Naslovnica Blog Stranica 325

BLIŽI SE SJETVA – Ovo morate uraditi sa sjemenom da biste imali visoke prinose

Oni kojima je uzgoj povrća profesija već u januaru počinju da prave plan sjetve povrća na otvoreno ili za prozvodnju rasada. Za rasađivanje na otvoreno rasad se sije obično u martu, ali prije toga valja znati kojeg sjemena ima dovoljno, a šta treba kupiti.

Neki su sačuvali ono preostalo od minule vegetacije, neki su od poznanika dobili koju sjemenku odavno priželjkivane selekcije. A mnogi su pronašli zaturene kesice od prije tri pa i više godina. I svi se pitaju da li takvo sjeme treba sijati, mučiti se i na kraju dobiti svega nekoliko biljaka ili, što je još gore – ni jednu. U nastavku otkrivamo kako da to spriječite.

Da se ne bi uzalud mučili i propustili optimalno vrijeme za sjetvu valjanog sjemena, povrtarima savjetujemo da provere klijavost takvog sjemena. Ali prvo valja da saznaju koje povrće koliko dugo zadržava dobru klijavost.

Pročitajte: Iskoristite snijeg da lakše posijete sitno sjeme

Sjemenke paradajza, krastavaca, dinje mogu da klijaju i poslije pet ili više godina. Sjeme kupusnjača i tikvica produktivno je četiri do pet godina. Istovremeno, za peršun, kukuruz šećerac, praziluk, paštrnak, sve vrste luka, svake godine potrebno je svježe sjeme.

Sve se to mora prihvatiti s rezervom jer klijavost zavisi i od uslova u kojima je sjeme čuvano. U sjemenkama se nalazi novi život i na njegovu održivost značajno utiče način skladištenja. Većina stručnjaka slaže se da su najbolji uslovi za njihovo čuvanje tamna, hladna i suva mjesta.

Evo kako da provjerite klijavost sjemena za uspješan uzgoj povrća

Ako imate puno sjemenki, a smatrate da ga niste čuvali u idealnim uslovima, a da biste bili sigurni šta ćete dobiti kada ga posijete, provjerite prvo klijavost.

Uzmite deset sjemenki, potopite ih u posudu s malo vode ili ih stavite u slojeve pokvašene papirne maramice ili navlažene gaze i sve obavezno  ušuškajte u plastičnu kesicu. Stavite natopljene sjemenke na toplo mjesto i provjerite za jednu nedjelju koliko ih je proklijalo.

Ako ih je proklijalo dvije od deset, znači da je klijavost 20 procenata  što baš i nije dobro. U tom slučaju na proljeće posijte semenke gušće nego što bi trebalo ili jednostavno kupite svježe sjeme. U slučaju je proklijalo osam od deset, klijavost mu je 80 postotna što nije loše i možete ovu sezonu „izvući“ s tim sjemenom. Ako vrijeme sjetve nije blizu na vrećici iz koje ste uzeli sjemenke označite procenat klijavosti da na proljeće odmah znate na koju gustinu da to sjeme sijete.

Podsjećamo vas da klijavost označava broj izklijalih sjemenki od 100 ispitanih, i izražava se u procentu. Umjesto svih 100, može da se ispita klijavost 10 sjemenki i rezultat pomnoži s 10.

Kako se radi BRZI test klijavosti?

Kada se ima malo sjemenki i ne smije se žrtvovati ni jedna, tada se radi brzi test klijavosti. Sjemenke se potope u rastvor kalijumpermanganata (kupuje se u apoteci). Klijavo sjeme će potonuti na dno, a štura, „mrtva“ će isplivati na površinu. To su popularni plivači. Isti učinak će imati i potapanje sjemena u slab rastvor soli.

Prvo se napravi tro ili petoprocentni rastvor kuhinjske soli i sjemenke se spuste u njega, lagano promiješa i ostavi 10 do 15 minuta. Sjeme krastavca se potapa u rastvor 30 g soli i jednog litra  vode, a sjeme paprike, paradajza, patlidžana, kupusa u rastvor od 50 g soli i jednog litra lvode. Štura zrna će isplivati na površinu. Poslije testiranja svo sjeme koje je potonulo treba temeljno isprati čistom vodom, osušiti i vratiti u vrećice u kojima će ostati do sjetve.

Pročitajte: Sjeme paradajza odlučuje o prinosu i kvalitetu

Za ispitivanje klijavosti sjemena tikvice, tikve i bundeve  može se koristiti trik sa elektrostatičkim nabojem plastične boce. Suvo sjeme se položi u tankom sloju na ravnu površinu, najbolje sto.  Plastična boca se protlja, najbolje kroz kosu, i kada nastane statički naboj prijeđe se iznad sjemenki na visini od jednog do dva cm. Šture (prazne) sjemenke će se zalijepiti za bocu. Radi sigurnosti ovaj postupak treba ponoviti nekoliko puta.

Detaljnija analiza sjemena: Za što uspješniji uzgoj povrća

Onim pedantnim baštovanima često nisu dovoljni brzinski testovi pa rade po preporuci iz udžbenika. Za takve evo redosljed poslova. Od količine koju imamo uzme se deset sjemenki i položi na ovlaženu gazu, salvetu ili papirni ubrus i odozgo pokrije s drugim navlaženim komadom.

Ovako pripremljeno „klijalište“ se stavi u tanjir i prekrije tankom najlonskom folijom ili se stavi u rar kese  koje bolje čuvaju vlagu i ostavi na sobnoj temperaturi, najbolja je ona između  18 i 20 Celzijusovih stepeni i pazi da je gaza uvijek dovoljno vlažna. U zavisnosti od vrste i sorte sjemenke će proklijati već poslije nekoliko dana. I tada se izbroje one koje su formirale klicu.

Prilikom brojanja treba obratiti pažnju i na zrna koja su klijala, ali koja pokazuju različite abnormalne pojave – imaju samo korijen ili samo nadzemni dio, ili oba ali deformisana dijela. Takva klica neće izrasti u novu biljku, i ta zrna se ubrajaju u mrtva.

Vinova loza i osjetljivost na minus temperaturu

Vinova loza i osjetljivost prema minusu zavisi od stepena njene biološke aktivnosti. Najveću osjetljivost vinova loza ispoljava u početku vegetacionog perioda, a najmanju u postperiodu fizioliškog mirovanja. Ovako ponašanje vinove loze dovodi se u vezu sa udelom vode u tkiva pojedi nih organa. U zrelim lastarima najmanjeg udjela vode ima preko zime. S približavanjem  vegetacionog perioda udio vode raste i otuda povećana osjetljivost vinove loze prema mrazu. Najosjetljiviji su sočni dijelovi i organi koji se naleze u fazi interzivnog rastenja vinove loze.

Ako bi se najznačajniji  dijelovi na stablu svrstali  prema stepenu svoje osjetljivosti dobio bi se sljedeći raspored:

  • mladi lastarići,
  • lišće,
  • zeleni lastari,
  • grožđe,
  • vrhovi zrelih lastara,
  • okca,
  • zreli lastari,
  • kordunice i krakovi,
  • glava čokota.

Neki organi, kao što su cvasti i cvjetovi, ne trpe povrede mrazom jer je vrijeme njihovog pojavljivanja ograničeno na onaj dio godine kada se mrazevi  izuzetno rijetko javljaju. U ekološkim uslovima naših vinogradarskih rejona retko dolazi do pojave oštećenja korijena vinove loze mrazom.

Pročitajte: Jesenja obrada zemljišta u vinogradu

Izmrzavanje pojedinih organa vinove loze javlja se na različitim temperaturama. Sasvim mladi lastari i lišće izmrzavaju na -2° do -3° C Tanke žile prečnika 1-3 mm izmrzavaju na -5°C dok celi korjenov sistem strada na -8 do -10°.

Za zimska okca se uzima kao  početna kritična temperatura -15°C . Međutim, poznato je da okca  mogu nastradati i na -6°C. Ovo se dešava kada mraz nastupi odmah poslije kiše, pa se na okcima formira poledica čijim se djelimičnim otopljavanjem  pritiskuje vazduh iz zaštitnog vunastog omotača. Do izmrzavanja zrelih lastara u većini sorti  dolazi tek na -25° C dok  se izmrzavanje svih nadzemnih nezaštićenih dijelova javlja na teperaturi nižoj od -30°C.

Veća ili manja otpornost prema mrazu je nasljedna osobenosti gajenja sorti loznih podloga. Međutim, postoji niz ampelotehničkih mjera koje dovode do pojačane otpornosti loze prema izmrzavanju. Sve mjere koje izazivaju  intenzivno rastenje i dobro  sazrijevanje lastara ( pravilo đubrenje, normalno opterećenje rodom, lačenje, privezivanje, zaštita od bolesti i štetočina) dovode do stvaranje većih količina rezevnih hranljivih  materija u tkivima loze i povećavaju njenu otpornost  prema izmrzavanju.

Da ne  bi došlo do izmrzavanja korjenovog sistema od posebnog  je značaja blagovremeno uklanjanje površinskih žila. Uklanjanjem ovih žila utiče se na stvaranje  dubokog korijena i smanjuje se opasnost od izmrzavanja.

Pročitajte: Sorte vinove loze sa većom otpornošću na bolesti – Sadite ih ove jeseni

U vrijeme podizanja vinograda treba preduzeti niz preventivnih mjera u cilju ublažavanja dejstva mraza.

  • Pravilan izbor položaja  za vinograd,
  • izbor sadnog materijala, priprema zemljišta ,
  • dubina sađenja,
  • podizanje zaštitnih pojaseva

Sve su to mjere koje, ako se pravilno izvedu, smanjuju  opasnost od izmrzavanja.

Intenzitet mrazeva i otpornost vinove loze prema njima mijenja se od jeseni do proljeća, a povrede na loze od kojih dolaze pod uticajem ovih  mrazeva  su različite.

Otuda se javlja potreba da se odvojeno razmotri  pojava jesenjih, zimskih,  proljećnih  mrazeva, povrede koje ovi mrazevi izazivaju i mjere koje se preduzimaju u cilju sprječavanja izmrzavanje i posljedica izmrzavanja.

Vidoska Tasić, dipl.ing.

Kalcifikacija zemljišta – Kada i kojim sredstvima?

Kalcifikacija kiselih zemljišta, a u zavisnosti od vrijednosti pH, se ponavlja na dvije godine.

Kalcijum je bitan elemenat u ishrani gajenih biljaka, u zemljištu ce nalazi u nezamjenjivom obliku u raznim mineralima kao što su kalcijum karbonat, kalcit, dolomit, kalcijum fosfati, apatiti, silikati.

Zbog načina iskorišćavanja zemljišta i neunošenja kalcijuma putem đubriva u dovoljnim količinama, često dolazi do njegovog potpunog gubitka iz oraničnog sloja, što ima za posljedicu povećanje kiselosti (smanjenje pH vrijednosti) zemljišta, a time i razaranje složenog zemljišnog kompleksa, ispiranje ostalih hraniva, narušavanje strukture zemljišta i naravno njegov nedostatak kao biogenog elementa za gajene biljke.

Kalcijum se iz zemljišta odnosi prinosom gajenih biljaka, a samim prelaskom u pristupačan oblik praktično je nezaštićen od ispiranja i većina naših zemljišta, do skoro bogatih kalcijumom, ostaju bez njega u orničnom sloju.
Jedina mjera popravke odnosno neutralizacije ovakvih zemljišta je izvođenje kalcifikacije (kalcizacije) odnosno unošenje kalcijumovih đubriva.

Pročitajte: Kako kišne gliste učestvuju u obrazovanju plodnosti zemljišta!

Za kalcifikaciju se mogu koristiti:

  • negašeni i gašeni kreč,
  • krečnjak,
  • lapor,
  • njival,
  • saturacioni mulj i dr. koji se razlikuju samo u sadržaju kalcijum oksida.

Kalcifikacija poslije agrohemijske analize zemljišta

Da li kalcifikacija treba da se obavi kao meliorativna mjera pokazuje nam agrohemijska analiza zemljišta kojom se određuje pH vrijednost. Inače sumnja proizvođača u kiselost zemljišta može da se potvrdi i posmatranjem gajenih biljaka. Na kiselim zemljištima usjevi su neujednačeni, kržljavi, listovi su ljubičasti ili žuti, biljke se lako sparuše.

Nakon obavljene analize zemljišta određuju se količine krečnog materijala koje su potrebne.

Pročitajte: Zaoravanje biljnih ostataka važna agrotehnička mjera

Količine kreča se kreću od 2 do 5 t/ha, a ovu mjeru je najbolje izvoditi nakon skidanja strnih žita (pšenica, ječam, tritikale) kako bi bilo dovoljno vremena za preobražaj krečnog sredstva i za uspostavljanje ponovne ravnoteže u zemljištu. Poželjno je sa krečnim materijalom unijeti i stajsko đubrivo i sve dobro izmiješati sa zemljištem. Kalcifikacija treba da predhodi kulturama koje se gaje u sljedećoj godini: lucerka, kukuruz, suncokret.

Efekti ove mjere vide se već u prvoj godini, ali tek u drugoj godini nakon kalcifikacije plodnost zemljišta se stabilizuje, a prinos i kvalitet se povećavaju značajnije. Postupak kalcifikacije kiselih zemljišta, a u zavisnosti od vrijednosti pH, se ponavlja na dvije godine.

Jorgovanka Vlajkovac, dipl.ing., PSSS Požarevac

Tinktura karanfilića i bijeli luk za liječenje tovnih pilića

Nedavna studija je ispitala mogućnost da tinktura karanfilića i bijeli luk zamjene antimikrobne lijekove kod tovnih pilića koji pate od nekrotičnog enteritisa. Došli su nekih zanimljivih nalaza o tome kako se tovni pilići mogu liječiti na alternativan način.

Nekrotični enteritis košta globalnu industriju živine preko 6 milijardi američkih dolara godišnje. Klinički oblik može izazvati iznenadnu smrtnost jata do 50% u teškim slučajevima, dok subklinički oblik može smanjiti unos hrane i povećanje tjelesne težine, narušiti svarljivost i stvoriti dijareju.

Za kontrolu nekrotičnih enteritisa, obično se primjenjuju antimikrobni lijekovi u hrani. Međutim, njihova zabrana i ograničenje je rezultiralo sve većim interesovanjem za alternative sa biljnim ekstraktima.

Pročitajte: Tuberkuloza kod živine

Bijeli luk i eugenol imaju ljekovita svojstva

Poznato je da neka bioaktivna jedinjenja dobijena iz biljaka imaju antimikrobna, antifungalna, antivirusna i antioksidativna svojstva. Bijeli luk i metaboliti bijelog luka imaju upravo ova svojstva. Istraživači su pokazali da je fenolno jedinjenje, eugenol, takođe pokazalo ove efekte.

Grupa istraživača je stoga osmislila studiju za procjenu efikasnosti ovih biljnih ekstrakata na performanse tovnih pilića podvrgnutih kliničkom nekrotičnom enteritisu. Takođe su željeli da utvrde efekat kombinacije biljnog ekstrakta i antimikrobnih sredstava.

Kako je izgledala studija?

Ukupno 960 pilića mješovitog pola nasumično je raspoređeno u 6 tretmana ponovljenih 8 puta sa po 20 ptica. 6 tretmana su bili sljedeći:

  • UC: Neizazvana kontrola, bez aditiva ili antimikrobnih sredstava u hrani
  • CC: Izazvana kontrola, bez aditiva ili antimikrobnih sredstava u hrani
  • PE: Izazvana grupa plus biljni ekstrakt koji sadrži 10% eugenola i 10% tinkture bijelog luka u količini od 100 dijelova na milion (ppm)
  • AM: Izazvana grupa plus antimikrobni lekovi koji sadrže 50 ppm svakog aktivnog jedinjenja narazina i nikarbazina
  • FAP: Izazvana grupa plus puna doza antimikrobnih sredstava sa biljnim ekstraktom
  • HAP: Izazvana grupa plus pola doze antimikrobnih sredstava sa biljnim ekstraktom u fazi startovanja, uzgoja i završetka.

Kako je nekrotični enteritis umanjen tokom istraživanja

Početna faza (dan od 0 do 9) – U početnoj fazi, primjećeno je povećanje tjelesne težine, unosa hrane, stope konverzije hrane i opšte sposobnosti bili su konzistentni u svim grupama.

Faza uzgoja (od 9. do 21. dana) – U fazi uzgoja, tovni pilići u CC grupi, u poređenju sa grupom UC, značajno su smanjili unos hrane, prirast tjelesne težine i sposobnost za život, i povećanu stopu konverzije hrane. Dodatak biljnog ekstrakta značajno je poboljšao stopu konverzije hrane u grupi UC u poređenju sa CC grupom.

Ptice u grupi PE su pokazale brojčano poboljšanje životnih uslova (3,9%) u poređenju sa CC grupom. U poređenju sa AM grupom, ptice hranjene PE imale su veću stopu konverzije hrane, veći prirast tjelesne težine i sposobnost za život. Štaviše, ptice hranjene FAP-om imale su sličan prirast tjelesne težine, unos hrane, stopu konverzije hrane i sposobnost za život, a ptice hranjene HAP-om imale su niži unos hrane, prirast tjelesne težine i veću stopu konverzije hrane u poređenju sa AM grupom. Sposobnost za život je bila konzistentna u obe grupe za liječenje.

Završna faza (21. do 35. dan) – U završnoj fazi, dodatak PE značajno smanjuje stopu konverzije hrane u poređenju sa CC grupom. U poređenju sa AM grupom, ptice koje su hranjene PE imale su nižu stopu konverzije hrane i povećanje tjelesne težine, ali sličnu sposobnost za život. Živina koja je hranjena FAP i HAP imale su sličan prirast tjelesne težine, unos hrane, stopu konverzije hrane i životnu sposobnost u poređenju sa AM grupom.

Pročitajte: Šta je sve neophodno da bi kokoške nosile više jaja

Eugenol i bijeli luk imaju potencijal da ublaže nekrotični enteritis

Ova studija je pokazala da uključivanje u ishranu mikrokapsuliranog proizvoda sastavljenog od eugenola i tinkture bijelog luka ima potencijal da poboljša performanse i zdravlje crijeva i da smanji ozbiljnost kliničkog nekrotičnog enteritisa.

Kako u prodavnici odabrati najukusnije narandže i gdje ih držati da ostanu sočne?

Budući u zimskim mjesecima počinje sezona većine sorti narandže, sada je dobro upamtiti kako na tim plodovima s korom odabrati koje su najbolje za jesti te kako pravilno skladištiti da što duže ostanu svježe.

Kad je u pitanju izbor zrelih narandži na pijaci ili u prodavnici, upućeni savjetuju da ne biramo prve na kojima ne vidimo tamne mrlje.

“Bez obzira na sortu, zrela narandža treba imati jarko narandžastu boju i svježi, aromatični miris”, kaže dijetetičarka iz New Yorka dr. Nicole Stefanow.

S njom se slaže i chef Nathan Lyon koji predlaže i da se biraju one narandže koje nigdje nisu malo mekše te nemaju nabora ni drugih znakova propadanja, prenosi Večernji list.

“Ako planirate koristiti i koru (u kojoj se inače nalaze sva eterična ulja), birajte organski uzgojene narandže”, dodaje Lyon. “A prije nego odaberete koje nosite kući, svaku narandžu malo i zagrebite i ponjušite: Što je narandža mirisnija, to je bolja!”

“Zelene i smeđe mrljice mogu samo biti znak da je voćka savršeno zrela pa ih ne treba nužno izbjegavati”, dodala je Stefanow.

Pročitajte: Liker od narandže i kafe

Kako skladištiti narandže

Zavisno o stupnju zrelosti narandže se mogu držati na sobnoj temperaturi, u frižideru ili čak zamrzivaču, napominje Lyon, s tim da će one koje su uzgojene u blizini uvijek trajati dosta dulje od narandži koje su do prodajnog mjesta prošle veliku udaljenost.

Na sobnoj temperaturi

“Pohranjene na sobnoj temperaturi, na kuhinjskom pultu ili u zdjeli, narandže će izdržati oko nedjelju dana” kaže chef Jeanne Oleksiak.

“Samo pazite da nisu na direktnom sunčevom svjetlu jer toplina može ubrzati proces sazrijevanja i uzrokovati brže kvarenje”, dodaje.

U hladnjaku

Ako ih ne planirate odmah koristiti, najbolje ih je staviti u frižideru.

“Za maksimalnu svježinu ih spremite ih u fioku frižideru, nikako u plastične vrećice”, savjetuje Lyon, a kako biste spriječili rast plijesni, predlaže i da ohlađene narandže držite u nečem prozračnom, poput mrežaste vrećice, nikako u zatvorenoj vakuumiranoj vrećici ili spremniku za pohranu, jer će ostati bez vlage.

“I nemojte ih prati sve dok ih ne uzmete jesti jer dodatna vlaga takođe može potaknuti kvarenje”, objašnjava.

Pročitajte: Recept za ukusan i fantastičan DŽEM OD NARANDŽE

U zamrzivaču

Ako niste sigurni da ćete stići iskoristiti sve narandže prije nego što se pokvare, stavite ih u zamrzivač: U njemu će trajati oko godinu dana.

“Iako su bolje svježe, narandže se mogu i zamrznuti; na primjer ako volite komade koristiti za pripremu smoothieja”, kaže Stefanow i predlaže da ih tada ogulite i odvojite im kriške, a zatim ih spremite u hermetički zatvorenu vrećicu za zamrzavanje. “Koricu narandže koja se kasnije može upotrebiti za koktele, supu i kolače zamrznite u hermetički zatvorenoj posudi, kako biste spriječili da ispare njene arome”, dodala za Real Simple.

Donosi bogatstvo: Ovo je pravo mjesto za FIKUS u kući

Fikus spada u najpopularnije biljke, a ima i određenu simboliku zbog koje je cijenjen u Feng Šui filozofiji. Evo gde u kući treba da stoji ova biljka.

Postoje određene sobne biljke koje je poželjno imati u svakom domu, a fikus je jedna od njih. Potiče iz porodice kaučuka i zbog toga nosi naziv biljka guma iako se od nje ništa ne proizvodi. Nejno prirodno stanište je Južna Azija, naročito Indija i ostrvo Java gde po šumama raste visoko. Veoma je popularan i kao sobna biljka zahvaljujući svojim dekorativnim, širokim tamnozelenim listovima.

Pročitajte: Fikus uzročnik alergija

Osim što se lako gaji i uklapa u svaki ambijent, od klasičnog do modernog, fikus je veoma cenjen i u Feng Šui filozofiji. Simboliše obilje, sreću i bogatstvo i pomaže u protoku dobre energije u domu. Takođe, čisti vazduh u prostoriji od štetnih gasova, naročito od formaldehida, hemikalije koja se javlja u gotovo svakom zatvorenom prostoru.

Gde postaviti fikus?

Prema Feng Šui učenju, njegovi široki okrugli listovi čine ga idealnim za postavljanje u uglove prostorija kako bi se ublažile njihove oštrine. Naročito pogodno mjesto je ugao za bogatstvo. Da biste ga pronašli, stanite u centar svog doma i pronađite sjeverni dio stana. Tu stavite fikus. Ali isto tako vodite računa da na tom mjestu biljka ima dosta prirodnog svjetla i da je redovno zalivate i prehranjujete.

Gajenje povrća na istom mjestu nije dobro – Uvedite tropoljni plodored

Tropoljni sistem u povrtarstvu daje dobre rezultate. Gajenje biljaka na istom mjestu godinama nije dobro, a tropoljni sistem je jedan od načina da pravilno gajite biljke. Više godina na jednoj površini ne treba gajiti papriku, paradajz, plavi patlidžan, krompir ili duvan. Isto tako, navedeno povrće nije dobro kombinovati u plodoredu ukoliko želite zdrav i bogat povrtnjak.

Zlatno pravilo sadnje povrća

Jednu za drugom ne treba gajiti vrste iz iste botaničke familije jer su one po pravilu osjetljive na iste patogene (prouzrokovače bolesti). To u praksi znači da na jednoj površini NE treba gajiti papriku, paradajz, plavi patlidžan, krompir ili duvan više godina ili navedene vrste kombinovati u plodoredu. Za navedene usjeve dobri predusjevi su kukuruz, žitarice, suncokret, šećerna repa ili povrtarske vrste pasulj, boranija, grašak, korijenasto-krtolaste vrste, luk.

Gajenje različitih biljaka na određenoj površini ima uticaj na strukturu zemljišta i sastav hranljivih materija u njemu. Način obrade i đubrenja zemljišta pri gajenju različitih usjeva utiče na poboljšavanje njegove strukture i održavanja balansa najvažnijih hranljivih elemenata. Pri monokulturi, odnosno gajenju samo jednog usjeva tokom više godina, dolazi do narušavanja strukture zemljišta i pojave manjka određenih hraniva koje taj usev najviše troši. Plodored predstavlja jednu od najznačajnih agrotehničkih i preventivnih mera u zaštiti povrća od prouzrokovača bolesti, štetočina, pa i korova. On, sa jedne strane, ograničava mogućnost da se u zemljište na kojem se prvi put organizuje gajenje povrća brzo i najčešće trajno unesu štetni mikroorganizmi i, s druge strane, doprinosi da se u već zaraženom zemljištu populacija parazita i štetočina održava ispod praga štetnosti.

Protiv truleža korijena, gljiva, virusa…

Primena plodoreda je opravdana samo u cilju borbe protiv prouzrokovača bolesti koji se održavaju u zemljištu (trulež korijena, prizemnog dijela stabla i uvenuća biljaka, kao i neke gljive prouzrokovači antraknoze, neki virusi i bakterije). Uz upotrebu zdravog sjemena i sadnog materijala (rasada) plodored je jedina uspiješna i ekonomična mjera zaštite povrtarskih biljaka i cvijeća. Za suzbijanje oboljenja tipa plamenjače, pepelnice, rđe i uopšte parazita koji se rasejavaju vjetrom ili insektima plodored nema veći praktični značaj.

U najvećem broju slučajeva istu ili sličnu biljnu vrstu treba gajiti na istom mjestu tek nakon pauze od četiri ili pet godina. U tom periodu paraziti izgube svoju vitalnost, naročito ako se izvodi i energično suzbijanje korova. U slučaju prisustva parazita koji dugo čuvaju vitalnost (fuzariozno uvenuće, gar luka, kila kupusa) rotacija mora biti duža, sa trajanjem čak do deset godina. Dakle, proizvodite biljke koje nisu osjetljive prema istim patogenima, a smenjujete ih tako da se podesi da u međuvremenu zajednički zemljišni mikroorganizmi izgube svoju životnu vitalnost. U odsustvu biljaka domaćina parazitni mikroorganizmi bivaju inaktivirani prirodnim putem, a štetočine uginu usled nedostatka hrane ili u potrazi za hranom promene stanište.

Tropoljni sistem gajenja biljaka za dobar rod

Kako početi

Napravite listu povrća koje želite da uzgajate prve godine. Podijelite listu na tri dijela, a po tipu povrća (korenasto, plodovito i zrnasto i lisnato). Dio bašte na kojoj želite da formirate povrtnjak podijelite na tri dijela i u svakom uzgajajte grupu povrća zavisno od tipa. Obavezno zapišite raspored za prvu godinu kako biste naredne godine tipovima povrća zamijenili mjesta.

 Tropoljni plodored

Polje 1. godina 2. godina 3. godina
Prvo A B C
Drugo B C A
Treće C A B

grupa A: kupus, kelj, karfiol i ostale krstašice, paradajz, paprika i ostale pomoćnice, krastavci i ostali predstavnici iz familije tikvi

grupa B: šargarepa, paškanat, lukovičasto povrće, salata, spanać, blitva, matovilac (zimska salata)

 grupa C: grašak, grašak šećerac i ostale mahunarke

Četveropoljni plodored

Polje 1. godina 2. godina 3. godina 4. godina
Prvo A B C D
 Drugo B C D A
Treće C D A B
Četvrto D A B C

grupa A: kupus, kelj, kelj pupčar, karfiol, brokola, keleraba, žuta repa, bela repa, rotkva, rotkvica, kineski kupus

grupa B: luk, bijeli luk, poriluk, luk kozjak, šargarepa, celer, peršun, paškanat, cvekla, blitva

grupa C: paradajz, paprika, patlidžan, krastavci, tikvice, dinja, lubenica, bundeva

grupa D: grašak, grašak šećerac, leblebije, bob

Kvari vam se kiseli kupus? Ovo može biti uzrok

Novi recepti za kiseli kupus obično počinju riječima – na toliko i toliko kupusa (ili vode) ide toliko soli… Međutim, stari domaćini nikada nisu kupovali so baš po takvoj meri, već je u kući morala da postoji dovoljna rezerva.

Oni su se za ostavljanje kupusa za zimu počinjali na sljedeći način – kupovinom najboljeg kupusa! Idealno bi bilo da prvo kupite jednu ili dvije glavice i provjerite da li kupus ima slatkast ukus. Ako ima, to je pravi, a ako malo ljuti, bolje ga potrošite za salatu ili kuvanje, a za burence tražite neki drugi. Takođe, provjerite da slučajno nema puževa golaća u glavici, jer ako je rod takav, kiseli kupus se neće održati.

Dobre su one sorte koje imaju tanje „žile“, a poslovično su najbolji „futoški“ i „srpski melez.“ Kad odaberete pravi kupus, očistite ga temeljno od spoljnih listova a onda zarežite svaki korijen „na krst“ i izvadite sredinu što više možete. U svaku izdubljenu glavicu sipajte po kašičicu soli, pa ih ređajte pažljivo jednu uz drugu.

Pročitajte: Kiseli kupus – Priprema i pravilan način spremanja!

Glavice ne smiju da se pritiskaju, ali ni da budu suviše labavo spakovane. Otvor u korijenu, u kome je so, ostaje okrenut na gore. Dok ređate glavice, sa strane uglavite i plastično crijevo koje treba da ide od dna do vrha bureta. Služiće za pretakanje rasola.

Kad poređate glavice, postavite plastičnu rešetku ili čamove daščice i pritisnite kamenom i ostavite preko noći da kupus odstoji. Ako sutradan može da se doda još neka glavica, popunite bure još malo. Razmutite so u hladnoj vodi, tako da ukus bude neprijatno slan.

Prelijite kupus, zatvorite i već sutradan provjerite da li treba dodati još presolca. Čim se počne osjećati izmijenjen miris, počinje pretakanje i ono se obavlja svaki dan. Crijevom izvući pun lonac presolca sa dna bureta, pa ga preliti odozgo preko kupusa. Ponoviti proceduru nekoliko puta.

Kada kupus dostigne željeni nivo kiselosti, dodajte u bure vinobran, prema uputstvu na kesici a u skladu s količinom kupusa. Dok čekate da se ukiseli, možete spremiti manje bure ili neku veću teglu ribanca, a i za to vam dajemo odličan recept!

Svemoćni eliksir za biljke: Preporodiće čak i one od kojih ste digli ruke

Pripremite ovu čarobnu smjesu za samo par minuta, i sa par sastojaka koje sigurno već imate u kući

Svaka domaćica bi dala sve od sebe da njeno kućno bilje bude zdravo, no ponekad uprkos svim našim naporima, cvijeće odumire i suši se.

Ukoliko primijetite da je vaša biljka loše, i da joj treba nešto da je “pridigne”, a ne želite da je nepotrebno trujete hemikalijama, pripremite ovaj potpuno prirodni preparat.

On će oporaviti svaku vrstu biljke, i učiniti je snažnijom nego što je ikada bila.

Sastojci:

1 kora od banane, kašika mljevene kafe, ljuska od jednog jajeta

Priprema:

Sve sastojke staviti u blender i preliti s litrom vode i dobro izmiksati.

Dobijenu smjesu kašikom pospite po biljci.

Sada sve izmiksajte. Dobijenu smjesu kašikom pospite po biljci. Očekujte da će biljka uskoro doživjeti oporavak.

Boražina, prekrasna i ljekovita biljka

Boražina (lat. Borago officinalis), biljka je prekrasnog upečatljivog zvjezdastog cvijeta plave boje, stabljika i listova prekrivenih bjelkastim dlačicama.

Zbog svoje privlačnosti, čest je motiv goblena i drugih tkanja. Neko je vrijeme bila zanemarena u liječništvu, ali danas joj se opet vraća stara slava. U Evropu su je donijeli Arapi, danas samoniklo raste u Sredozemlju i Južnoj Evropi, a uzgaja se u cijelome svijetu.

Prema rimskoj istoriji, Dioskurid je koristio boražinu za utjehu srca i tjeranje tuge. U 17. stoljeću John Evelyn je zaključio da njene grančice oživljavaju hipohondre i povećavaju koncentraciju kod studenata. Danas znamo da je cijela biljka iznimno blagotvorna za sveukupno zdravlje. Njeni pripravci se koriste u unutarnjoj, vanjskoj i aromaterapijskoj primjeni.

Ljekovitost boražine

Boražina sadrži kalijum, klacijum i mineralne kiseline i djeluje vitalizirajuće na organizam. Najbogatiji je poznati izvor gama-linolenske kiseline, koja djeluje:

– protuupalno
– protiv autoimunih i krvožilnih bolesti
– protiv kožnih tegoba
– na razinu glukoze
– na hormonalnu ravnotežu
– kao pomoć kod mršavljenja
– kao jaki antioksidans
– protiv nekolikih vrsta tumora

Boražina potiče znojenje, snižava temperaturu i liječi širok spektar urinarnih problema. Tradicionalno se rabi kao diuretik jer izbacuje suvišne tekućine iz organizma. Učinkovita je kod bronhitisa, kašlja, raznovrsnih infekcija grla i usta. Kao čaj služi za ispiranje usne šupljine, čime štiti zdravlje zubiju i desni.

Boražina jača energiju, koncentraciju i imunitet. Djeluje protiv apatije, depresije, tuge, melankolije, nesanice i kao blagi sedativ. Korisna je kod problema s očima jer sprečava oštećenja vida i noćno sljepilo. Suve oči preporučljivo je ispirati s čajem od boražine.

Fitoterapeuti je prepisuju kod problema s metabolizmom, hormonima, PMS-om, menopauzom, valunzima i plućnim tegobama. Žene s policističnim jajnicima trebale bi konzumirati boražinu. Kombinirajte je sa sladićem u omjeru 1:1. Takva mješavina smanjuje proizvodnju testosterona, potiče ovulaciju i poboljšava proizvodnju progesterona. Boražina je vrijedan dodatak prehrani i preporučuje se kod neishranjenosti, staračkih problema i za oporavak nakon bolesti. Pomaže u mršavljenju i pritom detoksicira organizam. Korisna je kao začin u mnogim dijetama, pogotovo onima s niskim udjelom soli.

Ljekovite vrijednosti boražine:

– zacjeljuje rane
– pomaže kod infekcija grla i usta
– povećava energiju i koncentraciju
– pomaže kod reumatizma
– jača srce
– poboljšava apsorpciju željeza
– sprečava vrtoglavice
– reguliše rad hormona kod žena
– pomaže kod apatije i depresije
– štiti vid
– čisti organizam

Ulje boražine za lijepu kožu

Nekada se boražina više koristila cijela, ali danas je njeno ulje popularnije. Ulje boražine blagotvorno je po zdravlje i ljepotu. Najčešće se primjenjuje u njezi kože, bilo tako da se pije ili koristi vanjski.

Ulje boražine ugodno djeluje na kožu te uklanja crvenilo tipično za osjetljivu i problematičnu kožu. Čisti kožu, potiče rast novih stanica i djeluje protuupalno. Preporučljivo je kod kožnih problema uzrokovanih hormonima, jer uspostavlja prirodnu hormonalnu ravnotežu. Pozitivna strana ulja je da se ne kvari poput većine ulja.

Skladištite ga na tamnom i hladnom mjestu. Kod kupnje ulja pazite da bude kvalitetno i hladno prešano. Kod oralne upotrebe s ciljem liječenja kožnih poremećaja na dan uzimajte 0,5 do 3 g ulja boražine – triput dnevno po jednu malu kašikicu tokom jela. Djeca uzimaju do dva grama ulja.

U slučaju reumatoidnog artritisa preporučuje se do 7,2 g ulja, što odgovara količini od 1,4 g gama-linolenske kiseline na dan. Ne propustite se u vezi s tim posavjetovati s ljekarom. Imate li epilepsiju ili vam se zgrušava krv, izbjegavajte boražinu. Osim u spomenutim slučajevima, bezopasna je za upotrebu i možete je nerazrijeđenu stavljati na kožu.

Uzgoj i priprema

Boražina je idealna za sadnju u eko vrtovima. Osim što je jako korisna, vjeruje se da poboljšava ukus jagoda, paradajza, mahunarki i špinata. Ako se posadi uz njih štiti ih i od nametnika. Sije se na rahlom, dreniranom i osunčanom tlu, ili u lonce u proljeće ili u jesen.

Kod boražine se skupljaju listovi i cvjetovi. Cvjetovi su slatkog ukusa, pa su odlični za ukrašavanje deserata. Od boražine možete pripremiti čaj, sirće, sok ili tinkturu. Možete je koristiti u obliku praha ili kapsula. Za pripremu čaja od boražine koriste se suhi ili svježi cvjetovi i listovi. Boražina je uvelike zastupljena i u kuhinji. Zbog osvježavajućeg ukusa sličnog krastavcu rabi se za salate, pića i sireve.

Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.