće penjačice su vrlo mala skupina u odnosu na ostale. U našim krajevima su uobičajene i najviše korištene dvije vrste prianjajućih penjačica odnosno onih koje se koriste adventivnim korijenjem: bršljan (Hedera helix) i trolisna ukrasna lozica (Parthenocissus tricuspidata). Bršljan je izuzetna i prilagodljiva biljka koja osim penjanja može služiti i kao pokrivač tla budući da se sasvim dobro razvija i širenjem po tlu. Osim toga odlično podnosi i sjenu. Zimzelena je vrsta, a u hladnim mjesecima cvjeta i time omogućuje pčelama kasnu ispašu.

Trolisna ukrasna lozica je listopadna vrsta s zelenim lišćem u razdoblje vegetacije koje u jesen poprima atraktivnu jarko crvenu boju. Trolisnu lozicu ne treba zamijeniti za peterolisnu lozicu (Parthenocissus quinquefolia). Naime, ova vrsta je odlična zbog otpornosti i bujnog rasta, ali joj je potreban potporanj budući da nema korjenčiće za ‘lijepljenje’ na podlogu.

Pročitajte: Ovo je najpopularnija ruža penjačica: Sorta stara 90 godina, nikog ne ostavlja ravnodušnim!

U vrtovima gdje postoji problem manjka prostora, penjačice omogućavaju vertikalno uzdizanje zelenila bez pretjeranog utroška prostora

Mnogo veća skupina su penjačice kojima je potreban neki oblik potpornja. Postoji podjela na drvenaste i zeljaste vrste, višegodišnje ili jednogodišnje kao i na listopadne i zimzelene. Naravno, tu su i prethodno nabrojane različite metode ‘penjanja’ odnosno pridržavanja za potporanj. Za ovu priliku izdvojene su samo neke zanimljive vrste koje je vrlo lako nabaviti i uzgojiti na našim prostorima.

PAVITINE ODNOSNO KLEMATISI (CLEMATIS SP.)

Rod koji broji oko 300 vrsta uz vrlo velik broj različitih varijeteta. Jedne su od najpopularnijih vrtnih biljaka upravo zbog te šarolikosti i jednostavnosti uzgoja. To su listopadne trajnice koje vole mnogo sunca ali uz zasjenu oko korijena. Zato je dobro u podnožje penjačice posaditi i nekoliko manjih trajnica.

PORODICA KOZOKRIVNA ILI LONICERA (LONICERA SP.)

Ima prekrasne mirisne cvjetove na koje rado navraćaju oprašivači. Neke vrste imaju brz i izrazito bujan rast (Lonicera japonica) koji može napraviti dosta problema u manjim vrtovima pa je možda bolje izabrati manje bujne vrste poput Lonicera sempervivens ili Lonicera periclymenum, koju možete naći i u našim šumama. Budući da je to izvorno šumska biljka voli imati korijenje u sjeni, a stabljiku i cvjetove na suncu. Ako temperature ne padaju ispod -5°C biljka ostaje zimzelena.

Osim estetske komponente, penjačice omogućuju zaštitu od pogleda, vjetra ili sunca, dok kod jestivih imamo i korist u prehrani

GLICINIJA (WISTERIA SINENSIS)

Izrazito bujna i brzorastuća listopadna trajnica koja cvijeta bujnim grozdastim cvatovima sredinom proljeća. Voli sunce i na pravom položaju može izrazito jako narasti zbog čega je potrebno redovno i pažljivo održavanje. Te značajke je ujedno čine i kvalitetnom vrstom za pergole i sjenice.

TEKOMA (CAMPSIS RADICANS)

Listopadna penjačica koja poput glicinije može izuzetno puno narasti. Penje se uz pomoć zračnog korijenja i naraste do 20 m visine. Cvate trubastim narančastim cvjetovima koji privlače pčele. Ova vrsta svakako nije za male vrtove zbog nekoliko razloga. Osim bujnog rasta ujesen ima dosta otpalog lišća. Korijenskim sistemom se širi do desetak metara u okolinu i ako se zapusti može zagušiti većinu vrtnih biljaka. Ako se i ukloni još će godinama pružati mlade izboje putem korijena.

Pročitajte: Kako da napravite luk za tikvice penjačice

RUŽE PENJAČICE (ROSA SP.) 

Postoje u velikom broju varijeteta s različitim bojama i veličinama cvata. Kao što je ranije navedeno nisu prave penjačice i za rast im je potreban dobar potporanj, a često i povezivanje. Vole osunčana mjesta s minimalno 6 sati sunca i potrebno ih je orezivati.

BUGENVILIJA (BOUGAINVILLEA SPECTABILIS)

Može rasti kao penjačica ako joj se osigura potporanj, ili se može širiti po tlu ili uz ograde. Cvijeta malim žutim ili ljubičastim cvjetovima koji su okruženi velikim ružičastim pricvjetnim listovima, a koji su zaslužni za atraktivan izgled biljke. Ako raste kao penjačica potrebno ju je posaditi barem 30 cm od potpornja i potrebno je pripaziti na orezivanje budući da naraste i preko 15 metara. Nije otporna na hladnoću, ali je relativno otporna na sušu, i zato najbolje uspijeva u primorskim krajevima.

Pročitajte: Bugenvilija – Penjačica raskošnih cvjetova

PASIFLORA, MARAKUJA ILI ISUSOVA KRUNA (PASSIFLORA)

Penjačica koja potječe iz tropa iako prema mom iskustvu sasvim dobro uspijeva i u kontinentalnim krajevima. Kod nas postaje sve popularnija, a posebno vrsta Passiflora edulis koja ima dobro poznate jestive plodove jajolikog oblika. Kod ove vrste plodovi su jestivi, a kod nekih drugih poput Passiflora caerulea čak i nejestivi, odnosno uzrokuju blago trovanje pa je potreban oprez. Biljka ima izrazito bujan rast, a tanke grane mogu narasti i do 10 m dužine. Osim ukusnih plodova najveći adut ove biljke su prilično razmetljivi neobični cvjetovi.

Gotovo sve penjačice se mogu uzgajati i u teglama odnosno na krovnim vrtovima. Ne ustručavajte ih se koristiti na balkonima i terasama zato što je tamo vertikalno zelenilo jedno od najdragocjenijih elemenata. Pripazite samo da posude budu dovoljno velike i zaštićene od promjena temperature kako bi biljka imala dovoljno hranjiva, vode i ujednačene toplinske uslove.

Evropa bilježi najgoru godinu u prinosu meda

Agrosavjet
-
0
Evropa bilježi najgoru godinu u prinosu meda

Evropa očekuje najgore prinose meda u istoriji. Razlog za to su klimatske promjene, sezona cvjetanja koja je krenula ranije, a trajala kraće, mraz i loši vremenski uslovi, koji su nanijeli velike štete pčelarima.

Francuski pčelari očekuju najlošije prinose meda u posljednjih nekoliko decenija, a Rojters prenosi kako je neuobičajeno hladno i vlažno vrijeme spriječilo pčele da ga proizvedu. Francusko udruženje pčelara UNAF saopštilo je kako se, na osnovu informacija dobijenih od regionalnih udruženja, očekuje da će prinos za ovu godinu biti između 7.000 i 9.000 tona, to jest trećina od količine prikupljene u 2020. godini.

– Ovo će biti najlošiji prinosi u istoriji naše organizacije, najgori u posljednjih najmanje 50 godina – napomenuo je predsednik UNAF-a Kristijan Pons.

Pročitajte: Pronađeno 230 kilograma lažnog meda

On je rekao i da pčelari širom Evrope imaju slične probleme zbog lošeg vremena i klimatskih promjena koje će imati trajni uticaj na proizvodnju.

Iz ovog udruženja poručili su da će ova godina biti katastrofalna za med jer su na području Francuske uslovi bili vrlo teški za pčele u proljeće i ljeto, s dugim razdobljima mraza, hladnoće, kiše i sjevernog vjetra. Kažu da klimatske promjene s kojima se suočavaju posljednjih 15 godina sada uzimaju danak i da sezone cvjetanja postaju sve ranije i kraće. Ističu da se u mnogim predjelima te zemlje sezona ispaše završava već poslije jula, a da je ranije trajala nekoliko nedjelja duže.

– Postepeno klimatske promjene štete našem poslovanju. Ovim tempom biće sve manje domaćeg meda – kaže Kristijan Pons.

Napominju i da zbog svega ove godine bagremovog meda praktično neće biti, drugu godinu zaredom, dok je proizvodnja onog od kestena i suncokreta bila jako slaba. Berba šumskog, planinskog i borovog takođe je razočaravajuća jer je sezona cvjetanja bila prekratka, a samo onaj od lavande na mediteranskom jugoistoku zemlje dao je dobar rod – saopštio je UNAF.

Ova organizacija procjenjuje da Francuska troši oko 40.000 tona meda godišnje i uvozi više od 30.000 tona, dok će količine izvoza ove godine biti vrlo male.

– Klimatske promjene postepeno štete našem poslovanju. Ovim tempom biće sve manje domaćeg meda – zaključio je Pons.

Pročitajte: Zbog smanjenog prinosa, cijena meda u Srbiji skočila više od 100 odsto

I pčelari iz Slovenije žale se na klimatske promjene, piše “Politiko”. Peter Kozmus iz Slovenačkog saveza pčelara kaže da je godina jako loša i da gotovo 80 odsto nije imalo nikakve prinose. Portal navodi da je u Italiji slična situacija i da su uzgajivači povećali broj košnica kako bi preživili.

Proizvođači u Srbiji takođe su nedavno upozorili da već sada nema dovoljnih količina meda i da je pitanje šta će se desiti naredne godine. Pčelari tvrde da vlada velika nestašica i da je realna cijena kvalitetnog meda trenutno visoka. Februarski mrazevi, a zatim i suša smanjili su domaću proizvodnju, a otkupna cijena počela je da raste. Sredinom godine stigle su konačne naznake da će ove godine med biti skup, a krajem avgusta snimljene su fotografije bagremovog meda u rafovima nekih od najvećih supermarketa po cijeni od od gotovo 1.900 dinara.

U Savezu pčelarskih organizacija ranije su rekli da glavni proizvođači u Evropi neće imati bagremovog meda u ponudi, a da će Srbija moći tržištu da ponudi izvesne ograničene količine, i to isključivo meda iz 2021. pošto su sve zalihe praktično bile izvezene.

Evo koja je razlika između bijelih i smeđih jaja

Agrosavjet
-
0
Evo koja je razlika između bijelih i smeđih jaja

Jaja su namirnica koju većina najviše koristi kao samo jelo ili kao dio brojnih jela.

Kupovina jaja možda zvuči kao jednostavan zadatak, ali širok spektar opcija može da nametne brojna pitanja od veličine, preko boje, pa sve do pakovanja.

Koja je razlika između smeđih i belih jaja?

Boja ljuske jajeta zavisi od rase kokoške koja nosi jaje, a ne od ishrane, životne sredine ili drugih faktora. I bijela i smeđa jaja su prirodna, kao i druge nijanse sive boje. Ne postoji apsolutno nikakva razlika u ukusu ili kvalitetu jajeta na osnovu boje ljuske.

Razlika je u genima.

“Bijela jaja legu kokoške sa bijelim perjem, dok žuta jaja legu koke sa šarenim i crvenim perjem. Takođe, postoji i vrsta Amerukana kokoški koje legu jaja sa plavom ljuskom”, objasnio je Tro. V. Bui sa Univerziteta Kornel za New York Times.

Bijele kokoške često nose bijela jaja, a smeđe, crvenkaste kokoške imaju više pigmenta u ljusci jajeta.

Pročitajte: S ovim trikom guljenje kuvanih jaja vam više neće biti problem

Da li je veličina jaja bitna?

Veličina jaja može zavisiti od različitih razloga, poput rase pilića ili ishrane, ali najznačajniji faktor je starost, pri čemu starije kokoške nose veća jaja. Iako veličina jaja ne utiče na kvalitet, može napraviti razliku ako pečete ili pripremate recept.

Koji je najbolji način za čuvanje jaja kod kuće?

Većina frižidera ima prostor za skladištenje jaja na vratima, ali ovo nije najbolje mjesto za njihovo držanje. Jaja se najbolje čuvaju u kutiji u kojoj su kupljena, unutar glavnog dijela frižidera, gdje je temperatura najkonzistentnija. Ovo je poželjnije u odnosu na vrata frižidera, koja se otvaraju i zatvaraju i mogu da variraju u temperaturi i nivoima vlage. Svježa jaja obično traju oko šest nedjelja u frižideru, ali mogu da traju i duže. Da biste provjerili da li vam je jaje pokvareno, nježno ga dodajte u visoku čašu vode – ukoliko potone, dobro je, ali ako pluta, bacite ga, piše Real Simple.

Pročitajte: Kako pravilno konzumirati prepeličja jaja

1...367368369...1.016Stranica 368 of 1.016

NAJČITANIJE

POPULARNI POSTOVI

POPULARNE KATEGORIJE

O nama

Naš cilj je omogućiti čitaocima da na jednostavan način dođu do najbitnijih informacija vezanih za poljoprivrednu.

Kontakt: [email protected]

Telefon: +38766112694

PRATITE NAS


Uslovi korištenja
Impressum

© 2021. AGRO SAVJET - Sva prava zadržana.

Created by: MicroMedia