Naslovnica Blog Stranica 306

Ekološko tretiranje protiv kovrdžavosti lista breskve

Kovrdžavost lista breskve (Taphrina deformans) je najčešća, a time i jedna od najopasnijih bolesti breskve pogotovo na osjetljivim sortama. U pravilu su breskve žutog mesa osjetljivije od onih bijelog ili crvenkastog mesa i nektarina.

Prve se infekcije očekuju u proljeće za vrijeme pucanja ljuskica i bubrenja pupoljaka na temperaturama iznad 8°C i visokoj relativnoj vlažnosti vazduha. Najjače se infekcije odvijaju neposredno prije cvjetanja. Nakon cvjetanja više nema infekcija. Koliki će biti intenzitet napada zavisi od infektivnog potencijalu gljive i osjetljivosti sorte.

U ekološkoj poljoprivrednoj proizvodnji za zaštitu protiv ove bolesti koriste se pripravci na bazi bakra i to u fazi do bubrenja pupoljaka i pucanja ljuskica pupoljaka. Tretirati treba preventivno (prije padavina). Uspjeh zaštite ovog preventivnog tretiranja zavisi od toga da li je tretiranje izvedeno u pravom terminu.

Njega je ponekad vrlo teško odrediti kod promjenjivog vremena sa dosta kišnog razdoblja. U voćnjacima u kojima su se pojavili jači simptomi ove bolesti potrebno je pomoći biljci da lakše stvori novi list primjenom ekoloških đubriva i sredstava za jačanje biljaka.

Pročitajte: Kovrdžavost lista breskve – Kako sprovesti zaštitu

Ulje crnog bibera! Zašto je nevjerovatno korisno

Ulje crnog bibera – Biber je najpopularniji i omiljeni začin u cijelom svijetu koji svakom jelu daje dubinu ukusa i pikantnost. A prstohvat crnog bibera dodat u svako jelo je najbolji običan pojačivač ukusa. On je cijenjen od davnina. A da li znate da ovaj začin nudi mnogo zdravstvenih koristi?

Šta je crni biber?

Crni biber je biljka iz porodice Bibera čiji se plodovi široko koriste kao začin i lijek. Piperin, njegov ključni sastojak je oštar. On nije sezonska biljka što znači da je dostupan tokom cijele godine.

Prema stručnjacima ovaj začin je moćan kao: analgetik, antiseptik, antioksidans, antibakterijsko sredstvo, spazmolitičko, protivupalno, iskašljavajuće, stimuliše curkulaciju, protivgljivično sredstvo, sredstvo koje ima patogeno dejstvo.

Crni biber ima jak hranljivi profil i veliki je izvor bakra, magnezijuma, kalcijuma, fosfora, gvožđa, kalijuma, mangana i vitamina. Bogat je vlaknima, ugljenim hidratima i proteinima.

Poboljšava varenje, pomaže u smanjivanju težine, brine se o koži, ublažava disanje, liječi čir na želucu, spriječava astmu, poboljšava kognitivnu funkciju.

Za dobijanje eteričnog ulja od crnog bibera koriste se sušeni na suncu nesazreli plodovi biljke prema metodi parne destilacije. Njegova aroma je oštra, jako izražena i pikantna, podsjeća na ulje karanfilića. Cvijet može da bude različit – vodenast, žuto-zelen ili ćilibarski.

Ovo ulje tjera bakterije i gljivice, smanjuje upale u tijelu.

Pročitajte: Zašto je dobro da u med dodate biber?

Smatra se da ulje crnog bibera može da spriječi gojaznost ili da pomogne u njegovoj kontroli, s obzirom na to da reguliše nivoe holesterola, krvni pritisak i šećer u krvi. Pomaže u bržem sagorijevanju masnoća, čime i smanjuje težinu.

Možete da koristite ulje crnog bibera kod prehlade i gripa, umora, drhtavice od hladnoće, fizičke iscrpljenosti, bolova u mišićima, reumatizma. Pomaže u skidanju previše visoke temperature.

Ulje crnog bibera ubrzava metabolizam za vrijeme intenzivnog treninga i puni tijelo energijom potrebnom za oboravak za vrijeme i nakon njega.

Pomaže u boljoj cirkulaciji što je blagotvorno kako za kožu, tako i za stanje cijelog organizma.

Osim kao začin u jelima, ulje crnog bibera možete da koristite lokalno i putem inhalacije.

Konzumiranje crnog biber obezbjeđuje telu seskviterpene – antioksidanse koji podstiču preznojavanje i efikasno uklanjaju toksične materije iz tijela; povećava metabolizam i poboljšava varenje, povećavajući oslobađanje probavnih sokova koji pomažu želucu da lakše usvoji hranu.

Za lokalnu primjenu ulje crnog bibera se preporučuje da se kombinuje sa uljem od jojobe, kokosovim uljem ili uljem od avokada. Razrijedite 20 kapi ulja crnog bibera sa 100 ml baznog ulja. Uljana masaža je korisna za opuštanje mišića i sprječavanje grčeva u mišićima. Ova smjesa pomaže u ublažavanju simptoma gihta i artritisa smanjujući nivo mokraćne kiseline u organizmu.

Koristite ulje crnog bibera za čišćenje tijela od toksina

Ono podstiče često uriniranje koje pomaže u izbacivanju štetnih materije i viška vode iz organizma. Možete da uzimate oralno – 1-2 kapi ili da istrljate stopala sa 2-3 kapljice.

Masaža uljem od crnog bibera doprinosi lijepom izgledu kože, s obzirom na to da ima andstrigentno dejstvo. Može da se koristi kod znakova celulita – zaglađuje kožu, čini je elastičnom. Značajno usporava proces starenja.

Koristeći ulje crnog bibera možete da ublažite stres i da umirite svoje misli. Ovo je jedno od najboljih ulja korišćenih za borbu sa stresom i zabrinutošću. Stimuliše misaoni proces što je posebno korisno za ljude koji su upali u depresiju ili emotivni zastoj. Pravi put pozitivnim mislima, poboljšava koncentraciju. Podstiče i balansira skoro sve čakre – čakru trećeg oka, grlenu čakru, srčanu čakru, korensku čakru i čakru solarnog pleksusa. Može da se koristi za jačanje emocija.

Kao dodatni bonus ulje od crnog bibera zaustavlja težnju ka cigaretama i alkoholu, ako ste mnogo zavisni od njih.

Kod problema u spavaćoj sobi povezanih sa niskim libidom, impotencijom ili frigidnošću, raspalite strasti uljem crnog bibera. Koristite difuzor ili aroma lampu.

Za biste ojačali kosu i učinili je mekanom i elastičnom, možete da dodate ovo ulje u svoj šampon – na svakih 100 ml se dodaje po 10-15 kapljica.

Pročitajte: Biberna vodica – Jedno od najboljih pića koje možete konzumirati

Možete da napravite osvježavajuću kupku sa uljem dodavajući 6 kapljica u nju. Ukoliko raspolažete aroma lampama i izabrali ste tačan način liječenja uljem, dodajte 5-6 kapljica u nju.

Možete da uzimate ulje crnog bibera i interno, dodavajući ga u različite biljne čajeve, napitke, u različita jela – pečeno povrće, salate, supe itd. ili sa dodacima ishrani. Dodajte ne više od 1-2 kapljice.

Ulje crnog bibera se veoma dobro kombinuje sa: uljem karanfilića, uljem korijandera, uljem žalfije, uljem zdravića, bergamovim uljem, uljem od mirođije, uljem od đumbira, uljem od zdravca, uljem grejpfruta, uljem limuna, uljem lavande, uljem kleke, uljem mandarine, uljem kanange, uljem sandalovog drveta.

Pažnja: Biber može da izazove kijanje, zato ljudi koji su imali operaciju na stomaku treba da izbjegavaju njegovu konzumciju, s obzirom na to da može da iziritira crijeva. Da se ne upotrebljava za vrijeme trudnoće, dojenja, kao i mala djeca i ljudi sa intolerancijom na crni biber!

Pročitajte: Limun, so i biber! Mješavina koja rješava ovih 5 važnih problema!

Napomena:

Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.

Nove ideje kako iskoristiti ostatke hrane

Ostatke hrane često bacamo, a ušteda novca koji trošimo na nju bi na godišnjem nivou bila zaista značajna. Zašto ne biste stekli naviku da sačuvate ono što ste do sada smatrali otpacima uz pomoć ovih nekoliko trikova?

Ostaci povrća

Najčešće su među otpacima ostaci od povrća i svežeg bilja. Prva pomisao bi vam u tom slučaju trebala biti – supica od povrća. Ne trebate je odmah praviti.
Ako vam ostane tokom sedmice bijelog ili crvenog luka, vrhova brokolija ili karfiola, stabljika začinskih biljaka, celera, mrkve, blitve, praziluka ili uopšte povrća, za kojeg nema mjesta u vašim sedmičnim receptima, onda je vrijeme da ga zamrznete. Sve te komadiće čuvajte u dobro zatvorenim posudicama u zamrzivaču. Nakupljajte “otpad” dok ne prikupite oko 5 šolja i, kada uhvatite prvi slobodan dan, napravite temeljac od njega.

Stavite povrće u šerpu i napunite je hladnom vodom, dodajte bibera i soli. Stavite na šporet i ostavite da prokuva, pa poslije smanjite temperaturu. Smjesu ostavite da krčka bez poklopca oko sat vremena. Ukoliko se pojavi pjena na vrhu, uklonite je. Stavite veliku cjediljku na drugu šerpu pa procijedite tečnost sa povrćem. Dobijeni temeljac zamrznite i koristite po potrebi kada budete pravili supicu.

Pročitajte: Uz ove praktične savjete ubrzajte proces kompostiranja

Od preostalog svježeg bilja možete napraviti pesto koji može stajati do tri dana u frižideru, mada ga možete i zamrznuti.

Za osnovni recept vam treba: 4 šolje bilo kog pogodnog bilja (mladi luk, sremuš, kopriva, spanać i sl.), 1/4 šolje maslinovog ulja, 1/4 šolje oraha, 1/4 šolje parmezana (nije obavezno), 1 čen bijelog luka, so i biber.

Izmiksajte zeleniš, orahe, bijeli luk i parmezan dodajući postepeno maslinovo ulje. Na kraju posolite i pobiberite.

Pročitajte: Ne znate šte ćete sa ostacima hrane: Evo kako ih možete pametno upotrebiti

Evo još ideja:

– Kore od limuna i narandže (ili drugih citrusa, po mogućnosti organskih) narendajte i osušite na 100°C u rerni, pa ih upotrebite za supe i umake.

– Prezrelo voće – napravite hljeb sa bananama ili mafine od voća, šejkove ili sokove.

– Zamrznite ostatke povrća – sigurni smo da ćete im naći primjenu.

– Zasadite ostatke  (Pročitajte kako u tekstu Kako uzgojiti nove biljke od ostataka voća i povrća).

Opuštajući eliksir – Napravite sami piće koje će vas osloboditi stresa

Opuštajući eliksir – Pomozite sebi i svom tijelu da se opusti, osim svih ostalih metoda opuštanja tu su i razni napici koji nam mogu pomoći da se malo opustimo, jedan od njih je ovaj o kome vam danas pišemo.

Ako ste se ikada osjećali kao da ste pod stresom, znate da to nosi danak, i psihički i fizički. Stres pokreće proizvodnju hormona kortizola, koji nas može ostaviti u stalnom stanju pripravnosti.

Pročitajte: Fragolino – Liker od šumskih jagoda

Sastojci za opuštajući eliksir: 

  • 2 l grape ili lozove rakije
  • 250 g šećera
  • 0,25 l vode
  • 25 g kamilice
  • 20 g korice limuna (samo žuti dio)
  • 20 g korice narandže (samo narandžasti dio)
  • 15 g iđirota
  • 10 g borovnice
  • 8 g kima
  • 5 g zvjezdastog anisa

Priprema:

Nasjeckajte svježe biljke i pomiješajte sa ostalim suvim biljem usitnjenim u avanu. Sve stavite u teglu i sipajte rakiju. Macerirajte 15 dana, a sadržaj jednom dnevno protresite. Nakon maceriranja napravite sirup, sve dobro izmiješajte i ostavite da stoji još jedan dan. Ponovo procijedite do bistre tečnosti. Flaširajte i prije upotrebe ostavite da stoji još najmanje mjesec dana.

Pročitajte: LIKER OD BANANE – Recept za sve ljubitelje ovog voća

Kamilica je od davnina poznata kao lijek za mnoga oboljenja i tegobe. Jedna je od najrasprostranjenijih i najstarijih narodnih ljekovitih biljaka. Koristi se kod bolesti respiratornog sistema, poremećaja probave, genitourinarnog i nervnog sistema. Možemo reći da se kamilica preporučuje kod bilo koje bolesti. Doprinosi poboljšanju zaštitnih funkcija leukocita, ubrzavanju procesa oporavka i daje sedativni efekt.

Iđirot se preporučuje posebno kod bolesnika kod kojih su uzroci probavnih tegoba psihičke prirode (zbog djelovanja vegetativnog nervnog sistema ili psihičkih smetnji). Poboljšanje probave za posljedicu ima poboljšanje cjelokupnog zdravija, uvećavanje tjelesne i psihičke snage.

Gipsofila ili sadarka – Kako se gaji prelijepi cvijet koji krasi mnoge bukete

Gipsofila (lat. Gypsophila) – Neke biljke plijene pažnju raskošnim cvjetovima kojima se ne možemo prestati diviti, ali puno je i onih koje su veličinom i izgledom nenametljive, ali opet jednako lijepe. Među njima je i obožavana gipsofila.

Kod nas poznata pod nazivima sadarka i šlajer, gipsofila (lat. Gypsophila) je jednogodišnja trajnica. Ova ljetnica obično cvjeta od aprila do jula, ali u toplijim primorskim krajevima često se sadi početkom ljeta pa tamo cvjeta u septembru ili oktobru.

Pročitajte: Šumarica ili anemona – Cvjeta u rano proljeće i plijeni izgledom

Obožava sunce i dobro osvijetljenu okolinu, ali neće joj previše smetati ni malo sjenovitija područja. Može narasti i do 90 centimetara visine, a same stabljike, na kojima se nalaze sitni ljupki cvjetovi, mogu narasti do 50 centimetara. Jednako dobro uspijeva u vrtovima i u teglama.

Gipsofila se najčešće javlja u bijeloj boji, ali može da ima i cvjetove u nekoliko nijansi ružičaste i ljubičaste boje. Postoje jednogodišnje i višegodišnje sorte gipsofile. Višegodišnje mogu da prezime u bašti ukoliko nema previše vlage u zemljištu, a prije zime tlo bi trebalo da izmiješate s pijeskom i piljevinom.

Cvjetovi gipsofile najčešće su bijeli i upravo je zato ova biljka omiljen gost vjenčanih buketa i svadbenih sala. Ljubitelji tradicije često biraju bukete u potpunosti napravljene od gipsofile, boho mladenke od nje izrađuju vjenčiće, a s obzirom na to da ima vrlo minimalističke cvjetove vole je i dame koje preferiraju moderniji izraz.

Pročitajte: Kleoma ili paukov cvijet – Predivana cvjetnica otporna na štetočine i bolesti

Takođe, svaka biljka, svaki cvijet ima svoje značenje. Gipsofila u rječniku cvijeća označava oprez, plašljivost. U mješovitim sastavima ovaj cvijet ne nosi semantički teret, već je svojevrsni dodatak. Cvjećari i psiholozi tvrde da ovu opciju češće biraju djevojke s finom duhovnom prirodom, skromnog izgleda, s bogatim unutrašnjim svijetom. Povezan s čistoćom, nevinošću, cvijet podrazumijeva čednost u širokom smislu značenja. Pogodniji je za mlade djevojke.

Uzgoj

Za uzgoj gipsofile potrebne su vam sadnice iz rasadnika, a možete da počnete i s reznicama koje ćete uzeti od nekog ko već ima ovo cvijeće. Možete da je uzgojite i iz sjemena ali ako se opredijelite za ovu metodu ne očekujte da će cvjetati prvog ljeta. Sjeme gipsofile posijte u posudu za rasad, koja je napunjena lakom saksijskom zemljom. Prekrijte ga veoma tankim slojem zemlje – oko 15 mm i orosite posudu pomoću flaše s raspršivačem. Posudu pokrijte plastičnom folijom i čuvajte na toplom mjestu. Sjeme najbolje klija kada je temperatura oko 21 stepen.

Gajenje gipsofile će biti uspješnije ako ovo cvijeće posadite na sunčano mjesto. Zemljište mora da bude dobro propusno i da ima pH vrijednost oko sedam. Ako je zemljište kiselo, dodajte malo kreča da biste povećali pH vrijednost. Teško, glinovito tlo obavezno obogatite sa dosta organskih materija, poput komposta, stajnjaka i sfanguma (suve mahovine), pošto će biljka istrunuti tokom duge i vlažne zime.

Pročitajte: Kako se gaji ukrasna žalfija

Zanimljivosti o gipsofili

*Na jeziku cvijeća, Gypsophila Paniculata simboliše nježnost i milost.

*Englesko ime ovog cvijeta je „dječji dah“, koji podsjeća na pokret nježnih cvjetova u dahu vjetra.

*Etimološko značenje Gypsophile je „ljubitelj gipsa“. Botanički naziv mogao bi proizaći iz vrste tla koja je najprikladnija za njegovu obradu –  vapnenasto tlo.

Sjetva jarog ječma – Savjeti za veće prinose

0

Sjetva jarog ječma uz primjenu odgovarajuće agrotehnike može donijeti 5 tona ječma po hektaru u žetvi. Zahtijeva dobru pripremu zemljišta i nikako se ne smije gajiti u monokulturi.

Plodored

Obvezno ga treba gajiti u plodoredu jer gajenje u monokulturidonosi niske prinose i vrlo lako oboljeva. Za ječam su dobre pretkulture zrnaste mahunarke, uljana repica, suncokret, raniji hibridi kukuruza, detelinsko-travne smjese i druge kulture

Pročitajte: Prinos kukuruza i do pet puta veći na navodnjavanim parcelama

Obrada zemljišta

Nakon ranih pretkultura obično se obavljaju dva oranja, pliće nakon žetve pretkulture i dublje, osnovno, 2-3 nedelje prije sjetve (do 25 cm) uz zaoravanje mineralnih đubriva predviđenih za osnovnu đubrenje. Dopunskom pripremom zemljišta (tanjirača, drljača, sjetvospremač, rotodrljača) treba stvoriti usitnjeni površinski sjetveni sloj mrvičaste strukture do dubine sjetve.

Đubrenje

Đubrenje ječma može se obaviti đubrivima organskog porijekla kao što su stajska đubriva, razni komposti, osoka i drugim đubrivima organskog porekla.

Za prinos od 5 t/ha potrebno je osigurati 110-120 kg azota, 70-80 kg fosfora i 100-120 kg kalijuma.

Sjetva jarog ječma

Izbor sorte ječma

Pri izboru sorte ječma moramo znati njegovu namjenu, koja može biti za ishranu stoke, industrijsku preradu i dr. Na primjer, ako ječam proizvodimo za proizvodnju piva, tada ćemo odabrati neki od dvoredih ječmova koji mogu biti jari i ozimi (dvoredi zato što su mu ujednačenija zrna). Za ishranu stoke odabraćemo četvororedni ili šestoredni. Za sjetvu obavezno treba koristiti deklarisano sjeme, po mogućnosti što krupnije frakcije.

Pročitajte: Azot – Koliko azota je potrebno za najbolji razvoj žitarica?

Sjetva ječma

Sije se sijačicom u redove na razmak 8–10 cm. Gustina sklopa iznosi 300-500 klijavih sjemena/m2, a sije se na dubinu 3-5 cm.

Ječam jari dvoredi se uglavnom koristi kao stočna hrana jer posjeduje visoku hranidbenu vrijednost. Za jari ječam osnovna obrada zemljišta (oranje) obavlja se 2 – 3 nedjelje prije sjetve. Sije se krajem januara i u februaru.

Autor: Violeta Veličković PSSS Beograd

Zbog klimatskih promjena proljeće počinje ranije

Klimatske promjene su učinile da proljeće počinje ranije. Promjene se dešavaju u ekosistemu tokom sva četiri godišnja doba.

Biljke u Velikoj Britaniji počinju cvjetati mjesec ranije, u odnosu na period prije 200 godina, podaci su Univerziteta Cambridge.

Japanska trešnja je prošle godine počela cvjetati 26. marta, što je najranije u posljednjih 1.200 godina.

Naučnici ističu da se to čini pozitivnim, ali da ima negativne posljedice. To se negativno odražava po životinje i poljoprivredu.

Pročitajte: Proljeće je, vrijeme je za MUŠKATLE

Naime, različite vrste razvijaju se sinhronizovano. Vrijeme za migraciju i hibernaciju ptica i insekata je usklađeno s cvjetanjem biljaka. Ako biljke cvjetaju ranije, to narušava spomenutu usklađenost. U konačnici se to odražava na proizvodnju hrane.

Biljke koje ranije cvjetaju su u većem riziku od kasnog mraza. Shodno tome, nužno je usporiti globalno zagrijavanje.

Da li je vrijeme da MUŠKATLE iznesemo napolje? Prije toga jedan postupak je obavezan

Pitate se da li je došlo vrijeme da muškatle iznesete napolje?

Muškatle se smatraju simbolom radosti i ljepote i najpopularnije su cvijeće na našim prostorima. Rijetke su te terase na kojima nema bar jedne muškatle.

Kada muškatle iznijeti napolje?

Ne zahtjevaju posebno održavanje, pa ih to čini jos povoljnijim. Tokom zime, kako bismo ih sačuvali, sklonili smo ih sa terasa unutra, a već počinjemo da se pitamo kada je vrijeme da ih ponovo izbacimo napolje jer se prvi jači zraci sunca probijaju.

Najbolje temperature za gajenje muškatli su od 10 do 27 stepeni. Tako da vrijeme za njihov veliki povratak na terase još nije stigao, ali nije ni daleko. Kako bismo bili sigurni najbolje je da pratimo temperature napolju kako nas „zubato sunce“ ne bi prevarilo.
Najbezbjedniji period za iznošenje kućnih biljaka je generalno mjesec april. Do tada dolazi do čestog variranja u vremenskim prilikama. Takve promjene u vremenu mogu biti loše za biljke tako da je bolje da još malo sačekamo.
Početkom proljeća muškatle treba da orežemo i zalijemo. Uklonimo sve uvelo lišće i pripremimo ih za nova cvjetanja. Poželjno je i da ih presadimo.

Korisni savjeti za prizvodnju ŠAMPINJONA

Odavno je uočena pojava da se broj, vrsta i ukupna količina samoniklih gljiva u prirodi smanjuje. Uzroci ovog nepovoljnog procesa se ogledaju u  smanjivanju staništa i povećanju antropogenog onečišćenja životne sredine, te smanjenju potencijalnih površina za rast gljiva u prirodi. Danas je proširen vještački uzgoj gljiva.

Na našim područjima, šampinjoni ( Agaricus biosporus )  su najpoznatija i najkorišćenija vrsta gljiva. Njihov značaj ogleda se u hranljivoj vrijednosti. Obiluju spektrom različitih bioaktivnih komponenti koje utiču povoljno na zdravlje, kao i na podizanje imuniteta. Kao i mnoge gljive, šampinjoni sadrže veliku količinu proteina. U isto vrijeme proizvod sadrži samo jedan gram masti i apsolutno minimalnu količinu ugljenohidrata.  Prije svega, vrijedno je spomenuti prisutnost vitamina grupe B, naročito riboflavin, koji blagotvorno djeluje na opšte stanje ljudskog organizma. Sastav šampinjona uključuje i vitamine C i D, i druge mikronutrijente (Se, Ca, K, Mg).

Uslovi i tehnologija proizvodnje

S obzirom na to da su šampinjoni dosta osjetljivi, potrebno je osigurati određene uslove kako bi uzgoj bio uspješan. Uz optimalne uslove moguće je dobiti kvalitetne gljive, slične veličine i oblika. Šampinjoni se uzgajaju na tamnim i pomalo vlažnim mjestima poput staja, podruma, garaža pa čak i napuštenih tunela ili bilo kojih prostorija koje imaju debele zidove, u cilju održavanje toplote u prostoru. Moraju imati mogućnost za zračenje i za održavanje savršene čistoće.

Potrebno je obezbijediti prostoriju sa mogućnošću provjetravanja i postizanja temperature od 25 ˚C odnosno 16 ˚C u pojedinim fazama, neovisno od vanjske temperature. Savremene komore za uzgoj šampinjona projektuju se i grade od aluminijskih termopanela od kakvih se grade velike hladnjače tako da je uticaj vanjske klime na klimu u komori neznatan. Jedna komora za uzgoj obično je široka 6-7 metara, a dužina zavisi od projektovanog kapaciteta odnosno od toga koliko komposta želimo da smjestimo u nju. U svakoj komori se postavljaju dva reda polica koje mogu imati tri pa i više nivoa, ovisno od visine gljivare.

Pročitajte: Savjeti za uspješan početak proizvodnje šampinjona

Širina jedne police za smještaj komposta je između 120 i 140 cm one moraju imati slobodan pristup sa svih strana. Između polica kao i između zida i prostorije ostavlja se prostor od najmanje 100 cm radi manipulacije. Da je moguće bez teškoća održavati higijenu i preventivne mjere u gljivari kako ne bi došlo do pojave bolesti koje se preventivom mogu spriječiti, na čemu se i zasniva princip uzgoja bez mnogo rizika.

Pre početka gajenja predviđen prostor za gajenje treba očistiti i dezinfikovati, a temperaturu podesiti.

Šampinjoni se sade u kompost, kupljen ili napravljen, a najčešće je to stajnjak s primjesama. Postupak pripreme komposta za uzgoj šampinjona nije baš najjednostavniji pa je najbolja opcija nabaviti već gotov proizvod.

Dobar kompost i odgovarajuća pokrovna zemlja kao supstrat za crpljenje hranjiva,kao i mogućnost redovnog vlaženja (zalivanje, prskanje) i zaštita od bolesti su neophodni za uspešno gajenje šampinjona.

Miceliji se miješaju s pripremljenim supstratom onda kada se njegova temperatura spusti na 25°C.

Proizvodnja šampinjona počinje prvom fazom, a to je kada micelij prorasta kompost. Prorastanje micelije kroz kompost predstavlja proces koji se počinje odvijati kada smo ubacili kompost u prostoriju i stvorili tehnološki predviđene uslove. U ovoj fazi uzgoja najvažnija je temperatura u kompostu. Tada je potrebno obezbijediti temperaturu od 22 do 25⁰C i ona mora biti konstantna. Vlažnost vazduha mora biti 90-95 %. U optimalnim uslovima micelij prorasta kompost za 12 do 14 dana, ali se može produžitii do 20 dana, zavisno od kvaliteta komposta. Treba mjeriti temperaturu u uzgajalištu, jer kompost odaje toplotu. Ako u kompostu temperatura naglo poraste treba zalivati podove i zidove, ventilirati. Kao krajnja mera je uključivanje hlađenja, međutim nije poželjan ulazak svježeg vazduha, jer će smanjiti koncentraciju CO2. To utiče na prinos.

Pročitajte: GAJENJE ŠAMPINJONA U STANU

Druga faza je faza plodonošenja. U ovoj fazi raste plodno tijelo gljive. Temperatura treba biti 17-18 ⁰C, a vlaga nešto ispod 95%. Ti uslovi se održavaju prskanjem zasada ili zalivanjem mlakom vodom. Snižavanje temperature se vrši postepeno, po 1,5⁰C na dan. Uz snižavanje temperature vrši se dovođenje svježeg vazduha u uzgajalište i time se reguliše koncentracija CO2 do 1200 ppm i ta koncentracija ostaje konstantna.

Zaštita

Prilikom prvog zalivanja potrebno je da se uradi i dezinfekcija pokrivke sa 2% rastvorom formalina i to oko 3,0 – 3,5 dl po briketu ili sa 0,05% rastvorom na bazi hlora (Chloromax, izosan) radi suzbijanja bakterijskih, gljivičnih, virusnih oboljenja. U drugom zalivanju koristi se 0,1-0,15 % rastvor insekticida, oko 3,0-3,5 dl po briketu „Dimilin“ A.T.( diflubenzuron)  to je dozvoljen kontaktni larvacid za suzbijanje larvi mušica u pokrivci, ili „Actellic 50EC“ je kontaktni i želučani organofosforni insekticid i akaricid izraženog fumigantnog i rezidualnog djelovanja. Dan uoči rahljenja zaliva se 0,1-0,15 % rastvorom fungicida „Sporgon“ A.T.( Prochaloraz manganes) – preparat širokog spektra i radikalni fungicidi za suzbijanje Verticilium-a, Mycogene-a, Dactyliuma-a. „Spartak“, „Miraž“ „Galafungin“ svakako da se mogu koristiti i druga sredstva i preparati, što je čak i preporučljivo u određenom vremenskom periodu radi stvaranja rezistentnosti.

Berba

Prije berbe šampinjone ne treba zalijevati vodom jedan do dva dana jer ako se uberu mokri zbog djelovanja bakterija mijenjaju boju i postaju smeđi ili dobiju smeđe mrlje po klobuku. Kada šampinjoni gusto izrastu treba brzo pobrati one veće da bi i ostali dobili prostora za rast. Sljedećeg dana ponovo beremo ostavljajući one najsitnije.

Kod berbe treba voditi računa da se šampinjoni uhvate za klobuk nježno pazeći da se ne ošteti i uvrne u stranu povlačeći prema gore. Pri tome voditi računa da se sa pokrivkom otkine što je moguće manje zemlje. Kod berbe treba iščupati i korjen i žilice koje su neposredno vezane uz njega, jer ako ostanu u pokrivci ovi djelovi se ubrzo počinju raspadati i kao takvi postanu izvor zaraze. Treba pridržavati i pravila da se šampinjon samo jednom smije uzeti u ruku. Znači kad ga uberemo odmah ga stavljamo u ambalažu u kojoj će doći do krajnjeg potrošača. Svaki sljedeći dodir može da ošteti nježnu opnu šampinjona pa na tome mjestu dolazi do promjene boje čime se gubi kvalitet. Odsječene dijelove korijena bacamo u posebnu kantu, a zatim ih iznosimo što dalje od prostorije za uzgoj jer u protivnom mogu biti opasan izvor zaraze. Prilikom berbe radnik treba da se kreće prema naprijed tako da vidi šta je ispred njega odnosno da uoči eventualnu bolest, da se nebi i dalje širila.

Da bi dobili kvalitetne šampinjone nakon berbe potrebno je iste ohladiti na temperaturu +4⁰C pomoću rasladnih sistema.

Čaj od gloga idealan je za krvni pritisak i povišenu temperaturu /RECEPT/

Aktivni sastojci gloga povoljno djeluju na normalizovanje srčanog ritma, a u slučaju hipertenzije povoljno djeluju na normalizovanje krvnog pritiska.

Glog djeluje umirujuće i na centralni nervni sistem pa se upotreba preporučuje kod povećane razdražljivosti i nesanice.

U narodnoj medicini upotreba gloga se preporučuje za ublažavanje simptoma menopauze, kod povišene tjelesne temperature, za umirenje kašlja, u vidu obloga za smirenje bolova kod bolesti mokraćnih kanala i kao sredstvo za umirenje kod epileptičnih napada.

Čaj od gloga je najpoznatiji po svojim medicinskim upotrebama i prvenstveno za kardiovaskularno zdravlje. Aktivna jedinjenja su izvedena iz lišća, cvijeta i plodova, koje imaju neprijatan miris i blago gorak ukus.

Čaj od gloga kao lijek je takođe koristan za tretiranje anksioznosti, čiji su primarni simptomi zategnutost u grudima i lupanje srca.

Recept

Sipajte jednu šolju ključale vode preko jedne kašičice cvjetova ili listova gloga – ili mješavine ova dva. Neka čaj odstoji 10 minuta, a zatim procijedite i pijte jednu šolju čaja svakog jutra i večeri tokom više mjeseci jer je početak njegovog djelovanja veoma postepen, prenose Novosti.Magazin.

Prirodni lijekovi na našem portalu su preporuke preventivnog karaktera za vođenje zdravog načina života. Ukoliko imate neki zdravstveni problem prvo što trebate uraditi jeste da se konsultujete sa ljekarom. Ni u kakvom slučaju se nemojte oslanjati na alternativnu medicinu bez stručnog mišljenja.